Sada je: čet mar 28, 2024 2:52 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 93 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: sub nov 05, 2016 4:12 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
Citat:
Ako netko zna ima li prijevoda Fomenkove knjige, ili barem dijelova


Npr, ovo:
slika

http://chronologia.org/sb/mat_hyst_chron/index.html
(pdf stranica po pdf stranica, ali je nešto)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: ned nov 06, 2016 9:54 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
sen-sei je napisao/la:
Citat:
Ako netko zna ima li prijevoda Fomenkove knjige, ili barem dijelova


Npr, ovo:
slika

http://chronologia.org/sb/mat_hyst_chron/index.html
(pdf stranica po pdf stranica, ali je nešto)


http://www.ivantic.info/istorija.htm


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: ned mar 12, 2017 2:46 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
Ovo je velika jametina koja se otvara ... Otvorila sam ovaj topik jer alternativni pogledi mogu poslužiti za "dekonstrukciju" utvrđenih odgojno-obrazovnih shema. Jednako tako, oni mogu biti (zlo)upotrijebljeni za novo uvriježavanje novog programa koji će djelovati na istu baznu podlogu podastirući mijenjanje dlake kao da je u pitanju mijenjanje ćudi. A nije.

Stoga ću malo prokomentirati nekoliko detalja s linka koji je Pantelija dao.

Citat:
Cilj je da pojedinac izgubi svoj identitet i oslonac u svom narodu i nađe ga u apstraktnim, manipulisanim globalističkim vrednostima koje su programirane u institutu Tavistok.


Nebitno sad jel institut ovaj ili onaj kao i da li je u pitanju ikakav institut.
Da li je Buda bio "narodno - aka nacionalno - osviješten"? Da li je tražio, našao i podučavao nalaženje 'identiteta i oslonca u svom narodu' aka naciji, aka povijesnim bitkama koje su vodili pradjedovi, silovanjima koje su pretrpjele prababe? Dokle ćete vući te terete nacionalnih identiteta? Koliko daleko u povijest ćete zaroniti ili biti uvučeni i u kojem momentu ćete moći reći, e, ovo je početak "mog" identiteta i "moj" oslonac u "mom" narodu? Ko je moj narod? Fizička osoba koja nosi moje ime je "dijete" bar tri nacije, i to one za koje znam, od baki i djedova - dalje ne idem, a narodnost u kojoj sam se rodila - više uopće ne postoji službeno! Tko je od nas potomak i od naroda Feničana, tko od Sumera, tko od staroasirijaca, starobabilonaca, starih Rimljana, tko je Hitit, a tko Fars? Tko je Ilir, a tko Rusin? Nemamo pojma! Imamo samo tradicije lokaliteta koje se uvijek iznova izmišljaju iz kojekakvih naftalina. Dokle? Imam fotku moga djede iz Drugog svj. rata koji ga je i odnio. Možda je drugi djeda bježao kao klinjo pred konjicom Prvoga? Možda su ga htjeli regrutirati? Ne znam, a i da znam - šta s tim? To bješe njegov život! Da meni moj život nije odozgor dan, ne bi se sjeme nikad primilo niti ujedinilo s jajašcem tako da ispadnem baš ja. Niti baš ti. Dolazimo u ovaj svijet čisti kao suze, bez ikakvih tereta i lanaca pređa. Jes da su bili prije nas, i mi smo prije nekih drugih generacija - i šta s tim? Nek svi moji glupi tereti i jarmovi mojih gluposti umru skupa sa mnom da nikad više nikome ne pogrbe leđa! Uzalud izjava, uzalud trud - džaba se netko borio u nekom maršu kad - život ide dalje! Iovo nanovo. Koji je staropanonac davno iseljen u Tunguziju polagao legalna prava na lokaciju moje kuće? Koji je sinove dao da obrani tu lokaciju od lokalnih vukova i predatora? Koliko daleko u povijest ste spremni ići da opravdate svoje "hiljadugodišnje sne"... neću ih imenovati. Imala sam negdje u arhivi jedan zanimljiv tekst o genealogijama, zagubio se, ali dobro bi došao usijanim glavama da ih malko razbistri i rashladi.

Šta fali apstraktnim vrijednostima zajedništva, suživota, suradnje i međusobnog rešpekta neovisno o porijeklu a'la ko je koga iza kojeg stoga? Ionako nemate pojma...

Da li Isus naglašavao (neću sporiti zapisane riječi, ni Isusove, baš kao ni Budine, ni Krišnine, niti Torove ili Svarogove) nalaženje nekakvog identiteta i oslonca u svom judejskom (neću sporiti) po materi "porijeklu gena"?

Ideja oslobađanja od točka samsare vrlo je apstraktna stvar, osim kad shvatite da su u pitanju lanci-predaka, lokalnih ili plemenskih tradicija. A i to je tek apstrakcija, svoje vrste. Ideja nošenja karmičkih dugova kroz transmigracijsko-reinkarnacijsku apstrakciju i sama je vrlo apstraktna stvar. I onda vi trebate nositi "karmičke dugove" svojih čukundjedova sa ovih i onih frontova koji su pobili i silovali s ćakijom u ruci (da, prijatelji, silovali) ko zna čiju mater čiji potomci isto tako nose "karmičke dugove" svojih čukunbaba - jer tako funkcionira "reinkarnacija" u tom "kolektivnom umu" koji je uvijek "nesvestan, uslovljen i manipulisan." A tko ga je izmanipulirao? Naši čukundjedovi i čukunbabe se po grobovima prevrću jer su se nadali da će njihovi grijesi i krivnje umrijeti s njima - a nisu: u vama su? Jesu nam i za to krivi cionisti, jezuiti i iluminati? Kome je Vatikan kriv, nek se ispravi. Kome je mitropolit kriv nek se ispravi. A kad se čovjek ispravi (uspravi, stane uspravno i ispravi kičmu i košulju i namjesti si pantalone i čakšire), onda stare greške i krivnje mora baciti u kantu za smeće ili na đubre jer tamo im je i mjesto. Nek se krčkaju u osami i tami, možda se izrode u nutricijent za neki novi cvijet.

I ovo:
Citat:
pravo političko buđenje još je daleko, ako je uopšte moguće, jer kolektivni um je uvek nesvestan, uslovljen i manipulisan. Prava sloboda jedino može da se zasniva na ličnom buđenju.


Ovo "lično buđenje" je vrlo apstraktna stvar za masu čitatelja.
Kolektivni um je, kako kažeš, uvijek "nesvestan, uslovljen i manipulisan." Može li prva linija "fronte-buđenja" biti shvaćanje - jednom zauvijek - da je kolektivni um u tvojoj glavi isto. U mojoj isto. U glavi svakoga od nas. On jest naš "lični um" - dok jest, baš kao što je predatorov um tvoj um, um svakoga od nas do momenta kad nas "naše pravo ja" (tvoje, moje) ne uspravi na (neke zamišljene) dvije noge našeg momentalnog identiteta i ne postavi nas pred ogledalo:

Arja je napisao/la:
Koncept prastanja – tako cesto pogresno interpretiran i od zagovornika i od protivnika – je sa druge strane kljucna tacka sa koje pocinje proces izlecenja, jer predstavlja kidanje energetskih veza izmedju traumatskih dogadjaja i osecaja licnog integriteta i licne vrednosti.


Traumatski događaji koje nosite u svojim osobnim, individualnim podsvjestima koje nazivate "kolektivni um" su traume vaših predaka u kojima tražite "identitet i oslonac u svom narodu". Cesarićev "lanac pređa"... I onda nije ni čudo što vlast svake od država odbija proglasiti Hrvat Hrvata, Srbin Srbina zločincem i kriminalcem jer će time "povrijediti" nečije nacionalne i patriotske programe - temelj identiteta i oslonca u koji ulijećete kao muhe na šta god vam prvo padne na pamet?

Tu je zapadna psihoanaliza napravila (još uvijek pravi) katastrofalnu stranputicu: po(ds)vijest je kolektivna po definiciji. Izgubit ćete svo tlo pod nogama i postati čardak ni na nebu ni na zemlji. Kronologija i povijest nisu jedno te isto!


Citat:
Planovi su jedno, a realnost nešto sasvim drugo. Zato se planovi vrlo retko ostvaruju u zamišljenom obliku. Ali uprkos najgorim planovima najmoćnijih siledžija sveta, uprkos svim ratovima i razaranjima, ljudska civilizacija ipak napreduje korak po korak.

Nije samo jasno da li zaista mora na takav način da napreduje.


Ljudska "civilizacija" nije ništa ako ne znači samo jedno: CIVILIZIRANOST čovjeka, pojedinca, tebe - a biti civiliziran, onda odvodimo stvar u novu besmislicu: znači biti civil - građanin. A biti građanin znači upasti u vir kolektivnog uma traženja identiteta i oslonca u ... u čemu? U scenarijima onih koji "pišu povijest"? Postavši građani, (drža)v(a)ljani, pripadnici naroda i narodnosti - u mjeri u kojoj se identificira čovjek s tim apstrakcijama, u toj mjeri je nesvjestan, uvjetovan i izmanipuliran. Da, moji preci postoje kao pojedinci, čak su se i smatrali nekakvih članovima nekakvih zajednica, pripadnicima nekakvih apstrakcija, ali te apstrakcije ne moraju biti i nisu ničiji preci. Biti ČOVJEK je protuzakonito jer nema čovjeka nigdje u zakonu?


Tko nas manipulira?
Na svakom tavanu, u tami galerija naših samo nama vidljivih slika - onim u našim glavama, našim osobnim, individualnim golgotama (lubanjama).
Stvaranja slika, pričanja priča i onog momenta kad priče dotaknu tlo, one se "uzemlje" u nama, ostvare u nama, mi postajemo njihova (privremena da, ali ipak da) utjelovljenja. Ali samo i samo ako, jedino i jedino ako ih ZAŽIVIMO, a taj izbor nije ni na kom drugom osim na nama, svakom od nas individualno i pojedinačno. Masu njih tek odslušamo i bah, odmahnemo rukom na njih, sa drugima se upuštamo u armagedonske unutarnje bitke, prave pravcate. Nekima raširimo ruke i blago se i s radošću osmjehnemo: ti si ta! Družbenice moja, do kraja i poslije... zauvijek. Blago onom ko navijeke živi - imao se rašta i roditi (Njegoš).

Miroljubiva aktivna koegzistencija npr. je apstrakcija. Možda ju je kao slogan osmislio baš Tavistok institut (iako je postojala odvajkada - u suštini ideje i načinu življenja pojedinaca diljem svijeta). Zapravo, institut je neživo biće i ne može osmisliti ništa: osmislio ga je neki čovjek, neko ljudsko biće ili grupa njih koje je netko opet procesuirao da se identificiraju s njim i nađu oslonac (međusobnog druženja) u toj apstrakciji i artificiji zvanoj institut. Princip je isti.
Ali miroljubiva aktivna koegzistencija, da bi se uzemljila mora postati AKTIVNA: mora se aktivirati, zaživjeti - živjeti utjelovljena u pojedincu, u ljudskom biću, u čovjekom koji ju mora svakodnevno izražavati u svim banalnostima svoje bukvalnosti. Bukvalno i doslovce čovjek je ionako "hodajući bukvar" koji ili se piše ili ga piše netko drugi. To je proces kreiranja. I mi za kreiranje uvijek "optužujemo" nekog jer ne želimo preuzeti odgovornost jer nećemo preuzeti odgovornost ako smo izmanipulirani - da smo izmanipulirani zbog manjka pažnje ili nečeg drugog, razuma možda, kao u nekom bunilu ili mahnitosti. Ne mogu nikad reći da me ljubav manipulira jer izbor je moj a priori. Ali halo, ako smo jučer bili izmanipulirani, ako smo bili izmanipulirani do minut ranije - svako sada je odsudni moment u kojemu smo ili zaspali ili se probudili. Netko drugi može tobom početi manipulirati, ali samo ti sam možeš prestati ponašati se kao lutak, misliti kao lutak, živjeti kao lutak.

