IMA LI ZAPAD JEDNAKU MISTIKU KAO I ISTOK?

Kroz literaturu i razgovore s prijateljima uočili smo da se Istoku danas općenito pripisuje uloga stjecišta drevne mudrosti, te ga se zbog njegove starosti smatra duhovnim svjetionikom. Istodobno, uz pojam Zapada ističu se njegovi osvajački ratovi i malobrojnost njegovih svetaca predstavljajući ih više kao izuzetak koji potvrđuje pravilo. Opća slika koju smo stekli započevši proučavanje religije i mistike drevnog Istoka pokazuje njegovu beskrajnu superiornost u odnosu na spoznaje Zapada. Smatra se kako čak i veliki mudraci stare Grčke, primjerice, svoje formiranje duguju Istoku.

Možete li nam objasniti koliko je opravdan ovakav stav?

Poznajem, naravno, ovakav stav poklonika onoga što se naziva okultnim znanostima. I sam sam dijelio to gledište kada sam bio vrlo mlad. Na određeni način, da bi se naša mišljenja transformirala u ispravne sudove, potrebna je dovoljna količina informacija. Poznato nam je da je onaj spoj spoznaje i univerzalne kulture kojega su savjetovali platoničari, danas prilično rijedak, osobito kod mladih koji zbog vlastite mladosti, nedostatka metode istraživanja kao i zbog ograničenosti njima dostupnih izvora, obično stvaraju nagle i nedosljedne stavove o mnogim stvarima.

Demokracija je toliko duboko prodrla u naš mentalni sklop da ozbiljno mislimo kako ono što velik broj osoba tvrdi mora biti istinito. Sokrat nas je već upozorio na ovu zamku, ali... Sokrat obično izgleda vrlo neprivlačno u usporedbi sa pomodnim guruima ili sa izdavačkim hitovima o kontaktima s vanzemaljcima ili o tajnim bratstvima sa Himalaja.

Da bismo otkrili istinu, prije svega nužno moramo sebi postaviti neka pitanja: što podrazumijevamo pod pojmovima Istok i Zapad? Jesu li Amerika i Afrika Istok ili Zapad? Jer, vođeni stavom koji postoji već više od jednog stoljeća, obično zaboravljamo da su u Americi bile razvijene velike civilizacije od kojih su neke bile izrazito mistične i za sobom su ostavile spomenike ezoterizma, počevši od kružnog patija kulture Chavin u Peruu do majanskih piramida u Meksiku. U Africi je cvjetao Egipat koji je još u grčko doba bio gotovo sinonim ezoteričnosti tako da je njegovo staro ime Kem bilo zamijenjeno njegovima sadašnjim imenom koje ima grčki korijen, a doslovno znači "tajno" ili "skriveno". S druge strane, danas znamo za postojanje misterioznih dolmena od Engleske do Indije i od Japana do Južne Afrike; jedno nedavno započeto istraživanje pokazuje nam da su njihovi graditelji, tko god oni bili, vladali izuzetnom vještinom i posjedovali ezoterijske spoznaje.

Kroz sve ovo nastojao sam vas dovesti do stava koji se sastoji u tome da ono što vulgarno nazivamo Istok i Zapad ne promatrate kao jedine dvije referentne točke, poput otoka usred praznine. Upravo ezoterijske predaje, koje sve više potvrđuje znanost oslobođena od materijalizma XVIII. i XIX. stoljeća, govore o velikim transformacijama svijeta i o velikoj starosti samog čovjeka.

Danas je očito da su kontinenti mijenjali svoj oblik i položaj, da su se uzdizali i tonuli prema teoriji izostazije koja se proučavala već početkom XX. stoljeća. Čovjek je puno stariji nego što to dopušta mrtvo slovo semitskih religija, odnosno, pozitivistička znanost možda najmanje pozitivna od svih pristupa znanosti počevši od onoga što naziva "karika koja nedostaje", koja zapravo nikada nije ni bila izgubljena budući da nikada nije ni postojala. Da bi se nešto izgubilo potrebno je da to isto jednom i postoji.

Zemlja se periodički zagrijavala i hladila u više navrata i njen je položaj varirao zbog uzroka koje nebeska mehanika još nije dovoljno objasnila u odnosu na ravninu ekliptike. Isto tako varirala je i brzina njezine vrtnje oko vlastite osi, a možda i brzina njenog gibanja oko Sunca. I napokon, tijekom milijuna godina, na našoj su se planeti zbivale brojne promjene i ono što obično nazivamo Istokom i Zapadom međusobno se prožimalo, a njihovi su narodi uspostavljali brojne tokove migracija i kontramigracija. Isto su tako prema posljednjim otkrićima Amerika i Afrika bile povezane brodskim putem; i premda čovjek, koliko znamo, nikada dosad nije imao današnju mogućnost izravne komunikacije na udaljenostima od više tisuća kilometara, isto tako nije nikad bio niti izoliran, a trenuci uzajamnog nepoznavanja bili su samo trenuci... koji su bili prevladani kroz nekoliko stoljeća. Kroz ono što se danas naziva renesansa zapadna je civilizacija dovršila proces započet ranim Srednjim vijekom, putem kojeg je ponovno stupila u vezu s ostatkom svijeta. I druga su područja pod impulsom energije Europljana učinila isto. Neke zemlje, poput Japana, okončale su kroz kratko vrijeme stoljeće relativne izoliranosti.

