Pozdrav


Iz Lorkine pesme KASIDA PLACA

Ima andjela koji pevaju,
ima pasa koji laju...

Nat, ako ces da povracas, povracaj da drugom mestu....

Jel, gde je ta slobodna volja?

Inace, poeziju smatram kao vrstu meditacije, pesme, kao ZNAKOVE,
tako da jedan znak obavestava o jednom delu puta a ne o celom.

Za tebe Nat:
Pita te tvoj TAO
gde si STAO?

Pozdrav

i malih,maleckih
dzukaca ima,
kev,kev,kev...
njushkica vlaznih,
i radosnog repa,
kev,kev,kev...
shto neumorno kevcu
kev,kev,kev...
kev,kev,kev...

Odlicno...


Samo tako nastavi...

Nat, sebi u INAT....

Upravo slusam ovo i bas bih da podelim sa nekim.
Negde sam vec rekla, ali neke stvari treba ponavljati: Nikako, ali nikako nemojte zaboraviti da sijate

"Shine On You Crazy Diamond (I-V)"

Remember when you were young, you shone like the sun.
Shine on you crazy diamond.
Now there's a look in your eyes, like black holes in the sky.
Shine on you crazy diamond.
You were caught on the crossfire of childhood and stardom,
blown on the steel breeze.
Come on you target for faraway laughter,
come on you stranger, you legend, you martyr, and shine!
You reached for the secret too soon, you cried for the moon.
Shine on you crazy diamond.
Threatened by shadows at night, and exposed in the light.
Shine on you crazy diamond.
Well you wore out your welcome with random precision,
rode on the steel breeze.
Come on you raver, you seer of visions,
come on you painter, you piper, you prisoner, and shine!

MOTHER

Mother do you think they'll drop the bomb
Mother do you think they'll like the song
Mother do you think they'll try to break my balls
Mother should I build a wall
Mother should I run for president
Mother should I trust the goverment
Mother will they put me in the fireing line
Mother am I really ,dying.

Hash now baby don't you cry
Mama's gonna make all of your
Nightmares come true
Mama's gonna put all of her fears into you
Mama's gonna keep you right here
Under her wing
She won't let you fly but she might let you sing
Mama will keep baby cosy and warm
Oooooh Babe,Oooooh Babe,Ooooooh Babe
Of course mama'll help build the wall

Hush,now baby,baby don't you cry
Mama's gonna check out all your girlfriends for you
Mama won't let anyone dirty get trough
Mama's gonna wait up 'till you come in
Mama will always find out where
You've been
Mama's gonna keep you hearty and clean
Oooooooh Babe,Ooooooooh Babe,Ooooooh Babe
You'll always be a baby to me

Mother, did it need to be so high.

Pink Floyd/ The Wall

Pun pogodak.

Pink Floyd je zakon.