Običaji i tradicije - sve su to procesi zvani "tradicije" - prijenosi. Sve što se prenosi netko mora i primiti! Inače džaba prijenos. Džaba radio (audio) prijenosa ako ga nitko ne čuje. Džaba video-prijenosa, tekstualnog prijenosa ako ga nitko ne apsorbira u se vidom.
Tradicije su apsorpcije. Njih apsorbirate, metabolirate i nakon što vas nahrane vi preživate kao preživači: iovo nanovo - nema više nutricijenata, ali svejedno ljudi preživaju na njima. I to se zove opstanak. A dokle ćemo opstati? Dok ne umremo. A tradicije, pa prenosimo ih, kao štafetu, kao zarazu? Apsorpcija je istina: mudro izaberite šta ćete apsorbirati tako da i mudrost za vas postane istina, a ne tek "apstrakcija" koju je nemoguće apsorbirati...

Zato su i potrebne kojekakve "neodoljive misterije koje draškaju um" jer misterije su tama i one moraju doći pod trak svjetla i vi bivajući svjetlo ih apsorbirate. A masa tradicija koje ljudi dižu na pijedestale ih uvjerava da onda te tame imaju moć apsorbirati vas (svjetlost u vama) [ iako: svjetlost svijetli u tami i tama ju ne apsorbira! ], poput jedne od Blavackine izjave u jednom od zgodnih tekstova na linku koji je Pantelija velikodušno podijelio (i vrijedno sačinio - hvala na trudu, zaista!), naime ove:

Svi koji budu proučavali okultizam trebaju znati da sve dok isusovci svojim
sredstvima budu ustrajavali u uvjeravanju opće javnosti, a napose engleskoga
naroda, u to da magija ne postoji i sve dok se budu ismijavali crnoj magiji, ti
spletkaroši pronicljivo i lukavo vladaju kolektivnom VOLJOM, koju oblikuju
svojim magnetskim krugovima i lancima koji su utjecali već na brojne dogaĎaje
i osobe iz javnoga života. (Iz pisama H. P. Blavatske, citirano prema James
Webb: The Occult Establishment)

(Tekst na linku pod nazivom "Euroazijska tajna" - zgodan new-age pamfletić koji očito puca na začinjanje (ili renesansu) nekakve panslavističke supremacije (nije ni sam Fomenko daleko od takve linije). Ali treba znati, ako do toga i dođe kao povijesne zbilje, nemojte samo zato što vam je tijelo po genetici slavensko (ako uopće jest) biti kao "guske u magli" koje se klanjaju ishaluciniranim utvarama u "bespućima povijesne zbiljnosti". Ili bolje rečeno neozbiljnosti jednao kao i nezbiljnosti.)

Jesu li onda jezuiti spletkaroši i lukavci zato što javnost uvjeravahu da (crna) magija ne postoji? Što se ismijavahu crnoj magiji? Prije nekih sedam godina sam sastavila malu kronologiju raznoraznih izvora i među njima i W.Veitha gdje se navodi npr. mržnja i ismijavanje jezuita prema Bibliji.
Znači, reformirano kršćanstvo je kao najznačajniju uočilo spletkarenje i ismijavanje (njihove drage) Biblije.
Helena je naglasila njihovo ismijavanje (njene drage????) crne magije.
RKC kad su u 18.st. ukinule isusovački red, to su učinile zbog percepcije jezuitskog spletkarenja i ismijavanja time - novčano-trgovinsko-političkoj moći (njihove svete krave).
I samo pravoslavlje ih je po smrti njihove ruske zaštitnice carice Katarine - deložiralo iz svog šora, najvjerojatnije jer su lako mogli postati konkurencija. Dok su zapadni vladari pokušavali izmigoljiti iz ruku svjetovne moći rkc-a, pravoslavlje i država (nacija, gdje god da su se našli) su od početka slizani, naime te zemlje su u biti - ne zove se to teokracija, već hijerokracija. Žalosno, ali istinito povijesno gledanje.
Čak se i svojim serijalom djela, htio ne htio, može bit i posve nesvjestan toga, i Fomenko obrušio na jezuitske temelje (njemu znanih grana) znanosti.
Jezuiti su oformljeni i djelovali su isključivo kao "vojska" rkc. Ništa drugo. Na navedenim frontovima. I zapadne monarhije nisu imale izbora nego postaviti svog papu koji će sam sebi "odrezati ruke" (što je poslije i sam "povijesno shvatio").
Vatikan nosi danas carevo novo ruho.
Jezuiti nose danas carevo novo ruho.
Ali uvijek ima na tržištu novih tajnih društava i sivih eminencija koje, kažu neki, kroje ljudsku povijest, ovaj, sadašnjost, ovaj, budućnost. Evo, npr. hrvatskih 200 najbogatijih su sive eminencije ovdje. Iza njih su neke druge, recimo njih 300 još sivijih eminencija. Iza njih se skrivaju i od ovih prvih njih 50. Iza njih opet njih nekih još xyz još mutnijih mufljuza. Dokle? Sve tamo do MLM-a. Multi-level-management. Oliti znan i kao piramidalni management. Management = rukovođenje = manipulacija. Bukvalno. I oni kuju i snuju... Ali nisu baš stvari u stvarnosti (ove 3d, čak ni nje) baš posve takve. I ne samo zato što znamo da:

Citat:
Planovi su jedno, a realnost nešto sasvim drugo. Zato se planovi vrlo retko ostvaruju u zamišljenom obliku. Ali uprkos najgorim planovima najmoćnijih siledžija sveta, uprkos svim ratovima i razaranjima, ljudska civilizacija ipak napreduje korak po korak.

Nije samo jasno da li zaista mora na takav način da napreduje.


Ovi konkretni planovi se ne ostvaruju u zamišljenom obliku jer "globalizacija" je mrtvo slovo na papiru, (kad nije verglanje na sva zvona kao u Otkrivenju 13:5) i bivajući mrtvo slovo na papiru (poput onih šalabahtera koje pišu nepoznata lica a čitaju ih druga pred govornicama) - sije smrt gdje god dođe. I sama je mrtva. Mrtva ideja koja se neprekidno ponavlja, kao kad pop poje na groblju ori se njena pjesma iz svih medija. Nečemu valjda služi? O, da, služi i te kako: kao uspavanka.

Jer, prijatelji, "elita" (ja iz sve kolektivno zvah "iluminati", iako su zapravo "inokturnati") nemaju ama baš nikakvu moć. Oni su obične lopine i huligani, zadrti mulci koji nose zadnji krik mode. Svaki je zadnji, ako netko nije znao. Baš ovaj koji je zadnji prošao bio je zadnji i sad ovaj trenutni krik, i on je zadnji. Za nekoga. Ali zašto ih onda masa ljudstva slijedi? Nećete vjerovati, ali svejedno ću vam reći: zato što svaka budala nađe još veću budalu koja joj se divi! A zašto? Pa zato što su si isti: i oni bi isto činili da su na njihovom mjestu. I jedni i drugi da zamjene mjesta - isti su.

A ima nas, mi, mi smo drukčiji. Jesmo li?
Institucije nisu živa bića i ne mogu se pokajati. Ne mogu se predomisliti.

Kao što Jon reče:
"Snovi dolaze i prolaze. Neke zaboravljamo, drugi ostaju. Pragmatista u nama kaže: "Moraš napraviti ovo, moraš napraviti ono", ali snovi koji opstaju pjevaju drugu pjesmu:
"Možeš napustiti svoj stari život i započeti novi!"
To je više od nade. To je kao vizija načinjena od prošlih trenutaka u kojima je čaša radosti do vrha puna.
Ništa ne može zauvijek izbrisati ta sjećanja"
...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: ned mar 12, 2017 10:51 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: ned dec 09, 2012 2:34 am
Postovi: 788
sen-sei je napisao/la:
Ovo je velika jametina koja se otvara ... Otvorila sam ovaj topik jer alternativni pogledi mogu poslužiti za "dekonstrukciju" utvrđenih odgojno-obrazovnih shema. Jednako tako, oni mogu biti (zlo)upotrijebljeni za novo uvriježavanje novog programa koji će djelovati na istu baznu podlogu podastirući mijenjanje dlake kao da je u pitanju mijenjanje ćudi. A nije.

Stoga ću malo prokomentirati nekoliko detalja s linka koji je Pantelija dao.

Citat:
Cilj je da pojedinac izgubi svoj identitet i oslonac u svom narodu i nađe ga u apstraktnim, manipulisanim globalističkim vrednostima koje su programirane u institutu Tavistok.


Nebitno sad jel institut ovaj ili onaj kao i da li je u pitanju ikakav institut.
Da li je Buda bio "narodno - aka nacionalno - osviješten"? Da li je tražio, našao i podučavao nalaženje 'identiteta i oslonca u svom narodu' aka naciji, aka povijesnim bitkama koje su vodili pradjedovi, silovanjima koje su pretrpjele prababe? Dokle ćete vući te terete nacionalnih identiteta? Koliko daleko u povijest ćete zaroniti ili biti uvučeni i u kojem momentu ćete moći reći, e, ovo je početak "mog" identiteta i "moj" oslonac u "mom" narodu? Ko je moj narod? Fizička osoba koja nosi moje ime je "dijete" bar tri nacije, i to one za koje znam, od baki i djedova - dalje ne idem, a narodnost u kojoj sam se rodila - više uopće ne postoji službeno! Tko je od nas potomak i od naroda Feničana, tko od Sumera, tko od staroasirijaca, starobabilonaca, starih Rimljana, tko je Hitit, a tko Fars? Tko je Ilir, a tko Rusin? Nemamo pojma! Imamo samo tradicije lokaliteta koje se uvijek iznova izmišljaju iz kojekakvih naftalina. Dokle? Imam fotku moga djede iz Drugog svj. rata koji ga je i odnio. Možda je drugi djeda bježao kao klinjo pred konjicom Prvoga? Možda su ga htjeli regrutirati? Ne znam, a i da znam - šta s tim? To bješe njegov život! Da meni moj život nije odozgor dan, ne bi se sjeme nikad primilo niti ujedinilo s jajašcem tako da ispadnem baš ja. Niti baš ti. Dolazimo u ovaj svijet čisti kao suze, bez ikakvih tereta i lanaca pređa. Jes da su bili prije nas, i mi smo prije nekih drugih generacija - i šta s tim? Nek svi moji glupi tereti i jarmovi mojih gluposti umru skupa sa mnom da nikad više nikome ne pogrbe leđa! Uzalud izjava, uzalud trud - džaba se netko borio u nekom maršu kad - život ide dalje! Iovo nanovo. Koji je staropanonac davno iseljen u Tunguziju polagao legalna prava na lokaciju moje kuće? Koji je sinove dao da obrani tu lokaciju od lokalnih vukova i predatora? Koliko daleko u povijest ste spremni ići da opravdate svoje "hiljadugodišnje sne"... neću ih imenovati. Imala sam negdje u arhivi jedan zanimljiv tekst o genealogijama, zagubio se, ali dobro bi došao usijanim glavama da ih malko razbistri i rashladi.

Šta fali apstraktnim vrijednostima zajedništva, suživota, suradnje i međusobnog rešpekta neovisno o porijeklu a'la ko je koga iza kojeg stoga? Ionako nemate pojma...

Da li Isus naglašavao (neću sporiti zapisane riječi, ni Isusove, baš kao ni Budine, ni Krišnine, niti Torove ili Svarogove) nalaženje nekakvog identiteta i oslonca u svom judejskom (neću sporiti) po materi "porijeklu gena"?

