Sada je: čet mar 28, 2024 7:32 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 30 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2
Autor/ica Poruka
 Naslov:
PostPostano: ned apr 05, 2009 11:34 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 31, 2007 4:51 pm
Postovi: 1135
Lokacija: Međimurje
U svim tim mitovima o gralu,shvatila sam da je priča o Orionu,više manje,jedna od najranijih oblika priče o Gralu.

Kakve veze ima Orion sa potragom za Gralom?

Jako puno,bar mislim.Sličnosti među pričama o Orionu i Arthuru,u esencijalnim terminima,su velike.

Arhtur iz potrage za Gralom nije,u izvjesnom smislu,pravi čovjek od krvi i mesa,nego arhetipski kompleks slika.Arhtur je drugačiji i više je nego zbroj njegovih pojavljivanja u literaturi,on je prisutan u mitovima,pričama i slikama koje NEMAJU direktnu aluziju o njemu.

Arthur je prisutan u mitovima o svim žrtvovanim kraljevima,umirućim spasiocima i herojskim ubojicama zmajeva iz pradavnih vremena.Njegova priča raste sve više kako proučavamo epizode(op-ostale pripovjetke),i nakon nekog vremena,mi shvaćamo da Arthur,osobno,je samo trag.

Arthur/Arca/Arcadia je trag prema mitologijji o Padu i Iskupljenju:Negdašnji i Budući Kralj.On je simbol Izgubljenog Raja i Novog Jeruzalema i njegova priča ima grane koje se pružaju da obuhvate sve ideje o cikličkim promjenama i moći nad okolišem.

Mit o Zlatnome dobu:doba kad su polovi bili drugačije «orjentirani»;kad su godišnja doba bila drugačija;godina je bila drugačija;praiskonski raj kad vrijeme nije imalo smisla.

Čini se daje sjećanje ili imaginacija Zlatnog doba svojstvena kulturama koje se protežu od Indije do Sjeverne Europe.U Americi,najrazvijenije mitologije o povijesti su one od Maja i Asteka,za koje nije postojalo doba naoblačeno od prijetnje cikličkog uništenja vatrom poplave.Niti filozofija budizma nema mjesto za nostalgiju,iako je u praksi apsorbirana ideja o vremešnim godinama od njihvog Indijskog okruženja.Ali na antičkome Srednjem Istoku je očito ostatak Zlatnog doba u Postanku,kao Rajski Vrt gdje je čovječanstvo šetalo s bogovima prije Pada.Što je najbolje,to je očito SJEVERNJAČKI mit.

Egipćani su govorili o prošlim epohama u kojima su vladali bogovi-kraljevi.Babilonska mitologija,kako izvještava Berorus,je imala mapu triju doba,svako je trajalo dok proljetni equinox nije prošao kroz četiri zodijačka znaka;prvi od ovih,pod dominacijom Anu,je bilo Zlatno doba,završeno poplavom.

Iranski Avesta tekstovi govore o tisućljetnoj Zlatnoj vladavini Yime,prvi čovjek i kralj pod čijom je vladavinom hladno i vruče,starost,smrt i bolest nisu bili poznati.Najrazvijenija teorija ove vrste,a vjerojatno i najstrija,je Indijska doktrina o Četiri Juge. Joscelyn Godwin opisuje prvo od tih doba:

«U prvoj Krita Yuga-i,nakon stvaranje Zemlje,Brahman je stvorio tisuću parova blizanaca od njegovih usta,prsa,bedara i nogu.Živjeli su bez kuća;sve želje koje su imali(koncipirali) bivale su odmah ispunjene;a zemlja im je sama od sebe proizvodila ukusnu hranu,jer biljke i životinje još nisu postojale.Svaki par blizanaca je na kraju njihovog života donio par identičan njima.Kako su svi obavljali svoju dužnost i ništa drugo,nije bilo razlike između dobrih i loših dijela.

Nakon Krita ili Satya Yuge,stvari su se postupno pogoršavale:svaka sljedeća yuga je vidjela kako ljudski rod pada u povećano nezadovoljstvo i zlo,sve do kraja Kali Yuge,svijet gori,potopljen vodom,a tad ponovo rođen. [Joscelyn Godwin, 1996]

Mi možemo u ovom materijalu serije eseja otkriti,da su «Arthur» i legenda o Gralu u novije doba bili pod utjecajem ranijih verzija priče.Jednom kada odlučimo prihvatiti mogućnost preživljavanja i prenošenja ovih veza u arhaičnim mitovima,pričama i slikama,domena našeg istraživanja se značajno proširava.

Da bi mogli vidjeti vezu između Arthura i Oriona,i njihovom potragom,polazna nam točka mora biti da se one mogu prevoditi lingistički I kultorološki da dostave značenje svojim novim «vlasnicima».Ima jedna povjesna priča o Herodotu koja je točna kopija orginalne bajke Indijskog porijekla OSIM činjenice da je u orginalu,to bila životinjska basna,a u Herodotovoj verziji su svi likovi postali ljudi.U svakom drugom detalju su priče identične.Kako je profesor humanistike i prevoditelj Grčkih klasika R. E. Meagher primjetio:

«Očito,ako likovi promjene vrstu,oni mogu promjeniti imena i praktički sve ostalo na sebi.»

Naš je nišan usmjeren na to da otkrijemo istinu o Svetom Gralu,potraga Arthurovih vitezova,nalaz koji bi ponovo doveo «Arthura» na prijestolje.To je isto kao i Orionova potraga za lijekom kojim bi izlječio svoju sljepoću.

Jedan od problema je taj što imamo mnogo «Arthura».Kralj Arthur je kreacija jednog pisca: Geoffrey of Monmouth-a,svečenika velškog ili bretonskog porijekla.Zapravo jako malo toga znamo o Geofferey-u osim činjenice da je podučavao na Oxfordu između 1129-1151 godine,najčudesnije doba u povijesti.Njegova Historia Regum Britanniae,ili
The History of the Kings of Britain(Povijest Britanskih Kraljeva),datirana oko 1138 godine,može biti iscrtana na izvorima koji su nama nepoznati među onima koji su nam poznati.(Općenito mišljenje među učenjacima je da je Geoffereyeva imaginacija imala glavnu ulogu na to djelo a to može i ne mora biti tako.)

Ono se smatra istinitim jest to što u pozadini Geoffereyevog Atrhura leži tjelo tradicije,nešto je pisano a nešto usmena predaja;prenošeno,većim djelom,preko Velšana koji vuku porijeko od Keltskih Britanaca (the Celtic Britons),tamošnjih stanovnika u vrijeme Rimske provale.

Za sada koliko znamo,možemo utvrditi da su legende o Arthuru,iako kristijizirane,su u osnovi pred-krščanskom mitologijom sitno zamagljene u osobnostima kraljeva i kraljica,čarobnjaka i vila.Geofferey je postavio Arthura kao izuzetnog monarha i osvajača-Nekadašnji i Budući Kralj-koji predstavlja slavne pretke i proriće budućnost Keltskog naroda,oslabljeni vezom prema Rimljanima i Krščanstvu.

_________________
Ono sto vi radite, ne mora reflektirati ono što vi osjećate.
http://www.youtube.com/user/vrkolos
http://www.box.net/shared/mis7x4u60n


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: pet apr 10, 2009 10:08 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 31, 2007 4:51 pm
Postovi: 1135
Lokacija: Međimurje
Arturijanske priče(priče o Arthuru) su opskrbljene kvazi-povjesnom pozadinom što daje jak poriv za otkrivanjem i proučavanjem Keltske mitologije,a te legende se najčešče pojavljuju u romansama o trubdurima u kasnom 12 stoljeću i 13 stoljeću.U tim se srednjovjekovnim romansama prepoznajemo tri glavna izvora:
Rimski klasicizam,Francuski izvori/Franačka građa i Britanske priče o Arthuru. Priče o Arthuru su bile toliko popularne da su počele dominirati područjem i proširile su se po cijelom krščanskom svijetu.

Arturski «hir» je rezultirao proizvodnjom literature u raznim jezicima i i umjetnošču u glavnim zemljama srednjovjekovnog doba usljed,kako se tvrdi,Križarskih ratova i mješanjem ideja i mitova koji su se pojavili u kontaktima zapadne Europe i civiliziranih zemalja istočne Europe.

Ipak,tada je postojao nevidljivi sukob između nastanka tih priča i krščanske teologije i dominacije/kontrole propagatora rane Crkve.Kroz ovaj sukob,dok je krščanska energija bila fokusirana na Svete Zemlje,mitovi o Arhturu i Svetome Gralu su bili inspiracija.Ali kako ćemo uskoro vidjeti, zapravo i nije baš tako jednostavno.

Po onom što znamo o literaturi koja se pojavljuje oko Svetog Grala,mi mislimo da u tim legendama ima nešto više nego fascinacija i hir iz srednjovjekovnih vremena.Priča se pojavila u različitim oblicima i vremenima pono prije nego je Geoffereyeva Historia započela ludost.

Kao što smo primjetili,Arthur predstavlja nešto drugo;nešto drugo nego samo Britanski Dux Bellorum(rimski ratni knez-op);on predstavlja davno prošlo Zlatno doba,vrijeme socijalne harmonije i mudrog upravljanja,vrijeme etike i morala,vrijeme «Metoda prijašnjih Kraljeva».Tema «izgubljenog Zlatnog doba» je toliko moćna da kad je Geoffrey od Arthura učinio neku vrstu Mesije,kombinirajući Velške mitove s autentičnom povješču,on je dotaknuo nešto tako duboko u ljudskoj psihi da je Srednjovjekovna Duša dobila zamah u nadi obnavljanja Kraljestva na Zemlji koje može biti obnovljeno samo prnalaskom Grala.

U nekom smislu,mi možemo misliti da je priča o Gralu,u pravom smislu,priča o kreativnom potencijalu ljudske rase,ipak ezoterički termini-snaga ponovnog stvaranja Zlatnog doba-puteljak do znanja antičke tehnologije iz koje su izašli močni megalitski spomenici (građevine) za koje ne postoji racionalno objašnjenje-snaga koja je bivala sakrivena u minulim dobima od nas.