nastalo 22.07.2007


HVALOSPEVI MAJCI ZEMljI




Hvala ti Majko za ovu hranu kojom me okrepljujes, na nogama stojim jer Ti si moj Oslonac na koji naginjem. Vodom zivota, bez ukusa i mirisa pokazujes mi srz iluzije za svako delo koje nestaje u materijalnom. Oprostite, Vi, mala bica kojima se hranim da bih opstao, oprostite,i moje ce telo jednoga dana biti hrana za vas jer tako mora biti i ima smisla. Kako vi podarujete sebe, tako i ja zauzvrat ne trazim nista do slavu za Majku Zemlju koja nas je Njenim prahom izvajala na svom putu evolucije kroz stvaranje SVEGA!
Kako je lepo Tvoje plavetnilo Majko dok letis svemirom pravcem koji ti je odredila sudbina Sveprisutnog. Ispunjava se lepota stvaranja na putu koji nema kraja ni pocetaka, u Tebi, oh, velika Matero koja radjas bezbrojna bica da bi im dala sansu da progledaju tvojom lepotom sa kojom si ih stvarala, dajes im i duh velikih nacela koji su stopljeni u jedno, u LJUBAV, i sa znanjem da smo svi iskustva za Jednog! Tvoja plemenitost Majko, evo, to su moje oci koje su videle sve smrti dok ne progledah, dok ne videh, lice Majke Zemlje u svima!
Vecna si majko u Nama, i sa vrhova planina dozivas nas kao glas vetra, dok se povijaju stabla u naklonu i biljke i zivotinje ti odaju hvalu! Vecna si majko u kapi rose, u zori kada te obasjava svetlost da bih spoznao lepotu tvojih oblaka koji ti pevaju raznim oblicima! Video sam ptice kako kruze i letom Ti odaju postovanje dok se uzdizu visinama koje si im podarila.
Vecna si Majko sumama i gajevima, Ti koja si svima hladovina i pribeziste, okrepljenje sa izvora i miomiris koji se podize sa cveca da bi ispunio prostor bivstvovanja! I kamen prica i minerali te slave bojama i svaki metal sto se odvoji na tebi je kao nakit koji sjaji. Pricaju bica izmedju sebe i otvaraju sva vrata svih misli koje se oteletvoruju tvojim prahom, Majko, da bi im ispunila svaku zelju koje ispunjavaju za zadovoljstvo VECNOG!
Bozanstvenosti moja, Ti, koja samnom pricas kroz moju ljudsku majku, rukama si me donela na svet, uspavljivala i budila kada je potrebno, pazila na moj prvi korak i ulivala mi znanje kroz emocije i davala pravedna nacela za zivot koji je jedna velika lekcija.
Majko, Tvoj Veliki Duh lebdi nad nama, sjedinjeni smo sa Tobom, Mi koji te volimo i postujemo, ne iz straha vec iz rodbinskih odnosa sa kojima si nasu krv oplemenila i sa sjajem Duse Svoje kojom si nas obgrlila, tako nezno i zastitnicki, okriljem koje vapi za nas koji bi da budemo kao poslusna deca, koja se vracaju sa zivotnih igara uvek u topli dom.
Hladnocom smo umili lica pred smrt, toplotom vatre smo otkravili milost, svetloscu smo progledali da bi rasirili dobru vest o Tebi Majko, vence o hvalospeva ti uznosimo ne na kolenima vec kroz pesmu i igru dok igramo vecno kolo, u krugu u kome smo povezani za sva vremena!
Dirnut sam u srce koje kuca za sve, Tvojom promislju Majko, ulila si mi hrabrost I VERU za bolje sutra koje donosimo deci koja bi da se igraju haosa.
Mi smo odabrali stvaranje kao i ti Majko, od tebe ucimo o tihoj i nenametqivoj lepoti koja dise, i koja se ispoljava u graji dece koja sa radoscu i nevinoscu gledaju na buducnost koja im je uvek sadasnji tren!
U drhtaju uzbudjenja zahvaljujem ti se Majko za ushicenje i radost, za osmeh.
Moj plac koji dodire sve ljude koji trenutno pate i umiru u agoniji, za plansko ubijanje nasih malih prijatelja po klanicama, izrabljivanje svakog pedlja, Majko, Tvog uzvisenog Tela pred Velikim Duhom koji svi nosimo, ostajem zgrozen i potisten. A ipak, ostajes tako lepa, Majko, sa nepomucenom lepotom koja je neizbrisivi oreol oko nasih tela i biti. Podarila si nam slobodnu volju, ali ne da se igramo sa njom, vec da je sa ponosom nosimo kao uzvisena bica koja su te dostojna, a ne na koja bi se okrenula sa gadjenjem i prezirom. Ja znam Majko, pred svom svojom decom isto se ophoidis i blagoslove im dajes, i u tome je jos veca Tvoja uzvisenost, Majko!
Uspavljujes me zvezdama na nocnom nebu, pokazujes mi da smo svi Jedno u beskonacnom svemiru, i da smo povezani ma bilo da se radjamo i umiremo. Naucila si me Majko da je zivot isto sto i smrt, odbacujem strah kao nepotrebni teret. Uvek nam mozes dati nova tela ako to zelimo do puta dok se svi ne ujedinimo u ekstazi kada svi osecamo Stvaranje bez pocetka i kraja! Ljubav nam treba koju primamao od Tebe, Majko, i sa nase strane koju ti vracamo nezno, u osecanjima i delima koja su za Tvoju hvalu nase postojanje, Majko!
Zaspao sam Majko, siguran, u snovima ti se vracam, preobrazila si me da Te vidim, da volim, ma bilo gde da odem… To nece biti smrt kada dodje, ta neminovna koju cekam sa radoscu, vec sjedinjenje sa Tobom, Majko!
Hvala ti Mater!