Ideja oslobađanja od točka samsare vrlo je apstraktna stvar, osim kad shvatite da su u pitanju lanci-predaka, lokalnih ili plemenskih tradicija. A i to je tek apstrakcija, svoje vrste. Ideja nošenja karmičkih dugova kroz transmigracijsko-reinkarnacijsku apstrakciju i sama je vrlo apstraktna stvar. I onda vi trebate nositi "karmičke dugove" svojih čukundjedova sa ovih i onih frontova koji su pobili i silovali s ćakijom u ruci (da, prijatelji, silovali) ko zna čiju mater čiji potomci isto tako nose "karmičke dugove" svojih čukunbaba - jer tako funkcionira "reinkarnacija" u tom "kolektivnom umu" koji je uvijek "nesvestan, uslovljen i manipulisan." A tko ga je izmanipulirao? Naši čukundjedovi i čukunbabe se po grobovima prevrću jer su se nadali da će njihovi grijesi i krivnje umrijeti s njima - a nisu: u vama su? Jesu nam i za to krivi cionisti, jezuiti i iluminati? Kome je Vatikan kriv, nek se ispravi. Kome je mitropolit kriv nek se ispravi. A kad se čovjek ispravi (uspravi, stane uspravno i ispravi kičmu i košulju i namjesti si pantalone i čakšire), onda stare greške i krivnje mora baciti u kantu za smeće ili na đubre jer tamo im je i mjesto. Nek se krčkaju u osami i tami, možda se izrode u nutricijent za neki novi cvijet.

I ovo:
Citat:
pravo političko buđenje još je daleko, ako je uopšte moguće, jer kolektivni um je uvek nesvestan, uslovljen i manipulisan. Prava sloboda jedino može da se zasniva na ličnom buđenju.


Ovo "lično buđenje" je vrlo apstraktna stvar za masu čitatelja.
Kolektivni um je, kako kažeš, uvijek "nesvestan, uslovljen i manipulisan." Može li prva linija "fronte-buđenja" biti shvaćanje - jednom zauvijek - da je kolektivni um u tvojoj glavi isto. U mojoj isto. U glavi svakoga od nas. On jest naš "lični um" - dok jest, baš kao što je predatorov um tvoj um, um svakoga od nas do momenta kad nas "naše pravo ja" (tvoje, moje) ne uspravi na (neke zamišljene) dvije noge našeg momentalnog identiteta i ne postavi nas pred ogledalo:

Arja je napisao/la:
Koncept prastanja – tako cesto pogresno interpretiran i od zagovornika i od protivnika – je sa druge strane kljucna tacka sa koje pocinje proces izlecenja, jer predstavlja kidanje energetskih veza izmedju traumatskih dogadjaja i osecaja licnog integriteta i licne vrednosti.


Traumatski događaji koje nosite u svojim osobnim, individualnim podsvjestima koje nazivate "kolektivni um" su traume vaših predaka u kojima tražite "identitet i oslonac u svom narodu". Cesarićev "lanac pređa"... I onda nije ni čudo što vlast svake od država odbija proglasiti Hrvat Hrvata, Srbin Srbina zločincem i kriminalcem jer će time "povrijediti" nečije nacionalne i patriotske programe - temelj identiteta i oslonca u koji ulijećete kao muhe na šta god vam prvo padne na pamet?
Citat:
Planovi su jedno, a realnost nešto sasvim drugo. Zato se planovi vrlo retko ostvaruju u zamišljenom obliku. Ali uprkos najgorim planovima najmoćnijih siledžija sveta, uprkos svim ratovima i razaranjima, ljudska civilizacija ipak napreduje korak po korak.

Nije samo jasno da li zaista mora na takav način da napreduje.
Kao što Jon reče:
"Snovi dolaze i prolaze. Neke zaboravljamo, drugi ostaju. Pragmatista u nama kaže: "Moraš napraviti ovo, moraš napraviti ono", ali snovi koji opstaju pjevaju drugu pjesmu:
"Možeš napustiti svoj stari život i započeti novi!"
To je više od nade. To je kao vizija načinjena od prošlih trenutaka u kojima je čaša radosti do vrha puna.
Ništa ne može zauvijek izbrisati ta sjećanja"
...
:thumbup:
:love3:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: čet nov 02, 2017 3:41 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
Ovo mi bješe zanimljivo, ali ne znam gdje da upostam, pa ću tu.

Kažu nam povjesničari i geolozi da su stari vulkani na području današnje Hrvatske odavno odavno odavno (od tercijara) ugašeni, kako oni na kopnu (kao oni Slavonskog gorja, Zrinske gore, Medvednica, Macelj), tako i na Jadranu (Jabuka, Komiža, Brusnik) ili ispod Jadrana (između četverokuta Jabuke, Komiže na Visu, Palagruže i Pianose).

Međutim, sredinom septembra 1822. na otoku Mljetu stanovnici otoka i šire okoline, kao i brojni moreplovci koji su se tu zatekli su svjedočili formiranju čak sedam novih (dotad nepostojećih) kratera. K tome, iz središta otoka sukljala je lava i tekla više od pola kilometra. Spomenutih sedam kratera su također izbacivali goruće tvari. Već dan poslije osjetio se vrlo silan zemljotres u Dubrovniku. Detonacije s Mljeta su se mogle osjetiti i čuti (ali bez ikakvog zemljotresa, samo buka, ječanje i grmljenje iz dubine zemlje) sve od tog dana 1822, pa do 1826.

Zanimljivost koja je prenešena je da se pojava nekakvog čudnog "horizontalnog oblaka", maltene preko cijele istočne polovice neba (od NE do S) a koji se nije micao, unatoč vjetru, povezuje i prati svaki potres na tom području. Za taj oblak se znalo još tamo od 1669 tijekom zemljotresa koji je uništio Dubrovnik (Raguzu). Isti taj oblak i te se odsudne 1822. pojavio. Šokovi su se osjetili u brojnim mjestima, uljučujući i susjednu pokrajinu Hercegovinu, otok Korčulu, Obrovac, Zadar, Omiš. (Hvala guglu na dostupnosti današnjih nazivlja starih imena gradova, ne bih nikad pogodila da je današnji Omiš bio Almissa).

Dva dana poslije, u Raguzi se mogao, pored šokova tijekom noći, vidjeti i biljantni meteor na istočnom nebu. Šokovi ovog zemljotresa osjećali su se sporadično od 14-23. septembra. 24., poslije ponoći, podzemna buka se opet pojavila i uslijedilo joj je tako silan šok potresa da su stanovnici začas napustili ne samo kuće već i cijeli grad. Zabilježeno je da se snažan nalet NNE vjetra mogao osjetiti neposredno prije ovih zadnjih šokova; nebo se raščistilo i u blizini Mliječnog puta, mogle su se vidjeti neobične trake tamnog plavetnila. 25., u noći, šokovi i buka su opet potresli Raguzu. Iako potres nije bio prejak i nije nanesena neka materijalna šteta, šokovi su se osjetili i na Korčuli i Mljetu. Da se vratimo na Mljet, 1826. godine austrijska Vlada je poslala (znanstvenu) ekspediciju (komisiju) na otok kako bi istražili to neprekidno višegodišnje pojavljivanje ranije spomenutih detonacija. Čini se da su malko okasnile, ili su detonacije pobjegle pred njima, jer su prestale iste godine. Također je i Matija Grgur Krašković koji je tada živio u Dubrovniku, istraživao te detonacije, ali je umro prije nego što su one završile. Njihovo porijeklo je ostalo neznano.

Detalji gornjeg izvještaja su iz The Edinburgh New Philosophical Journal exhibiting a view of the progressive discoveries and improvements in the sciences and the arts (1844)

Druga zanimljiva stvar tog vremenskog razdoblja je da su nepogode, da ne kažem katastrofe u vidu požara, poplava, uragana i cunamija, osobito usred intervala (1824) ostala zabilježena diljem svijeta Peterburg (Lenjingrad), San Francisko, Britansko otočje, Sjeverna Europa... maltene u isti dan mjeseca novembra (problem im je u usklađivanju tada aktualnih kalendara).


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: pet jan 05, 2018 11:22 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
(Re)stauracija Stonehenge-a?

https://www.ancient-code.com/the-images ... -want-see/

"... basically they rebuilt it in way and form far removed (?) from what it actually looked like ..."


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: uto mar 19, 2019 1:55 pm 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
.





..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: ned apr 21, 2019 2:29 pm 
Online
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
.




Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: pon apr 22, 2019 10:23 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
1

Primite ovaj tekst sa dozom soli. I to povelikom. Baš kao i sve ostale - gdje god ih nađete - informacije vezane uz prethodnih milenij i po povijesti. Tekst ne sadrži informacije vezane uz tehnologiju niti tehnološki razvoj i inovacije - samo opću geopolitičku sliku i neka od pozadinskih zbivanja.

Ovo što slijedi je nakakva djelomična rekonstrukcija ili rekapitulacija iščitavanja Fomenkovog materijala - prve četiri knjige (), nekih drugih osebujnih zapisa još osebujnijih istraživača povijesti, ali i imajući u vidu i tu tzv. "zavjereničku" povijest iluminata o kojoj su bar neki već manjim ili većim dijelom informirani. Čini se ovako nekako: Fomenko + povijest Iluminata tj. subverzivnih pokreta. Dalje ili dublje u povijest budućnosti ovaj tekst ići neće. Još jednom napominjem: rekonstrukcija nije potpuna tj. ne ide u prevelike detalje, već se zadržava samo na glavnim nitima i okosnicama:

Slika Bizantskog Carstva je u općim i "enciklopedijskim" mainstream materijalima mahom - osobito na Zapadu, dozlaboga štura i revidirana. Ono što se zna bi se moglo svesti na jedan pojam: misterijska (eklezijastičko-sekularna) tiranija. Masama najraznovrsnijih naroda i kultura je moguće upravljati na nekom prostoru tijekom nekog duljeg perioda na samo jedan način i općenito se smatra da je Bizant bio oličenje te vrste despotizma koji se u malo čemu, ako ičemu razlikovao od zapadnog papinstva - osim po tome što je imao stopostotnu sekularnu vlast, što papinstvo nikad nije uspjelo (do danas... doba (prikrivenog ali općeprisutnog "kulturološkog i civilizacijskog") izjednačenja države i religije (da ne kažem "crkve") u nigdje javno priznatu hegelijansku frazu: (sekularna) država jest religija (crkva) - njeno rasprostranjivanje i održavanje potpomognuto svim mogućim i nemogućim frazeologijama novodopskih transparenata, ne ponajmanje onom: unity in diversity - jedinstvo u različitosti. Jedinstvo (jedne te iste i jednog te istog sistema) vlasti se održava naglašavanjima, potpirivanjima i održavanjima različitosti (puka, kultura, ideja...). Divide et impera se pretvorio u Diversify and rule.

***

Ovdje prenešena ta tzv. alternativna povijest tvrdi da je dalja prošlost u totalnom mraku (da li je? nebitno. za Fomenka decidirano jest. kao što rekoh, nebitno za ovaj tekst sad). Ono što se da reći, pak, je da se čini (prema naslovnom materijalu bar) da prije tzv. "križarskih ratova" - nije postojalo tako šta što nam je znano kao (zapadno) [Sveto] Rimsko Carstvo. Postojao je taj Bizant - ujedinjeno carstvo (tek poslije su povijesničari uveli Bizant kao istočno, Rim kao zapadno).
(...)

Nakon "službenog" raspada Bizanta sa središtem u Carigradu , čini se da je isti nastavio s postojanjem u vidu Moćnog Carstva Horde (nazvat ću ga Bizant II, iako ga Fomenko naziva "Rusko" - "mongolsko" = "mogulsko" = moćno Carstvo, dok su ga neki prozvali i sad prolazi na netu kao "Velika Ta(r)tarija"...) o kojemu službena povijest šuti kao zalivena onda kad (namjerno?) ne pravi pogrešne poveznice. Nije jedina...

