Ima mnogo takve dece nego je problem sto je takodje i mnogo dece koje zagorcavaju onoj prvoj deci zivot.
Mislim da bi bilo mnogo humanije da deci od malena govorimo istinu nego da im dajemo lazne predstave sveta. Tako bi izbegli mnoge frustracije koje nastaju od razocarenja u ovaj svet.

nekad se i u bibliji nadje cistih bisera

"Dok dijete bijah , govorjeh kao dijete i misljah kao dijete.
kada covjekom postadoh , odbacih djetinjasto...."

mnogi ce ovaj pasus shavtiti kao odu djecijoj nevinosti medjutim u daljnejem tekstu govori se o potupunom razumjevanju sebe i svijeta oko sebe tako da je kontekst navedenog citata jasan

Mozda malo preciznije: da decu osposobimo da vide istinu i jos vaznije, da ih ohrabrimo da je citavog zivota traze – jer istina koju im saopstavamo je nasa istina, ne njihova.
Takodje da ih osposobimo da vide i nadju ljubav i lepotu.

Izgleda da na ovom forumu pomalo nedostaje vibracija radosti,
sreće, osmjeha ...

A ona čuvena mudrost nam kaže za Svijet:

Kako je Gore (u Glavi/Duhu/),
tako je Dole (u Nogama//Materiji).

Zato Glavu Gore!
Noge Dole!
I Zaplešimo!

SVI ZA-JEDNO!
JEDAN ZA SVE!

Jer,
SVI U JEDNOM, JEDAN U SVEMU ...
... TO JE SVE(t)!!!

Svijet u biti i ne postoji kao nesto sto se moze definirati ili sto ima stalan oblik, samo kao projekcija nase relativne percepcije, ako ga gledamo ocima ljubavi moze izgledati divno i cudesno mjesto, kao i sablazno ako ga gledamo ocima straha.
Niko nikoga ne ugrozava, sve je to prolazna igra Uma, danas jeste , sutra nije...kolo srece se neprestano okrece...igra neprestana zvana ZIVOT.

Savrsheno precizno
tesko da bi moglo preciznije,
ostaje mi samo da odaberem kamen,ma shta kamen,kamenchinu,i da ove rechi u nj ukleshem/izvibriram
I tako savrsheno "MOJ pogled na svet"

Slazem se. Sa cime je najbolje poceti u tom osposobljavanju?

Tesko je podizati djecu a da svjesno ili nesvjesno ne unesemo malo

svoje volje i shvatanja istine. A u njima su isto neke duse koje

zele da se izraze na svoj nacin , koje su dosle ovdje sa nekim

svojim planom i cini mi se da im treba najvise ljubav i harmonija u

domu koji su odabrale da zive i da se nadamo da cemo ih svojim

primjerom usmjeriti na konstruktivnu stranu.
Naravno da im treba pricati o negativnom uticaju koji se danas kroz

medije, filmove, video igrice, skole, knjige sprovodi na djecom ali

opet to moraju da vide i od nas, da se i mi borimo od tog uticaja.
Ako ja radim suprotno od toga sto pricam, djeca to jasno vide i tu

se prica zavrsava.Ako sam ja sebicna kako cu ih uciti nesebicnosti, ako ja nemam ljubavi kako cu ih uputiti na ljubav.Primjer i samo primjer.
Izuzetno razumijevanje, strpljenje , ljubav i nesebicnost je potrebna da im dali nesto lijepo da ponesu u zivot , sto ce im biti inspiracija da traze svoj put na najbolji nacin koji znaju, a da opet to bude samo njihovo, nikako nesto nametnuto od nas.
E sad tko je ovoliko savrsen od samih nas ,mada, mozda nam iskustvo sa djecom pomogne i da postanemo.

Dakle, EM, kad postavis pitanje
Za mene je ovo jedna od najosetljivijih zivotnih tema i sve sto bih mogla reci mi se cini nepotpuno i nedoreceno.
Mozda je to zbog toga sto je svako dete jedinka za sebe u tolikoj meri, da mi svako unapred dato pravilo vezano za vaspitanje izgleda kao vestacki stvoren okvir u koji pokusavamo da uguramo svu stvarnost, sav kosmos jednog ljudskog bica. A to nije isto kao poigravanje sa nekom apstraktnom teorijom.
Ja bih najradije navela situacije i rekla „u ovom slucaju mislim da sam postupila dobro“ s obzirom na ... „ovde mislim da sam postupila lose“, jer .... Ali ko zna, gledano iz nekog sireg plana, mozda bi stvar sa ta moja dva primera bila upravo obrnuta.

Ali bih se svakako slozila sa Sofijom u svakom delu posta.
Deca su duse koje su dosle ovamo da bi se izrazile na sebi svojstven nacin i naucila svoje lekcije, ne nase. Takodje i da bi nas, svoje roditelje, necemu poducile.
A opet, od trenutka kada otvore oci, i jos pre, upijaju nas, nas nacin ponasanja, nacin razmisljanja, nacin osecanja, nase istine kao svoju jedinu stvarnost. Reci po sebi su pri tom manje vazne, puno je vazniji licni primer i osecanja koja se razmenjuju.
Do trenutka kada pocnu da je dovode u pitanje i otkrivaju svoju sopstvenu.

Nas odnos prema njima za njih je odnos citavog sveta prema njima. I od atmosfere koju im pruzimo kod kuce, od ljubavi koju dobiju, zavisi da li ce odrasti u osobe koje ce dozivljavati svet kao strasno i opasno mesto, koje ce se plasiti svoje senke i sumnjati u svoje sposobnosti ili u osobe koje ce imati hrabrosti za zivot. A ta hrabrost i unutrasnja cvrstina/mekoca/savitljivost ce ih osposobiti da gledaju i istrazuju svet i sebe sirom otvorenih ociju.

Dok uce da hodaju, padaju i povredjuju se i to se ponavlja citavog zivota. Nas najiskonskiji impuls je da zaustavimo pad i zastitimo ih. A mozda ih time sprecavamo da nauce lekciju, rezemo im krila i uveravamo orla da je kokos, u cijoj je prirodi da ceprka po prasini. Ako ih pustimo da padnu, mozda im prenosimo poruku: niko nikada nece biti tu da te pridrzi. I svako je unapred dato pravilo nistavno. Svaka pojedinacna situacija je za sebe.

Tako sam se ja pitala i pitala sve dok se nisam setila da su moje cerke – kao i sve druge - u stvari mudre duse, koje su mudro birale svoje lekcije i mene, na kraju, takvu kakva sam, sa svim mojim ogromnim potencijalom da napravim greske. I od trenutka kada sam se toga setila, nas je odnos postao neuporedivo spontaniji i harmonicniji. Odjednom je postalo nebitno da li cu ih pridrzati ili pustiti da padnu, jer je od konkretnog akta puno vaznija ona – najcesce podsvesno preneta - poruka koja ga prati. Nase poverenje, da oni nisu nemocna bica koja tek tako padaju, vec mudre duse koje su brizljivo birale "sebe", pazljivo sastavljale svoj ugovor i da su ovde sa ciljem i svrhom. I da je svaki njihov pad kosmicki dogadjaj iz koga uce, rastu i razvijaju se.

Da, slazem se i sa ovim. I zato smatram da je jedna od najvaznijih stvari koje roditelji treba da nauce svoju decu zapravo nacin kako da postignu tu hrabrost i cvsrtstinu/mekocu/savitljivost kada padnu. Bilo fizicki, bilo emocionalno.
Jer znamo da su traume iz detinjstva najjace i da neki padovi nazalost traju godinama a poneki i celog zivota a da se ljudi nikada ponovo ne podignu.

