TESLA
John O'Neill
ISBN 3-86150-193-7
Izuzetan prikaz njegove licnosti potpuno po ukusu devedesetih godina, nalazi se u clanku koji je objavio Franklin Chester 22 avgusta 1897. godine u Citizenu. On je ovog naucnika okarakterisao sledecim recima:
Sto se tice same njegove pojave, niko ga ne moze pogledati, a da pri tome ne oseti njegovu moc. On je visok 180 cm, a osim toga i vrlo vitak. A ipak poseduje ogromnu telesnu snagu. Njegove ruke su vrlo velike, a njegovi prsti neobicno dugacki, sto ukazuje na visoku inteligenciju. Ravnu crnu kosu (gotovo da se ne moze zamisliti tamnija i sjajnija crna kosa) nosi zacesnjanu strogo unazad, sto jos vise naglasava obrise njegovog lica. Jagodicne kosti su visoke i izrazene, sto je karakteristika Slovena. Koza mu ima ton mramora koji nakon mnogo godina poprima prvu nijansu zute boje. Njegove upale oci su plave i sjaje poput vatre. Cini se da u njima svetlucaju iste one neobicne iskre koje svetle iz njegovih uredjaja. Njegova energicna glava suzava se prema bradi, a brada izgleda gotovo samo kao tacka.
Nikada niti jedan covek nije bio ispunjen visim idealima. Nikada niti jedan covek nije radio tako istrajno, tako ozbiljno i tako nesebicno za dobrobit celog ljudskog roda. Novac mu nista ne znaci. Da je odlucio da postupi kao Edison, danas bi verovatno bio najbogatiji covek na ovom svetu, a tek mu je 40 godina. Ono sto kod njega najvise upada u oci je njegova ozbiljnost. Tesla je nesumnjivo najozbiljniji covek u New Yorku. A ipak ima izostren smisao za humor i divne manire. U neiskvarenoj skromnosti niko ga ne moze nadmasiti. Nepoznat mu je svaki oblik ljubomore. Nikada dostignuca drugih ljudi nije smatrao malima, nikada nije skrtario sa pohvalama. Kada govori, covek moze samo da slusa. I onaj ko ne zna o cemu govori, slusa ga sa odusevljenjem. Cak i onaj ko ne shvata znacenje njegovih reci, mora predosecati njihovo znacenje. Govori engleskim jezikom visokoobrazovanog stranca, bez naglaska i bez greske. Osim toga, savladao je jos osam drugih jezika. Od kada je taj covek stigao u New York, gotovo da se nista nije promenilo u njegovom svakodnevnom zivotu. Stanuje u Gerlachu, vrlo mirnom manjem hotelu u 27 . Ulici izmedju Broadwaya i Seste avenije. Svako jutro u devet sati pojavljuje se u svojoj laboratoriji, gde provodi ceo dan u svom neobicnom i tajanstvenom svetu u potrazi za novim saznanjima i novim energijama. Dok radi ne trpi posmatrace. Niko nista ne zna o njegovim asistentima. S vremena na vreme priredi javnu izlozbu svojih eksperimenata, a mnogi bi ljudi dali sve na svetu da mogu prisustvovati jednom takvom dogadjaju. On obicno radi do sest sati, ali se moze dogoditi da se u laboratoriji zadrzi i duze. Za njega tama ne predstavlja prepreku. On proizvodi svoje sopstveno dnevno svetlo. Tacno u osam sati dolazi u besprekornoj vecernjoj garderobi u Waldorf. Zimi umesto vecernjeg sakoa nosi kaput sa frakom. Tacno u deset sati dize se od stola i odlazi u svoj hotel, gde se udubljuje u svoje proucavanje, ili ponovo odlazi u laboratoriju gde provodi celu noc radeci.
--------------------------------------------------------------------------------
Americki casopis objavio je u svom izdanju iz aprila 1921. godine, intervju pod naslovom "Dozvolite da vasa moc opazanja radi u vasu korist", u kome je Tesla odgovarao na pitanja novinara M.K.Wiseharta o svojoj neobicnoj sposobnosti. Izmedju ostalog, je rekao: "Tokom mog detinjstva zadesila me neobicna bolest koja se manifestovala tako da bi se, uz pratnju zestokih munja, pojavljivale slike. Cim bi se izgovorila neka rec, ja bih pred sobom odmah video oznaceni predmet sa toliko jasnoce, da nisam mogao da razoblicim da li potice iz stvarnosti ili ne. Cak i kad bih ispruzio ruke i pokusao posegnuti za slikom, ona je bila potpuno jasna i nije se pomerala sa svog mesta. U pokusaju da se oslobodim tih mucnih pojava, trudio sam se da svoje misli koncentrisem na mirne, umirujuce uspomene. To mi je ustvari donosilo prolazno olaksanje, ali, nakon sto sam to ponovio dva ili tri puta, moje lekovito pomagalo je izgubilo svoju snagu. Umesto toga bih u mislima krenuo u setnje koje su me vodile izvan uskih granica koje su tada bile postavljene mojim znanjem. Danju i nocu sam pomocu svoje moci opazanja isao na putovanja koja su me vodila do nepoznatih mesta, nepoznatih gradova i zemalja, pa sam se trudio da tokom tog njihovog obilaska sacuvam njihova obelezja sto jasnije u mojim mislima. Zamisljao da cu ziveti u zemljama koje jos nikada nisam video, a u svojim vizijama sam pronalazio prijatelje koji su izgledali vrlo zivo i koji su mi bili od neprocenjive vrednosti.