Iz Fomenkove rekonstrukcije povijesti može se uočiti da je Bizant bio ogromno carstvo - prava svjetska vlada, bukvalno globalno carstvo. Unutarnje spletkarenje i klike su konačno doveli do velikih problema u središnjici - reklo bi se da su zbog toga i vođeni tzv. "križarski ratovi".

Naime Carigrad - kao središnja metropola i "glavni grad" Bizanta bukvalno je vladao i Azijom i Evropom i (bar sjevernim dijelom) Afrike te Amerikom (bar sjeverozapadnim dijelom sjevernoameričkog kontinenta, ako ne i šire). Što to znači: to znači da je lik znan kao Car u tom carstvu imao svu političku i eklezijastičku moć i titulare. Religije su bile jedinstvene (bar izvanjski i među rajom) - vladala je potpuna vjerska tolerancija i uvažavanje (deklarativno, tvrdi Fomenko). "Univerzalna" religija Carstva (zvuči čak pomalo "idilično", da ne kažem većina tih iščitavanja kao da nose neki "utopijski sentiment", mada se čini da je sve to više nalik Crvenoj Sonji, Konanu Barbarinu i Xeni ratnici). Svake veće regije su imale "carske izaslanike", kao eklezijastičke namjesnike, u Evropi je to bio tzv. "papa". (Zapadna povijest crkve, istina, prenosi da je carigradski biskup bio prvi koji je sebe htio prozvati papom, ali političkim igrama to je palo u vodu i papa je postao rimski biskup - što može zahvaliti bizantskom ("rimskom" caru Justinijanu). Postojali su, naravno i čisto svjetovni (pod)namjesnici brojnih manjih regija.

Kad je sva ta moć centralizirana u (prastarom grčkom mjestašcu zvanom Bisantinum, poslije:) Carigradu (Carskom gradu, Konstantinopolisu, tzv. Aelia Capitolina) i vladajuća dinastija --->

[ koja je očito sebi pridala vrlo zanimljive genealogije, koje su, čini se uključivale i Platona i Sokrata i Pitagoru, i Zeusa, i Kronosa i Isusa i sve zamislive i nezamislive legendarne heroje; a po raspadu istoga, istu genealogiju su zadržali (ili preuzeli) i monarsi Bizanta II (na sličan način na koji je novoosamostaljeni evropski "rimokatolicizam" preuzeo svoje "apostolske papinske genealogije", a jednako tako i tzv. aristokratske vladajuće obitelji svjetovne Europe srednjeg vijeka) ]

---> došla u opasnost da izgubi tron (zbog zavjera, konspiracijskih klika, osiljenih "ministara i aristokrata", igara moći povećeg broja pretendenata koji su se natezali i konspirirali na vlast - kao u filmovima), pozvani su u pomoć glavni namjesnici, naime, primarno oni eklezijastički (tako i zapadni bizantski namjesnik = papa). Nakon stotina godina nemira (i nekolicine križarskih pohoda u tom periodu), bizantski Carigrad je konačno pao. Naime, političke klike koje su postale vrlo moćne, Nesta Webster je prozvala "subverzivnim pokretima" koji nisu prestali s padom Bizanta, već naprotiv, raširili su se i rasprostrli diljem negdanjeg carstva (nama je osobito zanimljiv Evropski aspekt svega ovoga).

Ista autorica navodi razne sekte poput Fatimita, Druza, Hašišima (Asasini), ali drugdje je decidirano naznačeno da su osnivači tih "sekti" ili "subverzivnih pokreta" pripadali pravim pravcatim carskim bizantskim dinastijama. Tako je npr. jedan od križarskih pohoda bio primarno usmjeren na sukob s vladajućom (bizantskom) dinastijom Hašišima! Nikakva klika, nikakva sekta već VLADAJUĆA dinastija (određene rodovske struje i linije a'la "slavensko-vedski ritu") tog perioda koja je uspjela uzurpirati vlast i položaj cara. Tijekom tih par-sto godina (oko prijelaza tog Y1K milenija) čini se da je to bilo više pravilo nego izuzetak. Neprekidna unutarnja previranja i uzurpacije vlasti čas od jedne čas od druge strane čudnih likova. Ono pak što se čini zajedničko svima njima je jedan apetit za političkom moći i jedino njom, dok se religijsko-mistični elementi koriste isključivo za (vojno-političku) regrutaciju i indoktrinaciju (ideologijama obmanutih) članova i vladanje nad pukom (koji je u neprekidnim previranjima vlasti ostajao kao čardak ni na nebu ni na zemlji: zbunjen).

Za nepovjerovat' sinkroniciteta, ali sve to je počelo, ni manje ni više, već padom zvijezde (meteora, komete...) i posljedičnim zemljotresima (koji su rasturili Konstantinopol) i pošasti svakojakih vrsta koje su uslijedile dovele su bizantsku ekonomiju, ne na koljena, već u totalni raspad. Mačka je pala, miševi su se razgoropadili.

nast...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: čet apr 25, 2019 8:20 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
2


U jednom momentu, tamo pred prijelaz prethodnog milenija (Y1K sukladno ovom našem Y2K) --

znači +/- 1000.:

-- dogodio se važan astronomski događaj, nešto je silno nebom zasvijetlilo i palo na Zemlju, negdje. Zapravo, tamo negdje oko Carigrada.

Ubrzo nakon toga, cijeli Carigrad (Konstantinopol; današnji Istanbul), metropola jednog ogromnog Carstva koje je u to vrijeme vladalo svijetom - nazovite ga kako hoćete (Fomenko ga naziva svakako i nadasve - moglo bi se reći - žali za njim), cijeli Carigrad skupa sa "prigradskim" naseljima i okolnim selima bješe sravnjen sa zemljom. Ostalo je tek par ruševina. Uslijedile su godine pošasti, bolesti, gladi, smrti... recesija carstva je začeta.

Ezoterično značenje imena grada Istanbul je: "mali rog". Carigrad je je naravno "carev grad", a Konstantinopol isto to, samo imenuje Konstantina (Konstantinov polis - grad), s jedne strane. S druge strane, zapravo ga ne imenuje, već ukazuje na: trajanje - "konstantni grad", "vječni grad" jer u njemu stoluje car koji je proglašen bogom - "pontifexom maximusom" (PM) - kaldejsko-babilonskom titulom, pravi pravcati faraon (Kaldejci su bili Babilonsko svećenstvo). PM titulu su (htjeli-ne-htjeli) nosili SVI carevi rimskog carstva od momenta kad je u Pergamosu Cezar bio prvi među Rimskim carevima njome okrunjen. Konstantina je, među ostalim, povijest zapamtila po tome što je prenio rimsku prijestolnicu iz Rima u taj dotad "beznačajni" grčki gradić na Bosporu - Bisantium. I ako ćemo malo požuriti sa slijedom događaja, iznad spomenuta titula PM je pripala poslije i tzv. "svetorimskom" (zapadnom) cezaru (čini se da je Justinijan (ponovo) htio (vratiti kotač povijesti unazad i) razdvojiti "državu" od "crkve" (religije), ili obratno, crkvu od državne sekularne uprave). Inače, iza latinizacije titule PM skriva se titular: Najviši Svećenik ( - za sekularnog vladara to podrazumjeva: "bogocar").


Materijalizam nepojmljivih razmjera zavladao je carstvom Bizanta i religijsko-eklezijastičkom aspektu se počelo gubiti tlo pod nogama i nebo nad glavom jednako. Domislite sami u filmu, da ne kažem trileru imaginacije i spletki u dvorskim makinacijama dekadentnosti i degutantnosti. Niti jedno sredstvo nije presveto da se ne može zloupotrijebiti. Ništa nije istina, sve je dozvoljeno - kredo je iz tog doba ili epohe (subverzirane) povijesti.

Uglavnom, to Carstvo je živjelo pod ideologijom (religijom, filozofijom, metafizikom, mitologijom, legislaturom... nazovite to kako hoćete), otprilike nalik onoj koju neki danas prozivaju "paganizmom", drugi "misterijama"... s gomilom skrivenih (tajnih) "(prirodnjačko-)gnostičkih" elemenata (stvari identične pradrevnim uređenjima najranijih znanih civilizacija i carstava za koja povijest zna i ima fakte uklesane u kamenim pločama: Sumerani, Akađani, Asirci, Babilonija... društva stare Mezopotamije imala su identičan sistem koji opisuju Sl.Vede i Velesova knjiga - zapanjujuće! I ne samo društveno uređenje, već i opći svjetonazor kao takav, što je možda i značajnije.)

Kad se kaže da je bilo "globalno" - to Fomenkovo "Carstvo" - recimo da je vladalo i upravljalo nad cijelim euro-azijskim kontinentom (tamo do "kineskih" zidina svakako) i preko Beringovog prolaza se protezalo na poveliki komad Sjeverne Amerike (i svakako Srednje). Po pitanju ovog zadnjeg komadića tla, čini se da postoje zaista pisani tragovi (koje Fomenko otkriva) koji ukazuju na američko (US) otkupljivanje (dijela) američkog (kontinentalnog) tla, ni manje ni više, nego od tadašnje Rusije. Ideologija tog Carstva je ista ona koja je iznjedrila Viseće Vrtove. Jedan univerzalni sinkretizam pod deklarativno dobroćudnim, ali i nezainteresiranim (jer je "preuzvišeni faraon") apsolutistom-despotom. On je daleko iznad svjetine. Toliko iznad da je pravi pravcati "pontifex maksimus" (bogocar).

Rečena titula (PM), dakako, nije Rimska, već je izvorno - koliko je poznato - Babilonska, Starog Babilona (i ranije, svih kaldejskih carstava (najranije znano je ono Sumerana), i iz masonskih krugova izviru najrazličitije priče, poput one "oboženja" sumerskog vladara Nimroda - prvog postpotopnog vladara u svijetu i njegove majke-žene Semiramis; oboženje vladara je definicija titule "pontifex maximus"). Povijest bilježi da su i "stari egipćani" imali svoje faraon-bogove. Većina "slika u glavama" koje imamo o njima, na žalost potječe iz "maštarija likovnih umjetnika" kojima su oličili udžbenike i knjige, iz slikovnica. eventualno netko odmah pomisli na ostatke građevina i neobične hijeroglife. Fomenko otkriva (ili predlaže) da je (drevni) Egipat bio primarno Carski Nekropolis. Najviša elita je tamo pokapana. Jer ono što je danas pustinja, nekad (tad) su bila prava pravcata "Jelisejska polja" - vrtovi veličajniji od tog povjesnog svjetskog čuda Visećih vrtova Babilona" (s obzirom da ih odavno nema, mogli bi biti transpozicija upravo rečenog saharskog carskog nekropolisa). I postojao je "namjesnik" (tog ogromnog groblja), a taj namjesnik je nosio titulu koju danas znamo kao "faraon". Cijeli taj "poredak" svijeta vuče svoje korijenje još tamo od - ezoteričnim riječnikom: "atlantskog" poretka (izvornika - gdje god on bio - Platonovog utopijskog kastinskog društva, odjeci kojega su i u srži suvremene političke ezoterije (kroz npr. zrakaste kaste)). I neprekidno je, kroz povijest, rastao, migoljio se, jačao, još više rastao... da danas ima šansu "progutati naočigled svima i uz blagoslove svih - cijelu planetu".

