Budite ozbiljni i ne čudite se sljedećem pitanju:
Jeste li ikada vidjeli konop koji visi iz neba? Ili bolje rečeno konop čiji drugi kraj nestaje u plavetnilu neba? Da, reći ćete, ali samo u crtanom filmu o Aladdinu. U stvarnosti nikada! Kada biste to u stvarnosti zaista vidjeli, pa i to da se netko penje uz takav konop, ne biste vjerovali vlastitim očima. Zdrav razum uči vas da bi konop morao biti o nešto obješen.
Ipak, vjerujte mi, a to ću u ovom članku egzaktno i dokazati: konop koji visi iz neba potpuno je moguć i to bez ikakvih mađioničarskih trikova. Moram biti precizniji, pa je bolje reći ovako: konop je učvršćen za površinu Zemlje, dakle za tlo, a pada u nebo.
Da bi takvo što postigli moramo imati jako, jako dugačak konop. S obzirom na razvoj novih materijala , stvar postaje u skoro vrijeme i izvediva.
Kako sam došao na ovakvu ideju? Godine 1998. vozio sam se autom iz Zadra preko planinskog prijevoja Velebit prema Zagrebu. S desne strane ceste vidio sam ogromne sive stijene preko kojih su bile postavljene žice dalekovoda. Plavetnilo neba, sivilo stijena i žice potaknuli su me na razmišljanje. Kako bi bilo da žice stoje okomito....? Glupost, pomislio sam.
I tako je sve počelo...
Lutajući u svom “misaonom pokusu” došao sam na ovu zanimljivu ideju. Fizikalnim pristupom i jednadžbama kvantitativno sam opisao bitne stvari ovog problema. Rezultati i moguće primjene zaista su iznenađujući. Međutim, čekalo me je još jedno iznenađenje - saznao sam da su na istoj temi radili i drugi autori [1-9] . Rezultati do kojih sam došao, uvjerili su me u ispravnost fizikalnog puta, te da nisam usamljen u razmišljanju o nebeskim temama.
Ý Geostacionarni sateliti su tijela koja rotiraju u ekvatorijalnoj ravnini oko Zemlje na visini 35790 km iznad tla. Pošto rotiraju istom kutnom brzinom kao i Zemlja, sa Zemlje izgledaju nepomični. U ovom članku opisuje se vrlo duguljasti geostacionarni satelit - kabel koji dodiruje površinu Zemlje.
Ranko Artuković
http://www.zadar.net/space-elevator/index-cro.html