S obzirom da sam dobila prijedlog da svoj siri pogled na svijet pisem na sirem topiku a ne na nekom konkretnom , onda se nadam da ovdje mogu izraziti svoje misljenje .
Dakle moj siri pogled je da iza svih ovih manipulacija ovim svijetom bilo da su one zastupljene novim ili starim teorijama ima nesto vise i neka zona gdje postajemo nevidljivi i gdje ne moramo u strahu da budemo opremljeni kao vojnici svim mogucim sredstvima da nas ne ugusi ovaj ili onaj otrov.
Do te zone se dolazi cistim Srcem i cistom Dusom i odgovori su tamo u tisini Srce i Duse kad se sve teorije izbace iz glave i ostane samo tisina a ta tisina nosi u sebi zvuk Vjecnost a u zvuku Vjecnosti je svo znanje .
Mnoge teorije manipulacije, koje nam se pokusavaju predstaviti kao opasne i sijati strah a do kraja nisu ni same sigurne tko je u pozadini, su samo jedan okov kojima nas netko pokusava zarobiti da ih proucavamo u nedogled i da ostanemo vjecno zarobljeni u tom okovu i cekamo Val koji mozda dodje a mozda ne dodje.
Ako ne dodje reci ce, nije mogao jer ga je chemitrails sprijecio
Nesto mi govori da u sve ove teorije manipulacije su sile tame uplele svoje prste i u sarenom omotu nam sa istinom nude svoje viruse koje kad uplivaju u Um, tesko je znati sto je nase a sto njihovo.
A tako je bilo oduvijek na ovoj planeti, da li preko "svetih" knjiga, da li preko novih knjiga i onda od tolike buke niko nije mogao slusati svoje srce.
Dakle moja namjera je bila reci, kako na ovom , tako i na mnogim postovima, da svatko trazi u svom Srcu , jer je Um varljiv i nepostojan a onaj ucitelj u srcu ga nece nikada iznevjeriti jer je i sama njegova zelja da se bice jednom probudi i sjeti se SEBE.
Taj moj pogled na svijet, ne mora biti ni vas, ne mora te ga prihvatiti, kao sto ni ja ne moram prihvatit nicije gledanje, niti mogu na silu nesto vjerovati.
Kako je netko posvetio svoj zivot proucavanju manipulacije u ovoj kreaciji, tako je netko odabrao da trazi odgovore unutar sebe, bez da ista zna spoljno.
Ja ne znam da pricam bas mnogo o manipulaciji jer sam u jednom momentu prestala to sve da citam jer svuda su govorili da se mijesa istina i laz i onda mi je ostao onaj unutar mene "glas" da ocjenjuje zivot oko sebe.
Sve te stranice su stalno predvidjale katastrofe koje se nikada nisu desile a sve to njihovo predvidjanje je strahom obojeno a kome je u interesu da siri strah, da ce pasti asteroid ili ce biti rat taj i taj.
Ovo ne znaci da manipulacija ne postoji, postoji itekako i tako je strucno zavijena da siri svoje pipke i na mjestima koji se navodno bore protiv te iste.
Posto je covjekov Um varljiv i ljudska podsvijest kompleksna , tesko je znati sto si sa pilulom istine jos popio.
Ja vidim da covjek ciscenjem sebe moze da bude otporan na svaku vrstu manipuliranja jer mu ono sto izgradi u dusi niko ne moze oduzeti ma koliko mu ovaj zemaljski zivot trajao.
Neko vidi da mu pored toga trebaju i orgonski topovi, pa nek ih i koristi, nemam nista protiv.
Duboko vjerujem da je istina jednostavna a da se nama namjerno ubacuje kompleksnost znajuci prirodu Uma da ce lako da se zarobi u novom lavirintu, jer nekome ocigledno ne odgovara da se jednostavnost te istine otkrije.
Ako je nekome ovo moje razmisljanje totalno pogresno, nek ide svojim putem , kao sto cu i ja svojim i kao sto sam rekla jednoj osobi privatno, ja nemam nikave moci da uticem na bilo cije misljenje, niti na bilo koji nacin mogu svojim pogledom na svijet diskreditovati bilo koga.
Ako moja komunikacija nije zvucala savrseno i neutralno, treba znati da ja nisam toliki savrseni pisac da uklopim rijeci bas onako kako bih ih identicno htjela prenijeti.
A vec smo mnogo puta rekli da covjek projektuje svoju realnost na drugoga i da cesto vidi u tudjim rijecima pogresne namjere i ideje jer ne moze se staviti u realnost te osobe i stvarno osjetiti sto je ona zeljela reci.
Sukobi se desavaju ali svjestni ljudi ih prevazilaze na bolje nacine od neprijateljstva a onaj tko bolje poznaje ljudsku prirodu znace da niko nije imun na povrijedjenost ovakvu ili onakvu.
Zalosno je samo, jako zalosno da ljudska rasa se dijeli i dalje na milione dijelova, na svjestne i nesvjestne, probudjene i uspavane i srce mi govori da to ne dolazi iz svijet Duha gdje smo svi jedno nego bas iz svijeta manipulacije koji hoce da izmisle nove metode podjele kad im vec nisu upalili stari.
Na kraju vrijeme ce pokazati svima nama sto je istina , putujete , mozda se jednom i sretnemo negdje i nasmijemo svim ovim nabulozoma sto smo pisali i radili.
Sretno.

Sophia,

Pročitao sam ovu tvoju poruku nekoliko puta i još uvijek mi nije jasno šta si htjela da kažeš?! Stvar mi nekako zvuči iracionalno, mada se možda tu radi samo o jednoj mojoj subjektivnoj intepretaciji. U svakom slučaju, pokušaću to i malo šire obrazložiti:




Znači, postoji neka zona koja je mnogo ljepša od ove a ona se nalazi - “iza svih ovih manipulacija ovim svijetom”. Dakle, postoji i manipulacija svijetom. A ona je zastupljena u - teorijama!? U teorijama?! Sophia, od teorija ljudi ne ginu, dok usljed manipulacije oni i ginu, a to se dešava upravo i u ovom momentu kada ovo pišem. Ako uzmemo u obzir malo širu istoriju, onda se tu radi o milijardama ljudi. O patnji i razaranjima da ne pričamo. Nadalje, gdje imamo manipulaciju, tu imamo manipulatore i manipulisane. Onda se postavlja pitanje, ko je manipulator i zašto?! Zašto uopšte nas neko treba manipulisati, pogotovo kad ima na raspolaganju onu ‘tvoju zonu’?! Ili zašto bar mi nismo sada u toj zoni, ako ne mogu oni, nego smo upravo ovdje gdje jesmo?! Da li se stvarno radi samo o teorijama ili o jednoj čvrstoj praksi koja je prilično opipljiva za one koji obraćaju pažnju na realnost u kojoj žive? Da li možda sve to može da ima i neke veze sa razvojnim stepenom naše svijesti?



Milozvučno i nadasve poetski rečeno, a koliko to ima veze objektivnom realnošću, to je već pitanje!? Ali recimo da ima. Dakle u tu zonu možemo stići samo sa čistom dušom i srcem, a ne možemo, zato što su oni trenutno ‘prljavi’, tj. – nisu čisti. Dobro, na neki način i to se može probaviti kao jedan ezoterički koncept. Međutim, kad se o načinu postizanja te ‘čistoće’ radi, tu već imamo jedan od onih čuvenih suptilnih ‘cointelpro-koncepata’ (promocija misaonih centara nebitka):



Da li to prevodu znači: Isključite mozak Ne treba vam! Stavite glavu u pijesak, meditirajte, po mogućnosti u bašti, među tulipanima. Samo se opustite i ništa ne razmišljajte. Sve znanje koje vam je potrebno je tu u vama. (Tvrdokorni hrišćani kažu isto, samo za Bibliju). Danas u opticaju nalazimo i kojekave recepte za to u smislu dostizanja tih znanja uz pomoć postizanja unutrašnjeg mira (transedentalne meditacije, hiperdimenzionalne vježbe, rituali itd.) na bazi indukcije promijenjenih stanja svijesti.