Kad se jedan Rimski car (onaj povijesni; staro Rimsko carstvo je izvorno bilo konstituirano, tj. započelo je kao neka vrsta "atenske demokracije") proglasio, po prvi puta uopće, jednim takvim "pm", zbilo se to u Pergamosu; u gradu u koji je nakon pada Babilona -->

(Medo-Perzijci su ih porazili i osvojili; a Babilon je bio prethodna faza rasta, prekinuta nakratko u svijetu medo-perzijskim i grčkim uplitanjem**)

--> SVA "bitna ("kaldejska") elita" babilonske uprave i svećenstva bukvalno prethodno izbjegla i tamo se udomaćila, čekajući svoj moment. Isti moment je i stigao u liku spomenutog rimskog cara --> Mnogi prvi kršćani su na tom mjestu i tada, na licu mjesta izgubili svoje živote, jer su praktično bili jedini među (politeističkom) populacijom koji nisu htjeli Cara priznati za Boga.
Poznato je da je papa Svetog Rimskog Carstva (ovog kasnijeg - RKC) tek postupno išao prema upotpunjenju tog smjera, i tek vrlo nedavno, prije ne više od 200 godina se proglasio "nepogrešivim"... Neke stvari su tek u prošlom (XX) stoljeću zaista i dobile svoj današnji oblik, oblik kakav se danas vidi (), obličje potpunog, istina i postupnog, preuzimanja "slike" tog Fomenkovog Bizanta.


**
Nevezana opaska: čudne stvari filmovi populariziraju. Npr. u filmu 300 stječe se dojam da je 300-tinjak Spartanaca vodilo bitku sa masom Perzijske vojske (čak predvođene nekakvim "bogodivom" - nefilom).
Na žalost i faktualno (ako baš nećemo svu povijest baciti), Spartanaca je u toj bitki bilo prekonekoliko tisuća. Jedina povjesna bitka koju je vodilo 300 vojaka (ljudi) protiv neke veće i jače grupe bješe... nećete vjerovati: Gideon iz Biblije (Knjiga o Sucima). Doslovce 300 ljudi se izborilo protiv vojske Midijanita. Čudne revizije nam se podastiru kroz filmove i serije...


nast...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: čet apr 25, 2019 8:24 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
3

Da skratim priču, evropski eklezijasti (dotadašnji namjesnici, predstavnici... različitih bizantsko-evropskih regija) su uočili svoj moment pada Carigrada, međutim, nije još bilo vrijeme. Templari koje je papa (kao bizantski namjesnik u to vrijeme) slao tijekom križarskog perioda jednim dijelom su donosili na zapad zlato od odšteta, drugim reklo bi se (jer to je posve logično kad dinastija konta da nije u stanju izboriti se sa svojim uzurpatorskim rođacima (je, sve su to familije)) tzv. "carigradska blaga" vodeće dinastije. (Jeruzalem u tekstovima povijesti koja se odnosi na to doba, kaže nam Fomenko, nije bio današnji Jeruzalem uopće, već grad Aelia Capitolina tj. Carigrad ili Konstantinopol. Drugim riječima - RKC nije okupljala i slala križare u Jeruzalem u Judeji, već u Aeliju Capitolinu - središnjicu Bizanta, a otuda kud koji mili moji, gdje ih je Bizant odaslao dalje.)

Učenja koja je poslije RKC (odvrgnuto i osamostaljeno bizantsko namjesništvo) pripisivala templarima, kojekakva "heretička učenja i vjerovanja" puki su odraz i bukvalni izraz (nekih od) učenja starog Bizanta i njegove ujedinjene - sinkretističke - religije () koja je autoritativno vladala kako Carstvom tako i umovima ljudi!

Međutim, s obzirom da je papa u cijeloj situaciji vidio i mogućnosti za nekakvo vlastito osamostaljenje od središnjice, posve je logično da će se poslije ograditi od (što izvora što i samih) takvih učenja (cijeli rimokatolicizam) i potamaniti one koji su još uvijek zadržali to učenje (i cijenili izvor istoga) a imali su sredstva (financijska - od bizantskih odšteta i provizija za izdaju, plijena) da ga propagiraju i održe na Evropskom području (odraženo u poznatom progonu Templara i pogubljenju DeMolaya). Ali ne samo zbog kidanja veza sa samim tim dijelom i vlastite evropsko-katoličke povijesti, već i odbacivanja učenja spomenutih "subverzivnih dinastija" koje su Templari mogli proširiti zapadom. To je rkc željela sasjeći u korijenu, ali nije isključeno da je bar u tim počecima puhala na hladan krumpir. Jer ono čega se rkc bojala tada (zbog čega i jest osnovala Jezuite (prvobitno Loyoline Alumbradose), na vlasitu sramotu pak koristeći metode istih tih subverzivnih učenja i pokreta), ostvarilo se nekoliko stotina godina kasnije kroz formiranje tzv. Iluminata (Alumbradosa prividno izvan RKC). Iluminati su, zna se, na identičan način infiltrirali i preuzeli Masoneriju relativno brzo nakon njenog izlaska u javnost (gotovo odmah nakon što je prestala biti tajno društvo), skupa sa svim ostalim tadašnjim (tajnim) pokretima i "društvima" [rozenkrojcere, hermetizam, alkemizam, martinizam... ju nejm it - sve odreda i sve redom kroz infiltraciju i preuzimanje]. Tako bar kaže priča - tj. oni koji su živote posvetili istraživanju tih stvari...
I u jednom momentu imate inscenirai sukob: Loyolini Alumbradosi (katolički (sekularno-misterijski) iluminati) protiv Weishauptovih Iluminata (svjetovno-misterijskih iluminata) - politički i državotvorni u srži i jedni i drugi! Baš kao ranije spomenute starije "bizantske klike".

(Ako je netko primijetio: pa zar Alumbrados nije isto što i Iluminata, samo na drugom jeziku? Je, dobro je primijetio. Riječi znače isto, jedni su kumovali osnivanju drugih i nisu se libili prepisati im čak i svoje (tajno i prvotno) ime. A i metodologija, organizacija i svrha i jednog i drugog, alumbradizma/iluminizma vuče korijene identične onima spomenutima kod starobizantskih političko-ideoloških klika (tzv. tajnih društava) u toj vječnoj borbi za (pre)vlast. Dublje i dalje od rečenoga ovaj tekst neće ići: spomenuta je početna točka i aktualna točka, u poveznicu - "kariku koja (naizgled) nedostaje" - ovaj tekst ne zadire uopće. Mnogi i ovo što je ovdje predočeno ne mogu prihvatiti i kategorizirat će sve kao samo još jednu "moguću mogućnost" (da se ne kaže "moguću reviziju" među brojnim drugim "jednako mogućima" ili tek puku fantaziju... Što god, tako je kako je.)

Znači, povijesno na Zapadu: na jednoj strani imamo Templare i ofšote, na drugoj Masoneriju i ofšote, na trećoj Iluminate i ofšote. Tim (kronološkim) redom. Templari - probizantska ideologija. Masonerija - probizantska ideologija (izvornog Bizanta!). Jezuiti da spriječe (samostalni i od drugih vođeni) proboj te ideologije i njeno širenje zapadom, jer ista se protivi rkc-apsolutizmu (koji je i sam preuzeo vidljive aspekte bizantske religijske vlasti; ali ne i njenu suštinu koju su zadržali Templari i Masoni - u smislu deklarativnih ideala i prirodnjaštva (prirodnjaštvo je znanost/nauka o prirodi - danas bi rekli: prirodne znanstvene grane...). Nije da se rkc protivila istima, već je željela zadržati primat i nad njima, s obzirom da su sva odreda učilišta koja su postojala u Europi - ista je izgradila i vodila i, dakako, pisala njihove kurikulume; pazeći što će biti uključeno a što izbačeno. Ono što je, primarno bilo izbačeno - ova druga struja je prisvajala sebi, zadržavala i tajno podučavala. Povijesni fakat. Oboje. I nitko ga ne spori. Jednako tako je povijesni fakat postojanje ovdje "treće" struje - koju su već odavno jedni uzurpirali, a drugi odbacili (da bi poslije svaki njen uzlet iznova infiltrirali, uzurpirali i prisvojili).

Jezuiti (Alumbradosi) su imali još jedan razlog nastajanja, a to je, kaže Fomenko - protuteža ili borba protiv onoga što nam je kroz povijest poznato kao Reformacija (i Protestantizam), koja je - pored religijskih i duhovnih smjerova, ostavila u amanet jedno političko nedonošče Jezuitske infiltracije i manipulacije: nacionalne države. Da skinu sa sebe (nepostojeću, ali propagiranu) odgovornost za tu sekularnu monstruoznost koja počiva na izmišljotini, konvenciji i ispiranju mozga od strane Jezuitskog obrazovnog sustava - koja zapravo nikome nije odgovarala, i tek je nusproizvod "zavadi pa vladaj" strategije, ti rani protestanti su mahom prebjegli iz Europe u Novi Svijet tada otvoren za useljavanja. Europska povijest sama od tog je doba, manje više poznata, osim što se skrivaju korijeni ili bolje rečeno, sjemena ovog sistema u kojemu se svi mi danas rađamo i provodimo svoje živote.

I tu negdje se u priči pojavljuju (Weishauptovi, a fakat se zna (sic.) da je njegov mentor i gazda i sam bio Alumbrados) Iluminati, ali brzamo, to je priča kojoj prethodi nešto drugo...


nast...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: pet apr 26, 2019 10:39 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
4

Konačnim raspadom Bizanta je Zapad (Europa) pokušao krenuti svojim (samostalnim) putem, Istok (Bliski Istok i Azija) svojim. Međutim, puno veća i jača azijska grupacija preuzela je konce u svoje ruke i titulari bizantskih careva prešli su - prema Fomenku čini se - u područje Rusije. Takvo moćno ---(i silnog mnoštva) [ obje varijacije potječu iz ruskog jezika u čudnu formulaciju izraza znanog nam kao "Mo(n)golsko", i nemaju veze s današnjim Mongolima ]--- Rusko Carstvo "Mogula" vladalo je od 15-17. stoljeća bukvalno cijelom Azijom, sjeverozapadnim dijelom sjevernoameričkog kontinenta (prema Fomenku), obuhvaćajući u sebi kako ruske, tako i orijentalne, pravoslavne i islamske elemente - u nekoj vrsti gdje-gdje čvršće gdjegdje labavije alijanse.

Fomenko gotovo sve što znate i što je danas decidirano etiketirano kao mit i legenda, pradavna povijest, postavlja u vrlo ranu povijest od manje-više 1000 AD naovamo (što je zapravo vrlo neobično imajući u vidu da spominje preko sedam tisuća godina povijesti u ruskom pravoslavnom računanju vremena - valjda će nam i te priče netko ispričati u nastavcima Perunovih Veda...).

Uzmimo za primjer nešto što bi moglo biti koliko-toliko kredibilno, bar u nekim elementima (što ne znači da je ama baš sve što se podastire jednako ili uopće kredibilno) - "starogrčku" civilizaciju: ne postoji tako šta, nikad nije! Starogrčko = bizantsko. (Ako bi se ispostavilo da Fomenko isto tvrdi za staromezopotamske kulture i tisuće svjedočanstava uklesanih u kamene ploče - ako bi ustvrdio da je i to slika tek Bizanta i ničeg drugog - e, svašta bi se moglo reći o uređenju tog Bizanta samo iz tih ploča! i nimalo "idilično".)