U otkrivanju Istinskog Grala,mogli bi nači izvor kontrolnog sistema koji je djelovao na našem planetu već tisučama godina,držeći ljude vezane za vrijeme,povijest,bijedu,propadanje i patnju.

Budući da,nakon što postavimo prijašnje pitanje,moramo postaviti pjtanje:
TKO ili ŠTO želi da budemo bespomoćni?Što ili koja sila ili skupina želi-ili treba-da kontrolira ljudski rod?A tad naravno,ZAŠTO?Kakva velika tajna leži sakrivena od nas a koju mi nebismo trebali saznati?

Nadalje,jednom kad otkrijemu tu sakrivenu tajnu,kako da je iskoristimo?Treba biti nezamislivo sposoban,snažan za takav trud i potrošiti nezamislivo puno energije u prikrivanje kroz tolika tisućljetja.

Želim upozoriti «ležernog» čitatelja da ovo NIJE «ležerno» štivo!Dugo je i kompleksno i ide u različite smjerove koji se čine,na prvi pogled,nepovezanim.Ali djaem obečanje:bit će vrijedno čitanja jer na kraju,biti će dovedeno skupa i spojeni na odgovarajući način koji će zadovoljiti najdiskrimitizirajučeg tragatelja za Gralom.

Umberto Eco je napisao u svojoj knjizi The Search for the Perfect Language:
«U Američkim filozofskim odsjecima se često tvrdi,u dosljednosti
da bi se bilo filozofom,nije potrebno preispitati povijest filozofije.
To je poput tvrdnje da se može postati slikarem bez da ste vidjeli
ijedno Rafaelovo dijelo,ili postati piscem bez da ste pročitali klasik.
Takve su stvari teoretski moguće;ali primitivan umjetnik,
osuđen na nepoznavanje prošlosti,je uvjek prepoznatljiv i to s pravom kao nevješt(neiskusan,naivan-eng-naif).Samo kad promislimo o prošlim projektima
otkrivenima kao utopijskima ili greškama koje shvatimo kao opasnostima ili
mogućnostima za grešku za naše navodne nove projekte.Proučavanje djela
naših predaka je zbog toga više nego samo zabavljanje antikvitetom,
to je imunuloška mjera opreza.
[Eco, 1997] (emphasis, mine)

U tom se smislu moramo suočiti s Terorom povijest.

Na čas želim krenuti u drugom smjeru,samo da bi postavila pozadinu za diskusiju o «vremenu» naš sljedeći važan predmet razgovora.Vrijeme je naravno ono o čemu razgovaramo kad govorimo o povijesti.Povijest ljudskog naroda,ka objektivno sagledamo stvar,je užasna.Mnogi se ljude brane od toga užasa dizanjem razrađene obrane-tako reći «osobnih mitova»-tako da mogu ići dalje svojim dosadnim poslovima bez da bi bili paralizirani bremenom «hladnih i teških životnih činjenica».Imati posla s tim stvarima je teško,ali s Užasom se treba suočiti.Pozivam čitatelja samnom na putovanje kroz ovu «opsjednutu šumu» punu trnja i divljih životinja,jer samo nakon takvok «testa» snage i nepotkupljivosti,čovjeku je dozvoljen dar letimičnog pogleda na Gral.

_________________
Ono sto vi radite, ne mora reflektirati ono što vi osjećate.
http://www.youtube.com/user/vrkolos
http://www.box.net/shared/mis7x4u60n


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: uto apr 14, 2009 9:48 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 31, 2007 4:51 pm
Postovi: 1135
Lokacija: Međimurje
Čovjek je po pravilu,a i uglavnom,bespomoćan nasparam kozmičkih katastrofa,vojnih napada,socijalne nepravde,osobne i obiteljske nesreće a i domaćin je napada na njegovu egzistenciju kojih je previše da bi ih nabrojili.Smrt i uništenje dolazi svima ,bio bogat ili siromašan,slobodan ili rob,mlad ili star,dobar ili loš, sa samovoljom i bezbrižnošču koja ako je i na trenutak promatramo,može uništiti najpažljivije konstrukcije «osobnih mitova».To je ČINJENICA i da citiram don Juan-a,» i to prokleto strašna!»

Uvjek ponovo,čovjek je viđao svoja polja i stada kako leže poput otpada kroz nestašice i bolesti,njegovi voljeni su mučeni i desetkovani bolešču ili ljudskom okrutnošču,njegov životni rad je u trenutku smanjen na ništa događajima nad kojima nije imao kontrole.

Istraživanje povijesti kroz različite discipline nudi gotovo nepodnošljiv pogled na čovječanstvo.Grabežljivi pohodi gladnih plemena,napadajučii i osvajajuči i uništavajuči u tami predprošlosti;barbarski uljezi civiliziranog svijeta kroz srednjovjekovno doba,krvoproliča križara katoličke Europe protiv «nevjernika» Srednjeg Istoka;prikriven «podnevni užas» Inkvizicije gdje su mučenici kalili vatru sa svojom krvlju i pobješnjeli holokaust modernog genocida;ratovi,glad,pošasti;sve je to proizvelo nepodnošljiv osjećaj neobranjivosti protiv,kako to Mircea Eliade zove,Terora povijesti.

Ima onih koji će reći de je to SAD sve prošlost;čovječanstvo je ušlo u novu fazu;znanost i tehnologija su nas dovele do ruba svih tih patnji.Mnogi ljudi vjeruju u mit znanosti koja tvrdi da čovjek evoluira;društvo evoluira;i da mi sad imamo kontrolu nad neobuzdanim zlom našeg okruženja.Takvo što ne podržava da je ideja ponovo inepretirana ili ignorirana.

Predpostavlja se da ne samo da smo evoluirali kao ljudska bića od nekih primatskih predaka,nego da mi i kulturno evoluiramo.Znanost nam je dala svemirski program,laser,televiziju,penicilin,sufitske ljekove i gozbu ostalih korisnih izuma koji bi čini se morali učiniti naše živote tolerantnijima i plodonosnijima.Ali doduše,mi lako možemo vidjeti da to nije slučaj.Nakon tri stoljeća dominacije znanosti,može se reći da čovjek nikad prije nije bio toliko nesigurno postavljen na rubu takvog totalnog uništenja.

Naši životi,kao individue,grupe i kulture,se sustavno troše.Zrak koji udišemo ili voda koju pijemo su zagađeni više nego se da izdržati.Naša je hrana punjena supstancama koje pridonose jako malo u prehrani i mogu zapravo,biti štetne po naše zdravlje.Stres i napetost su postali prihvaćeni dio života i može se dokazati da su ubili miljone ljudi.Mržnja,ljubomora,pohlepa i sukobi se povečavaju expotencionalno.Kriminal raste devet puta brže nego populacija.Mi gutamo beskrajne količine tableta da bi se probudili,da bi zaspali,da završimo posao,da smirimo živce i da bi se bolje osjećali.Stanovnici zemlje koriste više novca na rekreacijske droge nego što koriste na smještaj,obuču,hranu,školovanje ili bilo koji drugi prizvod ili uslugu.(ovi iznosi sužu do pola triljuna godišje).

A,drevna zla su još uvijek s nama,za one koji izađu iz njihovih «osobnih mitova» da bi bili dovoljo dugo u doticaju sa stvarnosti.Nestašica,glad,epidemije i prirodne katastrofe još uvijek ubiru godišnji porez u životima i patnji.U kombinaciji s ratovima,ustancima i političkim čistkama,to znači da ne samo da je veliki broj ljudi ubijen svake godine iz političkih razloga,nego više miljona ljudi po cijelome planetu je bez hrane i krova nad glavom.Preko sto miljona djece je umrlo od gladi u zadnjem desetljeću 20. stolječa.
Kad čovjek razmatra povijest,KAKVA JEST,on je prisiljen razumjeti da se nalazi u željeznom stisku egzistencije koji se čini da ne vodi brigu ili je zabrinut za njegovu bol i patnju.Uvjek ispočetka,ista patnja snalazi čovječanstvo umnožena miljun na miljun puta tokom milenija.Mogla bih pisati do svršetka svijeta,potrošiti oceane tinte i šume papira i nikad nebi prenijela sav taj Užas.

Zvijer neosnovane propasti je uvijek bila sa nama.Dok je još ljudsko srce pumpalo vruču krv kroz njihova prekrhka tijela,i sijalo s neopisivom slatkoćom življenja i čežnjom življenja i svim tim što je dobro i pravedno i puno ljubavi,s podsmjehom šuljajući se trabunjajuća i planirajuča zvijer nesvjesnog zla je oblizivala usnice u iščekivanju njezine sljedeće gozbe užasa i patnje.

Od početka vremena,ta misterija čovjekovog imanja,ta Kainova kletva,je postojala.I jošod pradavnih dana.postojao je vrisak:»Moja je kazna veća nego što mogu izdržati!»

Prepostavka jest,u drevnim vremenima,kad je čovjek uočio tu nesnosno i neshvatljivo
stanje u kojem se nalazi njegova egzistencija,da je on stvorio nauku o postanku svemira da bi opravdali sve «okrutnosti,zastranjenja i povjese tragedije».

Mircea Eliade,koja je opširno pisala o «Teroru povjesti» kaže:

«Za našu svrhu,samo nas jedno pitanje brine:
Kako može «užas povjesti» biti toleriran iz
gledišta povijesti?Opravdavanjem povjesnog
događaja jednostavnom činjenicom da je to
povjeni događaj...jednostavnom činjenicom da
se «to tako dogodilo»,time nećemo doći daleko prema
oslobađanju ljudskog roda od užasa koji te događaje nadahnjuje.