Slažem se da postoje znanja koja se mogu izvući iz sebe, međutim, postoje i ona do kojih se može doći samo jednim aktivnim učešćem u Svemu Što Jeste. Nadalje, stečeno znanje se mora i aplicirati. Na osnovu načina njegove aplikacije, odnosno, efekata koje je njegova aplikacija proizvela, čovjek je u stanju da ga i dokaže ili demonstrira (ako se radi o stvarnom znanju). Međutim, tu opet imamo i jednu obaveznu i aktivnu upotrebu uma. Ili što bi neki rekli: “Skupljanje znanja je analogno punjenju auta gorivom, dok se brzina postiže njegovim korištenjem”.



Sve naravno zavisi od toga s kojeg aspekta, kao i sa kojeg razvojnog nivoa svijesti se posmatra. Što je čovjek svjesniji – utoliko će osjećati manje straha. Predstavljanje nekih konspirativnih teorija s ciljem da bi se ljudi isprepadali može ispuniti svoju svrhu samo kod ljudi koji su niske svijesti. Takvi inače idu čak i u kino da gledaju neki film strave i užasa, samo da bi se isprepadali. Onda kad se treskaju na stolicama i vrište, neko bi rekao ih neko namijerno plaši, protiv njihove volje. Nadam se da ovdje nećemo o takvima.
One koji razmišljaju svojom glavom nije baš tako lako prevariti, niti uplašiti. Možda se upravo zato obeshrabruje jedan takav pristup, odnosno, promoviše – “slušanje unutrašnjeg glasa”?!

Nadalje, ukoliko se taj ‘hipotetični val’ shvati u pravom kontekstu, onda bi trebalo biti jasno to da on nije nikakav “obavezni spasitelj”. Radi se možda samo o jednom potencijalnom “pomoćnom sredstvu” kojeg će moći iskoristiti oni koji su ostvarili adekvatan nivo svijesti. Dakle, - opet svijest, opet – svjesnost. A čini se da to nije obavezno povezano s čovjekovom sposobnošću da čuje onaj “unutrašnji glas”.

Na kraju krajeva, došao on ili ne, suština je u - individualnom razvoju čovjekovog bića. Ukoliko čovjek pri tome dobije neku “pomoć sa strane” u smislu tog talasa ili nečeg drugog – odlično, a ako ne dobije, - opet dobro. Oslanjanjem na samog sebe takođe se može prilično efikasno učiti i napredovati.



Da, to je vjerovatno tako. Ali kao što kažeš, mi imamo - um. Za šta on služi? Za razmišljanje ili isključivanje! Dakle, i ‘sile tame’ postoje. One aktivno djeluju na nas odnosno, realnost u kojoj živimo. S obzirom da su one i veoma inteligentne, bilo bi za očekivati da će pokušati što duže da ostanu nevidljive, ili će nam se u najboljem slučaju predstavljati kao ‘sile svjetlosti,’ a ne - tame. Recimo kao anđeli ili spasitelji neke druge vrste. Dakle, radi se ipak o jednom modalitetu manipulacije čovječanstva. Međutim, mi imamo mozak. Možemo razmišljati, pa tako imamo i potencijal da se odupremo toj manipulaciji. Da definišemo ‘viruse’ koji su “uplivali u naš um” i da ih izbacimo napolje. To što će mnogi od nas možda sjediti i u off-mode čekati da im neki “unutrašnji glas” sve objasni, u stanju blaženstva i u “jedinstvu s jednim”, ne podrazumijeva da neće biti i onih koji će pružiti jedan aktivan i adekvatan otpor na bazi stečenog znanja.



Da, ukoliko govorimo o istinskom Ja/sustini/duši. Samo što kod ispravnog načina ‘buđenja’ i ‘sjećanja sebe,’ postoji mnogo nesporazuma, što nije nimalo slučajno!



Tako i treba.



Dakle, stvar ličnog izbora. Sve drugo bi podrazumijevalo kršenje nečije slobodne volje. S tim u vezi, očigledno si previdjela i jednu bitni činjenicu a to je da postoje i oni treći, koji gledaju - i unutra i napolje. Dakle, postoji i ta opcija a upravo tu opciju smatram najpravilnijom. Nije li cijela istočna gnostika zasnovana upravo na tome?! (Nekim “slučajem” ti nisi našla za shodno da posvetiš tome malo pažnje!?)



“Unutrašnjih glasova” ima raznih, kao što postoje i razni izvori “unutrašnjih glasova”. Na primjer, prije par godina Bush je poslušao “unutrašnji glas” koji ga je savjetovao da napadne Irak. Rezultat: preko 655 hiljada mrtvih, o razaranjima da ne pričamo. Naravno, ovo je bio samo jedan ekstremniji slučaj. Doduše, i za one koji se povežu sa svojom dušom takođe se može reći da mogu “čuti” taj unutrašnji glas, tako da ćemo zamisliti da pričaš o ovom drugom ‘ekstremnom’ slučaju.

Sada se već samo po sebi postavlja par pitanja. Kako znati koji je “unutrašnji glas” onaj pravi? Ti kažeš da “tvoj unutrašnji glas glas ocjenjuje život oko tebe”?! To odmah implicira da ne moraš koristiti svoj vlastiti umu, jer ti se sve servira na gotovo. Ti jedino što trebaš, to je da slušaš onaj glas! Dobro, ukoliko se radi o glasu tvoje duše koju možeš stalno da čuješ, onda si ti prva osoba koju na neki način poznajem i koja je obavila tzv. veliki posao (alhemija), odnosno, uspostavila permanentnu vezu sa svojom sustinom/gospodarom/dusom/istinskim Ja (gnostika).
Ili možda samo pričaš o tome, onako – teoretski?!



Misliš “širenje straha” s aspekta čitaoca, odnosno, posjetioca vebsajta, pa tako i tebe lično?! Da li je ovo sada bila interpetacija onog tvog “unutrašnjeg glasa” ili tvoje ličnosti? Meni se čini da se ovdje radi o percepciji od strane ničega drugog, do tvoje ličnosti koja naravno raspolaže tvojim umom, kao što je slučaj sa svima nama. Šta se zbilo sa “unutrašnjim glasom”?! Meni ovo predstavlja samo jedan jedan primjer prelaska iz percepcije u - projekciju.
Ako se ne varam, ni ti ni ja ne bi živjeli tamo gdje sada živimo da jednu katastrofu nismo doživjeli?! Da li je ta katastrofa bila predviđena? Da li su prije nje postojali neki znakovi? Naravno, govorim o ratu u bivšoj Jugoslaviji. Postojali su, samo smo mi bili slijepi, kao i većina drugih, pa ih nismo mogli vidjeti.

O tome sam već nesto pisao ovdje:

http://galaksija.blogspot.com/2006/10/n ... ndrom.html

Neke je njihovo sljepilo skupo koštalo. Drugima ni dan danas nije bilo jasno šta se zbilo i zašto. Neki će misliti da sve znaju a neki će aktivno krenuti u potragu za odgovorima na pitanja uzroka ljudskih katastrofa kako bi se one razumjele i eventualno spriječile u budućnosti. Biće i onih koji će sjesti među tulipane i pokušati da dođu do odgovora uz pomoć “kontemplacije vlastitog pupka”, a neki će čekati da im onaj “unutrašnji glas” sve lijepo i natenane objasni. Naravno, koji od ovih pristupa je najpravilni, to neka svako sam odluči.



Tačno! Stoga je upravo razvijanje vlastite pronicljivosti od ključnog značaja u razvoju čovjekovog bića. Samo uz pomoć svoje lične razboritosti i pronicljivosti, čovjek može da razabere “žito od kukolja”, odnosno, da poveća nivo svog bića. Onima koji se tu isključivo oslanjaju na onaj “unutrašnji glas”, želim svaku sreću.



Da, u slučaju kad čovjek nije razborit.



Da, samo ovdje opet imamo problem u vezi ispravnog načina “čišćenja” sebe.



Ni ja! Orgonska energija, reiki, prana, chi, skalarna energija… je takođe dio objektivne realnosti i ona je kao takva nekima interesantna za proučavanje, osim ako ne spadaju u one koji znanje o njoj dobijaju direktno od onog ‘unutrašnjeg glasa’.



