Rajko je napisao/la:
U redu, dakle tanja plastika. Planiram da iseckam bakarnu žicu i da je pomešam sa epoksi smolom i sve to da stavim u plastiku. Za sada je u planu dva orgonita, jedan veći za sobu, verovatno u plastičnoj kantici ili slično i manji za nošenje. Nemam ideju u šta ću da stavim manji.
Usput, planiram da pravim orgonite bez kristala.
Mislim da bez kristala ne bi išlo. Orgonit bez kristala je neefikasan i najvjerojatnije niti ne funkcionira.
Najbolji je kvarcni kristal koji je duguljast. Na dno orgonita treba staviti četiri takva kristala okrenutih špicom prema van a tupim dijelom prema centru orgonita. Naime, kvarc i svi kristali imaju dva pola. U centar orgonita treba postaviti peti duguljasti kvarcni kristal špicom prema vrhu orgonita. Kristali se ne smiju dodirivati. Zašto kvarcni kristal? Zato što on od svih kristala najefikasnije skuplja negativni orgon koji se onda transformira uz pomoć metala i organske materije u pozitivni orgon. Pozitivni i negativni orgon trebaju biti u ravnoteži. Ali zbog velike količine elektrosmoga kojim smo okruženi, negativni orgon prevladava.
Najtemeljitiji i prvi ozbiljni istraživač orgona je barun von Reichenbach, bogati i ozbiljni znanstvenik, izumitelj parafina. Imao je nekoliko tvornica parafina, obogatio se i imao i vremena i sredstava da izuzetno temeljito proučava orgon. On ga je zvao "odska energija". Nije bio omiljen među kolegama.
Iznad orgonita bi trebali rukom osjetiti nešto kao hladno isparavanje. Vježbom, uz umirivaje uma i predrasuda, vrlo brzo ćete osjetiti taj hladni "dim". U apsolutno mračnoj sobi ili prostoru, neki mogu i vidjeti taj hladni "plamen" kako izbija iz vrha dobro složenog orgonita. Ja osjetim samo hladni "dim".
Sent from my iPad using Tapatalk