Ustvari sad kad citam tvoju pricu kontam da su to verovatno neorganci...
Pre neko vreme mi se desilo da sam video ljudsku figuru,polu prozirnu kako prolazi kroz automobil..
to je to verovatno

Da mi se tako nesto i dogodi nebi to samo tako odbacivao i tjerao od sebe jer treba hrpa godina da se dojde do toga da se tako nesto moze i primjetiti.

Vidiš, stvar je u tome što ja to nemogu odbaciti niti otjerati od sebe čak i da želim. Već sam puno puta to pokušavala, pravila se da ne postoji, rekla mu da ode i masu drugih stvari. To jednostavno više nije moguće, on je uvijek prisutan kao i smrt što je uvijek prisutna. Nemožeš to negirati, niti bježati od toga, samo si sa godinama sve više svesniji toga. Vidjet ćeš jednom kako budeš napredovao u vježbama sanjanja da je to nešto što je neizbježno. I susret sa tim bićem je neizbježan koliko vidim. Za to se treba dobro pripremati. I tamo u knjigama piše da je to neizbježno za onoga koji vježba ove stvari. Možda bez pomoći tih bića nemožeš dalje napredovati, jer mi se jedva snalazimo u ovom svijetu, a kamoli u drugim svijetovima o kojima ništa niti neznamo. Uostalom, mi niti nemamo učitelje. Ko će ti pokazati kako da se snađeš negdje gdje je nama nepojmljivo i potpuno nepoznato? Koga ti za to možeš pitati i tražiti dobar savjet? Koga?

Jos nisam u toj fazi ali jedva cekam da mi se to dogodi.

Pa pokusaj nega pitati, traziti savjet, ali ne razumom nego prebaci sve na svoje energetsko tijelo koje je isto anorgansko komunciraj njim sa svojom energijom.

Ne vidim tu nista strasno osim sto je strasna sama ta pojava u ovome svijetu.

A jel bi podelila svoja iskustva sa nama?
Dokle si ti stala sa svojim vebama sanjanja?
Samo sam znatizeljan

Savjeti su beskorisni, kao pojava općenito. Nitko tebi na ovom svijetu ne može dati savjet koji ti može koristiti niti ti može reći ono što i sama ne znaš, ili i neznaš da znaš. Jednom kad ti se to poklopi u glavi i napravi "pop" onda ćeš dobiti i jedan razlog manje za samosaželjenje, očajanje i postavljanje glupih pitanje koje oduzimaju snagu. To naravno neće značiti puno jer će ti ih ostati još sto milijuna, ako ih poželiš postaviti.

``shvatite sta imate i ne tracite to! seks je novac, i to u gotovini``

Ovo mu dodje kao savet, ali meni se ne cini beskoristan...
Sve zavisi od energije i osobe uopste kako ce neko objasnjenje pa cak i savet primiti k sebi..

To je ona prica kad Don Huan govori Kastanedi o vecnosti i kako je on moze upotrebiti za sebe...

Tako da, nekome mudrolija ``zlata vredna`` a nekome beznacajna jer nema energije ili moci da je apsorbuje ili sta vec

Hehe, mene pimpač ne svrbi više toliko ionako, bit će da je preusmjereno ili da nemam energije.

Ono o čemu govori DH je ratničko viđenje i utjecaj na drugog formom riječi kao što kirurg utječe na fizikalnost tijela skalpelom i znanjem. Osim toga poanta priče DH jest da su i najvrijedniji savjeti bezvrijedni bez energije a da su sa energijom bespotrebni. Uobičajeni savjeti koje se dijele u stvarnosti su nešto sasvim drugo. Želja za samopotvrđenjem s jedne strane i nametanje svoje namjere i energetskog usmjerenja nekom drugome što je u osnovi i krivo i bezvrijedno. Čovjek neće naučiti dok ne proba na svojoj koži, nikoga ne možeš sačuvati ni od grešaka ni od gluposti, oni su također dio goriva duhovnog rasta.

Dakle da ponovimo, savjeti su sa ratničke točke gledišta bezvrijedni, i kao stvar koji se daje i kao stvar koju se "kao" prima.

Meni su savjeti iskusnijih od mene vrijedni pogotovo ako ih tocno objasne i ja nacentriram tocno ono sta misle savjetom reci. Kad jos prakticno upotrijebim taj savjet onda bi se reklo da savjet vrijedi. E sad, kako kod koga, svi smo razliciti netko nemoze slusati tudje savjete jer misli da je najpametniji tako da mu tudji savjeti uopste ne vrijede nego ih mora bas sam iskusiti.

Sve stoji, OK. Nisi pročitao moju zadnju rečenicu? "savjeti su sa ratničke točke gledišta bezvrijedni", ja sam govorio o ratništvu ti si naravno, kao i svaki čovjek slobodan izabrat svoju stvarnost kako želiš. Ti si odlučio vjerovat da su ti savjeti zlata vrijedni, i to je tvoje pravo. Tko to tebi na ovom svijetu smije reć da si u krivu? Nitko. Naravno s moje točke gledišta ta tvrdnja (kao i cijeli set logike na kojem počiva) je čista budalaština no svako od nas svoju glavu nosi i formira svoju stvarnost (a one se isprepliću samo marginalno).

Ma nije bitno ko je u pravu, bar meni nije, recimo da samo cavrljamo o tome necemu.