Ovaj koncept se u ezoterici neprestano ponavlja a niko da nam napokon kaže tu ‘jednostavnu istinu’, osim da je ona - jednostavna.



Mislim da je to sasvim pravilan stav.



To je tipično za sve nas, ‘vanjske ljude’.



Dakle, bitno je postati svjestan, odnosno, proširivati svoju svijest a na svakome lično leži odgovornost za to kako će to raditi.



Slažem se da su podjele među ljudima žalosne, međutim, nekim slučajem izostavila si onu najvažniju a možda i jedinu koja je bitna: na našem “spratu” postoje suštinski dobri ljudi a postoje i ljudi koji su suštinski zli. Postoje oni s dušom a postoje i oni bez duše. Naravno, kad ovi drugi ne bi manipulisali one prve, lakše bi se živjelo. Kad bi oni prvi bili malo svjesniji, ovi drugi ih ne bi mogli iskorištavati. Da li je ovo stvarno neki “začarani krug” ili se ipak neki izlaz tu može nazrijeti?!


Pozdrav


____________________
Oni koji se ponašaju kao – miševi, imaju i sudbinu – miševa.

Galaksija,

ne sumnjam da moj post zvuci iracionalno ako se cita Umom a ipak treba da znas da ima onih koji su malo dublje zaronili u svoju dusu i da im ovo ce zazvucati drugacije i da ce iza ovih rijeci vidjeti jednu suptilniju istinu.
A kako to objasniti jedni drugima? Skoro nemoguce?
Jer covjek moze da razumije samo ono sto je dozivio svojim iskustvom a suptilno iskustvo je svacije originalno i neponovljivo.
Pod ovim ne mislim neke meditacije, lebdenje po nekim realnostima , sarene laze ...itd..
Ono sto se desava stoljecima na ovoj planeti je uzrokovano prvo covjekovom iluzijom da je sve ovo realno, radjanje, umiranje, neznanje o sebi, strah , emocije, religije ...itd...
Ocigledno da u ovoj realnosti postoje skrivene dimenizje koje se iz ko zna kog razloga hrane nasim losim emocijama i tako odrzavaju a onda to sve djeluje nazad na nas.
Tako da ispadne da mi stvaramo prvo uzroke sa nasim postupcima, mislima, emocijama koje se vracaju u vidu efekata nazad.
Dakle ratovi ne pocinju nikada slucajno nego se skupi i nevidljivo kriticna masa koja to podrzava misaono i oni to negdje svojom voljom zele, ma kako to paradoksalno zvucalo.
Kad takva volja dobije dovoljnu moc , onda ide na realizaciju.
Kad sam rekla da je istina jednostavna, mislila sam da uzimajuci u obzir koja je razlika izmedju onog koje dobar proizvodjac negativne energije i onaj koji zraci svjetlosti i cistocom da se do ovog drugog ne dolazi nekim komplikovanim metodama, teorijama, vjezbama nego jednim voljnim procesom da se covjek izmjeni i ocisti od sve tame unutar sebe.
To je dostupno svatkome, bio on zadnji na ovoj planeti ili prvi, nepismen ili saznao sve vrste manipulacije koje nas cekaju.
Dalje , mislim da kad bice se okrene tom usmjerenom voljnom procesu da prolazi kroz jedan period tame , tame koja je u biti unutar nas i koju smo na neki nacin sami stvorili.
Tu nekako lezi zamka , da se tu i ostane i nekad izgleda covjeku da je i napredovao a jos uvijek se vrti u toj tami.
Ali , recimo da smo dovoljno jaki, postepenim osvjetljavanjem tih tamnih dijelova sebe , otvaramo prostor da svjetlost sve vise obasjava to nase unutarnje bice dok u jednom momentu ne osjetimo u sebi jednu drugaciju mudrost koja nas poslije vodi kroz zivot i dalje.
Onaj tko sebe uspije do kraja ocistiti i roditi se u novo bice prestaje da bude gorivo za bilo koga i da je vise takvih onda bi bilo sve manje energije za one koji manipuliraju sa nama i naravno da njima to nikako ne odgovara da covjek otkrije taj svjetlosni potencijal u sebi.
A ta svjetlost/ljubav koja bi se rodila u takvom covjeku bi mogla da parira tami jer tama se gubi u svjetlosti, zakon Univerzuma koji niko ne moze da promjeni.
Zar takvi ne bi bili taj cisti orgon?
A takav covjek bi bio oslobodjen od predrasude i prema jednom bicu , bilo ono svjestno ili nesvjesno, sposobno da se probudi ili ne probudi a i vidio bi da u srzi svakoga je ona ista vjecna volja koja je htjela da se izrazi.
A ne bi ga mogli poljuljati ni OPS jer u takvom bicu vise nema sto da se poljulja.
A da se to ne bi desilo, zamisljene su svakojake Umne zavrzlame i lavirinti da se sto vise zbunimo pokusavajuci odgonetnuti na koji nacin smo sve manipulirani, kako i cime, gdje se , barem ja mislim, proizvodi opet jedna kolicina energije koja njima odgovara.
Na kraju nisam napisala nista novo , o ovome usmjerenom voljnom procesu je napisano u simbilici mnogih drevnih knjiga ako je netko sem rijeci u stanju da osjeti vibraciju, vibraciju koja budi Duse.
Ako covjek nema strpljenja da trazi taj put u sebi i posveti njemu sav svoj zivot nego je u strahu za svoj materijalni opstanak i opasnosti koje ga cekaju u ovom "neprijateljskom" svijetu , onda je to njegova volja da zivi za privremene stvari i da njima daje prioritet i da ocekuje instant rijesenje od ovog ili od onog.
Mozda zato i ima tako malo takvih jer su ocekivali instant rjesenja i uhvatili se za neku teoriju koja im je nudila sarene laze na onom svijetu.
Ja vjerujem da ono sto izgradimo tom voljom da se rodimo ponovo u Svjetlosti i makar ne dosli do kraja puta, da to nosimo sa sobom i da ono sto smo napravili ovdje ostaje sa nama i niko nam to ne moze oduzeti , nikakva bica u 4d , 5d...ili tko zna gdje.
Opet , ako hocemo da rezonujemo ovo Umom, on trazi dokaze, dokaza nema nego samo hrabrost da se podje tim putem i vjera da ces jednom naci sebe.
Nemam sad vise vremena da pisem....uglavnom to je moje vidjenje i nije nimalo manje fantasticno od svega drugoga sto se nudi kao polovicno tacno i ako je nekome glupo , ovo su samo rijeci , ne prisiljavaju ni na sto.

Nastavak.........

Ovo sto si naveo o strahu, ja mislim da ti dobro znas da se to nije odnosilo licno na mene, mada nekad se odnosilo i na mene i dobro znam kako takve vjesti mogu imati efekta na nekoga tko ima strah i koja je muka potrebna da se to prevazidje.
Prevazici strah nije samo procitati par knjiga nego on ima dublje korijene u podsvijesti i zahtjeva jednu vecu transformaciju.
A danas je vecina ljudi vodjena primarnim strahom od smrti iz koga proizilaze i ostali strahovi jer se u tim svim ostalim strahovima odrazava strah od smrti i ma koliko se tko folirao da ga je prevazisao, sve vijesti gdje im moze biti ugrozen zivot ce izazvati u najmanju ruku nelagodu ili jaku ili snaznu emociju, ovisno do koje je mjere netko prevazisao taj model u sebi.
Covjekova zabrinutost oko zagadjenja i time sto ga truju, oko invazije vanzemljaca ne vjerujem da je samo zato sto je covjek samo zabrinut za njegovu vjecnu dusu.
Kad neke stranice po Internetu pisu neprovjerene datume o katastrofama, s neba pale , kanalisanjem ili petim i desetim , one bi dobro trebale da znaju da ce sa tim izazvati veliku kolicinu straha kod neosvjescenog svijeta.
Ako covjek se vec upusta u takva djela, gdje potpuno bez ikakvog dokaza ispisuje ovo ili ono, onda bi trebao dobro znati koju kolicinu odgovornosti to djelo nosi sa sobom i da se drzi odgovornim za sve lazne informacije koje siri, ma koliko se njemu cinilo da cini dobro djelo.
Interesanto kako niko ne predvidi tsunami i spasi onolike ljude.
E sad ako netko odabere da ne zivi u strahu od svega sto ga moze zadesiti na ovoj planeti, to ne znaci da su to njegova "wishfull thinking" nego da je izabrao da ne proizvodi losu energiju a vjerovatno se i oslobodio iluzije zvane strah, pa samim tim vise nije ni proizvodjac iste.
Meni su sada mnoge te informacije, smijesne i vise djeluju kao neko pozoriste nego ista drugo.
Naravno da se medju njima kriju i one vazne ali dok netko ubode taj pravi datum, dobro se isplasi sa onih milion laznih. A uvijek se racuna na masu koja ce se plasiti i oslobadanje te energije u cije je svrhe???


