Pa, da prvo razrešimo jezičku zabunu.
Naši maternji jezici pripadaju porodici slovenskih jezika i to nije pitanje pretpostavki, osećaja, dopadanja, istorjskih nagađanja, već
lingvistička činjenica.
Kao što pretpostavljam da većina članova foruma zna, evropski jezici – sa izuzetkom mađarskog i finskog - kao i jedan deo jezika u južnoj Aziji i mnogih danas mrtvih jezika pripadaju tzv. indoevropskoj grupi.
Šta znači indoevropska jezička grupa i kako se do toga došlo? To znači da između tih jezika postoje sličnosti koje ukazuju na zajedničko poreklo. Konkretno, indoevropski jezici po tipu čine flektivne jezike ili fuzione jezike (nisu jedini). Možemo ih iporediti sa aglutinativnim jezicima, da bismo videli šta se pod ovim kriterijumom podrazumeva.
Mislim da je nama teško da uopšte pojmimo stepen različitosti u jezičkoj strukturi kod jezika koji ne pripadaju našoj grupi:
Primer iz svahitija: volim te
Mimi ni-na – ku – pejda wewe – što se može analizirati kao:
Mene ja SADAŠNJE VREME ti voleti tebe
Kod ovih jezika nema fleksije i svaki element ima samo jedno gramatičko značenje. Odnos između elementa i gramatičkog značenja je jedan prema jedan.
Kada je uočena morfološka i sintaksička sličnost evropskih jezika sa sanskritom, dogo se smatralo da je sanskrit predak evropskim jezicima, ali je uporedna analiza pokazala da to nije slučaj, već da svi ti jezici imaju zajedničkog pretka. O indoevropskom ne postoje pismeni zapisi, ali je on upravo uz korišćenje ovog metoda komparativne gramatike rekonstruisan do značajnog stepena.
Odvajanje jezičkih grupa od zajedničkog pretka se odvijalo pored ostalog (da skratim priču) i preko takozvanog pomeranja glasova. Između određenih konsonanata u većini indoevropskih grupa postoji tačno određeni odnos, koji se ponavlja sa gotovo matematičkom pravilnošću. (što je već samo po sebi izuzetno interesantna činjenica). Jezici koji su u npr. germanskoj grupi nisu u toj grupi zato što se nekome dopalo da ih tu svrsta, već zbog svoje morfološke strukture, na osnovu koje se može rekonsturisati njihov zajednički predak.
Tako se i grupa u koju spadaju ovdašnji jezici i dijalekti naziva slovensko-baltičkom grupom. Da li slovenski i baltički jezici imaju zajedničkog pretka ili su sličnosti posledica međusobnog uticaja nije utvrđeno, mada bi moglo da bude, jer za to postoje metode.
Bosanski/srpski/hrvatski pripadaju grupi južnoslovenskih jezika, pri čemu je kod sva tri – po mom mišljenju na žalost – u nedavnoj istoriji došlo do
veštačkih promena. Slovenski je mnogo bliži staroslovenskom jeziku, samim tim autentičniji.
To je deo za koji postoji naučni fundus, dakle leksički materijal, i lingvističke metode za njegovu obradu.
Istorijski – a prema tome sam mnogo skeptičnija – indoevropljani su se negde 5.000 godina p.n.e. raširili diljem evropskog i južnoazijskog kontinenta. Ima i priča...
Citat:
Samo znam da Germani nismo sigurno Samo znam da Germani nismo sigurno
Ovde je jako važno utvrditi o čemu u stvari razgovaramo. Koga podrazumevaš pod tim „mi“?
Jer upravo sa Nemcima smo se prilično „družili“, a na ovim područjima i dalje žive ljudi koji imaju i germanske gene, čak i oni koji kao maternji jezik u porodici govore nemački. O Turcima da i ne govorim.
U mom gradu živi 17 različitih nacija. E, sad, kako ćemo te uljeze u vidu Nemaca, Mađara, Rusa, Rumuna, Bugara, Roma, ... odvojiti od južnih Kelta
, zaista ne znam. Ja imam gene iz tri različite nacije, od kojih je polovina srpskih Kelta
.
Naravno da postoji i keltski uticaj, jer Kelti su jedan indoevropski narod koji se proširio po
čitavom evropskom kontinentu negde u 5. veku p.n.e. te su stigli i do Balkana.
Kao što reče nocty, Evropa je stešnjena, mešanja je bilo na sve strane. S obzirom na ovo širenje, keltski uticaj se može uočiti gotovo svuda, ne samo na ovim prostorima.
Jezički oni danas čine posebnu indoevropsku grupu - keltsku - u koje spadaju irski, velški, škotski i valjda još par dijalekata iz franscuske, koji su se u međuvremenu gotovo potpuno aimilovali.
No, plašim se da su predstave o Keltima u vidu druida ispod starog hrasta, o keltskom duhu i slično podjednako romantizovane i podjednako malo odgovaraju objektivnoj stvarnosti, kao i većina sličnih klišea i stereotipnih predstava o nekim narodima.
U vezi sa običajima, svaki etnolog sa ovih prostora može izneti čitave studije o najrazličitijim uticajima. Ne možeš izdvojiti neko kolo na jednoj i neko slično na drugoj i onda tvrditi da je to dokaz za srodnost i zajedničko
poreklo nekih naroda.
U pogledu mentaliteta, poznajem samo jednu Irkinju i sa njom se veoma lepo slažem, mada ću se usuditi da ustvrdim da to slaganje zaista nema baš mnogo veze sa sličnošću između ovdašnjeg i nekog keltskog mentaliteta.
Dakle, da rezimiramo: na ovim prostorima bez ikakve sumnje ima keltskih uticaja (Kelti su
jedan od indoevropskih naroda). Takođe ima veoma mnogo drugih uticaja: germanskih, romanskih, albanskih (mada njihov jezik pripada romanskoj grupi), turskih, mađarskih, drugih slovenskih naroda, ...
Ljudi, kojima je bosanski, hrvatski ili srpski jezik maternji govore slovenski jezik.
A gde se neko oseća „kod kuće“, gde mu je duša, što se kaže, to treba prepustiti pojedincu i bilo bi dobro apsolutno se uzdržati od bilo kakvih vrednosnih sudova u tom pogledu.