Poznavajući sve ovo, moramo shvatiti da je Ezoterizam, tj. Mudrost ili Duboko Znanje oduvijek bio baština cijelog čovječanstva koja se odražavala u pojedincima i društvima svih rasa i jezika. On predstavlja jedno, a ne mnoštvo. Jasno je da je, poput tekućine koja ispunjava bocu, on poprimao različite forme u pojedinim povijesnim razdobljima i karakteristike svakog pojedinog naroda, kulture ili civilizacije. Ezoterizam pražitelja bolivijske visoravni nije mogao biti jednak onome kod stanovnika Nila, premda se ostaci njihovih hramova natječu u savršenstvu, ako već ne i u veličini. Savjetujem vam da razmislite o ovome, jer mnogi od onih koji govore ili pišu o ezoterizmu, ne čine to pozivajući se na ezoterizam u cijelosti, nego na formu koju mu daje moda, bila ona hinduska ili francuska. Površno uspoređivanje stvari ne vodi nas istini, nego kaleidoskopu u kojem svatko vidi ono što hoće. Ezoterizam je univerzalan... Ovo vam treba biti jasno. Ako se to shvaća, tada se može razumjeti moj izravni odgovor na ono što ste me pitali i kao takav, on može poslužiti svrsi.

Da, Zapad posjeduje jednaku mistiku kao i Istok, a Istok kao i Zapad. No njihove mistike su različite uslijed povijesnog procesa. Dinamike naroda su različite i funkcioniraju prema različitim prostorno vremenskim koordinatama. Tako dolazimo do zanimljivog pitanja: koji ezoterizam je čistiji?... Je li to onaj koji odražava tradicije kroz same ljude ili onaj koji ih odražava kroz njihove tragove? Pojasnit ću: je li, na primjer, čistiji onaj ezoterizam kojeg nam može prenijeti neko bratstvo mistika iz Indije, ili onaj kojeg nam može prenijeti Velika piramida u Egiptu, katedrala u srednjoj Europi, krnje piramide u Americi ili dolmeni s britanskih otoka?

Sve ima svoje pro i svoje contra.

Ljudi u većoj mjeri deformiraju svoje tradicije nego što se izobličuje kamenje... no, ono se općenito izražava nama nerazumljivim govorom. Ne postoji neka sveta knjiga niti sveta usmena predaja koja se vremenom neće deformirati uzastopnim prijepisom i prijevodima. Isto tako, ne postoji ni kameni spomenik koji će nam otkriti sve ono što su u njega uložili njegovi graditelji o kojima ne znamo praktički ništa. Spoznaja ovih misterija nalazi se djelomično u samom istraživaču, u njegovoj snazi i načinu djelovanja. Sve su to putovi, ali su putnici brojni i različiti.

Za neke ezoteriste hebrejska Kabala sadrži sve, za druge je to indijska Bhagavad Gita. Nekima je to egipatska Velika piramida ili Sfinga, drugima opet spisi drevne Kine, sljedećima geometrijski crteži iz pampe Nazca u Peruu ili pak katedrala Notre Dame u Parizu. Nekima su to krugovi menhira i dolmena u Stonehengeu, obredi predaka u Japanu ili legende iz Asturije i Galicije. Jedni čitaju iz Partenona, drugi iz Kurana, jedni s astečkog Kamena sunca, drugi iz kružnog otvora rimskog Panteona. Gdje je istina? U svemu... i nigdje. Dokle god ne budemo mogli obnoviti naše znanje o starim civilizacijama i njihovom simbolizmu, sve će to biti poput mraka kojeg kratkotrajno osvjetljava munja. Sve će to biti poput slagalice ili glavolomke u kojoj će nam uvijek nešto nedostajati da bismo je mogli ispravno razumjeti.

Naš eklekticizam mora nas potaći na objektivno sagledavanje, realno i bez predrasuda. Mistika je baština čitavog čovječanstva; odražava se kod svih naroda i na svim mjestima planete. Jednostavno, ona se u nečemu odražava jasnije za jedne, a u nečemu drugom jasnije za druge. Također, s obzirom na povijesni trenutak, o nečemu ćemo znati više nego o nečem drugom i opet, u odnosu na povijesni trenutak, imat ćemo bolji pristup jednom nego drugom.