---O racionalnosti Uma
Ako je Um sam po sebi sklon manipulaciji, kako sa tim istim Umom odrediti koji je dio njega izmanipuliran a koji nosi istinu, ovo onako za razmisljanje , jer ne sumnjam da svatko na nekom putom misli da je na pravom, i oni koji su se uhvatili za religije i oni koji su se uhvatili za New Age i oni koji su se uhvatili za nesto trece, svi duboko vjeruju u racionalnost njihovog Uma.
Ili na koji nacin se Um osvjetljuje da postane jedan aparat za razlucivanje zita od kukolja.

---O teskocama ciscenja.
Kad sam mislila na ciscenje svog bica , nisam mislila da se cistim sa Reiki ili nekom specijalnom tajnom metodom, tehnikama disanja, mada mozda i takve stvari pomazu kad se pokrene lavina lose energije, mada necu da ulazim u to, jer niti imam iskustva sa bilo kom tehnikom , niti je li ispravna ili neispravna.
Dakle nije nijednom covjeku na ovom svijetu tesko vidjeti da li je :
agresivan,
pun bijesa,
osvetoljubiv,
zavidan,
ohol,
uvredljiv,
sklon povrijedjivanju drugog,
pohlepan,
okrutan prema zivotinjama i prirodi
netolerantan prema drugim narodima, religijama ili bilo kojoj grupi koja nije njegova
netolerantan u sirem smislu,
lazljiv
.......
.....i ova lista tezi beskonacnosti....i pripada onom sto neki nazivaju predatorski Um , a ako je nekome tesko otkriti te svoje osobine, nek ih zapisuje kad ih netko nagazi po ovim karakteristikama jer stvaraju lazni osjecaj nelagode, bola, uznemirenosti cime se opet stvara jedna losa energija a dobra za te nase kontrolore.
U stvari sve ove navedene osobine dolaze i kao tamni oblaci koji traze da se izraze kroz nekoga i kad naidju na slicnu frekvenciju tu se i manifestuju.
E sad milijarde ljudi svakodnevno proizvode ove lose energije kroz neku od navedenih ili nenavedenih i onda se ne treba cuditi, zasto ratovi, zasto mrznja u sirem smislu , zasto sve lose.
A i svatko od nas , koji trazimo jednu drugaciju istinu i humaniji svijet se trebamo zapitati do koje mjere smo se mi rijesili ove liste i sve dok smo aktivni proizvodjaci ovih energija nemamo mnogo prava se ljutiti prema neprijateljskom nam svijetu.
Naravno da je lakse se uhvatiti za teoriju da je sve netko drugi kriv za ovo sto nosimo u sebi ili dozvoljavamo sebi i da je lakse se pravdati da nas neko manipulira nego se uhvatiti u borbu unutar sebe, pa nije to ni borba , nego svjesno odbacivanje iluzije.
Nije potrebno mnogo informacija da bi se sagledala ova tama u sebi i voljno mijenjala tako da jeste svatkome dostupna.
Svi pitaju gdje je ta istina, i je li sve tako jednostavno a niko nece da se oslobodi ove tame iz sebe.
A mozda se samo toga treba rijesiti da bi se Um oslobodio miliona iluzija, smirio i pustio da ona unutarnja tisina izadje iz srca.
Ako netko nije dozivio unutarnju tisinu i osjetio da ima mnogo vise iza ovog sto mislimo sto jesmo , onda je to samo njegovo vjerovanje ili nevjerovanje a ne da ima nekoga dokaza da to jeste ili nije.
Ako je netko stvarno postao cist da vise nema nista sto mu crpi energiju u zivotu i ona lista gore i sve ono drugo sto nije na listi a isto je vazno davna proslost, neka nam kaze da nakon sve te muke nista nije otkrio u sebi , sem praznog prostora.
Da li bice koje se oslobodilo ovih okova u sebi zraci jednom novom frekvencijom , kojom moze da pojmi bas to sto simbolicno zovu "unutarnja tisina.
I na kraju da li je to ciscenje, osvjetljavanje bica bas nesto toliko zavijeno u tajne ili je pravo tu ispred nosa.
A svi oni koji su prosli barem nekim dijelom ovog puta, ne sumnjam da su poceli vremenom osjecati pravu svrhu ovog zemaljskog zivota i da sve sto covjek izgradio od sebe ovdje da on to gradi i u drugim dimenizjama svog bica i da jednog dana kad se dusa oslobodi iluzije materijalnog tijela ce se kvalifikovati za onu svjesnost koju je kroz ovo materijalno iskustvo dostigla.
A covjek ce umrijeti ovako ili onako, svakodnevno ljudi umiru, od bolesti, nesrece, starosti...tako da je to neminovno i vazno je , jako vazno sto je on njegovao za vrijeme ovog zemaljskog zivota.
A da je tama obuzela ovu planetu, zbog ovoga ili onoga, to je istina ali samo se treba sjetiti koliko svatko licno proizvodi te tame, naravno da ne iskljucujem ni sebe sa te liste, i onda me dodje i sramota se pravdati ovim ili onim.
A sa druge strane , promatrajuci prirodu ove kreacije , gdje sve ima svoju suprotnu stranu , da li se ovaj fizicki svijet zbog necega mora odrzavati na tenziji suprostavljenih sila i tko ce kome pripasti i kakva se sve volja pokusava ispoljiti i sa jednog viseg kosmickog nivoa tko zna.
A u svemu tome treba nauciti plivati i teziti onim najvisim vrijednostima u sebi , pa ce valjda i rezultat jednom doci.
Jednom kad je dusa upala u ovu materijalnu kreaciju, niko joj nije obecao da je ovdje Raj a ako se i zeli raj onda ga treba prvo stvoriti u samom sebi, da bi ga sirio dalje.
Da li je to toliko kompleksan problem kako se cini.
Pozdrav.

p.s izvinjavam se na svim greskama u pisanju, kucala sam prebrzo...

Pošto je tema moj pogled na svijet , ja bih prepričao jednu istinitu priču koja je uveliko formirala moj pogled na svijet... Radnja se dešava na jednom Japanskom ostrvu 1945 i priča je bivši japanski vojnik pedeset godina poslije... Za mladje i neupućene samo par informacija o Japanskim vojnicima u to vrijeme.Dakle bili su jako disciplinovani i do kraja odani Caru što najbolje potvrđuju primjeri kamikaza , a inače mnogi već znaju jako tvrde kodekse samuraja i uopšte Japanskog naroda.Elem , Američki vojnici osvajaju ostrvo po ostrvo i na tom Japanskom ostrvu se pronijela vijest o skorom porazu ,jer je nestalo i municije i hrane...Pošto dugotrajnom propagandom je već ubijeđena pouplacija na ostrvu da amerikanci siluju, muče i ubijaju sve redom odlučeno je da se niko ne preda živ , pa ni starci ni djeca... Ovaj vojnik sa svojim bratom odlazi u kuću kod majke i pošto su trebali štedjeti municiju uzimaju kamenje i ubijaju majku ...Poslije odlaze da poginu i bore se do zadnjeg metka i na kraju on uzima bombu i sa njom se baca ne američke vojnike ,ali bomba ne eksplodira i ono ga zarobe.Prvo je bio u čudu zašto ga ne ubijaju , a onda godina za godinom , shvatao je sve više svoje zablude i zadnje što je pred kamerama uz plač rekao je ...Možete li da zamislite kakav je moj život zadnjih pedeset godina...
Surova , ali istinita priča... Meni je ta priča stalno pred očima i stalno se trudim da ne slušam ljude koji siju mržnju...ljude koji siju strah... ljude koji misle da su nepogrešivi... ljude koji svoja uvijerenja ne preispituju... ljude koji traže žrtve bilo kakve vrste... Vjerujte svako vrijeme nosi različite nivoe ove priče , nekada je to u blagom obliku , a nekada kao gore navedeno... Moj pogled na svijet se svodi na jednu riječ , a to je SLOBODA .... od bilo kakvih manipulacija , zastrašivanja, zabrana....