«...Mi bi trebali željeti znati...kako bi bilo
moguće tolerirati i opravdavati patnje i
istrebljenje tolikih ljudi koji su patili i koji
su istrebljeni iz jednostavnog razloga da se njihov
zemljopisni položaj našao na putu povijesti;da su
ono susjedi kraljestva koje se nalazi u stanju stalnog širenja.Kako opravdati ....
činjenicu da je jugoistočna Europa trebala patiti
stoljećima-i potom se odreći impulsa prema
višoj povjesnoj egzistenciji;prema duhovnom stvaranju na
univerzalnome nivou-iz isključivog razloga da se to dogodilo
iz razloga jer se nalazilo na putu azijatskih osvajača,a kasnije
zbog susjedsva s Ottomanskim Carstvom?A u naše vrijeme,
kad povijesni pritisak ne dozvoljava više nikakav izlaz,kako
čovjek može tolerirati katastrofe i grozote povijesti-od kolektivnih
deportacija i masakara do atomske bombe-ako izvan njih on
na čas nemože vidjeti znak,nikakvo transpovijesno značenje;ako
su oni samo slijepa drama ekonomije,socijalnih ili političkih sila,
ili još gore,samo rezultati «oslobođenja» koje manjina uzima i
prakticira direktno na sceni univerzalne povjesti?

«...u prošlosti,čovječanstvo je bilo kadro podnositi
patnje koje smo nabrojali:oni su na gledali na to kao Božju kaznu,
sindrom propadanja «doba» i tako dalje.I bilo im je moguće
prihvatiti to jer su imali metapovjesno značenje...

«...Iz vrline ovog pogleda,na desetke miljuna ljudi je
bilo kadro,stoljeće za stoljećem,podnositi velike povjesne
pritiske bez očaja,bez počinjenje samoubojstva ili pada
u duhovnu suhoću koja uvjek sa sobom donosi
relativistički ili nihilistički pogled na povijest.» [Eliade, 1954]

Eliadino gledište je da su ljudski religijski mitovi nastali kao «obrana protiv užasa povijesti».

A najdublji nivo ove obrane od povijesti ima veze sa Vremenom.Religiozni mitovi su raznovrsni i mnogobrojni,ali kad se skinu svi ukrasi,glavna točka argumenta je koji koncept vremena je bio upotrebljen kao osnova mitova:ciklički ili linearni.

Ima onih koji kažu da mitske/religijske formule i prikazi preko kojih su «primitivni» izražavali svoju stvarnost čine se dječjima i besmislenima.Eliada,doduše,u religioznim mitovima vidi «očajnički trud da se ne izgubi kontak sa bićem»(opravdanje egzistencije u lice okrutnome svijetu) i na pronalaženje značenja-starinska ontologija.

Voljela bih predložiti da ta starinska ontologija je ostatak visoke i drugačije znanosti i tehnologije «prije pada».

Jessie L. Weston piše:

«Što bliže čovjek proučava predkrščansku teologiju,
to je više on impresioniran sa dubokim i smionim
duhovnim karakterom njegovih špekulacija,i iako je
dvojbenog izgleda da se takvo učenje može pouzdati u
procesiranju ljudske misli bez pomoći,ili je moglo evoluirati
iz takvih zametaka kakve pronalazimo među navodno
«primitivnim» ljudima...Jesu li zaista primitivni?Ili imamo
posla s,ne s početnim elementima religije,nego s disjecta membra
(raspršenim fragmentima) nestale civilizacije?Sigurno je to da
koliko daleko povjesni dokazi sežu naši najraniji zapisi pokazuju
na prepoznavanje duhovnog,a ne materijalnog porjekla ljudske rase.

«Studenti literature o gralu si nesmiju dopustiti da budu
impresionirani nekakvim ambijentom punim sraha i misterija
koje okružuju to enigmatsko plovilo.S tim je spojena tajna,
čije će otkrivanje nametnuti strašnu nesreću na izdajnika.
...To je tako tajna stvar da nijedna žena,bila ona žena ili djevojka,
nebi mogla riskirati da govori o tome...Nema sumnje da je Gral
bio nešto tajno,misteriozno i užasno,egzaktno znanje koje je bilo
rezervirano za nekolicinu.

«...Prirodni kultevi i dalje ostaju pouzdani vodiči;njihova
unutrašnjost,njihov ezotericizam,rituali koji će nas aktivirati
da premostimo bezdan između nečeg što se čini na prvi pogled
potpuno nepomirljivim djelovima folklorne priče i
velikih duhovnih misterija.» [Weston, 1920]


Željela bih predložiti da mitovi,rituali i ceremonije drevnih religija su preživjeli djelovi tehnologije iz koje pravi značaj nestao.Nadalje,željela bih predložiti da u otkrivanju ove «tehnologije» čovječanstvo ima prilike osloboditi se Užasa povijesti.

Što je ta tajna tehnologija?To nije ništa drugo nego Sveti Gral.

Kraj drugog djela. [-o<
tekst u wordu sa poveznicama na nepoznate ili nerazumljive riječi
http://www.2shared.com/file/5350807/a7d ... vreno.html

_________________
Ono sto vi radite, ne mora reflektirati ono što vi osjećate.
http://www.youtube.com/user/vrkolos
http://www.box.net/shared/mis7x4u60n


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: čet apr 23, 2009 10:19 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 31, 2007 4:51 pm
Postovi: 1135
Lokacija: Međimurje
Treći dio:Vrijeme

U današnje vrijeme se mnogo govori o vremenu jer smo okruženi glasinama da idemo prema Kraju Vremena-i svijeta samog.

Može li to biti istina?A ako je ,koje implikacije navješčuje takva ideja glede prirode našeg svemira?

A ako nije istina,odakle potječe ta idejja,zamisao i zašto je tako popularna?

U radu i testiranju naše hipoteze da je postojalo «bivše vrijeme»,Zlatno Doba iz kojeg je čovjek «pao»,moramo pažljivo ispitati ovo pitanje vremena.

Mircea Eliade i ostali eksperti mitova,religija i religijske povijesti,predlažu ideju da su religijski mitovi stvoreni da bi zaštitili čovjeka od «Terora povijesti».Ali u našoj hipotezi,religijski mitovi bi mogli biti pripovjetke drevne tehnologije i znanja o svemiru koje znatno nadmašuje naše današnje znanje,kao i opozorenja nama o jednom opasnome stanju u kojemu se nalazimo i neke daljnje događaje prema kojima idemo.

Ako je naša hipoteza točna,onda moramo tražiti tragove za dokazima da je prava tehnologija postojala i dalje da je to znanje sistem mogao namjerno izmjeniti ili iskriviti iz dosljednosti da služi nekom programu rada a ne samo dobrobiti čovječanstva.

Ako možemo otkriti «tragove» takve djelatnosti,tad bismo mogli biti kadri dešifrirati što je to bilo od nas sakriveno.Drugim riječima:mi jesmo,i moramo biti zabrinuti i uključeni u problem povijesti i njezinog konteksta (ukupnog značenja),vrijeme,budući da je neophodno za razumijevanje «zla» a istinska priroda zla je temelj na kojem je eshatologija konstruirana.

Vrijeme:Okvir u kojem se krećemo i živimo i u kojem je naše biće,postojanje.

Tu je pitanje POSTOJanja(eng- BEing) i DJELOVanja(eng-DOing)-slobodna volja-koja proizlazi iz ukupnog shvaćanja povijesti.Da,moguće je shvaćanje POSTOJanja izvan vremena,ali da bi se TO moglo učiniti,čovjek treba imati ukupno shvaćanje (kontekst).To bi mogla biti predpostavka,ali ajde da radimo s tim neko vrijeme.

U brojnim knjigama o gralu,opis dvorca Kralja Ribara uključuje neke zanimljive vremenske anomalije:to je mjesto gdje vrijeme usporava ili potpuno stoji.To je dakle i slučaj s drevnom Keltskom legendom o Glavi Blaženog Brana (Head of Bran the Blessed),u čijoj su prisutnosti slavili i bili radosni a da nisu bili svijesni prolaska vremena.Ova se tema pojavljuje s velikom točnosti i predlaže duboko i drevno značenje koje će postati jasno kako ćemo ići dalje.

Najdrevnije shvaćanje vremena je bilo asocirano «Božicom» i bilo je ciklično-kao žena.Sve je bilo «stvarno» samo utoliko ako je bilo spojeno s arhetipskim gestama-illud tempus-od početka.


«Svaki heroj ponavlja arhetipske geste,
svaki rat vježba borbu između dobra
i zla,svaka nova socijalna nepravda je bila identificirana
sa strašču božanskog glasnika,svaki novi
masakar je ponavljao slavni kraj
mučenika...Samo se jedna činjenica broji: Iz vrline ovog pogleda,
na desetke miljuna ljudi je
bilo kadro,stoljeće za stoljećem,podnositi velike povjesne
pritiske bez očaja,bez počinjenje samoubojstva ili pada
u duhovnu suhoću koja uvjek sa sobom donosi
relativistički ili nihilistički pogled na povijest.» [Eliade, 1954]

To odražava ideju da svijet u kojem živimo je «model» ili refleksija «duplikat» drugog kozmičkog svijeta koji postoji na višem nivou.To su bili Božanski Arhetipovi.
Platon je dao objašnjenje koje još nije nadmašeno u svojoj jednostavnosti:

«IZA toga dakle - rekoh - usporedi našu narav prema tome. je li ili nije obrazovana, sa sljedećim stanjem. Predoči naime sebi, da ljudi žive u podzemnoj špilji, koja ima dug ulaz, otvoren prema svjetlu; da su ljudi u njoj od mala s okovima na nogama i vratu tako, da ostaju na istom mjestu i gledaju samo preda se, te glavu radi okova ne mogu naokolo okretati, a svjetlo im ognja gori odozgo i izdaleka njima za leđima; među ognjem i sužnje-vima zamisli put gore, a uza nj zid, kao što čarobnjaci stoje pred gledateljima iza ograde, preko koje pokazuju svoje sljeparije.
- Predočujem si.
- Predoči si dakle uz taj zid ljude, koji nose svakakve sprave, što iznad zida izviruju, kipove, druge životinje kamene, drvene i svakojako izrađene; i kako je prirodno, da jedni nositelji govore a drugi šute.
- Čudnu sliku veliš i čudne sužnjeve.
- Nalik na nas! Jer misliš li najprije, da bi sužnji od sebe samih ijedan od drugoga što drugo vidjeli osim sjena, što bi od ognja padale na stijenu pećine pred njima?
- Ta kako, ako bi prisiljeni bili cijeli život držati glavu nepomično?
- A što bi vidjeli od predmeta, koji bi se mimo nosili? Zar ne bi isto?
- Dašto.
- Ako bi dakle mogli medu sobom razgovarati, misliš da sjene, koje bi vidjeli, ne bi običavali zvati jednako kao i prave predmete?

