Pozdrav, znam da ima već tema u "manipulaciji", no mene zanima ovaj svakodnevni, ljudski aspekt
Pretpostavljam da većina ljudi ovdje vidi što se dešava i kako se dešava. Godinama smo predviđali i prognozirali što bi moglo biti, kako bi mogli uvesti NWO, koji će biti trigger... i sad odjednom vidimo kako se sve agende (digitalni novac, potpuna kontrola hrane/lijekova, kontrola i cenzura interneta, jasna i neprikrivena kontrola medija, uvođenje obaveznog cijepljenja /svake godine/, totalno zaglupljivanje i skoro pa zabrana socijalizacije djece, propadanje malih-privatnih biznisa i opstanak megakorporacija), kroz lijevak korone, spajaju u jednu.
S druge strane imamo horde koje su jednostavno zarobljene u strahu i laži. Ljudi kojima nije jasno niti nakon godinu dana ovog terora da nešto nije u redu.
Ti isti, priključuju se medijima u blaćenju onih koji traže razum i odgovore. Antivakseri, ravnozemljaši, po novom i antiMASKERI, samo su neki od konstruiranih termina. Ponavljaju se iste frazetine o tome kako nam ne treba pružiti pomoć, ako nam zatreba (to što desetljećima plaćamo sustav zdravstvene zaštite koji praktički NIKAD ne koristim/o/ nema veze) valjda.
Iskreno, mene ponekad stvarno preuzme bezvoljnost i depresija, teško mi je kad vidim gdje sve vodi, što se događa - a oko mene i dalje walking dead.
Mladi ljudi po gradu, na otvorenom hodaju s brnjicama... Ove godine 0 slučajeva gripe i svi vjeruju u službeni narativ. Već godinu dana pričaju o "iduća dva tjedna" kao presudna, a ljudi i dalje ništa. Čekaju da prođu ta dva tjedna.
O bolesnicima koji po komentarima na portalima traže potpuno zaključavanje i zabranu izlaska nemam pametnih riječi... je li moguća tolika apsolutna disocijacija od zdravog razuma, da ne vide što podržavaju i gdje to vodi?
Neke nade ipak ima, npr neki prijatelji, koji nisu ni blizu "teoretičara zavjere", konačno uviđaju da tu nešto ne valja. Recimo 10% njih...
Iako se ugl "isključim" i zapravo nemam dojam kao da vani vlada crna smrt, nije se moguće potpuno distancirati, kad je sve oko nas podređeno toj prevari. Nekad jednostavno u potpunosti izgubim nadu :/
Kako vi podnosite sva ova sr***a? Jeste li depresivni? Kako se nosite s tom depresijom? Je li vam svejedno? Koje metode/ventile/filozofije za opuštanje imate?