Razgovor o strahu mi je bas privukao paznju.

Ne znam da li je strah od smrti osnov svih ostalih strahova. Kazu da je tako, ja sa druge strane zaista nikada nisam osecala strah od smrti. Prihvaticu doduse primedbu da je on maskiran u nesto drugo.
Ipak, neko moje iskustvo je da u trenutku istinske opasnosti ne osecate strah, vec delujete. Prvi zemljotres koji sam dozivela: vece, jos sam bila mala, vec u pidzami i kada je sve pocelo da se trese (IV sprat) bila sam u apsolutno neverovatno kratkom roku kompletno obucena sa sve vezanim pertlama na patikama i strcala dole. Zaista nisam osecala nikakav strah. Identican nacin reagovanja se javio u par situacija tipa gubitak kontrole nad kolima na zaledjenom kolovozu i sl. Misaoni tok se prekida, reakcije su izuzetno precizne i potpuno ste mirni. Neka vrsta straha se javlja tek kada neposredna opasnost prodje, mada mi se cini da je i to vise bivanje u stanju povisene energetske aktivnosti bez akcije na koju bi ta energija mogla da se utrosi.

Informacija u trenutku istinske opasnosti ne odlazi do velikog mozga na potpunu „obradu“, vec izgleda tek do produzetka kicmene mozdine, gde se donosi jednostavna odluka „bori se ili bezi“ i misicima salje povratna informacija da deluju. To nije ono sto obicno oznacavamo terminom strah.

Ipak, strah jeste emocija koju je gotovo svako ljudsko bice upoznalo u nekom obliku. Skala je izuzetno siroka, od neodredjene strepnje i brige do panike i fobija. Odakle ovaj strah? Dopalo mi se objasnjenje koje daje Tol. Parafraziracu, verovatno ne bas precizno, da je strah, u citavoj toj sirokoj skali, posledica identifikacije nase lazne licnosti sa onim sto on naziva umom (ja bih rekla nasim tesko zaustavljivim, proizvoljnim misaonim tokom). Nasa lazna licnost (da upotrebim taj termin) je onaj deo koji je duboko zabrinut za svoj opstanak, negde svesna sustinske iluzornosti svog postojanja i istinske krhkosti te egzistencije. Strah i ostale negativne emocije su uslov za njen opstanak i ona ih brizljivo neguje.

Prekidanje, na pocetku kratkotrajno, zatim sve duze, ovog proizvoljnog misaonog toka i njegovo pazljivo posmatranje zaista jeste jedan od puteva ka uspostavljanju bolje kontrole nad misaonim tokovima, emocionalnim reakcijama i vecoj svesti. Sa druge strane nimalo ne delim misljenje da je nas um po sebi stetna i nekorisna stvar. Naprotiv, to je izuzetan operativni sistem. I kada razmisljam o evoluciji ljudskog bica, ne mislim da je stvar u tome da se covek odrekne uma, vec da ga ucini operativnijim, da ovlada njime (pri cemu je situacija sada obrnuta) i da mozda u nekoj dalekoj buducnosti dovede mnoge od njegovih funkcija do takvog operativnog savrsenstva i automatizma, koji ponekad odlikuju nase instinktivne reakcije.

U vezi sa sagledavanjem objektivne realnosti: mislim da niko nece dovesti u pitanje da nasa dnevna svest gotovo neprestano potiskuje dve vrste informacija iz realnosti: one koje su za nju neprijatne i one koje bitno narusavaju iskreiranu sliku o svetu. Nacini potiskivanja su nebrojeni: od ignorisanja, preko najrazlicitijih racionalizacija, do klasicnog potiskivanja. Jedan od razloga za otezanu percepciju i obradu podataka je i jednostavna nemogucnost naseg uma da dekodira informacije koje su mu cula prenela iz spoljnjeg sveta, ukoliko ne poseduje sifru za te informacije, odnosno potrebno znanje, ili ukoliko se one na neki nacin temeljno kose sa njegovom slikom o svetu. Radi vece operativnosti i oslobadjanja memorijskog prostora postoji i brza obrada podataka i procena da li izvesne informacije uopste treba trajno cuvati. Kratkotrajno pamcenje. Ne bih da zvucim paranoicno, ali zasto ne pretpostaviti manipulaciju ove funkcije uvodjenjem jednostavne naredbe „informacije te i te svrstaj pod ostalo“, ubaci u recycle bin. Veoma jednostavan nacin za suzavanje nase percepcije i ne vidim zasto ne bi bio moguc.

Sa druge strane broj dezinformacija, vesto upakovanih teorija zavere, prorocanstava, predstojecih katastrofa, koji kruzi medijskim prostorom, je zaista enorman. Kako naci put izmedju ove dve krajnosti? Po meni, nema nam druge nego da polako, korak po korak, i kombinujuci razlicite nacine, bez upadanja u iskljucivosti pokusamo da povecamo svoj kapacitet da razlucimo zito od kukolja i sagledamo u sto vecoj meri kako „objektivnu stvarnost“ tako i svoje sopstveno bice. Jer su ove dve stvari temeljno povezane. U oba pravca.

Mozda da dobro proanaliziramo svaku situaciju u kojoj se javi neka vrsta straha ili pojavu da neka inace veoma interesantna i za nas bitna informacija bukvalno odbija nasu paznju.

Arja ,

da li treba da se rodi u nama nesto , sto bi rekli neki "aparat" koji je potreban za spoznaju te "objektivne stvarnosti" a mi kad ga nemamo, onda nemamo cime to i da spoznajemo.
Pa sam se onda zapitala a kako da se rodi to novo bice ili sto ga netko zove "unutranji covjek" , da li neki uslovi trebaju da se ispune i koji.
AKo sam dobro shvatila simboliku Gnostike i nekih drugih knjiga , trebali bi postati cisti kao sto je svjetlost cista, jer samo se cisto u cistom manifestira.
Odnosno vibracija svjetlosti u bicu koje moze da primi vibraciju svjetlosti.
Ako promatramo samo ovaj svijet u kome zivimo, ima smisla da niko ne moze primiti vibraciju vecu za koju se jos nije kvalifikovao.
Tko nam je prepreka na ovom putu ciscenja ?
Eto samo nekih pitanja ,za razmisljanje.
A tko zna koliko bi mi nasli pitanja i odgovora samo kad bi znali utisati buku u sebi, da cujemo i nesto drugo sem neprekidnog analiziranja onoga sto smo tokom dana prikupili.
Naravno treba i prikupljati jer i nekad informacija bljesne kao iskra , samo kad bi znali opet da odvojimo zito od kukolja.
Ostalo je sigurno zapisano mnogo mudrosti onih koji su znali probuditi ljudsku dusu svojim rijecima ,ali nekad mi se cini da su kao igla u plastu sijena a taj plast se sa svakim novim stoljecem sve uvecava.
A opet vjerujem i da tu mudrost nadju oni koji u sebi imaju iskrenu teznju kao toj svjetlosti jer na kraju za njih i postoji, ili drugacije nekako svatko nadje ono sto trazi u ovom svijetu ili nekom drugom, prije ili kasnije, pa kad sve saberes i oduzmes i nema brige.
I pade mi na pamet sad i pitanje je li bitna vibracija kojom rijec vibrira ili puko znacenje te rijeci?