- Bez sumnje.
- Što dalje, ako bi u tamnici od suprotne strane odjekivalo, kad bi koji od prolaznika progovorio, misliš da bi oni držali kako netko drugi govori, a ne sjena, koja bi mimo prolazila?
- Zeusa mi, ne mislim.
- Sasvim bi dakle takvi ljudi držali, da ništa drugo nije istina nego sjene predmeta?
- Veoma nužno.
- Gledaj dakle, što bi im se dogodilo, kad bi se toga izbavili, odbacili okove i izliječili ludosti, ako bi im se prirodno ovako to događalo. Kad bi koji bio odvezan i prisiljen iznenada ustati, okretati vrat, stupati i gledati gore prema svjetlu, osjećao bi kod svega toga bol, i radi blistanja svjetla ne bi mogao spoznati ono, od čega je do tada vidio sjenu - Što bi, misliš, rekao, ako bi mu tko govorio, daje tada gledao tlapnje, a sad da bolje vidi, budući daje nešto bliže bitku i okrenut prema predmetima, u kojima je više bitka, i ako bi mu onda sve, što bi mimo prolazilo, pokazivao i pitanjima silio da odgovara stoje? Misliš, da ne bi bio u zabuni i mislio, daje istinitije ono stoje do tada vidio, nego ono što mu se sada pokazuje?
- Dakako.
- Što ne, i ako bi ga se sililo, da gleda u samo svjetlo, boljele bi ga oči, bježao bi i okretao se prema onome, što može gledati, i mislio bi daje to zaistajasnije od onoga, što bi mu se pokazivalo?
- Da, tako.
- A ako bi ga vukao tko silom odanle neravnim i strmim uzlaskom i ne bi pustio prije nego bi ga izvukao do sunčanoga svjetla, zar se ne bi kod tog namučio i ljutio, što ga se vuče, i kad bi već došao na svjetlo, zabliještenim očima ne bi mogao vidjeti ništa od onoga, čemu sada velimo, daje istinito?
- Ta ne bi, kad bi to bilo iznenada.
- Dakle bi mu, mislim, trebalo priučiti se, ako bi htio vidjeti predmete gore. I najprije bi najlakše opažao sjene, zatim u vodi

slike ljudske i ostale, poslije pak same predmete. Iza toga bi lakše promotrio noću stvari na nebu i samo nebo, pogledajući u svjetlo zvijezda i mjeseca, nego li danju sunce i sunčano svjetlo.
- Kako ne!
- Napokon bi dakle, mislim, mogao vidjeti i ogledati sunce, kakvo je, ne slike njegove u vodi i na tuđem mjestu, nego sunce samo po sebi i na svojem mjestu u punoj stvarnosti.
- Nužno.
- I zatim bi već o njemu zaključivao, da ono daje godišta i godine, da sve upravlja na vidljivom svijetu i daje na neki način uzrok svemu onome, stoje vidljivo.
- Očito bi poslije onoga na to došao.
- Što onda, kad bi se sjećao staroga stana, mudrosti ondje i tadašnjih supatnika, misliš, da ne bi sebe držao sretnim radi te promjene, a one žalio?
-I te kako.
- A ako je tamo imao kakve časti i pohvale od drugih i počasti onaj koji je najoštrije vidio sjene, koje su mimo prolazile, i koji je najbolje pamtio, stoje običavalo prolaziti prije, kasnije i zajedno, te bi onda iz toga najvrsnije pogađao ono što će se dogoditi, misliš, da bi željan bio toga i zavidan radi časti i vlasti medu onima? Ili bi mu se dogodilo prema Homerovim riječima, te bi živo volio "kao težak služiti drugome čovjeku siromašnu" i bilo štogod radije podnio, nego da bi onako morao misliti i živjeti?
-Ja mislim tako, voliobih sve podnositi nego onako živjeti.
- I ovo dakle uzmi na um. Ako bi takav opet sišao i na isto mjesto sjedao, zar mu ne bi oči bile pune mraka, došavši iznenada sa sunca?
-I te kako.
- A ako bi mu onda opet trebalo prepirući se s onim vječnim sužnjevima prosuđivati one sjene, dok je još zabliješten, prije nego se oči ustale - a to vrijeme privikavanja ne bi bilo baš kratko - zar mu se ne bi ismijali, i zar se ne bi o njemu govorilo, da se gore uspeo samo zato, da se vrati s pokvarenim očima, te da nije vrijedno ni kušati gore ići? I ako bi kako mogli dobiti u ruke onoga, koji bi ih htio otkivati i gore voditi, zar ga ne bi i ubili?
- Zaista bi.
Dakle, mili Glaukone - rekoh ja - tu cijelu sliku treba nadovezati na predašnje prikazivanje pa uspoređivati svijet, što se preko vida ukazuje, sa stanom u tamnici; svjetlo ognja u njoj s djelovanjem sunca; a ako uspon gore i gledanje predmeta tamo gore uzimaš kao uzlazak duše u misaoni kraj, ne ćeš promašiti ono čemu se nadam, kad već to želiš čuti, a bog zna, je li moje mišljenje upravo istinito»(hrvatski prijevod-Platonove knjige Država http://www.4shared.com/file/55896676/2d ... a.html?s=1)

_________________
Ono sto vi radite, ne mora reflektirati ono što vi osjećate.
http://www.youtube.com/user/vrkolos
http://www.box.net/shared/mis7x4u60n


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potraga za gralom
PostPostano: ned jul 05, 2009 12:27 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 31, 2007 4:51 pm
Postovi: 1135
Lokacija: Međimurje
Jedan od jako drevnih aspekata Božanskih arhetipova jest koncept «Axis Mundi,»ili Središta.To je mjesto gdje se Nebo,Zemlja i Pakao susreću i gdje je moguć prijelaz iz jedne oblasti u drugu.U jednome trenutku kad dolazi do približavanja tih triju oblasti,uzimamo u obzir da postoji «hram» bilo da je on tamo izgrađen ili ne.To središte je područje svetosti-apsolutne stvarnosti-i bilo je simbolizirano drvećem,fontanama,ljestvama,užadi itd. .Interakcija s tim simbolima se razmatrala uvodnom i imala je mjesto u bezvremenom stanju (državi?).Zbog toga se misli da su religiozni rituali bili razvijeni u pokušaju da se «spoje» na taj Uzvišeni Model ili arhetip.

«...Drži se da je sva religijska djelovanja utemeljio
bog,civilizirani heroji ili mitski preci.
...Ne samo da rituali imaju svoje mitološke modele,
nego bilo koji čovjek djeluje bilo da stječe
efektivnost stupnja prema kojem on točno
ponavlja čin učinjen na početku vremena od strane
boga,heroja ili pretka.» [Eliade, 1954]

Mi susrećemo u tim mitovima i običajima ideju da čovjek samo ponavlja božja djela;njegova kalendarska odavanja počasti,u godišnjim razdobljima ili drugim dužim ciklusima,sve kozmološke faze koje su imale mjesto na početku ili koje nastupaju u više navrata na sljedećim nivoima postojanja.Sljedbenici bilo koje date religije besprekidno ponavljaju dramu odabranog boga.Čime,bakant (sljedbenik,poklonik boga Bakusa-op),kroz svoje orgijalističke obrede, imitira dramu patnje Dionizija i Orfeja,kroz svoju inicijacijsku ceremoniju ponavlja Orfejeva orginalna djelovanja.Ljudski brak ponovo stvara Božanstveni Sveti Brak (Divine Hierogamy) i plodna djelovanja,a provođene ritualno,to jeste sveti brak svemirskih proporcija.

Jedno od najzanimljivijih aspekata ove drevne ontologije je bilo poništavanje vremena kroz imitaciju arhetipova.Na ovaj način,žrtvovanje nije bilo samo imitacija izvornog božjeg žrtvovanja,na neki je način bilo viđeno kao poravnanje triju oblasti kao kreiranje neke vrste «prolaza» uzduž Axis Mundi.Tako,na trenutak,tijekom rituala ili žrtvovanja,onaj koji se molio/la se identificirao sa iskonskom kretnjom tjela i na taj način je poništio (abolirao) vrijeme,breme terora povijesti i regenerirao/la je sebe i sve sudionike.Postoji bezbroj primjera nečije žrtve i umirućih bogova i kraljeva koji su se žrtvovali,kao i «zamjenskih» domaćina u pojmu raznovrsnih životinja i drugih proizvoda ponuđenih bogovima.

Glavna stvar je:mitovi su samo puno kasnija formulacija drevnog sadržaja koji predpostavlja apsolutnu stvarnost ili nivoe stvarnosti koji su nadljudski.

Svugdje postoji koncepcija kraja i početka cikličkog vremenskog perioda;i slučajno se s tom idejom poklapa istjerivanje demona,bolesti i grijeha.Te su ideje demonstrirane svuda prisutnim slavljima nove godine.

