Roar je napisao/la:
po mom misljenju dobro je sto naplacuju takve stvari, jer je to najbolji indikator da se radi o prodaji magle. jedna stvar su dobrotvorni prilozi, ali naplata "znanja... hehe.
na faksu sam imao profesora iz predmeta Poduzetnistvo... i taj covjek je u malom prstu imao principe poduzetnistva, cak nam je radio psihicke profile da li smo pravi materijal za poduzetnika... sve scenarije je on znao napamet. jedini problem u cijeloj prici je sto taj covjek u stvarnom zivotu nije imao nikakvu firmu ili tome slicno (na prvom predavanju sam ga pitao o njegovim poduzetnickim uspjesima), nego je i dalje bio profesor koji je zaradjivao trecinu moje place koju sam primao dok sam vanredno studirao a bez da sam zavrsio faks. ista je prica i sa raznoraznm "konzultantima" i njihovim firmama.
Izgleda da si bio na krivom mjestu i u krivo vrijeme.
Inače ne bi ni postavio takvo pitanje, jer moraš znati zašto se negdje nalaziš, pa onda i nisu potrebna nikakva pitanja.
U vezi preduzećâ: gdje li bi nam bio balkanski pozitivni kraj možemo samo naslućivati, da su takva preduzeća zaista onakva kakva bi i trebala biti.
Ovako smo, nažalost i još uvijek, tek u prvobitnoj fazi akumulacije kapitala, kroz tipični neoliberalni kontekst u kojem: agencije, posrednici, marketing, reklame, manekeni, modeli, seoski tatovi, intelektualni poltroni, menadžeri viših škola love u mutnom i, u najboljem slučaju, zarađuju na ljudskoj gluposti, ako već nisu, također, i politički poltroni, postavljeni u privatnom sektoru kao fikusi i filadendroni (uz poštovanje prijespomenutih biljaka) određenih lokalnih ili regionalno-državnih političara.
Druga strana medalje je izmiješanost državnog i privatnog sektora, jer državni zagađuje dobar dio privatnog.
Ali bolje je da se nešto radi nego ništa, pošto i te osobe, ako ništa, imaju barem jednu osobu koju treba hraniti ili će je trebati doživotno hraniti, ako je, već u međuvremenu, ne uposle, nekonkursno, nekim poznanstvom.
Problem Balkana je što beskrajno kasni u odnosu na ostatak ove planete: sve te stvari u inostranstvu i mogu izgledati simpatično, zato što su takvi tipovi, zaradom i moći, hijerarhijski ograničeni, dok je ovdje to uobičajeno i brzo metastazira.
Ovdje se koristi brojač ili nanouređaj da nešto posljedično izmjeriš, dok u svijetu to, sve češće, rade računari i roboti, a oni stvarno učeni koriste nauku kao dobre predikciju i prevenciju.
Onda kada dođe zemljotres postaneš kao Turska, pa tek naknadno donosiš građevinske propise.
Statistika je divna stvar, ali to je posao školovanog statističara tj. ekonomiste, a ne nekog čiji je posao edukacija budućnosti.
Znači da nije dobro držati se statistike, iako je ona divna, ali je usmjerena na prošlost, poput ovoga tvoga posta.
Inače će te interesirati tuđa glava, a doživotno nećeš riješiti mržnju prema svojoj davnoj prošlosti.
U životu se uvijek ide dalje i ne osvrće se.
I stvari se rješavaju ovdje i sada, pri čemu nada ne pomaže.
I ne nadaš se da će oni što su '60-ih god. 20. st. otišli i da se vrate, nego unaprijed uzmeš mogućnost da će se vratiti tek oni najgori i potpaliti vatru '90-ih, kako bi što bolje gorjela.
U avionu se mnogo manje gine no u drugim prijevoznim sredstvima, ali je beskrajno veća mogućnost da zbog terorističkog napada pogineš.
I da ne postoje neophodne aerodromske kontrole prijespomenuta statistika bi bila rapidno izmijenjena, pa bi se u avionima masovno umiralo.
Roar je napisao/la:
znanje se placa samo svojim unutarnjim trudom i utrosenom energijom. novac je ajmo reci pretocena energija, vrijeme i trud u papiruštinu koja se kod placanja prenosi na trecu osobu, a u prvom slucaju sve ostaje pravom "vlasniku", gdje i treba biti. i tesko da ce netko tko je stvarno uspio postici nesto vrijedno spomena na putu znanja i ratnistva, trositi svoje vrijeme na "edukaciju" bilo koga tko je spreman platiti.

to su price za malu dječicu.
kod Castanede je postojao izvor znanja, ciji opis mi imamo na raspolaganju u njegovim knjigama. zatim je taj opis dobio prijevod pa je postao opis opisa. kome tu jos treba i posrednik sa svojim opisom kojeg jos uz to treba i platiti...
Znanje se ne plaća ničim, već je stvar unutrašnjeg zadovoljstva.
Ne sjede mnogi cijeli dan ispred računara, koristeći Forex ili se igrajući dionicama, jer žele postati bogati: svakako da je i novac značajan motiv, pošto su rijetki humanisti i veliki naučnici koji bi cijeli život besplatno radili, nego stoga što im to pričinjava kreativno zadovoljstvo.
I internetsko-forumski trollovi, raznih nickova, su takvi zbog zadovoljstva koje im to pričinjava.