Ovo sam napisao danas i zeleo sam da podelim sa svima vama. Pustio sam psihodelicnu muziku i jednostavnon sam poceo da pisem. U jednom momentu su mi posle suze, osecao sam se i ushiceno i tuzno, setno...
Preplavila su me osecanja, duboka i iskrena... Ljudi, jednostavo, sve vas volim!
Pozdrav.

Mislish li ti da su
Staze smrti cvecem prekrivene
Mislish li da si deo Prirode
U jednom bljesku Iluzije

Usmrti secanje i kreni
Kreni u zivot bez
Setnih pogleda unatrag

Napusti nas uklete
I pronadji one shto pevaju
Suncu i sijaju razumom

Pobegni od nas pomrachenih
Vechno zednih
Ljubavi i uzivanja

Nashe Iluzije su
U nashim chashama i tu
Mesta za tebe nema

Tu mesta za tebe nema
I zato bezi
Bezi bez obzira na Iluzije
O vechnosti i ljubavi

Pesme su prevarile mnoge
Ne daj da prevare i tebe

Bezi u Prirodu Luana
Kada nju spoznash
Videcesh i mene
Pravim ochima
Ochima ljubavnice
I pramajke

Tada cesh spoznati moju patnju
I tako je unishtiti.

01.1988

Svidjami se Nat, brate(mogu li tako da te zovem)?




BASTINA SVESTI



Svest ostaje
kao pomak ka oslobodjenju,
ko jos mari za telo
osim ako ti je ono sva sloboda!

Svi odgovori su u tebi,
samo postavi pitanje,
seti se znanja,
ti si iskustvo Stvoritelja
u ovom svetu gde si Bog!

Rasprostri sebe u svim pravcima
sa otkrovenjem da podarujes blagoslove,
ljubav sa znanjem je sve sto trebas
dok se uzdizes stepenicama slave!

Misli su gravitacija koja stvara
svemir u tebi i van.
Sve je iluzija i zaborav
ako ne dostignes krajnji cilj,
ujedinjenje sa Jednim!

Slobodna volja
i Bastina Svesti,
sredina u nepostojecem vremenu.
Ne biraj da ne budes biran.
Tama ili Svetlo!?!
Ili nista…

ma mozesh,brate,

eto,vidish i sam da je tu ,probash i vidish da moze
ko sam ja da tvoju slobodnu volju sputavam
shto se mene tiche mozesh je slobodno manifestovati uvek
a i ja cu isto tako,evo josh par pesmica iz faze koja ti se vidim svidja


PEPELjARA

I

Ceo svet je pepeljara
U koju otresamo pepeo proshlosti

Pepeo secanja na ljubavi
Koje su proshle

Pepeo navika koje to jesu
I navika koje to nisu

Pepeo suza prolivenih
Uzalud

Pepeo osmeha koje niko nije
Upio i oplemenio

Pepeo jalovih pokushaja
Da dosegnemo vechnost

Pepeo secanja na roditelje
Koji nisu ispunili sliku
Koju smo godinama zamishljali

Pepeo koji je ostao
Od razocharenja roditelja shto
Deca nisu ispunila ochekivanja.

04.1990

PEPELjARA

III

Soba dobija chvrste oblike
Dok ulazish i budish me
Usnulog u pepelu
Ponovnog radjanja

Sa svakim delom tvoje odece
Koja pada na pod
Ubijash deo mog sna
Da su ljudi od pepela stvoreni

Jer tvoja je koza
Tako nestvarno
Ziva i ruzichasta
U sobi ispunjenoj pepelom proshlosti

Zamishljam kako ti krv
Teche venama
Dok me tezina tvog tela
Uverava u stvarnost nasheg postojanja

Plasheci se da ne utonem u san
Uzimam te grchevito
Ochajnichki
Upijajuci svaki drhtaj tvog tela

Na kraju,cigareta
I dok trazeci pepeljaru
Nemarno pitash
"Gde tresesh...?"

Kazesh mi da odlazish
I da te vishe necu videti
Uzalud trazim pepeljaru
Ti si vec na vratima

I moja je soba
Ponovo
Jedna velika
Pepeljara.

04.1990.

PEPELjARA

V

I ljudima se nazivamo
Jer pepeo nismo
Sve dok nekome pripadamo

I ljudima se nazivamo
Jer ne idemo gde nas
Vetar odnese
Vec tamo gde nas
Volja i zelja vode

Po ovoj planeti - Pepeljari.

