|
Poglavlje 4 ZAKON PADA
Kapetan je nastavio: - To se dogodilo 185. godine prema objektivnom računanju vremena.
Sveti Venoma s planete Sort je za svoje zasluge bio primljen u društvo «Svete planete
Čistilište" i, upoznavši se s novim okruženjem, u potpunosti se posvetio svom najdražem
poslu.
Njegov rad se sastojao u pokušajima da otkrije kakvi se novi fenomeni mogu dobiti ako se
kombiniraju već postojeći fenomeni.
Nešto kasnije, proučavajući kozmičke zakone, Sveti Venoma je načinio otkriće koje ga je
kasnije proslavilo, a koje je on, kao prvi pronalazač, nazvao «Zakonom pada". Sveti Venoma
je taj zakon formulirao ovako: "Sve što na svijetu postoji 'pada dolje'. «Dolje" - za bilo koji
dio planete predstavlja najbliži "Stabilan objekt", to jest točku u kojoj se spajaju sve linije bez
obzira na to odakle one dolaze.
Centri svih sunaca i svih planeta našega Svemira upravo su takve točke stabilnosti. Oni su
"najniže" točke za one oblasti prostora u koje su stalno usmjerene sve sile danog dijela
Svemira, gdje se one koncentriraju. Svaka od tih točaka predstavlja takoñer centar privlačenja
i, zahvaljujući tome, sunca i planete se održavaju na mjestima koja su za njih predviñena.
Sveti Venoma je dalje utvrdio da kada se neki objekt, ma gdje se on nalazio, pomjera u
prostoru, on ima tendenciju pada na ovo ili ono sunce ili planetu u zavisnosti od toga koja je
planeta za danu oblast kozmosa centar stabilnosti ili ono što je dolje.
Polazeći od zakona koji je sam utvrdio, Sveti Venoma je u svojim daljim istraživanjima
došao do sljedećeg zaključka: "Ako je tako, može li ta kozmička osobina biti iskorištena za
neophodna putovanja po Svemiru?" I počeo je da radi u tom pravcu.
Njegov nadahnuti rad je pokazao da, iako je to u načelu moguće, u stvarnosti, ako se koristi
samo zakon pada, ne može se postići cilj i to iz tog prostog razloga što atmosfera koja
okružuje većinu kozmičkih tijela sprečava usmjereni pad objekta koji vrši kozmički let.
Utvrdivši sve to, Sveti Venoma je svu svoju pozornost usredotočio na traganje za bilo
kakvim rešenjem kojim bi se prevladao otpor koji atmosfera pruža kretanju broda,
zasnovanom na zakonu pada. Poslije tri "luniazisa" Sveti Venoma je pronašao takvo rješenje i
čim je bila pripremljena neophodna oprema pristupio je probama.
Konstrukcija je podsjećala na veliku sobu čiji su zidovi napravljeni od specijalnog
materijala sličnog staklu. U svaki zid montirani su takozvani "kapci" od nepropustljive
kozmičke supstance "elekilpomagtistzena", koji su mogli slobodno da klize u odreñenim
pravcima. Unutar sobe nalazile su se posebne "baterije" za generiranje i ubacivanje te
supstance.
Ja sam prisustvovao prvom ispitivanju, Vaša Milosti, i pratio sam rad Svetog Venome.
Sva tajna se sastojala evo u čemu: kada su zraci te supstance prolazili kroz specijalno staklo,
oni su uništavali sve na svom putu u onoj atmosferi koja se obično sastoji iz zraka ili plinova.
Taj dio prostora je postajao apsolutno prazan, bez ikakvog tlaka, tako da, kada bi u njemu
dijete gurnulo gromadu, ona bi laka kao pero, počela da se kreće.
Na drugoj strani te neobične grañevine nalazili su se dodaci nalik na krila za upravljanje
kretanjem pomoću već spomenute supstance, kao i pomoću impulsa koji omogućuju biranje
pravca.
Dakle, kada su rezultati tih eksperimenata bili odobreni i dobili blagoslov Kontrolne
Komisije pod predsjedništvom Arhanñela Adosije, na osnovu otkrivenih zakona počela je
izgradnja velikog broda. Brod je uskoro bio gotov i odobren za upotrebu.
Brodovi novog tipa postepeno su potisnuli sve ostale, koji se ranije postojali.
31
Ipak, Vaša Milosti, kasnije je nekomfornost brodova tog sustava postajala sve očiglednija,
iako su oni i dalje korišteni na svim linijama galaktičkog prometa.
Ne mogu da negiram da su brodovi konstruirani na osnovu tog zakona bili idealni u
zrakopraznom prostoru i da su se kretali brzinom bliskom brzini zraka «egzikolnianaknian"
koji reflektiraju nebeska tijela; ali, kada bi se približili nekom suncu ili planeti - što je bilo
pravo mučenje za sve koji se nalaze na brodu - bili su neophodni složeni manevri, izvoñeni
prema Venominim projektima, zato što je takav zakon pada. Čim bi se brod našao blizu sunca
ili planete, mimo koje je trebalo da proleti, on je odmah počinjao da pada na to sunce ili na tu
planetu, a da bi se, kao što sam već govorio, izbjeglo skretanje broda s predviñenog kursa,
bila su potrebna svestrana znanja i ogromna pažnja. Prilikom prolaska broda blizu nekog
sunca ili planete njegova brzina je odstupala tisuću puta od uobičajene. Posebno je bilo teško
upravljati brodom u oblastima gdje ima mnogo kometa. Zato su svima, koji su bili predviñeni
da njima upravljaju, postavljani najsuroviji zahtjevi, i priprema za takve obaveze zahtijevala
je vrlo visok intelekt.