Pricam ti iz svojeg iskustva kad mi je neke stvari objasnjavao covjek, ratnik, koji je na tome putu. Recimo, vidio je nesto na meni sto ja ne vidim, i dao mi savjet da to sto sam do sada radio ovako, da sad radim drugacije da cu na taj nacin osloboditi dio energije koji mi je vezan u tom mojem prvobitnom ponasanju. Poslusao sam savjet, nacentriro tocno sve kako mi je objasnio i poceo sam raditi praksu drugacije od onog svojeg naucenog.
Zamisli! Njegov savjet je vrijedio, itekako. Oslobodio sam se jednog djela vezanosti i preusmjerio taj dio energije, oslobodio tu energiju. A to radi traganje, pratimo sebe i trazimo
di nam je energija bjesno zavezana da bi ju odvezali iz tog cvora, oslobodili.

Jer bi to bio savjet sa ratnicke tocke gledanja?

Ja ne znam što radiš ti no ja svakako ne "čavrljam".
"U pravu" ne postoji samo po sebi, to je umjetno stvoreni koncept kojima prva pozornost opravdava zategnutost svojeg sustava tumačenja svijeta. Postoji energija koja teče svemirom i njen mutni odraz u zrcalima naših umova (tonal) koji sebe pokušava zaokružiti/zategnuti kao mjehur od sapunice a sve u svrhu vlatite cjelovitosti i samoopravdanja sustava vjerovanja i mišljenja na kojima je izgrađen. Jedan od nas dvojice još je njegov zarobljenik a nitko od nas nije u pravu, ti jer to ne možeš ni ja jer znam da takvo nešto ne postoji.




Ratnik ti nikad neće dati savjet. On će ti pružiti viđenje jednog dijela svoje situacije i prepustiti tebi da odlučiš što ćeš s time učiniti jer je to tvoj život i tvoj problem. On ne gubi vrijeme želeći tebi dobro ili misleći/pretpostavljajući da zna što je dobro za tebe ili nije jer zna da je to glupo i gubitak vremena. On može napraviti gestu motiviran besprijekornošću no to svakako nije nikakav "savjet" niti ono što prva pozornost time smatra. Savjeti imaju samo smisla u prvoj pozornosti za ljudski tonal, za ratnike su bezvrijedni.

Ima i ona prica kad su Don Huan i Kastaneda bili u drugoj paznji ili nagualu(valjda)...
KAd su setali misticnim gradom..
Don huan je rekao kastanedi, Gledaj u sve ali nemoj da te iko primeti...
To mi deluje kao savet

Slazem se s tobom ali koristimo samo razlicite termine.
Mi zemljani to jos uvijek zovemo savijet i popikavamo se u hrpi rijeci al ni vidjenje mi ne zvuci strano. Posto jos ne vidim taj termin izmjenjivanj informacija mi jos uvijek kaska.

Al super mi zvuci; ratnik ce ti opisati vidjenje svoje situacije.

Evo jedan tekst di je odlicno opisan saveznik.
http://www.malosutra.org/magazin/index.php?option=com_k2&view=item&id=955:prvi-dio-u%C4%8Denje-don-huana&Itemid=6

Hej. Na moru sam. Oko mene je toliko različitih energija, i stranih, i naših da stvarno neznam što mi se sljedeće može desiti. Više neznam što su sve u stanju napraviti te silne energije.

Ali, spomenuto je negdje da energija oslobađa. Nije li tako?

Vraćam se sad sanjanju. Iz svog iskustva bi rekla da je sanjanje najbolje onda kad ti nitko od bližnjih i daljnjih ne pije krv. Bližnji nam jako piju krv i to je velika prepreka. Također im ne treba netko ko je slobodan. Iskreno, mene nikada nitko nije podržao u sanjanju, naprotiv, sve je protiv mene. Znaći, morala sam se maknuti od kuće, od svojih. To je nažalost preduvijet za dobro sanjanje. I onda svaki dan najmanje dva sata vježbi, najmanje. Treba izbjegavati rutine, a to znaći i da nemožeš imati stalan posao. Rekapitulacija, magični pokreti, nedjelovanje, to se sve radi svaki jebeni dan. I još je nažalost poželjan celibat.

Meni je sve to ipak bilo zadovoljstvo raditi. To stvarno oslobađa. Sanjanje je jedna od najljepših stvari (osim sexa možda) koje sam doživjela. Vrijedi to raditi. Čak mi je duh nakon nekog vremena počeo pjevati poput cvrčka. Mislim, nije to cvrčak, ali malo nalikuje. Zna tako tiho pjevati po cijele noći. Prije mi nikada nije pjevao.

Mislim da je prava umetnost sanjati okružen bližnjima i svim onim što se rado smatra preprekom i otežavajućim okolnostima za dalje napredovanje. Ponekad mi se čini da je beg od svakodnevnice samo prebacivanje krivice na druge, za svoj neuspeh i postupak nesvesnog samoopravdanja (ili svesnog).

Čak, mislim da su ljudi koji uspeju napraviti ravnotežu između svakodnevnog života i onog "neobičnog", daleko stabilniji na svom putu.

Ne mora biti tako, samo mi se čini da je

Nije to nikakva umjetnost nahual Huan to naziva entitetima trece vrste onima najgorima, samo oni nam se pojavljuju u oblicjima nasih najbliznjih.