Mozda su putnici iz daleke buducnosti (ili proslosti cak) medju nama, samo ne zele da se mesaju i da nam remete zivljenje? To nama mozda zvuci apsurdno zato sto smo OPS pa nam normalno da guramo nos u sve, a sta da smo OPD iz buducnosti? Da znamo kako ce se stvari odvijati i da vec razumemo zasto je to tako? Da li bi se onda mesali.
Zamislite da odete sad u proslost i nadjete sebe kako imate 9-10 i poznajuci sopstvenu istoriju kazete sami sebi: "izvini mali, ali u 15-toj godini ce tako gadno da te udari auto da ces jedva da prezivis i mnogo ce da te boli, ali ces bar da naucis da se ne vozi bicikl autoputem" Da li bi to uradili?
Meni izgleda da mi uopste i nemamo iluziju linearnosti vremena, ali smo nauceni da to tako zovemo. Da smo u iluziji linearnosti, pa valjda bih mogao da idem napred nazad po toj vremenskoj liniji.
Pre bih to nazvao "iluzijom protoka vremena". Iako je opet evidentno da ne "protice" i da samo zivimo u trajnoj sadasnjosti, a nauceni smo da promene koje se desavaju pod dejstvom fizickih zakona tumacimo kao "protok" vremena.
Zasto mislimo da vreme protice? Zato sto se menjaju dani na kalendaru? Zato sto smo mi stariji? Zato sto znamo sta je bilo juce, a ne znamo sta ce biti sutra? Pa ni to nije tacno, ne znamo sta je bilo juce, samo ono malo sto smo zapamtili, ako se to sve uopste tako i desilo i ako se uopste i desilo.
Naravno tu dolazi i ono da smo od malih nogu trenirani ("programirani" ko voli) da pamtimo samo gluposti. Da pamtimo mrtvo znanje koje nam nista ne znaci i da pritom zanemarujemo i/ili ubacujemo u kalupe i vec uhodane seme koje su drugi napravili, nase licno osecanje vremena, nasih dozivljaja i da tako sami sebi smanjujemo mogucnosti da nesto stvarno i naucimo.
Kada tako programirani pamtimo nasu proslost sta pamtimo, gluposti, kao tako programirani sta mozemo da ocekujemo od svoje buducnosti, gluposti i naravno da nam i za sadasnjost ostaju samo gluposti.
Odnosno kao da nismo sposobni da sva moguca iskustva koja bismo mogli da imamo i da nesto izvucemo iz njih, dozivimo u isto vreme (ili odjednom) pa ih uzimamo na kasicicu.
Evo jednostavnog eksperimenta, dokazite sebi, ili nekome drugom da postoji proslost, ili buducnost, svejedno. Kako biste to uradili?
Ja se izvinjavam, izgleda sam malo off topic