Takvim sam se putovanjima bavio do sedamnaeste godine, kada sam svoje misli ozbiljno usmerio ka sirokom polju . Na svoju veliku radasot sada sam zakljucio da vrlo lako mogu vizuelizovati razlicite stvari. Nisu mi bili potrebni ni modeli ni skice ili eksperimenti, sve je to u mojim mislima bilo jasno ispred mene. Tu sposobnost vizuelizacije stekao sam u svojim decijim pokusajima oslobadjanja od mucnih slika, smatram da sam time razvio novi nacin davanja materijalnog oblika stvaralackim idejama i planovima. Taj postupak bi trebalo da bude od velike koristi svim ljudima koji imaju jaku moc opazanja, bez obzira da li se radi o pronalazacima, poslovnim ljudima ili umetnicima. Mnogi ljudi se bez primerene pripreme bacaju na posao kada trebaju, na primer, razviti neki uredjaj ili izvrsiti odredjeni zadatak. Tada se veoma brzo gube u mnostvu detalja, umesto da slede centralnu ideju, iako njihovi napori mogu dati rezultat, tada su oni ipak uglavnom manje kvalitetni. Sada bih ipak zeleo ukratko da prikazem moj postupak: kada osetim zelju da razvijem odredjenu stvar, tada tu ideju cesto mesecima ili cak godinama nosim sa sobom u svojim mislima. Kad god mi se tada da, zapocnem putovanje svojim svetom opazanja i bez svesnog napora razmisljam o tom problemu. To je takoreci vreme lezanja ideja. Na tu fazu nadovezuje se period neposrednog bavljenja sa tim problemom tokom kog uzimam u obzir razlicite mogucnosti resavanja tog problema; tokom njihovog razmatranja koncentrisem svoj duh na ogranicenje podrucja istrazivanja. Kada se sada svesno posvetim problemu sa svim njegovim pojedinostima, tada vrlo cesto u toj fazi vec imam osecaj da se nalazim na putu ka resenju. A u tom osecaju predivno je upravo sledece: kada me on obuzme, tacno znam da sam u stvari resio problem i da cu postici svoj cilj. Taj osecaj je za mene toliko stvaran kao da sam stvarno resio svoj problem. Zakljucio sam da u tom trenutku resenje ustvari vec mora biti prisutno u mojoj podsvesti, iako ce mozda jos potrajati neko vreme dok ga ne spoznam u svesti.
Pre nego sto uradim skicu na papiru, vec sam potpuno razradio tu ideju u svojim mislima. U mislima mogu raditi promene na nekom uredjaju, poboljsati ga, cak ga u mislima mogu staviti i u pogon. Svojim saradnicima mogu reci tacne dimenzije svakog pojedinacnog dela, a da pri tome nisam napravio nikakav konstrukcijski nacrt, a kada se ti delovi sastave, oni se tako dobro uklapaju kao da ste njihove dimenzije preuzeli sa nekog nacrta. Meni uopste nije vazno da li cu neki uredjaj testirati u mislima, ili cu to testiranje sprovesti u svojoj radionici. Izumi koje sam izradio na ovaj nacin dobro su funkcionisali, tokom trideset godina nije bilo niti jedne izmene. Na taj nacin su nastali moj prvi elektromotor, vakumska fluorescentna cev bez kablova, moja turbina i mnogi drugi uredjaji."
...IPAK SU TU VANZEMALJCI (ONI DOBRI) UMESALI PRSTE, PA SU COVEKA SLUDELI... PA ZATO NIJE MARIO ZA LOVU, STO MI JE VEOMA KRIVO, JER MOGAO JE BITI NAJBOGATIJI COVEK NA SVETU..., I ONDA SE NE BI MUCIO SA RAZNIM SPEKULANTIMA I MONOPOLISTIMA, VEC BI MOGAO MNOGE STVARI DOVRSITI DO KRAJA I ONDA BI OVAJ SVET IMAO BESPLATNU ENERGIJU I GDE BI NAM BIO KRAJ..., DA JE BIO OZENJEN, ZENA BI MISLILA NA LOVU (takve smo, ali sve u interesu porodice...)
_________________ Ako sanjam-probudicu se,
ako se probudim-umrecu!
|