Nicaze je napisao/la:
Nedavno sam procitao knjigu pod naslovom "My contact with UFOs"-Dino Kraspedon u kojoj je opisan pogon NLOa.Iako mi engleski nije savrsen pokusacu opisati nacin letenja koji je dan u knjizi.Dakle radi se o slijedecem.Zemlja ima svoj atmosferski omotac koji stvara pritisak koji iznosi 1033 kg po cm kvadratnom,kako on djeluje sa svih strana(ne samo odozgo) mi taj pritisak skoro ni ne osjecamo.Koristeci taj prirodni fenomen NLO uspijeva da savlad gravitaciju tj. pritisak atmosfere.Nacin na koji to postize je prilicno jednostavan,naime u zeljenom smjeru kretanja NLO stvara vakum(poput onog u svemiru) te na taj nacin biva gurnut od strane atmosferskog pritiska posto u vakumu nema atmosfere.Tehnoloski nacin stvaranja vakuma je djelimicno opisan a radi se o emitovanju energetskog snopa koji materiju pretvara u njeno drugacije stanje tj. u vakum(mozda eter).Koliko sam ja shvatio to je prilicno jednostavan princip kako postici antigravitaciju.Mada nisam isao u detalje nadam se da vam je princip razumljiv.
Zapravo radi se o masi nečega i gravitacionoj sili.
Masa jednog tela menja težinu promenom gravitacione sile.
Ono što negde pada na tlo na drugom mestu lebdi.
Zašto je to tako?
Vratimo se na Zemlju,
Razlika izmedju vazduha i gvozdja je u težini.
Jedno je lako drugo teško.
Ko je to odredio?
Svest koja "koristi" to i to radi svesno i nesvesno.
Težinu nečega na Zemlji odredjuje kolektivna svest onoga što je na njoj jer svest je ta gravitaciona sila i ona masi nečega daje težinu.
Vazduh koristimo najnesvesnije i zato je on najlakši a gvozdje svesno koristimo.
Kada bi ljudi to obrnuli i svesno disali podigli bi gvozdje i ono bi lebdelo uz pomoć svesti, ljudi bi koracali preko vode.
Dakle stvar je u svesnom uzimanju onoga bez čega svesna masa (čovek) ne može biti živ. To je prvo kiseonik.
On dobija težinu a sve postaje lako.
Dakle gravitaciona sila na Zemlji nije konstanta ona se može menjati kolektivnom svešću onoga što živi na njoj.
Ono što živi na Zemlji odredjuje šta leti.
NLO može da lebdi zbog ljudske svesti koja mu daje svesno pažnju jer je tada ljudska svest najdalje od svesnog uzimanja kiseonika.
Tada NLO postaje poput kiseonika za čoveka koji ga gleda.
Zapravo "pogon" na koji ide NLO je ljudska pažnja usmerena na njega, čovek to posmatra "na dahu" sav je u tome i to čini da NLO lebdi.
Čovek mu "oduzima" težinu i omogućava da on tu lebdi.
I porastom broja nesvesnog disanja ljudi, čovečanstva na zemlji porastao je broj NLO.
NLO mu dodje poput zamena za kiseonik.
Nesvesni ljudi su pogon.