Ideje profesora Parbola ne istražuju samo međuodnos Mezopotamskih ideja sa kasnijim židovskim monoteizmom,one su više vezane na pitanja o alkemiji i Gralu.
Dr.Parpola nastavlja:
«Asircima...njihovo kraljestvo je sveta institucija
ukorijenjena na nebesima,a njihov kralj je bio model
ljudske savršenosti potreban da bi se postiglo osobno spasenje.
Nebesko porijeklo kraljestva je već bilo provjereno
ranijim Mezopotanskim kulturama.U sumerskoj i Babilonskoj mitologiji
je bilo to alegorijski izraženo sa prikazom drveta kojeg je posadila
majka božica, Inanna/Ishtar, u zemlju.Sveto drvo,najčešče
stilizirano kao palmino drvo koje raste na planinama,je
najčešči dekorativni motiv u Asisirskoj kraljevskoj ikonografiji.
Pojavljuje se u carskoj arhitekturi,pečatima i oružju vladajuće elite,
na kraljevkom nakitu itd. .Zidovi palače kralja
Ashurnasirpal-a II (83-859 B.C.),su bili prekriveni sa više od
400 prikaza svetog drveta.
Drvo se pojavljuje pod krilatim sunčevim Ashurovim diskom,
vrhunskim božanstvom kraljestva.Simbol najvišeg božanstva
koji lebdi nad stablom označava kako kozmičko drvo raste na
axis mundi i spaj anebo i zemlju...Ovo enigmatsko drvo
stoga stoji u središtu Asirskog carstva,središnja točka svijeta
s ideološke točke gledanja.Pod kozmičkom prirodom drveta
se podrazumjeva njegova razrađena struktura,apsolutna simetrija i
središnja ravnoteža,kao što je i po cijeloj kompoziciji reljefa,poprečni
likovi (figure) prisiljavaju promatračev pogled prema središtu
i tad prema krilatome disku iznad.
Kozmičko drvo koje raste u središtu svijeta
i spaja nebo i zemlju je bilo najbolji simbol koji se je
mogao zamisliti kao kraljevka osnovna pozicija,
kao žarišna točka vladarskog sistema i kao isključivo
predstavljanje boga na zemlji.Kad je sjeo na prijestolje,
...kralj se je stopio s drvetom,i stim je postao njegova ljudska
inkarnacija.Ova se ideja uviđa u četrvrtom poglavlju biblijske
knjige o Danjelu u kojem babilonski kralj sanja ogromno
drvo koje raste u središtu svijeta,njegov vrh doseže nebo,
i govor proroka koji kaže:»Ovo drvo si ti.» (Daniel 4:10-22)
Kraljevsko poistovjećivanje s drvetom,kao dio
Asirske ideologije,je bilo nasljeđeno od ranijih mezopotamskih
carstava.Nekoliko sumerskih knjiga o III.Ur dinastiji
otprilike 2000.godina pr.n.e.,upućuju na istodobne tekstove
kao «palmino drveće» ili «mes-drveće koje raste uzduž
izdašnih riječnih korita»{mes-drvo:nisam našao prijevod koji bi označavao što je to pa sam prema Meisinerru koji kaže da riječ- gisMES- znači oskoruša,zaključujem da se misli na drvo oskuruše
http://hr.wikipedia.org/wiki/Oskoru%C5%A1a o.p.}U Babilonskom
epu o Eri,za oskorušino se drvo kaže da «svojim korjenjem
seže do dna podzemnog svijeta,a svojim vrhom do
Anu-ovih nebesa;zbog toga ne ostavlja nikakve sumnje
o njegovoj identifikaciji kao kozmičkog drveta.
Zastupanje kralja kao oličenje kozmičkog drveta
ne ističe samo jedinstvenu poziciju i moč kralja,
nego služi kao istaknuto božansko podrijeklo kralja.