Zanimljiva stvar kad smo već spomenuli (staru) grčku civilizaciju: svima su nam znani npr. kipovi, statue i tip gradnje tih takozvanih starih Grka, učili smo ih u školama: kipovi od bijelog kamena, bijeli stupovi hramova.... Sve je to laž, najnovija istraživanja su otkrila da je sve to što se smatralo kao "bijelo" - izvorno bilo OBOJANO i pofarbano (ko narodne nošnje vaših starih), toliko su šareni bili ti kipovi, ti hramovi urešeni svim mogućim jarkim bojama da kad bismo ih takvima sad vidjeli (bila je ne tako davno izložba u Berlinu) ništa "starogrčko" ne bismo im pripisali.
https://www.google.com/search?q=greek+s ... 97&dpr=1.4


Da nastavimo, ispada da je Bizant (a osobito njegova "sljednica" - Bizant II) bio prilično globalno carstvo, s ujedinjenom svjetskom religijom (majkom sinkretizama) [ raspadom se i ona raspala na nekolicinu svjetski poznatih religija s jedne strane, a s druge su "izbačene elemente" prisvojila ta raznorazna tzv. "tajna društva" ].

Padom tog Bizanta (I) - sve je krenulo nizbrdo, raspadajući se, a raspadalo se polako i dugotrajno, fragmentirajući se malo po malo, prvo dugo iznutra, zatim dugo izvana, svak je pokušao vući na svoju stranu, novonastala mogućnost osamostaljenja [i udovoljenja ambicijama vladanja u koliko god malecnom ribnjaku] je, čini se, bila presladak mamac.

Ali, sudba je htjela drukčije i pravoslavno-islamski (iako primarno pravoslavni - što Fomenko izlaže prilično detaljnim analizama artifakata) elementi su, čini se, zavladali novonastalim tzv. Bizantom II (moj naziv, Fomenko to tako ne zove). --[ Zapravo, ova varijacija povijesti bi mogla objasniti kasniji holokost kršćana diljem Rusije - prvo pravoslavnog svećenstva, a onda i svih ostalih bez obzira koje denominacije bili, naime onaj Oktobarske revolucije; za detalje ovoga koga zanima (a nije još upoznat s tim) može pogledati dokumentarac Jurija Line: In the shadow of Hermes. ]-- Fomenko ga zove Veliko Carstvo Mongolskih (aka Mogulskih aka Ruskih, kozačkih, Tatarskih, atamanskih... recimo: slavensko-orijentalnih... "arijevskih"?) Hordi, danas na jubitu je poznat kao "Velika Ta(r)tarija" i svakojakih navlačenja se može čuti iz usta propagatora ("te silne tehnološki visoko razvijene (sic.) imperije"). (Ja ga zovem Bizant II.) Fomenko čak smatra da su Horde prethodno bile gotovo pa regularna vojska, armija starog Bizanta! I logično je da će slijediti onoga koji ispadne pravi i legitimni sljednik, nasljednik, bizantskog cara, ali ne bilo kojeg, već carske dinastije PRIJE nego što su Bizantom zavladali tzv. subverzivni pokreti (par njih opisano ranije, za malo širu sliku vidi npr. N.Websterine Subverzivne pokrete i utjecaj kabalističkih i talmudističkih učenja na iste), tj. u periodu prije križarskih ratova (ili bar koga je išao podržati prvi križarski pohod). Prema Fomenku, upravo ta dinastija je izbjegla u Rusiju, primarno Novgorod, sekundarno i Muskoviju.

Uglavnom, kad je ustanovljeno (to) Azijsko područje, Horde Bizanta II, "Velike Tartarije" (Horde) su se okrenule prema europskom zapadu i počele brojna pripajanja i osvajanja (ranijih starobizantskih) odvrgnutih regija. Ovo je u povijesti poznato kao "invazija Mo(n)gola" - Fomenko kaže da je riječ "iskrivljena i pozapadnjena" i da tek naznačava silno i moćno Carstvo ovdje prozvanog Bizanta II, njegovih moćnika, mogućnika i mnoštva. Tako je cijela Europa došla pod vlast Bizanta II.

Kakvu je ulogu u tome i u tom periodu imao npr. rimski papa (starobizantski namjesnik) - Fomenko tumači da je sam Car Hordi sebe imenovao i bio upravo u to doba papa koji je stolovao u Italiji. U naslijeđe svijetu je ostavio svoje osnivanje Jezuitskog reda koji je trebao biti papina (careva) vojska, jer je paralelno s nastankom rimokatolicizma (kao jedne varijacije ofšota miksa starobizantske sinkretističke religije koja je bila preteča i pravoslavlja i islama [ovaj zadnji Fomenko definira kao "Nestorijansku pravoslavnu herezu"]) zrila i tzv. Reformacija!


nast...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: pet apr 26, 2019 10:45 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
5

Evropa se, primarno zadiranjem Bizanta II i njegovim "ponovnim" uvođenjem Evrope "pod red", podijelila na rkc i protestantizam. Začas. Počelo je seljenje u Ameriku preko Atlantika. Naime, nije se išlo ni u kakvu Indiju, jer se dobro znalo da se Bizant I preko Beringa protezao i na Ameriku, i ako može preko istoka, mora se tamo moći stići i preko zapadnog mora! - može bit je netko tako rezonirao - nakon što je došao u posjed nekih od starobizantskih pomorskih karti. Protestanti - ove ili one denominacije - su masovno iseljavali bježeći od progona rkc ( u ta doba je sam car Bizanta II imenovao sebe rkc-papom ). Više sekularne struje su počele osmišljavati i zamišljati svoje "nacionalne snove"... i propaganda je začeta.

U biti, začetke cijele te strke dobro je iskoristio Bizant II i bukvalno preuzeo svjetovnu vlast nad Evropom. Budući da je azijskim Bizantom II eklezijastički vladalo novonastalo samostalno pravoslavlje i islam (u Kini i Indiji se začinjao budizam zbog posvećenja svetog cara (Bizanta II Ivana Kalita aka kalifa) Batukana - Batu - Bada - Buda; sina cara - kana Džingis Kana (sv.Đurađ zmajoubojica, Juri (Đuro) vladar svega = Georgij Danilovič), rkc je željela isto za sebe u Evropi, što je i uspjela, ali jedino tako i zato što se sam Car Bizanta II proglasio njenim papom (neki od osnovnih razloga bili bi povezani s faktom da su mnoga carigradska ("jeruzalemska") blaga završila (ne samo u rukama Templara, već dijelom i) u vlasništvu rkc (), rkc je, naime, bila i sama "udomila" neke od starobizantskih dinastijskih izbjeglica, i na kraju krajeva - i sama postala moćan igrač na Zapadu...).

Pape u tom periodu sredine milenija, tvrdi Fomenko, uopće nisu bili evropski. Prvi (evropski) papa Bizanta II (Mogulskog - Mongolskog Carstva, Carstva Hordi - "Velike Tatarije") je poznat kao Inocent III (sam Ivan Kalit - aka kalif Ivan, kan Ivan, (Ivan-kan - Inoken(t) - Inocent) car Ivan, znan i kao Batu Kan otuda Vatikan; kasnije je izgrađen i grad koji je dobio to ime koje i danas nosi, ali izvorno nije imao veze s gradom, već s imenom pape od tamo daleko u Novgorodu Bizanta II u središtu Azije). Sve se to zbiva u 14.st. Isti taj lik je smatran ne samo za Svetog Pontifa, već i za svjetovnog vladara cijele Evrope (Pontifex Maximus - već smo objasnili što to jest).

Isti taj lik Inocent (sve samo ne "inocent" - nevin) se smatra "mastermind"-om Četvrtog križarskog pohoda koji je rezultirao konačnim potpunim padom Konstantinopola (budući si je središnjicu (ionako) prebacio u Rim/Vatikan), ali i utemeljio sveučilišta Pariza i Oxforda. Nastajanja brojnih novih monastičkih redova naznačila su novu eru u srednjovjekovnom kršćanstvu ili tek prozvanom - "in-name-only": "kršćanstvom". Transformacija "apostolskog" (apostola koga? čega?) glavnog grada u jednu od najmoćnijih financijskih moći u Evropi također se smatra djelom pape Inocenta III.

Uveden je novi klanski organiziacijski sistem - kurija (kureni), utemeljen (čitaj: izgrađen) Vatikan, rezidencija Batu-Khana u Italiji - njegov Zapadni glavni grad, (nova) država tj. Carstvo sponzoriralo je izgradnju diljem zapadne Evrope i niknule su (neke i restaurirane tek) sve nam poznate građevine toga doba, koje stoje i do dana današnjeg, a brojne druge su razrušene do temelja u Drugom svj. ratu, skupa s paljenjem i uništenjem cijelih gradova fosfornim bombama iz avio-napada Saveznika.

Stječe se dojam, a Fomenko to i tvrdi, da je Evropa (prije) tog doba (tj. većina srednje i sjeverne Europe) bila praktički nenastanjena divljina, sa pokojim klanom (nazovi-) "primitivaca" (i mogla je lako poslužiti kao teritorij s kojega su skupljali resurse i tek ga postupno "civiliziravali"). To bi značilo da je granica starog Bizanta I, bila ona između istočno-južne i srednje-sjeverne Evrope...

Usred svega toga, reformacija (protest naroda na sve to - oboje jednako: i "istočno" (ponovno) ujedinjavanje vlasti i "zapadnu" (novu) fragmentaciju iste) je zrila i bilo je elemenata kojima je bilo dosta iskorištavanja najviših odlika ljudskosti za političke ciljeve i vladarske makinacije, sinkretizma i zlovjerja (jednako kao i zločinja), manipulacija zbog naivnosti i neznanja. Zapravo, u brojnim eklezijasticima tog perioda reformacija je uzela maha, jer je mnogima bila jednako (ako ne i više jer je unutarnja i ide odiznutra) slobodnjačka kao i političko oslobođenje od samovolje carskih vladara i njihovih namjesnika.

E, i onda su tu počele (subverzivne) "državotvorne i ine filozofije" renesanse i prosvjetiteljstva... Na neki način bile su mix, sadržavajući neke elemente Starog Bizanta I, ali preuređene novootkrivenim (novoizmišljenim) opcijama razvoja nacionalnih i državotvornih svijesti rastućeg utjecaja hegelijanizma.


nast...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: sub apr 27, 2019 11:02 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
6

Da se vratimo malo unatrag i prenesemo par riječi samog Fomenka:


Počevši sa 13. st. valovi križara nadvijaju se nad Bizant. Križari su osvećivali navodno raspeće Andronikusa, tj. (Fomenkovog) "Krista", izvršeno 1185. (nekoliko desetaka godina prije prvog križarskog pohoda) u Carigradu.

Feudalne križarske države 13-14. stoljeća utemeljavane su diljem teritorija Bizanta i susjednih područja. Njihovi stanovnici su mješavina lokalne populacije i križara iz Zapadne Europe, Rusije i Azije. Te regije su razvile svoj nekakav vlastiti kulturni život, nalik na Bizant (jer jedino su njega i poznavale), što se manifestira u vidu (lokalnih) kompilacija povijesnih ljetopisa.

Rano 14. stoljeće je epoha Velikog "Mongolskog" (čitaj: Ruskog, Kozačkog, Tatarskog, Slavenskog) osvajanja. 1453. Konstantinopol je pao pod Otomane = Atamane, koji su, kaže Fomenko, izvorno krenuli iz Rusije, znani i kao Horde (dio Hordi koji je prihvatio islamsku struju, dok je ostatak prihvatio pravoslavnu struju ideologije/religije, obje struje jednako "dinastijski" legitimne). Bizant je opustošen i veliki dio njegove populacije odlučio je emigrirati. Brojni intelektualci i aristokracija pobjegli su u Europu i udaljenije zemlje, uključujući i Britansko otočje (neki su, pak, izabrali Istok za svoje odredište). Ti izbjeglice su sa sobom nosili stare Bizantske povijesne kronike kao suvenire neprocjenjive vrijednosti i mementa njihove povijesti, koje današnje nacije tih područja čitaju kao da su njihove vlastite, a nisu - nikad bile.