04.1990.

Pearl Jam - "I'm Open"

a man lies in his bed in a room with no door
he waits hoping for a presence, something, anything to enter
after spending half his life searching, he still felt as blank
as the ceiling at which he's staring
he's alive, but feels absolutely nothing
so, is he?

when he was six he believed that the moon overhead followed him
by nine he had deciphered the illusion, trading magic for fact
no tradebacks...

so this is what it's like to be an adult
if he only knew now what he knew then...

i'm open
...
come in

lying sideways atop crumpled sheets and no covers
he decides to dream...

dream up a new self for himself

PEPELjARA

IV


Izmedju smrti i proshlosti
Izabracu smrt

Shta je sivilo dodira
Prema vechnoj trulezi
Kako da te dotaknem
A da mi u ruci ne ostane
Prah i pepeo

Proshlost se raspada
Uvek kad pozelimo da je vratimo
Ubijena dodirom vazduha

Zato,u smrt
U trulez,u raspadanje
Ali zauvek
Bez vracanja i secanja
Bez uzaludnog bola
I ponovo bola
I samo bola.

04.1990.

Posle svega,
zelim da ne ostane
u tebi neshto shto
ce te secati na mene.
Neshto shto ce ti u dugim
setnim nocima
iseci osmeh bolnom oshtricom tuge
nateravshi te da se setish tih dana.

...... ....... .... .....
.. ....
.... .. .. .....
.... .....

Posle svega,
i sada
nalazim vlasi tvoje kose
svuda oko sebe.
I na mojim koshuljama.
I na mom krevetu.
I na podu moje sobe.
I na sedishtu mog auta.
Sve te vlasi kupim i bacam
daleko od sebe da me ne
podsecaju na tebe.

Postoji jedno mesto
gde su na sigurnom
i odakle ih ne mogu odagnati.

Vetrovi secanja me tada
oduvaju na oblacima ljubavi.
Grom strasti me obara na zemlju
pored izvora cheznje gde se
ponovo pojim cheznjom za tobom.

To mesto su moji snovi.
Iz svojih snova
ne mogu isterati
tvoje ochi.
Tvoje lice.
Tvoj osmeh.
Tvoje poljupce.
Tvoju kosu.
Tvoju kosu.

Posle svega,
i sada
me majka zatiche kako
spavam prstiju rashirenih i zgrchenih
sanjajuci kako mrsim tvoju kosu.

Ne mogu te isterati
iz svojih snova.

Posle svega,
ne mogu.

06.1987.

Sve je u rukama chovekovim,a sve mu ispred nosa umakne samo zbog kukavichluka ... to je aksiom ... i zanimljivo je chega se ljudi najvishe boje !
Novog koraka i svoje nove rechi najvishe se boje.

Dostojevski - " Zlochin i kazna "

Cheznem da ti kazem najdublje rechi koje ti imam
reci: ali se ne usudjujem strahujuci da bi mi se
mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu
svoju u shali.
Olako uzimam bol svoj strahujuci da bi to
mogla ti uchiniti.

Cheznem da ti kazem najvernije rechi
koje ti imam reci: ali se ne usudjujem
strahujuci da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblachim u neistinu i govorim
suprotno onome shto mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujuci da bi to mogla ti uchiniti.

Cheznem da upotrebim najdragocenije rechi
shto imam za te: ali se ne usudjujem
strahujuci da mi se nece vratiti istom merom.
Zato ti dajem ruzna imena i hvalim
se svojom surovoshcu.
Zadajem ti bol bojeci se da necesh
nikada saznati shta je bol.

Cheznem da sedim nemo pored tebe;
ali se ne usudjujem jer bi mi inache
srce iskochilo na usta.
Zato brbljam i caskam olako
i zatrpavam svoje srce rechima.
Grubo uzimam bol svoj
strahujuci da bi to mogla ti uchiniti.

Cheznem da te ostavim zauvek;
ali se ne usudjujem strahujuci
da bi mogla otkriti moj kukavichluk.
Zato ponosito dizem glavu
i dolazim veseo u tvoje drushtvo.
Neprekidne strele iz tvojih ochiju
chine da je moj bol vechito svez.