Kao što sam prije zapisao,kozmičo drvo na zemlji je zasadila
božica Inanna/Ishtar,koja drugdje ima lik kraljeve božanske majke.
U Asirskoj kraljevskoj umjetnosti,božica njeguje
kralja kao bebu ili dijete.Poruka koja se prenos jest da
je kralj u suštini istovjetan svojoj božanskoj majci.
Da bi se ta ideja održala,smatranje kao isto u suštini(consubstantiality),
božica se također u asirskim tekstovima identificira
s palmom datulje.
pošto je ljudski kralj u suprotnosti od bogova,sačinjen
od krvi i mesa,njegovo poistovjećivanje s bogom naravno,
se trebalo shvaćati kao duhovno;nije prebivalo u njegovom
fizičkoj nego duhovnoj prirodi...To zvuči kao homosiusna doktrina
izjavljena za vrijeme koncila u Nici 325 (? god.),u kojoj se kaže da
je Isus bio «od istog sastava,tvari» kao Otac.Prema epu
o Gilgamešu,epski junak,savršeni kralj je bio
dvije trećine bog a jednu trećinu čovjek.
Isthar,božanska kraljeva majka,je bila Ashurova žena,
vrhovnog božanstva carstva,definiran u Asirskim tekstovima kao
«totalni zbroj,suma bogova» i jedini stvarni bog.Ashur je stoga
bio,dubljim značenjem,kraljev «božanski otac»,a potonji je
njegov «sin» u ljudskom obličju.Trijada Majka-Otac-Sin
kostruirana od Ashura,Ishtar i kraljevi asociraju na
jedno od Svetog Trojstva u kršćanstvu,gdje je Sin,
prema riječima Athanasius-a,je «isto bez primjesa Božanstvo
kao i Otac,ali to se Božanstvo radije manifestiralo nego ostalo
imanentno(o.p.-spiritualno)».
Pojam kralja kao sina božjeg odražava istinu samo utoliko
ako upućuje na to da božanski duh nastanjuje ljudsko tijelo.
U Mezopotamskoj mitologiji,uzima oblik nebeskog spasitelja,
Ninurte,čiju su mitološku ulogu Asirski kraljevi svjesno
u ritualima i svakodnevnome životu.Mit o Ninurti je
poznat u više verzija,ali u suštini je to priča o pobjedi
svjetla nad silama tame i smrti.U svim tim verzijama,
Ninurta,sin uzvišenog kralja,odlazi iz svojeg nebeskog doma
da bi se borio protiv zlih sila koje prijete carstvu njegovog
oca.On nastavlja preko «planina» ili kroz «strane zemlje»
susreće neprijatelja,pobjeđuje ga i td se pobjedonosno vraća
natrag u svoj nebeski dom,gdje je blagoslovljen od stane
svoje majke i oca.Uzvišen s njihove strane,Ninurta postaje
svemugući kozmički računovođa ljudskih sudbina.
To je to što su Asirki kraljevi imitirali.
Nije teško u tim mitovima prepoznati arhetip
krščanske dogme o uzdignuću Krista koji sjedi
s desne strane svoga Oca kao sudac nad svime što
je živo i mrtvo.Lik Ninurte priziva u sjećanje
arkanđela Mihaela,»Velikog Pinca»;ubojicu Zmaja
i čuvara nebeskih ključeva,u židovskoj apokaliptičkoj
i apokrifnoj tradiciji.
U maniri doktrine,savršeni kralj poput Ninurte,inkarnirao je
kao «besprijekorna božja sličnost»,koji je dijelio,imao
sva svojstva Trojstva.Kao Ashur,on je bio svemoguć,sveznajuć,
duboko mudar i razborit,savršeno pravedan i milostiv,sva ljubav,
slavan i bogovski jak.Kao Pauline Krist{o.p.-kult koji temelji svoje vjerovanje
prema apostolu Pavlu},on metafizički obuhvaća cijeli svemir,
simboliziran kozmičkim drvetom.Ukratko,on je bio bog
u ljudskom obličju,»savršeni čovjek» jedina moguća osoba
koja je kadra voditi svijet kao zemaljski božji izaslanik.