«...Ovo godišnje istjerivanje grijeha,bolesti i demona
je zapravo pokušaj vraćanja-čak i samo momentalno-mitskog
iskonskog vremena,»čistog» vremena,vremena u «trenutku» stvaranja.
Svaka Nova Godina je obnavljanje vremena od početka,
to je kozmološko (Cosmogony) ponavljanje .
Ritualna bitka između dvije grupe čimbenika,
prisutnosti smrti,Saturnalie i orgija sa tako puno elemenata
koje označuju da na kraju godine i u očekivanju nove godine
postoji ponavljanje mitskog trenutka prelaska i z kaosa u kozmos.»
[Eliade, 1954]

U tome periodu,istjerivanje zla i grijeha se izvodi nečijim žrtvovanjem,a ciklus je zatvoren Hierogamijom što započinje novim stvaranjem.
Još drevnije ceremonije su još globalnije u prolifilaciji (rast brzim umnožavanjem djelova) među «primitivnim» društvima,i mogli bi predpostaviti da bi kroz ove «čistije» primjere trebali tražiti jednostavnije elemente da bi otkrili ako se u njima nalazi kakvo skriveno značenje koje bi mogli iskoristiti kao trag.

U večini slučajeva,početci ovih rituala obuhvaćaju niz dramatičnih djelova koji predstavljaju stanje univerzalne zbunjenosti,obustavu reda i hijerarhije i uvođenje kaosa.Tu se nalazi «simbolična Deluga(potop)» koja uništava sve ljude da bi se pripremio put za novi i preporođeni ljudski rod.

U brojnim mitovima i ritualima nalazimo istu središnju ideju godišnjeg povratka ka kaosu,nakon kojeg slijedi novo stvaranje.Kaos koji predhodi preporođenju je bio bitan kao i rođenje.Bez kaosa nebi bilo ponovnog reođenja.

U mnogim «modernim» verzijama,Deluga i element vode su prisutni na ovaj ili onaj način kao zdravice ili krštenje.Krštenje je subjektivan,mikrokozmički ekvivalent makrokozmičkom nivou potopa: povratak bezličnome stanju.

Ta bezličnost,taj kaos je bio dokazivan na mnoge načine:kao post,ispovjed,pretjerana tuga,sreća,očaj ili orgije-svi ti načini žele stvoriti kaotično stanje iz kojeg može nastati Novo Stvaranje.

Zbog toga je interesantno da se uoči,da se u vrijeme obnove,sljavlja Nove Godine, vjerovalo da se čovjekova vjera popravila (obnovila) za cijelu godinu.

«U noči Nawroza,može se vidjeti neizbrojivo puno
svjetala i upaljenih vatri,provode se pročiščenja pomoču vode
i zdravica da bi se osigurale izdašne kiše za nadolazeču godinu.
Štoviše,u vrijeme «velikog Navroza» bio je običaj da svatko posije
sedam različitih vrsta sjemena u posudu i iz njihovog rasta
bi se izvlačili zaključci koji se odnose na žitaricu godine.Ovaj je običaj
sličan «popravku sudbina» Babilonske nove godine,»popravak sudbina»
je ovjekovječan do naših dana u novogodišnjim ceremonijama Mandaeisma
i Yezediaizma.Dakle zbog Nove Godine se ponavlja kozmonološki čin
koji dvanaest dana između Božića i pojave Tri Kralja,još i danas cijeni
kao nagovještaj dvanaest nadolazećih mjeseci u godini.Europski seljaci
nisu imali nikakav drugi razlog za njihovo univerzalno prakticiranje
određivanje vremena svakog mjeseca i količine kiše u podudarnosti
s metereološkim znacima ovih dvanaest dana.Jedva da se moramo
podsjećati da se za vrijeme Šatorskog Slavlja količina kiše određivala
svakome mjesecu.Indijci Vedske ere su odvojili dvanaest dana sredinom
zime kao presliku cijele godine.

«Doduše, u nekim mjestima i u nekim periodima,pogotovo u
Dariovom kalendaru,Iranci priznaju još jedan Nogodišnjui Dan,
Mithragan,Mithrino slavlje,koji pada sredinom ljeta.
Perzjski teologičari,kaže al-Biruni,smatraju Mithragan kao
znak uskrsnuća i kraj svijeta,zbog toga što sve što raste
na Mithragan postiže svoje savršenstvo i nema više
materijala za daljni rast i zbog toga što životnje
završavaju spolnim odnosom.Na isti način,od Nawroza čine znak
za početak svijeta ,jer se suprotne stvari događaju za vrijeme
Nawroza.» [al-Biruni, quoted by Eliade, 1954]

Ono što je važno u prethodnoj ideji jest to da kraj prošle godine i dolazak nove godine se utvrđuje pomoću ideje o iscrpljenju bioloških resursa na svim kozmičkim nivoima,istnit kraj svijeta.Iz ove perspektive «kraj» je ključan za povijesni ciklus i nije uvijek prouzrokovan delugom,ali se može dogoditi kroz vatru,vrućinu i druge uzroke.

U «Le Probleme des centaures»,profesor Georges Dumezil proučava i razmatra scenarij o početku i kraju prema velikom asortimanu materijala dobiven iz Indo-Europskog dijela svijeta uključujuči Slavene,Irance,Indijce i Grko-Rimljane.On je zabilježio nekoliko elemenata od inicijacijskih ceremonija koji su sačuvani u manje više nekorumpiranom obliku u mitologiji i folkloru.Još jedno istraživanje mitova i rituala Germanskih tajnih društava od strane Otta Hoflera,donosi slične poveznice.Ova oba istraživanja ukazuju na važnost ovih umetnutih dvanaest dana,a pogotovo Novogodišnjeg dana.

«Mi ćemo se prisjetiti samo nekoliko karakterističnih činjenica:
1. dvanaest umetnutih dana predviđa dvanaest mjeseci u godini
2. prilikom dvanaest pratećih noći,mrtvi dolaze u mimohodu posjetiti svoje obitelji
3. u tome se periodu gase vatre i obnavljaju (ponovo pale)
4. to je trenutak inicijacije,čiji je esencijalni element to gašenje i ponovo paljenje vatre
5. ritualne borbe između dvije suprotstavljene skupine
6. prisutnost erotskih elemenata,braka i orgija

«Svaki od ovih mitsko-ritualnih motiva svjedoči cijeli izniman
karakter dana koji prethode i sljede prvi dan nove godine,ipak
ehcato-kozmološka funkcija nove godine (poništenje vremena i
obnavljanje stvaranja) nije izričito određena...Međutim ta bi se funkcija
mogla pokazati kao bezuvjetna među svim ovim mitsko ritualnim-motivima.
Kako bi mogla invazija duša mrtvih biti znak obustave svjetovnog vremena,
paradoksna realizacija suživota «prošlosti» i «sadašnjosti».
Taj suživot nikad nije tako cijelovit kao u periodu kaosa kad se svi modaliteti
Podudaraju.Zadnji dani prošle godine mogu biti identificirani kao
kaos prije stvranja-također kroz ovu invaziju mrtvih-koje ukida zakon vremena-
kao i kroz seksualne ekscese koji obično označavaju događaj.
[Eliade, 1954]

_________________
Ono sto vi radite, ne mora reflektirati ono što vi osjećate.
http://www.youtube.com/user/vrkolos
http://www.box.net/shared/mis7x4u60n


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potraga za gralom
PostPostano: uto jul 14, 2009 12:20 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 31, 2007 4:51 pm
Postovi: 1135
Lokacija: Međimurje
Uzmite detaljan opis ideje o «iscrpljivanju psihičkih resursa,invaziju duša mrtvih i seksualne ekscese» kao induktivnu suštinu suspenzije vremena.Ovo je značajno u ovo naše sadašnje vrijeme u koje se čini da postoji stvarna «invazija» posjetioca sa «drugih svijetova» maskiranih u «vanzemaljce» kao i brz ali stalan pad u moralnosti u sve veće i veće seksualne ekscese;stvarni i pomahnitao »povratak u kaos»,kao štoje bio.

Mi bi dakle trebali zapaziti to da iako smo prošli kroz mnoge kalendarske promjene u kojima se Novogodišnji festival više ne slavi u proljetnom ekvinoksu,kao što je bilo u većini drevnih vremena,rituali još uvijek označuju obustavu svih načela i nasilno ilistriraju zbacivanje vrijednosti i vračanje svih formi u neodređeno jedinstvo.Prava krivulja orgija,kad je sjemenje zakopano u zemlju,demonstrira razriješenje svih oblika u orgiastični kaos.Mi se nalazimo u prisutnost jedne jako drevne ideje:povratak u iskonsko jedinstvo,svečano uvođenje u Svjesnost Grala u kojem granice,konture,udaljenosti nemaju više vlasti.

Ono što je iskonsko i esencijalno jest ideja o regeneraciji kroz kaos,ponavljanju stvaranja:vremenska petlja.

«U zadnjoj analizi,ono što smo otkrili u svim ovim
ritualima i svim ovim stavovima je želja za obezvređivanjem
vremena...Svi ti rituali i obrasci ponašanja...su obuhvaćeni
sljedećom izjavom:»Ako ne obraćamo pozornost na njega,
vrijeme ne postoji;štoviše u slučaju da postane zamjetljivo-
zbog ljudskih grijeha,tj. kad se čovjek udalji od arhetipa
i pada u trajanje-vrijeme može biti poništeno.» [Eliade, 1954]

Naravno ovo je Eliadina interpretacija.Međutim ja bih predložila i drugačije interpretacije:da ovi rituali predstavljaju poruku,upozorenje,koncept da:vrijeme NIJE linearno;nego je ciklično.Nadalje:»Oni koji ne uče iz povijesti osuđeni su na to da je ponaljaju».

U trećem stolječu prije Krista,Berossus je populalizirao Chaldensku doktrinu «Velike Godine» na takav način da se je proširila po cijelome Helenističkom svijetu.Prema tome učenju,svemir je vječan ali periodički je uništavan i rekonstruiran svake «Velike Godine».Što je to «velika Godina» varira od škole do škole.Ali prema Berossusu,kad se sedam planeta sakupi u Raku,nastat će velika(jaka) zima;kad se skupe u Jarcu,u ljetnome solsticiju (ovdje se očito podrazumijeva astrološka suprotnost prema suncu) cijeli će svemir biti konzumiran vatrom.Slične se ideje mogu naći u Indiji,Iranu kao i među Astecima i Mayama.