Sophijo,

naravno da je vibracija riječi primarna,ali samo onom tko vibraciju
prepozna...

Pažljivo sam pročitao tvoje postove i dobro znam o čemu pričaš.

Sve što si napisala apsolutno potpisujem.

Dodao bih samo ovo:

Svi na ovom forumu traže ISTINU i način da odu iz "podruma",ali takvu

istinu koja njima odgovara i koja se uklapa u njihove obrasce,

Kasiopeja,gnostika(djelimično),vanzemljaci,matriks,denziteti......istina se mora uklopiti u ove šablone ,inače neće biti istina,jer.........

ONI ZNAJU ŠTO JE ,A ŠTO NIJE,TJ.sami su si zadali granice/okove/ograničenja i brane ih svim snagama.

Ovo me ne ljuti,nego žalosti.....

Pa pošto se već traži recept,malo ću proširiti Sophijin prijedlog za rad na sebi:

1.zabilježite jednu po jednu sve situacije i sve osobe u svom životu.

2.prođite kroz sve situacije na način da u svemu vidite božju volju(ne okretati glavu i otpuhivati,nego proživiti ih ispočetka na način da svima sve oprostite uključujući i sebe

3.zabilježite sve stvari i osobe koje trenutno smatrate najvažnije(otac,majka,supružnik,djeca,braća,sestre....)

4.Zamislite da su svi umrli,uključujući i vas(KAO I ŠTO JE NEMINOVNO)

I VIDITE U SVEMU BOŽJU VOLJU.

Prvo očistite prošlost,zatim budućnost i otvorite mogućnost sadašnjosti.

Ovo je vježba koja uključuje maksimum iskrenosti i šest mjeseci života.

I ovo,BORISE,nije kontemplacija vlastitog pupka nego suočavanje sa sobom i vlastitim pogrešnim gledanjem na svijet.

Nažalost,ovo će shvatiti samo oni koji to već znaju,a ostali će to morati iskihati na vlastitom primjeru i u nekom drugom životu.

I još nešto vezano za Um.

Um je vezan za tijelo a duša za Boga.

Tijelo je tvrđava Uma i nikad je bez borbe neće prepustiti ni duši ni Bogu.

To je temelj svih strahova,koji su proizvod uma.

Umu su svi neprijatelji,a duša "vidi" da smo svi jedno u Bogu.

Raj je mjesto gdje je DUŠA gospodar.

Pakao je mjesto gdje je UM gospodar.

Sophijo,želim ti spokoj u duši i tišinu uma...

Lijepa priča i odličan primjer, naravno, ako se gleda u širem kontekstu jer lijepe primjere mentalne programiranosti ljudi ne moramo tražiti u dalekoj istoriji na nekom japanskom ostrvu. Dovoljno je samo okrenuti se oko sebe, ovdje i sada. Ili zaviriti u samog sebe. Međutim, problem je u tome što čovjek može primjetiti neke programe kod drugih ali teško da može kod sebe samog.

Da bi se nešto vidjelo, trebalo bi imati adekvatnu percepciju, a da bi se ona imala, trebalo bi imati dovoljno proširenu svijest. I tako tu imamo onaj “začarani krug” iz kojeg se teško izlazi.

***

U najužem mogućem kontekstu gledajući, čovjek bi mogao reći da su onog Japanca UPLAŠILI, pa je on reagovao onako kako je reagovao.

U malo širem kontekstu gledajući, on je bio mentalno programiran i ponašao se onako kako mu je njegov program nalagao. Kasnije, kad je shvatio šta je uradio i kako je bio izmanipulisan, vjerovatno je i patio. Međutim, čovjek je cijelo vrijeme na raspolaganju imao svoj um, a odgovornost za (ne)raspolaganje njime leži ni na kome drugom, do na onome čiji je um.

U istom kontekstu gledajući, može se reći da su mentalno programirani bili i oni američki vojnici, koji su tada napali Japan, isto kao i ovi koji su danas u Iraku.

U nešto širem kontekstu gledajući, može se reći da je većina ljudi vijekovima bila programirana, uključujući i nas, ovdje i sada. Čini se da je to sastavni dio ovih “igara bez granica” u kojima učestvujemo. Tako, oni koji u onom Japancu na neki način ne vide i same sebe, možda žive u zabludi?! A takvih bi mogla biti većina nas. Razlika bi bila jedino u programima.

Naravno, kad bi čovjek bio u stanju da to vidi, on bi se vjerovatno ‘na smrt’ i uplašio, međutum, mi imamo u sebi jedan mehanizam (kojeg Gurdjijev naziva ‘odbojnicima’), koji nam ne dozvoljava da vidimo objektivnu realnost. Ti odbojnici će nam omogućavati da Priču o Japancu gledamo i doživljamo s distance, ne videći u njoj ništa zajedničko s nama samima a da iluziju u kojoj živimo, smatramo objektivnom realnošću.

***

Tako, kad na nas dođe red da budemo topovska hrana, i mi ćemo isto kao i onaj Japanac progutati mamac. Bićemo prekonoći izmanipulisani da ratujemo protiv “onih drugih”, uvjereni da se borimo za “pravu stvar”, kao što se to nedavno desilo na području bivše Jugoslavije. Kasnije će nam ostati samo da ‘racionalizujemo’ stvar, ako smo ostali živi. I tako do daljnjeg. Dakle, evidentno je da iz ove priče o Japancu, kao i iz mnogih drugih događaja iz naše istorije, nismo nista naučili. Možda zato što ih nismo bili u stanju shvatiti u pravom kontekstu. Zato nam se istorija i ponavlja a nikakvo čudo što se manipulatori s nama ponašaju kao s nekom potrošnom robom.

Postoje mnogi među nama koji bi da saznaju istinu ali tako da se ni slučajno uplaše tj. da ona ni u kom slučaju ne bude strašna. Kriterijumi se postavljaju prije nego što se u potragu za istinom uopšte krene. Onda vide samo ono što se uklapa s njihovim predubjeđenjima. Nikakvo čudo što je “potraga za istinom unutar samog sebe” prilično popularan koncept!? Čovjek podsvjesno zna da ga “istina,” koja mu može doći uz pomoć onog “unutrašnjeg glasa,” ne može ni u kom slučaju uplašiti, čak i ako je čuje a osim toga, nju je mnogo lakše na taj način i “tražiti”. Uostalom, ko je to još samog sebe isprepadao?!

Međutim, postoji bezbroj načina laganja samog sebe, stoga se ljudima ne može zamjeriti što lažu i druge, jer se ne može reći da oni to čine namijerno, - a drugačije ni ne znaju. Jedini je problem što svaka laž ima svoje posljedice.

***

Sada zamislimo, samo kao primjer, da su neki svjesniji ljudi čuli onu “Priču o Japancu”, shvatili je u malo širem kontekstu a onda odlučili ISTRAŽITI stvar, odnosno, PODUZETI nešto, kako se takve priče ne bi više ponavljale. Kako bi se spriječila manipulacija i stradanje ljudskih bića, kao i razaranje ove planete.

[PODUZIMANJE, AKCIJA, DJELOVANJE na osnovu stečenog ZNANJA je od suštinske važnosti. Stoga nije nikakvo čudo što se kroz cointelpro-dezinformativni sistem intenzivno promoviše tzv. ‘off-mode’ ljudskog bića, gdje se svaka “konkretna akcija” mahom svodi na “gledanje u sebe” uz pomoć kojekakvih “meditativnih tehnika”, “osluškivanje unutrašnjih glasova”, “spinovanje čakri”, “poliranje aure”, molitve bogu …itd. što se opet na kraju svodi na jednu psiho-fizičko-duhovnu ‘kastraciju’ čovjeka. (Da bi se ovo razumjelo trebalo bi shvatiti ono što je rečeno u tekstu Viteški Pohod, odnosno, o ‘radu’ na frekvencijama ‘misaonih centara ne-bitka’).]