Prije 100 ili 150 godina bilo nam je lakše pronaći mistiku i ezoterizam u jednoj Indiji pod tada blagonaklonim kolonijalnim britanskim režimom ili pak na nezagađenom Tibetu, nego što je to danas. Štoviše, u tom su vremenu istraživanja u Egiptu, Europi i Americi, s obzirom na temu o kojoj govorimo, bila tek u začetku. Danas je sve drugačije. Sutra će biti tako u odnosu na danas, te će ono čemu vas podučavam i što iznosim u ovoj knjizi koja je vama posvećena, biti drugačije sagledano zbog novih prilika do kojih će doći u narednim desetljećima. Već sada, u trenutku u kojem pišem, panorama više nije potpuno ista kao onda kada sam o tome govorio. No, okosnica ezoterizma i mistike kod probuđenih ljudi bila je, jest i bit će ista na Istoku, na Zapadu ili bilo gdje drugdje.

Čuvajte se duhovnog rasizma jer on je opasniji od materijalnog. Ne odbacujući ono što vam je najbliže srcu, zadržite unutarnju mladost u prihvaćanju drugih načina gledanja na stvari. I opet vam ponavljam: putevi Boga su mnogostruki. Mnoge svete knjige to govore i to je urezano u najstarijem kamenu. Ne prijanjajte uz formu. Onaj tko se bavi samim putem ne napreduje. Oslonite se na njega laganim korakom duše oslobođene predrasuda i pronaći ćete mistiku i ezoterizam ne samo u knjigama i piramidama, nego i u zelenom lišću mladog drveća, u nestalnim valovima mora i u neprestanom titranju jezičaka vatre.

Bog je jedan, čovječanstvo je jedno, mistika je jedna, istina je jedna, ezoterizam je jedan, filozofija je jedna. Ostalo su nijanse, odrazi i privid u pijesku svijeta.

izvor www.nova-akropola.hr

svaka cast za teks...

Da, stvarno. To sam si pitanje stalno postavljao ali bez jednoznačnog odgovora. Sad mislim da su ezoterijski sustavi Zapada komplementarni i istovjetni onim od Istoka.

Riječ je o kulturološkoj ostavštini, a obje polutke su vukle inspiraciju od najranijih kultura prije potopa, dakle imaju isti izvor. Danas konstantno vidimo kako se ljudi češće naginju "egzotičnom" i udaljenom istočnjačkom misticizmu, najčešće jer ni ne znaju da i mi na Zapadu imamo svoje škole misterija.

Istina je da ni jedan sustav koliko univerzalan bio, nema apsolutno sve elemente jednake drugom sustavu, što je najčešće posljedica kulturoloških implanata.

Jasno da će većina zbog svojeg neznanja omalovažavati zapadnjačku tradiciju na račun istočne.

Danas postoji puno predrasuda o zapadnoj okultnoj tradiciji. Obično su stečene u zadnja 2 stoljeća kada je nastao preporod tajnih društava koja su ljubomorno čuvala Tajnu Doktrinu (možda malo preljubomorno, rekli bi teoretičari zavjere).

Ja se ne priklanjam ni uz jednu tradiciju, ali smatram da je došlo do njihovih ispreplitanja kroz povijest. Tim rečeno, ne mislim ni da su ti sustavi više originalni kao u ta davna vremena, jer zdrava logika kaže da se sustavi prilagođavaju okolini (razni vanjski utjecaji) kako bi opstali.

Ja sam zasada zapadni ezoterik jer smatram da je tradicija i prebogata ovdje na "Zapadu", ali je nažalost neznana.

Svatko će pronaći sustav (mrzim ovu riječ ) s kojim će najbolje rezonirati, jer svi sustavi i sve što postoji izvire iz Jednoga.

Baš sam čitala knjigu Roland Barthes: Carstvo znakova. Pisac piše o Kini, o tome kako oni posjeduju vrijednosti života koje zapad nema. Piše o njihovom životu i o tome kako uvijek zapad traži neke simbole, dok je u Kini sve jednostavno - od hrane,zena do haiku poezije. On piše na način kao da je loše tražiti simbole i prenesena značenja u svemu, ali ja ne mislim tako. Čini mi se ko da se pisac zasitio života na zapadu i sada traži smisao, čistoću u drugoj kulturi. ++Susjedova trava je uvijek zelenija++ Uglavnom slažem se sa njime što kritizira manire ponašanja na zapadu, jer i mene nerviraju ljudi u današnjem svijetu koji su otuđeni, nesvjesni i užasno daleko od sebe samih... Ali kroz sve se uči.