Ista epoha 14. stoljeća obilježena je osvajanjem brojnih zemalja od strane Otomana i Horde, uključujući i Zapadnu Europu i Britaniju. U pitanju je utemeljenje ogromnog Velikog = "Mongolskog" Carstva. Sva područja (uključujući i teritorij današnje Velike Britanije) postaju imperijalne provincije Horde, čiji su lokalni upravitelji bili podložni Rusiji ili Hordi, i Otomanima. Ljetopisi pisani u to doba u bilo kojoj od tih lokalnih regija nužno odražavaju život cijelog Carstva i njegovog (starog) udaljenog (negdanjeg) glavnog grada isprepleteni s lokalnim zbivanjima, koji sami nisu bili osobito naglašavani, tek pokoja natuknica i napomena.

Nakon nekog vremena, svaka regija (uključujući i Britaniju) je počela pisati svoju vlastitu povijest. "Nova" povijest "stare" Engleske, Njemačke, Francuske (koje god zemlje) biva napisana najranije u 16-17. stoljeću, tijekom razdoblja Reformacije. [ Ali ne treba zaboraviti, Europom nisu upravljali niti smjer kojim će ona ići određivali novorađajući protestanti Reformacije - tek nekolicina pokreta tu su imali političku orjentaciju (npr. Kalvinov protestantizam je poslije izrastao ili bio preuzet kroz Skinerov psihološki/ateistički bihevioralizam). Naprotiv, oni su bili progonjeni (kao što su i danas u svijetu, najprogonjenija grupa unutar svih država - ali o tome se ŠUTI, kako u mainstreamu tako i među tzv. "teoretičarima" zavjera. Sudbinu Europe su diktirali od njihovog osnutka: (alumbradoski) jezuitski obrazovni centri i vladajuće strukture iz sjene, te njihova kćerinska društva iluminata, sve po principu ranije spomenutih starobizantskih kultaških (dinastijskih) sekti. ]

Nakon fragmentacije Velikog = "Mongolskog" Carstva u 16-17. stoljeću, povjesničari tih provincija koje su ostvarile neovisnost, počinju užurbano pisati "novu drevnu povijest" svojih zemalja. Osobito pokušavaju izbrisati i samo postojanje (i sjećanje na postojanje) Velikog Carstva iz anala svjetske povijesti. Prema strategiji pobunjeničkih vladara i njihovih dvorskih povjesničara (tzv. "progresivnom Reformacijskom programu"), (Veliko) Carstvo mora biti zauvijek zaboravljeno. (Ali njegova ideja nikad nije prestala tinjati u plamenim umovima novih revolucionara.)

U engleskim ljetopisima 17-18 stoljeća, Fomenko je otkrio informacije o stvarnim događajima iz 11-16. stoljeća, ali događajima koji se odnose na "zaboravljeno" Veliko Carstvo (koje je praktički naslijedilo i nadmašilo i sam Bizant, carstvo Hordi, tzv. Bizant II ovdje prozvan, ili nekome znano kao "Velika Tartarija").


nast...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: sub apr 27, 2019 11:04 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
7

Pokrenuta je kampanja pisanja i mijenjanja te tendencioznog editiranja starih ljetopisa kako u Engleskoj, tako i u Zapadnoj Europi i Romanovskoj Rusiji. Nakon nasilne pobune Reformacije, mnogi stvarni događaji 14-16.stoljeća su zauvijek izbrisani iz historijskog sjećanja. Engleski Scaligeriti 16-17. stoljeća objavljuju stare kronike Bizanta, Hordi i Otomanskog Carstva - editirane sukladno njihovim vlastitim agendama. Te kronike služe kao temelj za "drevnu" povijest kako Britanskog otočja tako i ostatka Evrope i svijeta. Uključujući i one Daleke Azije... (Balkan nije izuzetak, a i bez Fomenka, brojni starorimski carevi su potekli iz balkanskih krajeva, imate Dioklecijana koji je bio iz Dalmacije, Konstantina, rodom iz Niša, Justinijana koji se smatra Ilirom ili Tračaninom. Brojni "rimski" carevi nisu uopće bili Rimljani (osim po tom nekakvom deklarativnom "državljanstvu" koje im je "država" tog doba - a u kojoj su rođeni - dala), postojala je i cijela jedna dinastija isključivo Sirijskih (bliskoistočnih) rimskih careva... da ne nabrajamo i ne širimo dalje.)

Ogromni dijelovi Bizantske i "Mongolske" povijesti koje su se izvorno odnosile na prostrane teritorije Europe i Azije prenešeni su (iako samo na papiru, očito) na relativno mala područja Britanskog otočja, zasebnih novostvorenih regija i zemalja Europe. To je dovelo do "manjka" brojnih glavnih događaja. Veliki i moćni Carevi ili Kanovi Carstva, transformirani su u lokalne vladare, sve pod perima i budnim okom Skaligeritskih (alumbradoskih) editora. Sve to je dovelo do ogromnih izvrtanja historijskih proporcija. Veliko = "Mongolsko" Rusko Carstvo iščezava sa stranica "brižljivo editiranih" ljetopisa i buduće generacije ostaju blaženo nesvjesne ičega. Kakva god informacija koja bi se pojavila iz zaborava, unatoč tim naporima brisanja, biva proizvoljno pogurana unazad u vremenu uz pomoć pogrešne i potpuno izmišljene kronologije, transformira se u "drevne mitove".

Nakon relativno kratkog vremena, ova nedavna i novoizmišljena verzija "drevne" povijesti se - s "ispiranjem mozga" nove generacije podmlatka - rigidificira. Povijesna istraživanja 19 i 20. st. ne donose ništa osim manjih ispravki, dodataka novih podataka i novih slojeva tvorevine kako se nova otkrića uglavljuju u općeprihvaćeni poredak.

Možda nam nije mudro, ignorirati povijesno znanu činjenicu (da, i činjenicu; i k tome znanu) da su SVI spisi tzv. starih "grčkih", "rimskih" i inih filozofa TEK tijekom kasnog srednjeg vijeka ugledali svjetlo dana, bukvalno "isplivali" iz koječijih (tiskarskih) podruma (15-16-17. st.) Zapada (neovisnih misli). To su "javne tajne". Neki drugi (tzv. "arapski") spisi (uključujući i karte svijeta, Piri Reis npr.) su pak uvezeni s Bliskog Istoka (Bizant) - ali TEK KASNIJE (17-18-19. st.). U pitanju su, jedan mlađi pokušaj da se istraže neke posve nove alternative (prvi); i jedan stariji sadržaj koji se poziva na pradrevnost... i preostaci su znanosti, ideologije i ama baš svega vezanog uz način na koji je funkcioniralo to Veliko Carstvo. Nije Piri Reisova karta pala s Marsa. Nije pak, ni Velesova knjiga. Obje su bile dio neke knjižnice, dio nekog seta čuvanog, skrivenog, negdje u podrumu... stotinama godina... neki i dulje.

Začudo, koincidentno, sinkronicitetno ili s nekom neznanom namjerom, Fomenkovim tekstovima - kako znamo - uslijedilo je objavljivanje tih tzv. Slavenskih - Arijevskih - Perunovih Veda, Velesova knjiga, Levašovljev materijal... i stvaranje idilične slike te nekakve negdanje kao "visoko-tehnološki razvijene" Velike Ta(r)tarije (razvoj tehnologije je fraza koja danas prolazi, nekad je to bio "prosperitet"...).

Svodi se na to da je Pad Bizanta (koji je uslijedio onim padom neke zvijezde (komete, meteora) i posljedične poštasti) kao nekakva "nulta točka" - sve se promijenilo i više niko živ (kao) ne zna (i kao "nemoguće je znati" nit išta) ni šta je bilo prije ni kako je zapravo bilo pod Bizantskom paskom niti šta sve. I tako bi jednog dana netko mogao doći i reći: ako bi si taj Bizant prisvojio - različitost pisama (što faktualno je već i učinjeno, sukladno Fomenku), što ta pisma - u nekoj slijedećoj reviziji - ne bi uključivala i "klinaste" verzije?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: ned apr 28, 2019 9:06 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sri okt 14, 2009 2:53 pm
Postovi: 512
Ukratko, ponovno pročitati Terra papers

_________________
Long live and prosper!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: ned apr 28, 2019 10:41 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
@sensei jel mozes pisati malo kako bi rekao pitkije!? Neke stvari koje napises ja jednostavno ne razumijem sti si htjela reci...

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: ned apr 28, 2019 3:09 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned jan 21, 2007 5:43 pm
Postovi: 1190
@sektor57
Pokušat ću sektore :-)
Nadam se da će pomoći ako, za početak, smanjim broj zagrada []{}() i crtica -, --, --- ;-), skratim rečenice.


8

Sažetak oliti zadnji dio

Stvar je manje-više ovakva, da još jednom (ukratko, nadam se, mada - ionako se već oduljilo, ne zamjerite) prođemo kroz nju:

Bizant = Bizant 1 ili I = staro bizantsko carstvo o kojemu smo učili u povijesti kao istočnom dijelu Rimskog Carstva ili jednostavno Istočno Rimsko Carstvo nakon što se isto navodno razdvojilo na dva dijela: to istočno i ono Zapadno. Prema Fomenku, ono nije bilo tek "istočno", već "cjelovito i globalno" i samo. Nerazdvojeno niti dio nekog drugog.

Ovo je ispod napomena za one koji možda nisu upoznati s tim detaljima (a ja ih možda uzimam zdravo za gotovo dok pišem), i uz ispriku (tupljenja) onima koji jesu upoznati:
Kao cjelini, povijesno (ovo nije Fomenko već mejnstrim), Rimskom carstvu je Konstantin promijenio prijestolnicu u 4. stoljeću. I počevši s Konstantinom, ta prijestolnica je postalo jedno malo grčko, i mahom nepoznato, mjestašce imena Bisantium (na Bosporu). Izgradio ga, uvećao, promijenio je tom gradiću ime u Konstantinopol, mi ga znamo kao Carigrad. Fomenko taj isti grad naziva Aelia Capitolina (glavni grad), neka vrsta "kozmopolisa" Rimskog svjetskog carstva. Riječ kozmopolis znači doslovce "svjetski (kosmos) grad (polis)" i danas bismo rekli: metropola. Danas je taj grad (lokacija) dio Turske i znan je po imenu Istanbul. Ista lokacija.

U to vrijeme od 4. stoljeća nadalje, neki broj stoljeća, je to povijesno znano Rimsko Carstvo postojalo s prijestolnicom u tom Carigradu i NE u Rimu u Italiji. Neki broj stoljeća poslije, nedugo poslije Justinijana, (regularna) povijest nam kaže da se to Rimsko carstvo raspalo na 2 dijela: Istočno (Bizant) i Zapadno (Rim).
Inače, Justinijan je također stolovao iz Carigrada, a kolega Daniel nam je u Steinerovoj sekciji u topiku o Rimu i Grčkoj prenio da je Justinijan kodificirao građanski zakon (uglavnom, to je isti taj Justinijan). Ali to nije jedino što je Justinijan napravio, i možda ne i najbitnije. Recimo tek da je Justinijan zaslužan za "ustoličenje rimskog pape". Do tog doba nije postojao "papa", postojali su ravnopravni biskupi po većim gradovima i regijama carstva. Justinijan je odlučio da "rimski biskup" treba biti "glavni" i ponio je titulu "pape". Da bi tu svoju odluku proveo u djelo, Justinijan je organizirao progone i skidanje glava svima koji su se protivili, a mahom su ti dolazili iz 2 struje: kršćani i gnostici jednako. Svi su nadrapali. Neću duljiti ovo ovdje, možda tamo u taj relevantni topik...