Sad ono što moramo zapamtiti o tim postulatima jest njihov svojstven optimistički karakter;svjesnost o normalizmu cilkičke katastrofe,sigurnost oko tog značenja,i iznad svega da NIKAD,baš NIKAD nije konačan (kraj)!

Baš kao što nužna tri dana mraka koja prethode «preporođaju» mjeseca,tako je potrebna i smrt induvidue i periodička smrt čovječanstva.Svaki materijalni oblik,iz puke činjenice da postoji u vremenu,gubi snagu i postaje bezličan pa makar samo i na trenutak.MORA se vratiti u kaos,orgije,mrak,vodi;mora biti reapsorbiran u iskonsko jedinstvo iz koje će biti preporođen.Kralj je mrtav:dugo nam živio Kralj!

«I ovdje mi pronalazimo cikličku strukturu vremena.
Sve počinje opet iznova (jovo na novo o.p.),a to se događa svaki tren.
Prošlost je ništa drugo do nagovještaj budućnosti.
Nijedan događaj nije neopoziv i nijedna transformacija nije
krajnji izuzetak u pojavi kroz period Velike Godine,
i nema ništa novoga pod suncem.Ovo ponavljanje drži
svijet u istom «Auroralnom»(jutarnjem?) trenutku početka.
Ali vrijeme čini mogućim pojavu i postojanje stvari.Nema konačan
utjecaj na njihovu opstojnost,budući da se samo konstantno
regenerira...Ali to ponavljanje ima značenje:ono samo daruje
stvarnost na temelju događaja;događaji se ponavljaju jer
imitiraju arhetipove-primjerene događaje.» [Eliade, 1954]
I ja dodajem da su ti primjereni događaji samo refleksije stvarnosti iz viših denziteta!

«U tome kontekstu,što bi mogli patnja i bol
reprezentirati?Ništa nije bilo beznačajno.Da patnja
je bila događaj,povijesna činjenica ali nije bila darovana
niti samovoljna.Povijesni čovjek koji je vidio «svoja
polja opustošena sušom,svoju stoku desetkovanu bolešću,
svoju djecu ili njega samog napadnutog groznicom ili
nesrećom u lovu,(znao) da te nepredviđene situacije nisu
slučajne,nego su to utjecaji raznoraznih magijskih
i demonskih sila,protiv kojih svečenici i čarobnjaci
(posjeduju) oružja.» [Eliade, 1954]

Nije bilo «neizazvane» patnje.Patnja nastala iz neprijateljske akcije iz drugog nivoa stvarnosti koje je koristilo sve oblike i bića ove stvarnosti da bi omogućilo napad.A patnik bi mogao postati patnikom samo ako bi bio ranjiv svojim manjkom znanja,greškom svojeg manjka znanja o božjoj volji.U tome slučaju patnja nije samo razumljiva nego je tolerantna-barem dok nije otkriven i ipravljen manjak znanja.U toj perspektivi,patnja je tu samo zbog toga da nas nauči uzrocima stvari-božjoj volji-koja ga naravno,vodi da je manifestira kao vlastitu {volju}-pošto on nije dio Boga? Zar čovjek nije instrument preko kojeg Bog djeluje i doživljava materijalni svijet?

Zbog toga novogodišnja slavlja i druge inicijacije služe tome da bi podsjetile čovjeka da patnja nema svoj kraj;da smrt uvijek slijedi uskrsnuće;da je svaki poraz poništen i i transecedentiran krajnjom pobjedom povratka u rajsko stanje ili početak novog ciklusa.

Po Eliadinom mišljenju,drama o Tamuzu i druge varijacije istog arhertipa,uključujući i Isusa,podsjećaju čovjeka na patnje pravde i na taj ih način prihvaća tolerantnima.Tamuz je trpio,a da nije bio kriv.Bio je ponižen,bičevan do krvi i tad strpan,zatvoren u jarak ili pakao.Tamo ga je posjetila Velika Božica,ohrabrila i oživila ga.(U dalnjim gnostičkim korupcijama piše da je «glasnik» bio taj koji ga je posjetio,ali esencija priče je preživjela u Mahinejskakim i Mandinenskim prototipovima,ipak s promjenama koje su bile potrebne u vijeme Grčko-Orijentalnog sinkretizma.)

Doduše,postoji još jedan ugao s kojeg možemo razmatrati:naime,Sinovi Bogova,u učenju Sufija:Stupovi Svijeta;induvidualci koji su neka vrsta kocentrat {foci?} manifestacije svijeta;oni koji «podržavaju kreaciju samim njihovim bitkom».Simo Parpola,profesor Asiriologije na fakulteti u Helsinkiju u Finskoj,piše:

«Utjecaj Mezopotamske religijske misli na evoluciju drugih drevnih
religioznih i filozofskih misli,nikad nije bio ozbiljno istražen:»

To je iznenađujuće jer je Abraham iz tog područja,židovski patrijarh,navodno bio.Većina istraživanja povijesti ide u Hebrejsku bibliju i tamo stane,ne shvaćajući da je to nacrtano (napisano) u nekom ranijem dobu.Kad bi mi mogli ići dalje unatrag prema izvoru,naišli bi na veću jasnoću.A čini se da Hebrejski alfabet dolazi iz Asirije,i da iz Asirije potječe ideja o Drvu Života.

«Uzmite naprimjer jedan datum:Postoji jedna od zapovijedi
koja kaže da se treba suzdržavati posla i putovanja svaki
sedmi dan u mjesecu (plus 19.sti dan).Jeli to imalo
kakav utjecaj na izraelske zapovijedi suzdržavanja
od posla i putovanja,ja to neznam.To bi mogla biti
samo slučajnost.Ili bi mogla postojati nekakva veza
među tim zapovijedima.

Bitniji dio je o Mezopotanskome kralju kao sinu Božjem.
Kao što ćemo vidjeti,daljnje sličnosti u kasnijim religiskim
konceptima su doista zapanjujuće.»

_________________
Ono sto vi radite, ne mora reflektirati ono što vi osjećate.
http://www.youtube.com/user/vrkolos
http://www.box.net/shared/mis7x4u60n


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potraga za gralom
PostPostano: pon jul 20, 2009 11:20 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 31, 2007 4:51 pm
Postovi: 1135
Lokacija: Međimurje
Ideje profesora Parbola ne istražuju samo međuodnos Mezopotamskih ideja sa kasnijim židovskim monoteizmom,one su više vezane na pitanja o alkemiji i Gralu.
Dr.Parpola nastavlja:

«Asircima...njihovo kraljestvo je sveta institucija
ukorijenjena na nebesima,a njihov kralj je bio model
ljudske savršenosti potreban da bi se postiglo osobno spasenje.

Nebesko porijeklo kraljestva je već bilo provjereno
ranijim Mezopotanskim kulturama.U sumerskoj i Babilonskoj mitologiji
je bilo to alegorijski izraženo sa prikazom drveta kojeg je posadila
majka božica, Inanna/Ishtar, u zemlju.Sveto drvo,najčešče
stilizirano kao palmino drvo koje raste na planinama,je
najčešči dekorativni motiv u Asisirskoj kraljevskoj ikonografiji.
Pojavljuje se u carskoj arhitekturi,pečatima i oružju vladajuće elite,
na kraljevkom nakitu itd. .Zidovi palače kralja
Ashurnasirpal-a II (83-859 B.C.),su bili prekriveni sa više od
400 prikaza svetog drveta.

Drvo se pojavljuje pod krilatim sunčevim Ashurovim diskom,
vrhunskim božanstvom kraljestva.Simbol najvišeg božanstva
koji lebdi nad stablom označava kako kozmičko drvo raste na
axis mundi i spaj anebo i zemlju...Ovo enigmatsko drvo
stoga stoji u središtu Asirskog carstva,središnja točka svijeta
s ideološke točke gledanja.Pod kozmičkom prirodom drveta
se podrazumjeva njegova razrađena struktura,apsolutna simetrija i
središnja ravnoteža,kao što je i po cijeloj kompoziciji reljefa,poprečni
likovi (figure) prisiljavaju promatračev pogled prema središtu
i tad prema krilatome disku iznad.

Kozmičko drvo koje raste u središtu svijeta
i spaja nebo i zemlju je bilo najbolji simbol koji se je
mogao zamisliti kao kraljevka osnovna pozicija,
kao žarišna točka vladarskog sistema i kao isključivo
predstavljanje boga na zemlji.Kad je sjeo na prijestolje,
...kralj se je stopio s drvetom,i stim je postao njegova ljudska
inkarnacija.Ova se ideja uviđa u četrvrtom poglavlju biblijske
knjige o Danjelu u kojem babilonski kralj sanja ogromno
drvo koje raste u središtu svijeta,njegov vrh doseže nebo,
i govor proroka koji kaže:»Ovo drvo si ti.» (Daniel 4:10-22)
Kraljevsko poistovjećivanje s drvetom,kao dio
Asirske ideologije,je bilo nasljeđeno od ranijih mezopotamskih
carstava.Nekoliko sumerskih knjiga o III.Ur dinastiji
otprilike 2000.godina pr.n.e.,upućuju na istodobne tekstove
kao «palmino drveće» ili «mes-drveće koje raste uzduž
izdašnih riječnih korita»{mes-drvo:nisam našao prijevod koji bi označavao što je to pa sam prema Meisinerru koji kaže da riječ- gisMES- znači oskoruša,zaključujem da se misli na drvo oskuruše http://hr.wikipedia.org/wiki/Oskoru%C5%A1a o.p.}U Babilonskom
epu o Eri,za oskorušino se drvo kaže da «svojim korjenjem
seže do dna podzemnog svijeta,a svojim vrhom do
Anu-ovih nebesa;zbog toga ne ostavlja nikakve sumnje
o njegovoj identifikaciji kao kozmičkog drveta.

Zastupanje kralja kao oličenje kozmičkog drveta
ne ističe samo jedinstvenu poziciju i moč kralja,
nego služi kao istaknuto božansko podrijeklo kralja.

Kao što sam prije zapisao,kozmičo drvo na zemlji je zasadila
božica Inanna/Ishtar,koja drugdje ima lik kraljeve božanske majke.
U Asirskoj kraljevskoj umjetnosti,božica njeguje
kralja kao bebu ili dijete.Poruka koja se prenos jest da
je kralj u suštini istovjetan svojoj božanskoj majci.
Da bi se ta ideja održala,smatranje kao isto u suštini(consubstantiality),
božica se također u asirskim tekstovima identificira
s palmom datulje.

pošto je ljudski kralj u suprotnosti od bogova,sačinjen
od krvi i mesa,njegovo poistovjećivanje s bogom naravno,
se trebalo shvaćati kao duhovno;nije prebivalo u njegovom
fizičkoj nego duhovnoj prirodi...To zvuči kao homosiusna doktrina
izjavljena za vrijeme koncila u Nici 325 (? god.),u kojoj se kaže da
je Isus bio «od istog sastava,tvari» kao Otac.Prema epu
o Gilgamešu,epski junak,savršeni kralj je bio
dvije trećine bog a jednu trećinu čovjek.

Isthar,božanska kraljeva majka,je bila Ashurova žena,
vrhovnog božanstva carstva,definiran u Asirskim tekstovima kao
«totalni zbroj,suma bogova» i jedini stvarni bog.Ashur je stoga
bio,dubljim značenjem,kraljev «božanski otac»,a potonji je
njegov «sin» u ljudskom obličju.Trijada Majka-Otac-Sin
kostruirana od Ashura,Ishtar i kraljevi asociraju na
jedno od Svetog Trojstva u kršćanstvu,gdje je Sin,
prema riječima Athanasius-a,je «isto bez primjesa Božanstvo
kao i Otac,ali to se Božanstvo radije manifestiralo nego ostalo
imanentno(o.p.-spiritualno)».

Pojam kralja kao sina božjeg odražava istinu samo utoliko
ako upućuje na to da božanski duh nastanjuje ljudsko tijelo.
U Mezopotamskoj mitologiji,uzima oblik nebeskog spasitelja,
Ninurte,čiju su mitološku ulogu Asirski kraljevi svjesno
u ritualima i svakodnevnome životu.Mit o Ninurti je
poznat u više verzija,ali u suštini je to priča o pobjedi
svjetla nad silama tame i smrti.U svim tim verzijama,
Ninurta,sin uzvišenog kralja,odlazi iz svojeg nebeskog doma
da bi se borio protiv zlih sila koje prijete carstvu njegovog
oca.On nastavlja preko «planina» ili kroz «strane zemlje»
susreće neprijatelja,pobjeđuje ga i td se pobjedonosno vraća
natrag u svoj nebeski dom,gdje je blagoslovljen od stane
svoje majke i oca.Uzvišen s njihove strane,Ninurta postaje
svemugući kozmički računovođa ljudskih sudbina.
To je to što su Asirki kraljevi imitirali.

Nije teško u tim mitovima prepoznati arhetip
krščanske dogme o uzdignuću Krista koji sjedi
s desne strane svoga Oca kao sudac nad svime što
je živo i mrtvo.Lik Ninurte priziva u sjećanje
arkanđela Mihaela,»Velikog Pinca»;ubojicu Zmaja
i čuvara nebeskih ključeva,u židovskoj apokaliptičkoj
i apokrifnoj tradiciji.

U maniri doktrine,savršeni kralj poput Ninurte,inkarnirao je
kao «besprijekorna božja sličnost»,koji je dijelio,imao
sva svojstva Trojstva.Kao Ashur,on je bio svemoguć,sveznajuć,
duboko mudar i razborit,savršeno pravedan i milostiv,sva ljubav,
slavan i bogovski jak.Kao Pauline Krist{o.p.-kult koji temelji svoje vjerovanje
prema apostolu Pavlu},on metafizički obuhvaća cijeli svemir,
simboliziran kozmičkim drvetom.Ukratko,on je bio bog
u ljudskom obličju,»savršeni čovjek» jedina moguća osoba
koja je kadra voditi svijet kao zemaljski božji izaslanik.

Asirska ideja savšenosti nije razrađena terminima
aristetolske logike,ali je izražena metaforama,alegorijama
i simboličnim prikazima (slikama,kipovima,....).Da bi je razumjeli
moramo gledati kroz simbole i slike preko kojih je izražena.

...U Asirskoj ideologiji,prema kralju se često odnosi kao prema «suncu»,
ili «prema slici» Shamasa (boga sunca),a riječ kralj je često
pisana sa svetim brojem boga Sunca,20.

...Krhkost ljudske komponente kralja je pravilno bila prepoznata i
prihvaćena kao neizbježna.Ali nije mogla biti tolerirana.
Na tjelo kralja se je gledalo na hram dignut od samog boga-
dostojna rezidencija božanskog duha...Bilo je suštinski važno
da sve mrlje i greške na kraljevom tijelu budu maknuti i izmjenjeni...
Jer ako nebi bili,božanski bi duh otišao i za sobom ostavio
samo praznu ljusku.

Savršenog kralja kojeg ispunjava božanski duh,bi bio u mogućnosti
da pravedno vlada i održava kozmičku harmoniju,čime garantira svome
narodu božansko blagostanje,prosperitet i mir.A u suprotnome,
ako kralj ne uspije dostići potrebno savršenstvo,dakle vlada bez
božanskog duha,vjerujući u njega samog,vlada nepravedno,
remeti kozmičku harmoniju,privlači na sebe božanski bijes i
uzrokuje svome narodu nesreču,tragedije i rat.Dakle čistoča i
savršenstvo kralja je trebalo biti održavano po svaku cijenu,
a to se postizalo uz božju pomoć i kroz napor kralja i njegovih
najbližih savjetnika.

Na temelju te doktrine,božansko savršenstvo je bilo nerazdvojivo
svojstvo kraljeva,koje im pripada čak i prije njihova rođenja.
Prema Asirskim kraljevskim posvetama,kraljevi su bili pozvani
i predodređeni za svoj položaj od početka vremena...Nakon rođenja
su bili njegovani u Ishtar-ininom hramu i podignuti «među krilima božice»
{u krilu božice -o.p.} i bili inicirani u njezine svete misterije.

Završivši svoju poduku i dokazavši svoju odvažnost,princ koji
je pokazao najbolje sposobnosti je bio izabran i imenovan
okrunjenim princem od svog oca.Izbor princa je bio potvđen
savjetom božanske volje...Na povoljan dan,princ je službeno
bio predstavljen u kraljevkoj palači i prikazan sa kraljevskim dijademima
u kopiji ceremonije koja se dogodila nakon
pobjedonosnog Ninurtrinig povratka svome nebeskome ocu.
Od ovog trenutka je princ,u suštini,smatran istovjetan ocu;spreman da
kraljuje i prihvati kraljevsku moć kad njegov otac umre.

U kraljevskoj palači,kralj je živio na svetom mjestu dizajniranome
i građenome po nebeskome obrascu i čuvanome od materijalnoga
svijeta od strane božanstava i apotropoškim figurama (talismanima i sl-op.)
postavljenih kod ulaza i u temeljima.Kolosalna natprirodna bića u
obliku bika,lava,orla ili čovjeka,koja simboliziraju četiri
raskrsnice,čuvaju njegov ulaz.Ti apotropoški kolosi označuju
ovo mjesto kao sveto,a na bazi toga možemo ih usporediti sa
četiri čuvara božanskog prijestolja- Ezekiel 1:10 i Otkrivenje 4:76-
koji se kasnije pojavljuju u simbolima četiri evanđelista u novome zavjetu:
Matije,Marka,Luke i Ivana;čovjeka,lava,bika i orla.

_________________
Ono sto vi radite, ne mora reflektirati ono što vi osjećate.
http://www.youtube.com/user/vrkolos
http://www.box.net/shared/mis7x4u60n


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potraga za gralom
PostPostano: pet jul 24, 2009 1:20 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet aug 31, 2007 4:51 pm
Postovi: 1135
Lokacija: Međimurje
I kraljevska pratnja je bila organizirana po nebeskom obrascu.
Kao i što je i bog vladao i upravljao svemirom kroz «skupinu
slavnih bogova»,kralj je izvršavao svoju vladavinu kroz državni
sabor sastavljen od osam ministara,»skupina slavnih ljudi».
Svaki od ministara je predstavljao jedan glavni atribut ili
funkciju idealnoga kralja;zajedno su sastavljali njegovo (kraljevo)
manifestirano tijelo,koje iznosi njegovu volju kako induvidualno tako i
u koordinaciji,kao dijelovi jednog tijela.

Da bi se doseglo najviše moguće savršenstvo u donošenju
odluka i da bi se eliminirao,koliko je to moguće,element ljudske
greške,kralj nije donosio nikakve važne političke,vojne ili pravosudne
odluke bez da bi se prije susreo sa ministrima.Ali doduše
konačna odluka je bila uvijek kraljeva i sve saborske rezolucije su
bile izdane u ime samog kralja.

Ispod i iznad kraljevskog koncila,očuvanje sigurnosti
kraljevske savršenosti je bitno ovisilo o drugoj skupini ljudi
povezanoj s kraljevom službom,kraljevski učenjaci.

Ti ljudi,stručnjaci u pet različitih grana Mezopotamske nauke,
su djelovali kao kraljevi duhovni čuvari i savjetnici,
konstantno promatrajući njegovo vladanje,zdravlje i pomažući
mu sa svojim savjetima i vještinama kad god bi zatrebao.
Vjerovalo se da je kraljevo djelovanje stalno promatrano
sa neba i da su bogovi svoje zadovoljsto ili nezadovoljstvo
iskazivali preko snova kroz sistem raznih simbola,slutnje i
predskazanja koja su se mogla intepretirati i na koja se
moglo reagirati.Svaka kraljeva greška učinjena protiv božanske
volje je bila slaba točka i pozivala na korekciju,ako bi se nastavljalo
došlo bi do božanske kazne.Doduše,nijedna kazna nebi bila zadana
a da prije toga kralj nebi bio izvješčen o svojoj grešci i bila mu
data šansa da promijeni svoje odluke.Nakon svega,pa on je božji voljeni sin.