Asirska ideja savšenosti nije razrađena terminima
aristetolske logike,ali je izražena metaforama,alegorijama
i simboličnim prikazima (slikama,kipovima,....).Da bi je razumjeli
moramo gledati kroz simbole i slike preko kojih je izražena.
...U Asirskoj ideologiji,prema kralju se često odnosi kao prema «suncu»,
ili «prema slici» Shamasa (boga sunca),a riječ kralj je često
pisana sa svetim brojem boga Sunca,20.
...Krhkost ljudske komponente kralja je pravilno bila prepoznata i
prihvaćena kao neizbježna.Ali nije mogla biti tolerirana.
Na tjelo kralja se je gledalo na hram dignut od samog boga-
dostojna rezidencija božanskog duha...Bilo je suštinski važno
da sve mrlje i greške na kraljevom tijelu budu maknuti i izmjenjeni...
Jer ako nebi bili,božanski bi duh otišao i za sobom ostavio
samo praznu ljusku.
Savršenog kralja kojeg ispunjava božanski duh,bi bio u mogućnosti
da pravedno vlada i održava kozmičku harmoniju,čime garantira svome
narodu božansko blagostanje,prosperitet i mir.A u suprotnome,
ako kralj ne uspije dostići potrebno savršenstvo,dakle vlada bez
božanskog duha,vjerujući u njega samog,vlada nepravedno,
remeti kozmičku harmoniju,privlači na sebe božanski bijes i
uzrokuje svome narodu nesreču,tragedije i rat.Dakle čistoča i
savršenstvo kralja je trebalo biti održavano po svaku cijenu,
a to se postizalo uz božju pomoć i kroz napor kralja i njegovih
najbližih savjetnika.
Na temelju te doktrine,božansko savršenstvo je bilo nerazdvojivo
svojstvo kraljeva,koje im pripada čak i prije njihova rođenja.
Prema Asirskim kraljevskim posvetama,kraljevi su bili pozvani
i predodređeni za svoj položaj od početka vremena...Nakon rođenja
su bili njegovani u Ishtar-ininom hramu i podignuti «među krilima božice»
{u krilu božice -o.p.} i bili inicirani u njezine svete misterije.
Završivši svoju poduku i dokazavši svoju odvažnost,princ koji
je pokazao najbolje sposobnosti je bio izabran i imenovan
okrunjenim princem od svog oca.Izbor princa je bio potvđen
savjetom božanske volje...Na povoljan dan,princ je službeno
bio predstavljen u kraljevkoj palači i prikazan sa kraljevskim dijademima
u kopiji ceremonije koja se dogodila nakon
pobjedonosnog Ninurtrinig povratka svome nebeskome ocu.
Od ovog trenutka je princ,u suštini,smatran istovjetan ocu;spreman da
kraljuje i prihvati kraljevsku moć kad njegov otac umre.
U kraljevskoj palači,kralj je živio na svetom mjestu dizajniranome
i građenome po nebeskome obrascu i čuvanome od materijalnoga
svijeta od strane božanstava i apotropoškim figurama (talismanima i sl-op.)
postavljenih kod ulaza i u temeljima.Kolosalna natprirodna bića u
obliku bika,lava,orla ili čovjeka,koja simboliziraju četiri
raskrsnice,čuvaju njegov ulaz.Ti apotropoški kolosi označuju
ovo mjesto kao sveto,a na bazi toga možemo ih usporediti sa
četiri čuvara božanskog prijestolja- Ezekiel 1:10 i Otkrivenje 4:76-
koji se kasnije pojavljuju u simbolima četiri evanđelista u novome zavjetu:
Matije,Marka,Luke i Ivana;čovjeka,lava,bika i orla.