Sam car Konstantin je, pak, bitan i poznat po tome što je podržavio kršćanstvo tj. proglasio ga državnom religijom i unio mnogobrojne promjene u cijelu strukturu države (carstva). Ono što se kršćanske denominacije uglavnom slažu (osim katoličke i pravoslavne možda) je da je time Konstantin doslovce paganizirao kršćanstvo i to po službenoj državnoj direktivi. Dio je to one ranije spomenute sinkretizacije. Sinkretizacija je kad uzmete stvari potpune u sebi i po sebi, različite i napravite džumbus od obje, ili koliko god ih bilo koje ste uzeli. Spojite ih u neku "novu jedinstvenu teoriju svega" uz neko "novo tumačenje" koje sve povezuje u neku cjelinu koja u datom momentu (povijesti) vama (kao vladaru) djeluje korisno i konstruktivno (iz bilo kojih razloga). ...

Neću dalje s mejnstrimom (mada, i nije sav mejnstrim pridao jednaku važnost istim detaljima), jer nije toliko ni dio ove teme sad.

Fomenkova revizija uglavnom zadržava JEDINSTVENOST Rimskog carstva sa sjedištem u Carigradu, tj. taj Bizant. Do podjele Rimskog carstva JOŠ nije došlo, još dugo...
Zapadno rimsko carstvo nije se cijeli milenij poslije osamostalilo, već je bitisalo kao obično namjesništvo, dio Bizanta zapravo. Bizanta kao jedinstvenog Rimskog carstva, ogromnog carstva, povijesno dosad najvećeg među znanima. Možda ga je jedino po veličini prevazišlo:

Bizant 2 ili II = Carstvo Hordi = Mongolsko Carstvo (iz povijesne tzv. Invazije Mongola) = Velika Tartarija.
I TEK raspadom toga, Zapad (Rim) se uspio osamostaliti. I ne samo on, već i drugi dijelovi svijeta, poput istočno-azijskih npr.


Križarski ratovi (službeno, prema mejnstrimu počevši oko Y1K, prijelaza 1000 milenija) se nisu uopće vodili ni blizu Jeruzalemu (današnjem), već su bili starobizantski politički prevrat nezamislivih dimenzija, kaže Fomenko (tako je tu "Jeruzalem" kodna riječ za "Carigrad").

Čini se da je "papa" = svjetovno-eklezijastični NAMJESNIK = namjesnik (dinastičkog) bizantskog cara (i poslije isto i Tartarskog, Bizanta II) morao regrutirati brojnu vojsku na POZIV, da ne kažemo NAREDBU svog nadređenog iz Bizanta. Križarske vojne su počele. Centralna dinastija je željela zadržati vlast, a familijske linije i klike su se iste željele dokopati. Križari iz Europe su krenuli prema Bosporu (zato toliko misterija kad su križari i Templari u pitanju).

Naime, dogodilo se nezamislivo: masa tih "kršćana" tj. križara se našla na strani "kud koji mili moji" - jednostavno zato što je regularna vojska izvršila PUČ (ne zna se zašto, ali vjerojatno zbog unutarnje ideološke podijeljenosti (one familijske klike ranije spominjane)). U tim ratovima je sudjelovalo više zaraćenih strana tako da, s druge strane, oni koji su sakrili povijest učinili su nemoguće: nemoguće je poslije iz mainstream dostupnog materijala uopće izvući tko tu pije a tko plaća. Totalni raspad sistema i, kao što je rečeno na početku: kad mačka padne, miševi kolo vode. Od većih glavešina onih namjesnika do manjih lokalnih šerifa - "divlji (ili podivljali) i istok i zapad".

Uglavnom, jedna struja te bizantske aristokracije je pobjegla amo (dakako, neke druge i drugdje, "glavna" u Rusiju). Prvo su, naravno, bili poslali svoja blaga - koja su završila u Templarskim rukama - kao papinskom novčaniku. To je "papinska vojska" kasnije zdušno iskoristila! za svoje (i papinsko) veličanje i (alumbradosku) izmjenu povijesti. Ali nije jedina. Blaga su završila dijelom i u templarskim rukama jer su im i povjerena na transport. I poslije je bilo iskorišteno za "novi svjetski poredak" tog doba odražen u ostvarivanju (ili prividnom puštanju u ostvarenje) hegelijanskog sna. Bio isti sam sebi svrha (malo vjerojatno) ili tek što puštanje, što (kontrolirano) poticanje prividnih osamostaljivanja kako bi se ista odiznutra začas preuzelo (metodologija je identična i danas), potiho i daleko od vida javnosti. Naime, postupno stvaranje, da ne kažemo "renesansu" istog, ali još većeg, jačeg, silnijeg i globalnijeg "Velikog Carstva" (NSP).


Opaska, nevezano uz Fomenka i ekipu (revizija povijesti):
Papinskom vojskom se službeno naziva red Alumbradosa (koji je osnovao Loyola), a poslije je ostao poznatiji pod imenom Jezuiti. Red Alumbradosa je osnovao (...) Ignatius de Loyola. Možda je netko ime načuo ako je proučavao okultnu povijest Trećeg rajha i Himlerovu opsjednutost (udivljenje) Loyolinim redom koji mu je i poslužio za uzor u organiziranju SS divizija. Inače, sama riječ "alumbrados", prevedena sa španjolskog-baskijskog znači jednostavno "iluminirani".
Kasnije, nakon što su Alumbradosi posve eliminirali nepoželjne, ustabilili političku situaciju i infiltrirali preostatke Templarskog reda (Vitezova Templara)... utemeljen je i tzv. Weisheuptov red "Perfectabilisa", poznatijeg nam pod nazivom "Iluminati".
Kraj opaske.

Međutim, na kraju priče Križarskih ratova, CIJELE, sve dinastičke linije starog bizanta su ostale poražene što od "kršćansko"(-križarsko)-muslimanskih (i inih) revolucionara tj. osiljenih dinastičkih klika (na početku spomenuta tajna društva poput Fatimita, Asasina...) - što od i, može biti "susjednih miševa i mačaka" koji su svi uočili svoj moment. Ti bivši vlasnici "templarskih blaga" (tj. starobizantska aristokracija) su krenuli u izbjeg (za svojim blagom)... Svak za svojim, neki negdje... jedni u Europu. Ali, našli su da im je trebalo nekoliko generacija, da ne kažemo STOLJEĆA da skupe i organiziraju sredstva i ljudstvo za obnovu svog aristokratskog utjecaja. Ispriječila im se prvo rekonstitucionalizacija koju sam ja prozvala Bizant II - Velika Tartarija.

RKC je sad već strogo, a nakon pada Bizantskog središta i svakako otvoreno do 1798. držala stvar u svojim rukama. (To što je papinstvo još uvijek neko vrijeme ostalo namjesništvo, nije ovdje bitno.) Nakon tog potpunog pada Bizanta (JEDINSTVENOG Rimskog carstva, a NE tek "istočnog" dijela Rimskog carstva kako tvrdi mejnstrim povijest) u Križarskim ratovima... što je sve skupa trajalo nekoliko stoljeća stalnih previranja, uspjela se ipak ustoličiti nova dinastička struja, tamo daleko, na sjeveroistoku... Ona, rekao bi Fomenko "prava" koja je i pozvala u pomoć križare. Ista ta nije bila izbjegla u Europu, već u Rusiju. I odande je uspjela povratiti mnoge mnoge teritorije, pod novim nazivom... kroz ono što je povijest upamtila kao "Invaziju Mongola", a što danas jutuberi prozivaju "Velikom Tartarijom". Fomenkovo Carstvo Hordi (ruskih stepa). Prenešeni su ranije detalji života njihovog cara Ivana kalifa i njegovo osnivanje Vatikana... pa nećemo ponavljati.

I u jednom momentu zapadne struje bizantske aristokracije koje su bile izbjegle u Europu, tj. njihovi potomci su uočili svoj moment i - okrenuli se ruskom području (sve to, iako ne decidirano riječima ovih postova, opisuje do u (zamorno tehničke) detalje Fomenko). Uz pomoć rkc, preuzeta je Rusija od Hordi (navodno oslobođena od "invazije kosookih Mongola" - glupost nad glupostima, dogodilo se nikad, dokazuje Fomenko naime), ustoličeni su u Rusiji Romanovi, i Tartarija je ... pala.
Uslijedio je period učvršćivanja svih tih novih osamostaljenih političkih utjecaja među (jednako tako novim) plemstvom Evrope - svih naroda, knežija, kraljevina itd (narodi, nacije, države ovdje, u ta doba (još) NE postoje, ne ovako kako ih danas smatramo! ni blizu tako). Ali sve su to relativno NOVA zbivanja, povijesno gledano... tamo negdje od 17.st. naovamo...


Ako su se križarski ratovi vodili za Bizant i Carigrad - kako predlaže Fomenko - zaista neke nama misteriozne stvari iz znane povijesti postaju puno manje misteriozne!? Templari ("oci" [ ili jedni od "otaca", s obzirom na rasprostranjenost infiltracija ] kasnijih Iluminata - Perfektabilisa), koji su očito dobili obećanja bar nekih od linija bizantskog plemstva i aristokracije s gomilama kovčega i vjerodajnicama za buduću moć.


Uglavnom, tamo negdje početkom 17.st. preuzela je konačno ta jedna neka struja te bizantske aristokracija koja je bila izbjegla na Zapad ranije, vlast u svoje ruke tamo u Rusiji. Ako su imali ikakvih pretenzija (a jesu jedno kraće vrijeme) naslijediti sam tron Velike Tartarije (Carstva Hordi), brzo su se drugi utjecaji pobrinuli da ih liše takvih snova... Ta struja bizantske aristokracije se doslovce odselila iz Evrope, ostavljajući za sobom pristaše, povjerenike i tzv. "templare" ().
U jednom momentu, zna čak i mejnstrim povijest, kad je rkc zabranila Jezuite (službeno i formalno), isti su našli utočište u Romanovskoj Rusiji.

Učvrstivši tamo na istoku svoj položaj, ta bizantska aristokracija (linija koja je izbjegla ranije u Europu, a nije isključeno da ih je bilo i više, pa su se keckale kroz povijest) se okrenula natrag svojim prijateljima na Zapadu - osnovano je društvo Perfektibilisa (Iluminati) - uz startni blagoslov Alumbradosa (koji nikad nisu izgubili niti tu iz svojih ruku) i financijama te bizantske aristokracije (iz svih ili tko zna kojih skupnih izvora).... i tako dalje i tako dalje... već smo došli i do kraja 18.st. ...

Povijest bješe sve samo ne nekakva idilična utopija sa "strujom dostupnom svima".

...

Etogac. To bi bila u (poprilično) kratkim (svakako puno kraće od materijala u svim tim knjigama i dokumentarcima) crtama - povijest HMS-a, bar tog jednog njegovog dijela... Koliko to ikome išta znači, i koliko je ičemu za vjerovati...
Čini se da možda i HMS sam ne bi bilo naodmet preimenovati u Human Manipulation System.

(kraj serijala)


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: uto apr 30, 2019 3:10 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto okt 31, 2017 1:07 am
Postovi: 52
Vrijeme je iluzij, samim tim i tvoje priče su samo priče=iluziji. I njihove su njihov iluzij, tak radi matriks.

Netko mi je šapnul da je ovo za Izvorne.

_________________
Hoë spelers bron vasgevang in Perpetuum Mobile...of jy nou is uitgepluis hoe dit werk?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Povijest - istina ili laž
PostPostano: čet maj 02, 2019 10:45 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pet apr 16, 2010 9:59 am
Postovi: 546
SignOfTheEndTimes je napisao/la:
Vrijeme je iluzij, samim tim i tvoje priče su samo priče=iluziji. I njihove su njihov iluzij, tak radi matriks.

Netko mi je šapnul da je ovo za Izvorne.



Sad kad ti je otkrila istinu jesi joj poslao novac via ebay, kako pise u deskripsenu....

_________________
Hvalisanje je početak sramote.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 93 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 8 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz