Verovatno. Ta Blavatcka je znala svašta.
I danas u Kašmiru ima ljudi sa riđom kosom i plavim očima.

U vezi sa Arijanima, prisjetila sam se nečeg iz knjige H.P.Blavatske "Tajanstvena plemena na Modrim planinama u prašumama Indije". Ima, ili je bilo u njeno doba, tamo neko tajanstveno pleme vrlo svijetle puti (i ako se dobro sjećam svijetlim očima), visoki, s moćima liječenja, nikad nisu odali svoje tajne zapadnjacima niti im otkrili kulturu. Ne liče ni na jedno drugo pleme.
Možda neki daleki potomci...

Ako se dobro sjecam, Kasiopeanci kazu da je kanalizirala reptile a i OPS 5-og i 6-og denziteta ( neka me netko ispravi ako sam fulao ).

Čitaj sve od Čedomila Veljačića.

„Po mišljenju gospodina Sullivana, Toddi imaju savršeno neoskvrnuto pravo na Modre Planine kao na svoje stoljetno vlasništvo. Oni objavljuju, a susjedi što su pored njih stoljećima živjeli i potvrđuju to pravo starine kao pravo isključivog vlasništva. Jednodušno tvrde da su Toddi vladali planinama u vrijeme kada su ondje dolazili prvi naseljenici drugih plemena, Mullu- kurumbi, a za njima Baddagi i Erullari. Sva su ta plemena molila i od Todda, koji su ranije živjeli sami , dobila privolu da se nasele u planinama.
Svih ovih pet rasa izrazito se razlikuju jedni od drugih, kako ćemo to kasnije vidjeti. Njihovi jezici, religije, običaji, kao i sami tipovi nemaju ništa zajedničko. Po svoj su prilici sva ta plemena posljednji tragovi pretpovijesnih rasa domorodaca Južne Indije; ako se, međutim, ponešto i saznalo o Badaggima, Hottima, Kurumbima i Erullarima, o Toddima povijest šuti u potpunosti. Sudeći po drevnim grobnicama na „brežuljku“, kao i ponekim ruševinama hramova i svetilišta, nisu samo Toddi, već i Kurumbi već u pretpovijesno vrijeme morali dostići stanoviti oblik civilizacije; u Todda sasvim sigurno postoji nešto nalik pismu, stanoviti oblik znakova koji su nalik klinastom pismu drevnih Perzijaca.
Koliko Toddi uistinu i danas žive u dalekoj prošlosti, u tolikoj su mjeri patrijarhalan narod čiji je cijeli život usredotočen na svete bivole.“

„Toddi koji se nazivaju i Todduvari. Dijele se na dva velika staleža. Prvi je stalež onih koji prinose žrtve bogovima, a nazivaju se Teralli; Toddi koji pripadaju ovom staležu posvećeni su služenju bivolima, dužni su provoditi celibat i vršiti nepoznate obrede koje vrlo pomnjivo skrivaju od Europejaca, pa čak i svih onih domorodaca koji ne pripadaju njihovom plemenu. Drugi stalež, Kutti, obični su smrtnici. Koliko nam je poznato, prvi stalež predstavlja aristokratsko pleme. U tom nevelikom plemenu prebrojali smo 700 ljudi i sudeći prema njihovom svjedočenju, njihova brojnost nikada nije prelazila tu brojku.“
„Toddi ne koriste nikakvo oružje, izuzev kratke palice od bambusa koja nikada ne napušta njihovu desnu ruku. Nastojanja tijekom mnogih godina da se pronikne u njihovu prošlost, jezik i religiju, ostala su posve bezuspješna. To je najtajanstvenije pleme od svih ostalih naroda Indije.“
*
„Kao što se Englezi razlikuju od Kineza, tako se Toddi razlikuju od bilo kojih drugih domorodaca“, piše bojnik. „Sada, kada sam ih bolje upoznao, postaje mi gotovo jasno zašto Baddagi na te ljude gledaju kao na višu, gotovo božansku rasu... Toddi zaista nalikuju na bogove, kako su ih zamišljali drevni Grci. Od nekoliko stotina mladića tog plemena nisam vidio nijednoga koji bi bio niži od 6 ¼ stope (1 stopa = 0,30 m, 6 1/4 stopa = oko 190 cm). Stas im je nevjerojatno lijep, a crte lica klasične ljepote... K tome dodajte i crnu, sjejnu i gustu kosu, polukružno nisko ošišanu na čelu iznad obrva, dok iza ušiju pada na leđa u teškim kovrčama i zamislit ćete barem približno njihovu ljepotu. Brada i brkovi, koje nikada ne briju, iste su boje. Velike smeđe, a ponekad i tamnosive i sive oči, promatraju vas dubokim, nježnim, gotovo ženskim pogledom...osmijeh je krotak i radostan, gotovo mladenački u svojem izrazu. Grlo je, čak i u sasvim ostarjelih staraca, ukrašeno čvrstim, bijelim, često vrlo krupnim zubima. Boja lica svijetlija je negoli u sjevernih Kanazara. Odijevaju se jednako: vrsta rimske bijele toge od platna sa jednim uzlom koji je isprva zataknut ispod lijeve ruke, a zatim pozadi, iza lijevog ramena.“
*
„S praktične točke gledišta, dakako, Toddi nisu ništa više od divljaka, koji ništa ne znaju o prvim i osnovnim pravilima civilizacije, te su i na prvi pogled, bez obzira na svoju tjelesnu ljepotu, vrlo prljavi. Stvar, međutim, nije u njihovom vanjskom izgledu, već u unutrašnjem, duhovnom svijetu toga naroda. U prvom redu, Toddi uopće ne umiju lagati. U njihovu jeziku čak niti ne postoje takve riječi kao što su „neistina“ ili „laž“. Varanje ili čak i jednostavno prisvajanje nečage što im ne pripada posve su im nepoznati.“
*
„Kada se počelo ustanovljavati i uređivati novo domaćinstvo , kao i prikupljati podaci za statistička izvješća o novim plemenima, uvaženi su etnolozi naišli na otpor kakvog nisu mogli očekivati. Susreli su se s pitanjem o porijeklu Todda i u njemu naišli na neočekivane poteškoće. Nakon dvadeset pokušaja nije im uspijevalo da saznaju ništa što nisu saznali nakom prvog pokušaja, te ih nisu mogli nikamo svrstati, niti povezati s drugim plemenima Indije. „Lakše se probiti na Sjeverni pol negoli u dušu Todda“, piše misionar Metze. Na to bojovnik Hennesey odgovara: „Jedini podatak kojeg smo uzmogli dobiti nakon tolikih godina sastoji se u slijedećem: Toddi tvrde da potječu iz istog vremena kada im je „car Istoka“ (?) darovao ove planine, na njima žive i nikada se nisu od njih odvajali, niti silazili s njihovih vrhunaca. U kakvo se razdoblje, međutim, može svrstati nepoznati car Istoka? Odgovaraju nam da žive na Modrim planinama već sto devedeset i sedmi naraštaj! Ako se izbroji da tri naraštaja spadaju u svako stoljeće (iako možemo utvrditi da su Toddi izrazito dugovječni) postaje očiglednim, ako im možemo vjerovati, da su se naselili približno prije 7.000 godina. Uvjeravaju nas da u njihovi praočevi dospjeli na otok Lanku (u čemu, kao i u ostalim imenima, očigledno nema nikakve greške) sa Istoka, „sa strane izlazećeg sunca“, te su služili praočevima cara Ravane, mističkog cara-demona kojeg je nadvladao ne manje mistički Rama prije približno dvadeset i pet naraštaja; znači, brojeći prema prihvaćenom brojenju, oko 1.000 godine što, ako se prva brojka pribroji drugoj, čini njihovo rodoslovlje starim 8.000 godina! „
*
„...u Todda ni u rječniku njihova jezika ni u njihovim mislima ne postoje riječi kao što su Bog, križ, molitva, religija, grijeh ili neki sličan izraz koji bi mogao podsjećati na monoteizam i deizam, da se o kršćanistvu ni ne govori. Todde ne valja nazivati ni idolopoklonicima jer se sami ne klanjaju nikome i ničemu izuzev svojim bivolima i to samo vlastitima jer drugi bivoli, koji pripadaju drugim plemenima, ne uživaju nikakvo štovanje. Samo mlijeko, uz dodatak plodova i jagoda iz njihovih šuma čine njihovu jedinu hranu. Prije će i umrijeti od gladi nego će dotaknuti mlijeko, sir ili maslac drugih bivolica izuzev njihovih vlastitih, svetih hraniteljica.Nikada ne jedu meso, kao što niti siju ili žanju, svaki rad smatrajući nečim beščasnim, izuzev dojenja bivolica i staranjem za stada.“
*
„...Toddi nisu nimalo glup narod što dokazuje njihova zapanjujuća sposobnost da govore na mnogim i raznim jezicima, te su dovoljno pametni da skrivaju svoj vlastiti, samo sebi razumljivi jezik. Sullivan u svojim Zapiscima spominje da s njima može razgovarati cijele sate, a da je pritom mogao samo širiti ruke u dubokom zaprepaštenju slušajući kako su Toddi savršeno razumijevli Engleze, „kako su vjerno i odmah shvaćali naš nacionalni karakter i u nama razabirali sve naše nedostatke.“

Pa u toj istoj knjizi si mogla procitati i kako i odkuda oni tamo. Oni su po njima zasigurno potomci arijevaca tj. potjecu jos od ratnika koji su se borili u ratovima opisanim u Mahabharati. Ovi mali, niski, ruzni i zli su jos od tada njihovi podredeni i zato ih se boje ko samog vraga.

"da su od naše tri nilgirske rase dvije neosporno tragovi ako ne već prvobitnih rasa, to svakako prethistorijskih o kojima naša svjetska povijest nikada nije ni čula."

"To je bilo u ona vremena kada je car Istoka, bez ljudi-majmuna (očigledno vojske Surgive i Hanumana) pošao u boj s Ravanom, divovskim ali zlim demonom, carom Lanke. Njegov se narod sastojao samo od demona (Rakšaza), divova i moćnih čarobnjaka. Toddi su bili u svojem dvadeset i trećem naraštaju u to vrijeme na Lanki. Lanka je zemlja koja je sa svih strana okružena morem. Car Ravana bio je u srcu Kurumba (tj.zli čarobnjak), on je veliki dio svojih podanika, Rakšaza, učinio zlim demonima. Ravana je imao dva brata: Kumba - diva među divovima koji je, prespavavši stotine godina, ubijen rukom cara Istoka i Vibju - dobroga i voljenog od svih Rakšaza."
Zar nije očigledno da su "Kumba" i "Vibja" iz toddske legende Kumbhakarna i Vibhešana Ramajane? Kumbhakarna koji je proklet brahmon i zaspao u tom prokletstvu do samoh pada Lanke onaj je div kojeg je ubio Rama nakaon napada gnjeva magičkom strijelom Brahme, "strijelom nepobjedivog koji je strašio i same bogove" na koju je sam Indra gledao kao na skiptar smrti.
"Vibja - pripovijedaju Toddi - dobri je Rakšaz koji je bio prinuđen odreći se ravane uslijed njegova zločina protiv Istoka (Rame) kojem je ukrao ženu, te je Vibjana sa četiri vjerne sluge prešao more i pomogao da se vrati carica, za što je car Istoka postavio Vibju za cara Lanke"
To je od riječi do riječi pripovijest o Vibšehani, savezniku Rame i njegova četiri ministra, Rakšaza.
Toddi otkrivaju da su ti sluge bili četvorica Teralla, anahoreta i dobri demoni. Oni se nisu htjeli boriti sa braćom - demonima, pa čak ni sa zlima. Zato su nakon svršetka rata, tijekom sveg vremena u kojem su se zaklinjali za uspjeh oružja Vibje, napustili sve i krenuli na put. Sakupivši sa sobom sedam drugih anahoreta i stotinu ljudi Rakšaza - svjetovnjaka s njihovim ženema i djecom, zauvijek su otišli iz Lanke. Želeći ih nagraditi, car Istoka je na besplodnoj površini "Modrih planina" stvorio vječno carstvo za njih i njihove potomke. Tada je sedam dobrih anahoreta, želeći provoditi život u hranjenju bivola i onemogućavajući čari zlih demona, pretvorilo svu stoku u bivole; četiri sluge Vibje ostalu su u obliku ljudi i žive nevidljivo za sve ostale, izuzev posvećenih Terrala u šumama Nilgirije i posvećenim mjestima "tirira". Zauzevši Nilgiriju, čarobnjaci - bivoli, anahoreti - demoni, i starješine Todda - svjetovnjaka sačinili su zakone, odredili broj budućih naraštaja Todda i bivola, svetih kao i bogovi. Zatim su uputili jednog od braće natrag na Lanku s time da pozove još nekolicinu dobrih demona s njihovim obiteljima. Tako su i pronašli svoga gospodara Vibju koji je već bio na prijestolju svojeg ubijenog brata Ravane.

Koliko znam on nije preveo Bhagavad Gitu. Čak je imao loše mišljenje o njoj.
Njegove knjige su u bibliotekama, a poneka se može naći i u knjižarama.