Vid i perspektiva (2)
U par postova ranije linkanom kanalu (Život je kratak - Life is short), možete dosta toga naučiti i shvatiti o načinu na koji funkcionira perspektiva ljudskog oka, naše viđenje, gledanje. Neću ponavljati. Osobito ne jer nisam "tehnički" tip, a videa su dosta tehnička. Ono što ću istaknuti je - fenomen je jedan s kojim svi neprekidno i svakodnevno živimo. I podsjetiti - u pitanju je RJEŠENJE matematičkog "nerješivog" (sic.) problema ili zagonetke ili tek pitalice: mogu li se i hoće li se dvije paralelne linije sresti negdje u beskonačnosti? Može čovjek o tome razbijati glavu do u nedogled, također i olovku ili procesor nekog kvantnog računala tražeći rješenja matematičkih funkcija. Može i zdravorazumski zanijekati u startu i ustvrditi: nemoguće je da se dvije paralelne linije susretnu igdje pa i u beskonačnosti.
I onda može izaći van i stati posred ceste ili na poslovičnu željezničku prugu, među šine i realnost će istog momenta zanijekati čovjekov "zdrav razum". Ta što onda razum čini zdravim? Ili vid? No, digresiram...
Poanta: odgovor, rješenje matematičkog problema je u perspektivi, onoj optičkoj.
Ali sad je netko odlučio odvesti stvar drugdje - u nekakve "nebeske" fenomene i nigdje viđene "oblake"... Jer se netko pametan (ili ne, nebitno) dosjetio (što i nije toliko teško) - hm... sve nas to podsjeća na, pa na nešto zanimljivo što postoji u matematici i geometriji, nešto uvrnuto, nešto vrlo čudnovato, gotovo imaginarno. No, dobro, ne "gotovo" imaginarno, već posve imaginarno: imaginarni ili kompleksni sustavi, sve tamo do, pa do Riemanovog prostora, ali i projektivne (ili projekcijske) geometrije i još koječega pride. Natuknut ću kratko čega koječega pride:
Kvant. Kvant je "paket" ili "paketić". Podrazumijeva diskontinuitet(nost) i kretanje u distinktivno diskontinuitetnim ili diskontinuiranim koracima. Kvant je tako i taj "korak". Korak u predefiniranom razmaku - kvantu. Razmaku daljine, razmaku vremena, rasponu... pulsu. Frekvenciji koja pulsira nekim pulsom - kvantom. Dabadabadum. U čemu je poanta? Poanta je u onom poslovičnom rušenju mosta kako vojnici po njemu stupaju. Stakanju (stack), jedno na drugo, jedno preko drugog u nekom razmaku (u nekoj točki odjeka), u nekom ritmu ili pulsu... razvoja. Kvant-no. U točno određenom momentu, času, točki... I vratismo se na fenomen znan u perspektivi - točka iščeznuća (vanishing point). Oni koji razvijaju novu tehnologiju - tzv. kvantnu tehnologiju ne koriste vizualnu točku iščeznuća, već faze iščezavanja ili čak točku iščezavanja ili iščeznuća elektromagnetnog polja (neke frekvencije ili intenziteta, snage). Kroz diskontinuirane kvantne korake, kao u paketićima, kvantima, ritmu ili ritmovima... koji ovdje idu binarno - na više razina što će reći: multidimenzionalno - kroz uduplavanje potenciranja binarnog para. Da, još uvijek je sve bazirano na binarnom, šta god ustvrdili i kako god to prozvali.
Kroz tu specifičnu operaciju dolazi do "hiperboliziranja". Neumitno stvar mora biti ovako uvrnuto prozivana. Naime: sjetimo se pitanja: mogu li se paralelne dvije linije sresti negdje u beskonačnosti? U beskonačnosti neba, zvijezda, svemira... Imaginacije? Optike? Stvar je u principu, metodologiji, kao i uvijek kad se razvija neka tehnologija (breakaway-tech npr.) Hiperboliziranje ovdje znači tek da matematičkim procesom primijenjenim na metodologiju razvoja, metodologiju kroz rečeni korak, kvant, ritam utilizira se RJEŠENJE problema križanja dvije paralelne linije (binar) negdje u "beskonačnosti" - kroz neprekidno kretanje (=razvoj, nužnost stalnog razvoja tehnologije, povećanje, rast) prema, prema, prema "beskonačnom". Geometrijski je to u koordinatnom sustavu nekakva hiperbola. S jedne strane. S druge strane nešto drugo teži prema nuli, kao u teoretskoj crnoj rupi (koja je vrlo praktična u npr. fenomenu fotografije!!! - optici), ili kao u točki iščeznuća perspektive (koja je jednako tako svojevrsna "crna rupa"), točki u kojoj se spajaju dvije paralelne šine u nekoj jasno uočljivoj ali nedostižnoj daljini, točki iščeznuća utiliziranog elektromagnetnog polja (i momentu uvođenja novog koraka, iskoraka u točno toj točki)... U jednom momentu, prijelaz je izvršen - tu je, vidljiv, pojmljiv, ali nedostižan - prijelaz u taj tzv. Riemanov prostor "negativnog"... kompleksnog, imaginarnog... ili kroz ušicu igle u prostor "negativa" svjetlopisnog fenomena...
I tako dalje i tako bliže... Poanta je da je napravljen ili se pokušava napraviti TEHNOLOŠKI, kroz kvantnu (informatičku - primarno DIGITALNU=KVANTificirajuću I kvant-nu) tehnologiju taj nekakav "prijelaz" KROZ sjecište dvije (binar) paralelne linije, prijelaz kroz "točku iščeznuća" (vanishing point u perspektivi optike)... u kratkotrajni ulaz u "drugu stranu" iza tog križanja - u tzv. Riemanov prostor... Ili neki sličan, analogan (poput fotografske rupice - koja rupica (ikoja, ili procjep) svojim rubovima "lomi" svjetlost i ima svojstva nalik magnetnima...) koji onda etiketiraju varljivim nazivljem kao "alternativni" univerzumi, "paralelni" svjetovi - jer zapravo se taj "prijelaz" odvija pri svakom multipliciranju ritma u točno određenom ritmu, pri svakom točno kvantificiranom kvantu, koraku.
Tu je ta točka iščeznuća u perspektivi, tu je i ta jedna druga točka kojom su ljudi kroz povijest razbijali glave, a danas razbijaju i štošta drugoga u CERNima diljem svijeta. Točku koja se od milja zove "ušica igle" oliti "pinhole". Mračna soba, ušica igle - znate (ili niste znali) za fenomen prirodne fotografije (kojoj samo fali "fikser"). Fotografija - svjetlosno otiskivanje ili svjetlopis je potpuno prirodni fenomen koji se javlja pod određenim uvjetima... "negativ" i "pozitiv" fotografije su svima znani koncepti, a "pinhole fotografija" fenomenalna umjetnost. Međutim, PRINCIPI fotografije su skriveni u kodovima u nekim drugim opskurnim znanostima, baš kao i principi perspektive... Nije li zanimljivo što se dva fenomena, bar dva fenomena OPTIKE nalaze u bazi "breakaway-tech"-a?
I došli smo do novog nikad viđenog i nigdje na nebu viđenog fenomena: "kvantnog oblaka" - informatičkog "cloud-a". Kvantnih računala, tetrakvantnog (ima struje, teži u beskonačno, nema struje, teži k nuli = 4: tetra). Taj "cloud" bi kao trebali shvatiti kao da postoji iza ili kroz ili u točki iščeznuća (elektromagnetnog kvantnog polja) kao njihov ARTIFICIJELNI odgovor na pitanje: što je iza točke iščeznuća perspektive kojoj svakodnevno svjedočimo svojim okom, koje nam urođena sposobnost omogućuje trodimenzionalnost (poslovičnu), iako je ona sve samo ne puka TRO, nasuprot nekakvom "multi". Ili što je "iza" točke, rupice kroz koju se stvarnost (slika stvarnosti) uvlači u se i replicira naopačke u "negativu" pin-hole fotografije, bilo koje fotografije for that matter... Kakav je to tamo i tamo i neko treće tamo "prostor" kojemu možemo svjedočiti, iako nije tu, kojega možemo pojmiti, iako nije tu... kroz neke "rupice", neke točke, neka sjecišta, križanja, spajanja... Na kraju krajeva: ZAŠTO bi netko hard-disk nekog računala (bilo isto i kvantno ili obično sobno) smještenog u podrumu nekog instituta ili mračnog dvorca emfatično prozvao "oblakom"??? I zašto, o zašto neprekidne insinuacije na "komunikacije s demonima" putem te tehnologije? Insinuacije od strane samih developera... Stoga i izjava: ŠTO pride rade čini sve to "demonskim", ONI su ti koji sve to "demoniziraju" - a to mogu samo i jedino ako su i sami već demonizirani.
Ispričavam se što sam sve ovo ubacila u baš ovaj topik - ali nekako mi se čini da mu je baš tu i mjesto. Da ne misle mnogi da je u pitanju nekakva "čista magija" kad jednog dana, ako jednog dana dožive neke od primjena ovakve tehnologije. Ne samo primjena, već primarno NAČINA DJELOVANJA. Sad, fakat, točka iščeznuća postoji jedino u perspektivi PROMATRAČA. Realni svijet prirode (da ne rečem 3d, koji je sve samo ne obanaliziran 3d) i matematički svijet koncepcija i uvrnutih rješenja logički nerješivih problema tj. MENTATIVNI svijet - nekako su se rastali, razvedeni jedan od drugog, u tom jednom momentu, točki "iščeznuća" u kojoj svjedočimo nemogućem.
S obzirom da - jasno je iz svega napisanog, čak pitanje mora biti očigledno i neumitno: ako se mentativnost kvantificira na artificijelni način - psihospiritualne posljedice na "vlasnika" tog mentaliteta također moraju postojati. Jednako tako i na širi kolektiv kojega je takva ili su takve pojedinačne ili individualne mentativnosti (da ne rečem mentaliteti) dio. Tu ću stati. I dakako, sve rečeno je tek puki uvod od uvoda u nekakve osnove na temu koja se suštinski širi i upliće u mnoge druge, naizgled nevezane, znanstvene i ine discipline i njihove koncepte, pa čak i posakrivana inventivna dostignuća, gurnuta daleko od oka javnosti.
LP I hvala na čitanju.
|