Tibet je napisao/la:
axor je napisao/la:
Izlasci iz tjela počeli su u 20-toj godini, a koliko sam daleko otišao na tim putovanjima strah me je i pričati.
Mozda bi bilo dobro da ipak malo o tome pricas
, mene to jako zanima, a mislim da i ostale koji nisu dozivjeli vantjelesna iskustva.
Ako ima jos netko osim Axora, a mislim da ih ima dosta bilo bi lijepo da ta iskustva podjele s nama, moza da se otvori novi topic ili nekaj takvog.
POz
Sve je počelo sa vježbama disanja u sklopu yoge. Kad su vježbe uznapredovale počeo sam ih koristiti i noću. Neznam zašto dali zbog mraka, ambijenta, tišine ili bogznačega, ali onda mi se prvi put to desilo. Poslije sam iz razne literature saznao da je jako bitno na kojoj frekvenciji ti je mozak i da tu frekvenciju vjerojatno putem raznih tehnika disanja možemo mjenjati - u pravilu treba je sniziti od normale, što onda samo pospješuje dolazak u fazu kad počinje šumiti u ušima i nešto se u tjelu počinje prelamati od glave pa na dolje (barem ja imam uvijek taj osjećaj). Kad mi se to prvi put desilo, a bio sam u ležećem položaju sa zatvorenim očima, odjednom sam imao dojam da sjedim na krevetu, i iz znatiželje sam otvorio oči, i stvarno sam sjedio na krevetu, a da se nisam sjećao kad sam se pridignuo iz ležećeg položaja. To je trajalo nekoliko sekundi i ja sam nakon toga htio ponovno leći. Šok je nastupio kad sam se okrenuo da legnem i ugledao sam sebe u ležećem položaju sa zatvorenim očima. Istog momenta desilo se to da sam se "probudio" u ležećem položaju sa otvorenim očima i u strahu zurio nepomično oko sebe. Kako danas znam od šoka sam vjerojatno vraćen momentalno u materijalno tijelo. U kasnijim pokušajima bio sam uspješniji, nikad nisam gledao iza sebe da mi se ne desi ponovo naglo vraćanje natrag, i uspjelo je. To otvaranje očiju što stalno navodim kad sam u astralnoj fazi nemoj shvatiti previše materijalno. Iz iskustva vam mogu reći da do povratka natrag dolazi vrlo često u početku, jer te uvijek nešto šokira i iznenadi. Svaki slijedeći put je bolje i privikneš se na neke stvari. Ono što te tjera da ponovno pokušavaš to su tvoji uspjesi, jer si svjestan da svaki put otiđeš malo dalje, a da nakon povratka i buđenja nemaš zdravstvenih - materijalnih posljedica po tvoje 3D tjelo. Uživiš se u taj svijet koji je neizmjeran ( nikad nisam imao dvije iste situacije ili ambijenta ) i u početku pustiš da te događaji nose i usmjeravaju, dok kasnije možeš sam stati na nekom mjestu po želji i svojom voljom odlučivati što dalje.
U pravilu puno lakše postižem izdvajanje kad sam iscrpljen od nekog posla ili treninga. Valjda onda materijalno tijelo pruža manji otpor kod koncentracije i disanja.
Nema se tu što više pričati, neznam koliko su vam poznate tehnike disanja ili meditacija, ali sve vam se svodi po mojem mišljenju i iskustvu na to da treba tehnikama disanja pripremiti tijelo i mozak, i u momentu kada osjetite da vam 3D tijelo u određenom položaju više ne može izdržati, teško mu je, želi se pomaknuti u drugi - udobniji položaj, buni se što ga maltretirate, e po meni taj korak je odlučujući. To je jako neprijatno i ako protivno željama 3D tijela uspijete ne pomaknuti se, a osjećate da je ono na granicama neudobnosti i sili vas da se mrdnete, u jednom momentu doći će do snažne reakcije u glavi, nešto kao cjepanje ( u tim fazama obično početnike hvata panika ) jer to je osjećaj koji se ne doživljava u 3D-u. Nakon toga osjećaj cjepanja - odjeljivanja prelazi u grudni koš, zatim trbuh i na kraju noge. Kad vam se to dogodi nemojte biti znatiželjni i ne otvarajte oči, čekajte u mraku, i isplatiti će vam se jer mrak će ubrzo nestati i početi ćete viđati nešto - u svakom slučaju nešto što nije iz ovog svijeta - npr. otvori u mraku koji svjetle, putovati ćete možda kroz tunele, propadati ćete kroz prostor da bi na kraju ostali lebdjeti na nekom mjestu gdje će se odvijati neke stvari, itd. Ja sam imao svakakvih iskustava u toj fazi. Moj savjet je da samo gledate stvari i ne pokušavate ništa, brže ćete napredovati u fazi prilagođavanja na sve to novo. Ako vam netko privuče pažnju nemojte ga slučajno slijediti, ako vas netko napadne ne mičite se, i on će odustati. Sve ostalo će vas momentalno vratiti u 3D tjelo. To su neki moji expres savjeti za početnike. Iskusni - istraživači da ih tako nazovem mogu si dozvoliti i druge stvari jer ih ipak ono najosnovnije ne može više zbuniti - dekoncentrirati. Isto je kao i u 3D-u što se toga tiče, što si iskusniji, što si više toga prošao i doživio, to je tvoj mozak bogatiji podacima i ne može ti se desiti da kad ugledaš vrapca u letu da se izbezumiš od straha ili tome slično.
Probajte, budite ustrajni, barem neki od vas koji ovo čitaju morali bi uspjeti u tome. A kad im se to desi neka napišu početne osjećaje, možda im mogu pomoći kojim savjetom iz moga iskustva.
Pozdrav