Osim što su čitali i reagirali na znakove slane od bogova,
kraljevski su učenjaci štitili kralja protiv bolesti koje
su uzrokovali demoni,crne magije i vještica.

Svaki grijeh ili greška načinjena od strane kralja,bilo
da je mala ili učinjena nepažnjom,je bila ljaga koja je
prekrivala čistoču njegove duše.Zbog toga je bilo važno
da na svaki znak božanskog negodovanja se poduzmu
protumjere.Bilo je neophodno da kralj popravlja svoje navike.
Ponekad je bilo moguće tepati božanskome gnjevu
izvođenjem apotropskih rituala.U drugim je slučajevima,
predskazivanje je bilo toliko grubo da nije bilo efikasnog
proturituala:kralj je počinio tako velik grijeh da bi mogao
biti izmiren samo njegovom smrću.To bi zahtjevalo oduzimanje
prijestolja zamjenskome kralju,koji bi na sebe preuzeo grijehe
pravog kralja i umjesto njega umro i stime bi omogućio
njegov ponovni duhovni preporođaj.

Ovaj običaj se nije shvačao kao jednostavno «varanje sudbine».
Nego racionalizacija laži u smislu doktrine o spašenju kroz iskupljenje,
ocrtano u mitu o Ishtrinom padu u svijet smrti,prema kojemu čak i
duševna smrt duše (u ovom slučaju kraljeve) je mogla biti vračena
u život kroz pokajanje,ispovjedanje grijeha i božansku milost,
i moglo vratiti u stanje nevinosti i čistoče postupnim uzdizanjem
ns viša duševna stanja.Važnost rituala je da stavlja na kralja težak
napor,koji je morao živjeti asketskim životom i bit podvrgnut
dugim i kompliciranim ritualima pročišćenja kroz «vladadavinu»
zamjenskog kralja,koje je često trajalo oko stotinu dana.
Ponavljamo,naglasak rituala je očito na pokajanju vladara,a ne
samo na mehaničkome ponavljanju više rituala.

Besprijekorno kraljevo ispunjavanje i izvođenje rituala je bilo
neophodno za održavanje božanskog reda na zemlji,
što je glavni kraljev zadatak. Takav red se objedinjavao u
u osobi kralja i u samom Asirskom carstvu,istinsko «nebesko kraljestvo
na zemlji» nije postojalo samo radi vlastite koristi
već je imalo višu svrhu:da pruži ljudima živi primjer duhovnog savršenstva,
dostignuće koje bi otvorilo put prema vječnome životu.
Konačno,znači da je kraljeva uloga bila da bude spasitelj od
grijeha i smrti,uloga koju je dijelio sa svojim nebeskim primjerom,
Ninurtom.

Put prema takovom duhovnom savršenstvu je ocrtan u
epu o Gilgamešu,slavna priča o legendarnome kralju Uruka
koji je bio u potrazi za vječnim životom.Na početku epa
nas autor epa informira da se je Gilgameš vratio sa svoje
potrage s sakrivenom tajnom koju je zapisao za budući naraštaj,
ali nigdje ne otkriva što je zapravo ta tajna.Ali doduše,on nam daje
tragove kako da tu «zaključanu lapis lazuli kutiju» {kutija od poludragog kamena}
može bit otkrivena i odključana.U ove se tragove uključuje
literalna struktura epa,intertekstualne smjernice,enigmatski odlomci
i intrigantan pravopis {slovkanje} imena i riječi koje se trebaju analizirati
s ezoteričkim interpretativnim tehnikama korištenim u to vrijeme.

Važan trag je da s zanimljivim imenom protagonista, GISH.GIN.MASH,
koje kad se razdvoji na svoje logografičke komponente,se može
interpretirati tako da znači «čovjek koji je bio jednak drvetu ravnoteže».
Drugi trag je bio dan tematskom strukturom epa:svaka od 12 tabela
se bavi drugačijom spiritualnom temom kaoja je povezana s
konkretnim močnim bogom iz Asirskog pantenona.Znamenito je
da se taj redosljed bogova podudara s redosljedom u kojem su ti isti bogovi
raspoređeni po svetom asirskom drvetu,počevši od Nergala,boga podzemlja
i seksualne moći u korijenu drveta.Kad se shvati da je ep struktuiran po
svetom drvetu,pripovjetka može biti čitana kao put postupnog
duhovnog razvitka koji kulminira dostignućima uvišenih
intelektualnih moči,koje,na kraju epa, omogučavaju heroju da se susretne sa
svojim mrtvim prijateljem i dobije od njega precizne informacije
o životu poslije smrti.

Dvije ključne točke označuju da heroj napreduje prema duhovnom
savršenstvu:ubijanje čudovišta Humbabe i sječom visokog drveta cedra
u tabeli V (za koji ja mislim da sibolizira bobjedu nad egom)
i ubijanjem nebeskog bika u tabeli VI ...

Zahvaljujući savršenstvu koje je postigao,Gilgamešu pripada božanstvo
i to ga učini sudijom svijeta smrti-Mezopotamskom ekvivalentu
Egipatskoj valdavini Ozirisa-nakon njegove fizičke smrti.
«O Gilgameš,savršeni kralju,sudija Anunnakima...»

...Iako je čak dostignuče savršenstva prezentirano u epu kao
proces koji se nalazi u Gigamešu,brižljivije čitanje pokazuje da
je njegovo savršenstvo mu dano kao urođena kvaliteta;
podpomognuto bogovima,on odlučno nastavlja prema svojem cilju...
Dakle,program spirutualnog savršenstva ocrtava u epu da
zapravo nema nikakvu važnost za kralja.Pravi heroj u priči je zapravo
Gilgamešov partner Enkidu,primitivni čovjek koji prevladava svoju
životinjsku prirodu kroz božansko vodstvo i postaje partner i
neophodni Glgamešev pomočnik u njegovoj potrazi za životom.
Mogućnost postizanja ljudskog savršenstva nije ograničeno
samo na kralja.

Učenjaci koji su prije služili Asirskome imperatoru,kasnije su našli posao
u sudovima Medine i neobabilonskih kraljeva,uzurpatora asirije koji
su polagali pravo nad dominacijom svijeta.U tom pravcu,
mi nalazimo da su njihovi potomci učili Danijela o ezoteričnim tajnama
Kaldejaca (eng-Chaldeans),savjetujuči Achaemendidske kraljeve
Perzije,prenoseći njihovo znanje do Pitagore,čekajuči kraj Platonove
smrtne postelje,izvodeći ritual zamjenskog kralja za Aleksandra
Velikog,čitajuči Sulinu psihonogamiju (eng-physiognaomy),
i konačno šireči svoju doktrinu u Rimskim carskim sudovima,
kao visoko vrijedni savjetnici imperatora Klaudija,Nerona,
Domitiona,Trajana i Marka Aurelija.Usuđujem se predložiti
da je njihov utjecaj bio veći nego se obično vjeruje.»
[Parpola, 1999]

Nema dvojbe da je ispiiriralo Ezru,autora Hebrejske biblije.

Ovaj dugačak citat dr.Parpole uvelike pridonosi razmatranju u terminima našeg proučavanja o vremenu,o vremenskim ciklusima,ceremonijama koje se odnose na vremenske cikluse i naravno na problem o Gralu.

Svi elementi priče o Gralu se nalaze u tome Asirskom istraživanju,kao i najranije prikazivanje Kabalističkog Drveta Života,a dane spominjemo najraniji prikaz mita o Kristu.
Po tome epo Gilgamešu postaje najranijipoznati alkemijski dokument.

Kao što dr Parpola ističe,ovaj je materijal bio već jako star
kad su ga prepisali Asirci!

Ključna točka je da kaos ili raspuštanje svijeta,problem ljudskog naroda,
je direktni rezultat kraljevskog grijeha,onog koji je sjedinjen
sa «Svjetski Drvetom»,koje je u nekom smislu,sinonim Nebeske Majke.
Izlječenje kralja je lijek za svijet.

Druga činjenica koja se ističe je:taj mitološki scenarij prezentira ekstremno drevnu strukturu
koja potječe od mitova o suncu i mjesecu čija starost nemože biti dovedena u pitanje.

Dakle mi se sad moramo vratiti ideji o Zlatnome dobu u kojemu je čovjek doživljavao
drugačiju vezu s svojom okolicom-i ne samo to-nego i drukčiju okolicu u kojoj je
doživljavao tu vezu!

_________________
Ono sto vi radite, ne mora reflektirati ono što vi osjećate.
http://www.youtube.com/user/vrkolos
http://www.box.net/shared/mis7x4u60n


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Potraga za gralom
PostPostano: uto sep 08, 2009 6:56 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto jan 27, 2009 4:35 am
Postovi: 193
Lokacija: tampa bay
ja kad sam trazio sveti gral skocila je otrovnica na mene :) bas je opasno ali isplati se :):)

_________________
Fed with the tongues of Apocalypse
That galloped down,disordered worlds behind


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: 93!
PostPostano: pet jul 09, 2010 1:06 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon jul 05, 2010 9:27 am
Postovi: 30
Lokacija: LUČ
http://www.scribd.com/doc/23920982/Chalice-of-Ecstasy
http://www.cro-oto.hr/laal/pan.htm
http://www.scribd.com/doc/33775346/Odlomci-Plan-Krist
http://www.scribd.com/doc/22277600/crveniplam
http://www.scribd.com/doc/17116212/Sex-Magick

Knjige Rex Deus, Plan Krist, Drugi Mesija, Hiramov Ključ, Hiramova Knjiga

_________________
TELEMAAGAPE


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 30 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 9 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz