Au, Jack, vidim da si se nasao na udaru jos jednog Blejd Ranera (interna sala, ne zamerite
).
Hvala za link, sjemenka. Tekst nece izazvati izlive besa, kako sugerise autor, ali hoce jedan kratki osvrt.
Ozbiljan razgovor o orgonu i njegovoj upotrebi je veoma dobrodosao i na odgovarajucim temama na ovom sajtu se mogu procitati razliciti, cesto kriticki pogledi na ovu temu. Medjutim, linkovani novinski clanak ne sadrzi nijedan jedini argument, a kamoli naucni dokaz koji bi osporio Rajhova istrazivanja, niti pruza bilo kakav dodatni uvid u njih. Naravno, osim ako neko pod argumentom – i naucnim dokazom - ne podrazumeva dovodjenje u pitanje psihickog zdravlja nekog coveka
. Kao sto je to uradila i FBI.
Eksperimente sa orgonskom energijom i razgovor o njoj cu prepustiti kolegama sa susednih topica i zadrzacu se samo na par aspekata samog teksta koji su mi privukli paznju.
Progon Rajha od strane FBI je zapoceo upravo jednim slicnim novinskim clankom. Usledilo je podizanje tuzbe, hapsenje, smrt u zatvoru i paljenje njegovih spisa od strane FBI-a. Nekome su ocigledno smetala njegova istrazivanja. Medjutim, autor clanka ovo flagrantno nasilje nad pojedincem nonsalantno komentarise recenicom „takvo je bilo vreme“. Doduse, vec u sledecem pasusu ne propusta na podidje nasoj balkanskoj antipatiji prema Amerikancima, sugerisuci da se eto iz Amerike siri „zavera“ pod nazivom „free energy“.
Na slican nacin progon od strane nacista komentarise recenicom „pobegao je plaseci se za svoj zivot“.
Pobegao i
plasio se – interesantno.
Po svemu sudeci, hrabrost potrebna za naucno istrazivanje bez predrasuda i potragu za istinom ne postoji u pojmovnom opusu autora clanka. Za razliku od raznih herojskih mitova i definicija hrabrosti, koji nas navode da sledimo dobrovoljne davaoce tudje krvi (nemoj da mi se ovde zatekao neki dezerter i neka uplasena pobegulja
) ova hrabrost je izgleda siguran znak psihickog oboljenja.
O cemu ubedljivo svedoci i dijagnoza paranoje postavljena u zatvoru (??) cija validnost se izgleda prihvata sa dubokim poverenjem (??).
Drugim recima, ukoliko se nadjete na udaru prvo jedne ekipe budala, pa druge ekipe budala, pa onda novinskih strucnjaka, pa vas onda bez ikakvog razloga osude i uhapse i spale vam sve radove, a vi se usudite da se upitate sta to nije u redu, to vase pitanje ce bez ikakve sumnje – na osnovu ekspertize jos jednog strucnjaka –ukazivati na paranoju.
Citat:
Ono što straši svakoga tko ovo shvaća, je činjenica da u svijetu postoje instituti orgonomije, u kojima se školuju pseudoznanstvenici. U tome prednjači SAD. Dok iz nekog razloga dopušta široku uporabu oružja (zbog čega je visok postotak ubojstava), dopušta i razvitak sramotne iskrivljene znanosti. Ti instituti su samoprozvani instituti, kao što postoje instituti homeopatije i instituti ljekovite, mistične moći obične vode.
Država to naravno, ne priznaje, ali niti ne rješava.
Jos jedna interesantna pojava.
Zatrovani smo GMO-hranom, izduvnim gasovima koji spadaju u bojne otrove, radio-aktivnim otpadom, ... da ne nabrajam dalje, ... medjutim nista od toga ne pobudjuje pozornost autora. SVE to je OK.
Ono sto izaziva njegovu duboku zabrinutost su ljudi koji eksperimentisu sa besplatnom energijom (americka zavera). Sto jest’ jest’, velika opasnost za zdravlje i dobrobit nasih sugradjana
.
Nema sta, hrabri borac za istinu koji se ne plasi da izazove izlive besa.
Masala!
Samo nekoliko aspekata. U tekstu ih ima jos.
Tako, u pogledu orgona se nadam ozbiljnoj, kritickoj, ne-manipulativnoj i objektivnoj diskusiji, a momcima na susednom topiku vrlo subjektivno drzim pesnice za uspeh eksperimenata sa Joe cell i sto brzem i efikasnijem umrezavanju njihovih znanja i vestina
.
==============================================
Jedan sasvim kratak osvrt na crkvu materijalizma (krucijalni argument autora: ne postoje u materijalnoj stvarnosti) cu prepustiti Dr. Deepak Chopri:
„(…) Uobičajena predstava o tome ko smo mi potiče iz predrasuda materijalizma. Obično mislimo o sebi kao o fizičkom telu koje je naučilo da misli i nekoj vrsti učaurenog ega smeštenog u vreću od mesa i kostiju koji provodi svoj životni vek sveden na volumen tela. Ova ideja o tome ko smo potiče otuda što realnost interpretiramo preko čula. Smatramo da nam naša čula pružaju preciznu sliku o svetu. Imamo ideju da je čulno iskustvo krucijalni test za realnost, da samo ukoliko mogu da opipam nešto, ili da vidim nešto to zaista i postoji – u drugom slučaju to je samo moja imaginacija“.
Čak i sa stanovišta „zdravog razuma“ mi znamo da to nije istina. Moja čula mi govore da je Zemlja ravna u šta više niko ne veruje. Moja čula mi govore da je tlo na kome stojim nepokretno, ali ja znam da se ono kreće kroz prostor vrtoglavom brzinom. Moja čula mi govore da određene stvari imaju izvesnu strukturu, boju i miris – ali se ispostavlja da moje opažanje ne odgovara njihovoj pravoj prirodi, već predstavlja reakciju posmatrača.
U „Harvard Medical School“ je pre otprilike dvadeset godina sproveden eksperiment tokom koga su mačići odvedeni u sobu koja je imala samo horizontalne linije. Kada su mačići porasli, nisu mogli da vide ništa drugo osim horizontalnog sveta. Drugi mačići su odvedeni u sobu sa vertikalnim linijama i kada su porasli nisu mogli da vide ništa osim vertikalnog sveta. Naravno, to nema nikakve veze sa sistemom verovanja ovih mačaka.
Njihov mozak je ispitan i one nisu imale među-neuronske veze koje bi im omogućile da vide „drugačiju vrstu sveta“. Drugim rečima, način na koji su te mačke doživljavale realnost svojim čulima kada su bile male je programirao nervni sistem na takav način da je on služio samo jednoj svrsi – da se učvrsti početna interpretacija. Dakle, ono što su videle je u krajnjoj liniji bila interpretacija, koja predstavlja ono što psiholozi nazivaju prevremeno kognitivno pohranjivanje. Aparat percepcije je oblikovan ranim iskustvima koja zatvaraju neurološku strukturu u fiksiranu percepciju stvarnosti.“