Tako oni svjesniji ljudi, nakon dužeg istraživanja saznaju da se među nama nalazi određen procenat individua koje jednostavno nemaju savijesti ili duše. S “greškom u softveru”, što bi se reklo. Te individue, psihopate, po samom svom mentalnom sklopu, pokazale su se prilično prodornima u svakom hijerahijskom sistemu, te tako tokom cijele naše istorije često dolaze na pozicije vlasti. Odatle, oni onda manipulišu normalne ljude, često ih pretvarajući i u topovsku hranu. Te individue ‘s greškom u softveru’ i stalnom opsesijom za vlašću i kontrolom nad drugima, odgovorne su za stradanje milijardi ljudskih bića tokom cijele naše istorije. U svakom slučaju, u materijalima koje su objavili, oni naučnici su predstavili i neke od glavnih metoda manipulisanja normalnih ljudi a naveli su i ono što bi se moglo PODUZETI kako bi se to spriječilo. Tako nešto bi se, dakle, moglo nazvati i potencijalnim – rješenjem problema.

Dakle, da ovo ZNANJE sada postoji, to je činjenica. Da bi to ZNANJE moglo ljudima biti od velike pomoći, i to je činjenica. Međutim, činjenica je i to da iz nekih “misterioznih” razloga, ljudi nisu došli do tog znanja. Zašto?

Kako vidimo, ‘off-mode’ je stanje svijesti iz kojeg većina ljudi danas “djeluje” i koji je uvijek bio moderan. Ona manjina, koja se ne “informiše” preko kontrolisanih medija, mahom se “informiše” uz pomoc “glasova iznutra”, meditacije, kroz “new-age” kanale itd. a od nekog konkretnog znanja i djelovanja – ništa. Na primjer, današnja ‘duhovno razvijena elita’ će redovno reagovati na disinfo tipa – “dolazi nam ljubičasta zraka svjetlosti – ajmo meditirat”, a nikad se neće prihvatiti nečega što stvarno može promijeniti nešto na bolje u realnosti u kojoj živimo. Neće to znati ni prepoznati. Oni će verbalno promovisati ‘svjetlost’, ‘ljubav’ i sve vrste kosmičkog altruizma, verbalno će se deklarisati za mir, dok o nekom konkretnom djelovanju s konkretnim rezultatima nema ni govora. Svaki ‘pozitivan rezultat’ njihovih duhovnih ‘napora’, kojeg su oni u stanju ‘vidjeti’, biće samo projekcija njihovog “što je babi milo, to joj se i snilo”- stanja svijesti. Nadalje, samo poklanjanje pažnje ‘negativnim stvarima’, prema njihovoj filozofiji: “samo pojačava te negativne stvari”. Tako će ih oni onda ignorisati, što znači, ignorisaće jedan veći dio objektivne realnosti, odnosno, prilično bitan dio –‘jednačine’. Može li se riješiti jednačina ako obraćamo pažnju samo na jedan njen dio?

Kakva je razlika između nas i onog Japanca? Nikakva! Izmanipulisani smo kao i on, samo što smo, možda, malo manje – uplašeni.

***

To naravno ne znači da nema i onih koji nešto ne poduzimaju. Vracajući se na primjer onih ljudi koji su došli do određenih saznanja u vezi manipulacije čovječanstva kroz istoriju, šta mislite kako su oni do njih došli? Slušanjem “unutrašnjih glasova”? Ili transcedentalnom meditacijom, astralnim putovanjima, kontemplacijom vlastitog pupka…??? Oni su do toga došli radom, jednim mukotrpnim radom koristeći maksimalno svoj um (a ne uz pomoć “njegovog isključivanja”!). Neki od njih su izgubili i život u pokušaju da dođu do rješenja i pomognu čovječanstvu.

Postoje i neki koji su shvatili značaj tog ZNANJA i koji DJELUJU na osnovu njega. I ne samo to, oni to znanje šire, nadajući se da će se jednog dana u doglednoj budućnosti kod ljudi stvoriti jedan kritični prag svjesnosti, kad će ljudi biti u stanju da kažu: Dosta je bilo!

Za one ljude koji su shvatili to znanje i njegov značaj, koji ga pravilno primjenjuju i prenose, može se reći da imaju već donekle izgrađeno svoje biće. Oni imaju i suštinu, jer je ona ta koja pokreće njihovo biće. Imaju i volju, jer oni koji nemaju volje, - nemaju ni bića. Dakle, oni djeluju ovdje i sada, aktivno, praktično i požrtvovano, bez obzira na to što im se na momente može činiti da je situacija beznadežna. Radi se o jednom dejstvovanju bez anticipacije. Radi se o jednom napornom radu prilikom kojeg ti ljudi koriste sve potencijale koje imaju a samim tim radom još više razvijaju svoje biće. Dakle, nešto sasvim drugačije od boravka u ‘jedinstvu s jednim’, nirvani ili onoj “zoni iza teorija u koju se stiže uz pomoć čistog srca i duše” i nekog ‘djelovanja’ odatle.

To je naravno bio samo jedan primjer jednog konkretnog rada u našoj konkretnoj 3D realnosti na jednom konkretnom rješavanju problematike manipulacije ljudi, koja je takođe konkretna i očigledna. Upravo u vezi s tim sam se obratio i za pomoć oko prevoda knjige gdje je sve to prilično dobro predstavljeno, računajući da ovdje imamo dovoljno svjesnih ljudi koji će biti u stanju to shvatiti i PODUZETI nešto – praktično. Koliko se ljudi odazvalo na moj poziv, to nije bitno, ali činjenica da nakon nekoliko mjeseci nisam dobio ni jednu prevedenu stranicu te knjige, trebala bi prilično jasno da nam kaže - ko smo, šta smo i gdje smo.

(Kažu da i za istinski budne ljude važi ono: “Po njihovim plodovima će te ih poznati”, a ne samo za psihopate.)

***

Na kraju, koliko među nama ima onih koji su nakon pročitane Priče o Japancu, rezonovali ovako: Japanca su UPLAŠILI…on je onda ubio svoju majku…zaključak: OPASNO JE PLAŠITI LJUDE!?

Koje ljude?!?

Uz najdužnije poštovanje koje imam prema tebi moram priznati da si promašio suštinu... Znači ne radi se uopšte o tome da se Japanac uplašio već da uopšte nije !!! To je ono što je mene fasciniralo...Koliko manipulacija može da bude velika da se čovijek uopšte ne uplaši takve stvari... Najveća moć ove priče je da je potpuno istinita i da je razumljiva svakom od nas bez uvijanja u stotine slojeva filozofskih teza ... Kada si već komentarisao (hvala velika) moram da ti kažem da me je na ovaj sajt privukla teza o slobodi , a ne strah ili manipulacija i jedno vrijeme je sve bilo ok , ali onda su se pojavili samuraji i kamikaze ... kao i u priči o japancu i ja sam samo ovo napisao da se ne bi slucajno pojavilo na kraju i oličenje tog vojnika... Japanski Car je bio ubijeđen da je u pravu... kamikaze su bile ubijeđene da su u pravu... američki vojnici su bili ubijeđeni da su u pravu...Japanac je kasno saznao da nije bio , a bogami majka nije ni to imala priliku...
Idemo sad u malu analizu ... Spoznaja je lična... Oni koji tvrde da umijesto nas bolje znaju ne moraju biti u pravu... Ja imam samo jednu provijeru kad sam na pravom putu... to je da li sam slobodan... robujem li ikome ili ičemu... I na kraju moram da primjetim da se sve češće pokušava stvoriti teza o uplivavanju nekakvog new age fazona... To mi liči na paranoju , jer koliko god isčitavao postove ne primjećujem ni najmanje propagiranje toga , osim što se sve češće omalovažavaju i ismijavaju riječi npr. ljubav, sreća i sl. Počinjem da se osijećam kao da me neko sprema za borbu , a na žalost tu sam lekciju već naučio i preživio i ne bih opet... Veliki pozdrav od Hogara...