Rabindranat Tagore

Igra bez granica


Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza sto su me stalno pratile

Da te bar mogu poljubiti
bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja
sto se bas na nas zalijepe

Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise

Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane

Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al' toga nema i ne postoji

Da se bar mogu zaljubiti
u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru
tako da dolje ne vidim


"Ve sakam site!"- Toshe

R.i.P.

PAIN OF SALVATION
Nihil Morari

[Homines Fabula Finis]

"See me"
"Hear me"
"Need me"
Some things will never change
"Touch me"
"Heal me"
Mankind remains the same

Oceans
Forests
Nations
Now everything bears our name
While Earth is bleeding
Nothing will remain
Nothing prevails

We were stuck in this world of change
Expecting it to remain
Now nothing is left unstained

No!

When there's nothing more that we can trade
Own
Steal
Or sell

When there's nothing whole because we took it apart
And
Just left
Moved on

When there's nothing left for us to break
Use
Abuse
Or rape

Then you're free to count how much you saved

I can see the ways we fail
I can see us fall so easily
A structure far too frail
I can see 40,000 years of knowledge and history
Invested in this child
Spoiled and stained by proud divinity
Gaining at best the perspective and wisdom
Of not even a fleeting century

We have now reached the final ten thousandth of a second
of our evolutionary year, as we hit 2,000 at a birth rate
of 250 people a minute

Tell me
How are we supposed to survive?
If we're acting like fools
All dropping dead to stay alive?
Someone tell me
Please just show me
If there's nothing to do, God we'll turn to you
But if we're an image of you
I reckon you are just as puzzled and ugly too

You think we have developed fast; that we're civilized and intelligent
I'll let you in on a secret: we have developed Things!
The rest is simply knowledge passed on
(I can see us drain this world
I can see us buying loss too cheap
Terra Sterilia washing its bronken hand of us now
Creation's blackest sheep!)
Hell, 99% of humanity couldn't put together a simple light bulb if you
put a gun to their heads!
And the intellect rubs off on fear

The year 2,010 AD: 6,823 Million people
2,020 AD: 7,518 Million people
2,030 AD: 8,140 Million people
2,040 AD: 8,668 Million people
2,050 AD: 9,104 Million people

I can see us read the signs
But spell them out in backward travesty
I see us close our eyes
To all the wounds that we inflict to this world by being "free"
We love this world to death
Purchasing our lifestyles with our lives
Defending our momentarily nations
With the loss of our priceless earthly home

It's not hard to reach the top
It's not hard not knowing when to stop
It's not hard to take all
Not very difficult to fly if you settle for a fall
It's not hard to cross a line
It's not hard to push and go to far
Some creatures cannot climb
Then there are us who cannot even learn how to stay alive

I'm sorry!
For the things we did and did not do
Forgive us; the fools that rushed ahead without a clue
I am sorry
Please forgive us
For this human lack of humanity
This evolutionary travesty
This tragedy called "Man"
...called "Man"...

I'm sorry!
For the things we did and didn't do
Forgive us; the fools that rushed ahead without a single clue
...without a single clue...

PAIN OF SALVATION
Iter Impius

[Martius, son of Mars]

[Obitus Diutinus]

[Mr. Money:]
I woke up today
Expecting to find all that I sought
And climb the mountains of the life I bought
Finally I'm at the top of every hierarchy
Unfortunately there is no one left
But me

I woke up today
To a world that's ground to dust, dirt and stone
I'm the king upon this withering throne
I ruled every forest, every mountain, every sea
Now there're but ruins left to rule for me
And... you see, it beckons me;
Life turned its back on us
How could you just agree?
...how? I just don't see...

I woke up today
To a world devoid of forests and trees
Drained of every ocean, every sea
Just like a useless brick upon the shore
The morning after the storm
That swept the bridge away
Relentless tide
No anger
Just this relentless time
That calls us all on
But...

I'm never crossing that line
Leaving this world behind
I will stay on my own
On this bloodstained throne
I rule the ruins and wrecks
And the dust, dirt and stone
I rule rage rod and rattling of bones

I am on my own
I am all alone
Everything is gone
Stuck forever here
Already cold

I'm never crossing that line
Leaving this world behind
I will stay on my own
On this bloodstained throne...

I'm never crossing that line
Leaving this world behind
I will stay on my own
On this bloodstained throne
I rule the ruins and wrecks
And the dirt and the dust and the stone
I'm the ruler of rage rod and rust
And the rattling of bones
Ruler of ruin...