Ipak, bez obzira na sve prepreke, brodovi sustava Svetog Venome korišteni su, kao što sam
već rekao, i korišteni su svuda.
Brodovi sustava Svetog Venome letjeli su već dvadeset tri godine, kada je prvi put počelo
da se govori o tome da je Veliki Arhanñeo Hariton pronašao novi tip broda za kraće i duže
letove po Kozmosu.
Poglavlje 5 SUSTAV ARHANðELA HARITONA
U najskorije vrijeme, opet pod rukovodstvom Velikog Arhaela Adosija, poslije obavljenih
praktičnih proba, svi su shvatili značaj novog pronalaska koji će kasnije postati toliko poznat.
Novi sustav je jednoglasno proglašen najboljim i uskoro je bio prihvaćen svuda u Svemiru,
potiskujući pošteno sve prethodne. U naše vrijeme sustav Velikog Anñela, sada Arhanñela
Haritona, koristi se svuda. Brod kojim mi sada letimo zasnovan je na istim principima i
njegova konstrukcija nalik je na konstrukciju svih brodova izgrañenih prema tom sustavu. On
je vrlo složen.
Suštinu tog velikog pronalaska predstavlja "cilindar" koji po obliku podsjeća na obično
bure. (cilindar+bure=cilindrure)
Tajna tog cilindra jest u karakteru materijala koji čine njegovu unutrašnju površinu. Ti
materijali su meñusobno izolirani putem "ambera" i zahvaljujući njihovom rasporedu, prema
utvrñenom redu, oni mogu da djeluju na kozmičku gasnu supstancu, bilo da je to "atmosfera",
"zrak", "eter" ili neka druga kombinacija istorodnih kozmičkih elemenata, prisiljavajući je da
odmah počne da se širi unutar cilindra. Dno tog "cilindrureta" hermetički se pričvršćuje na
bočne polovine, ali njegov poklopac, koji takoñer čvrsto prianja na cilindar, napravljen je
tako da pod djelovanjem unutrašnjeg pritka može da se pomjera otvarajući ulaz u cilindar i da
ga zatim ponovno zatvara.
Dakle, Vaša Milosti, taj "cilindrure" je ispunjen zrakom, atmosferom ili nekom drugom
sličnom supstancom; pod djelovanjem zidova, supstanca se širi tako da unutrašnja oblast
cilindra postaje za nju suviše tijesna. Trudeći se da nañe izlazni otvor iz ograničenog
unutrašnjeg prostora cilindra, ona, naravno, tlaka poklopac cilindra sve dok se otvori ne
oslobode i ne dozvole supstanci u ekspanziji da izañe, poslije čega se oni odmah ponovno
zatvaraju.
Pošto Priroda ne trpi prazninu, odmah poslije ispuštanja gasne supstance u ekspanziji,
cilindrure se ponovno izvana puni svježom supstancom, i sve se ponavlja ispočetka, i tako u
beskraj. Odvija se cikličan proces i poklopac cilindrura tren se otvara, a tren zatvara.
Poklopac stavlja u pokret vrlo jednostavnu polugu koja, opet, pokreće «zupčaste kotače",
rasporeñene na bočnim stranama i na krmi broda.
Upravo uslijed kretanja tih kotača i dolazi do kretanja broda u prostoru.
Dakle, Vaša Milosti, tamo gdje nema otpora, suvremeni brodovi naprosto padaju na najbliži
centar stabilnosti; ali tamo gdje oni nailaze na otpor kozmičke supstance, ma kakva bila njena
gustoća, jedino djelovanje cilindra omogućuje brodu da se kreće u željenom pravcu.
Zanimljivo je naglasiti da su zgusnute sredine u nekom djelu Svemira najpogodnije za
punjenje i pražnjenje cilindreta, zbog čega, naravno, poluge mogu da se pokreću brže.
Ipak, ponavljam, zrakoprazni prostor ispunjen samo svjetskim eterom najviše pogoduje i
suvremenim i starim brodova, pošto, kada nema otpora, i kada se koristi zakon pada, nije
potreban rad cilindra.
Svejedno, suvremeni brodovi imaju prednosti i u zrakopraznom prostoru, pošto se lako
mogu kretati u bilo kom pravcu bez kompliciranih manipulacija, neophodnih prilikom
upravljanja brodovima sustava Svetog Venome.
Ukratko, Vaša Milosti, suvremeni brodovi, kako po udobnosti, tako i po jednostavnosti
upravljanja, neusporedivo su nadmašivali brodove koji su bili nevjerojatno složeni, a uz to
nisu pružali mogućnosti kakve sada koristimo u kozmičkim uvjetima.
Gurdjieff, "Sve i sva, ili Belzebubovi razgovori s unukom"
|
Prijava
FAQ
Pretraživač
