Čovjeku se daje sve da konačno pokrene se, njemu treba dati nju da prene se, laž da shvati Istinu. U prirodi Lijepog je da pokaže se, grozota već ruši sve, drugačije govore vrlina mi neposlušan u ovome biti je i čin Slobode. Ljepota me tvoja budi, baca, diže, u predjele svijetle vodi ka skrivenim bogovima, Ljepota me uznosi i pjevam s Njom, mi idemo sad u drugi Svijet, Prvotni. TU igramo zbog Dubine i Suštine nikog da ne povrijedimo, nit’ ikog da pobijedimo osim SEBE, igramo se - imam tebe i Vječnost sa nama je Draga, sa Ljepotom Vječnom igramo se, smjernost nek moja je dok Te Ljubim. K’o nekada bilo je:

… ja kucam, kucam nikog nema, otvoriću SEBE bar, zaključana sva su vrata od sebstva i moga brata još od rata, prošao bi Supermen. Sad pišem što Srcem može proći, ložim od hladnoće da sačuvam se, ja kamen bio ne bih od tereta tog ne bježim, od tereta Svijeta, konja privremeno vežem, a on umio letjeti je. Neka, neka, zar sam vojnik što je travu pogazio osvojio ništa nije - Vitez loš? Na zgarištu k’o da stojim, sve čudi me, muči, sebe korim, vidim - malo nas je. Oprostite ljudi, IPAK, boriću se… Sad lagamo polazim pred tvrđavu starog vijeka tek u suton dolazim i ne slušam trač, ja konja vežem sad o kamenu i mirisnu ružu nosim na ramenu nebo tmurno i ne gledam, ulazim: Pred očima zrcali se dugi mač, naslonjen o leden zid, Junak neki ostavi ga il’ Artist, vazduh oštar u sobi je, bokal pun, i stoljnjak je neki dug, rukavice vezene, a ruka nježna!? Živi sam!? Prošao je težak dan i borba je stala pa kupatilo otvoreno, voda samo čula se, pred vratima bijel ogrtač je i oklop zlatni, ali papuče su mali broj. Kažem STOJ! Sad život me prepun Tajni nekud mami i Tišina u magli je … ruka briše NJEŽNO tijelo, vidim kako stvarno neko otud gleda, to bilo je neizbježno … Junak, da, to Ona je!?

nikobitein.blogspot

Neke stvari ne smiju se i ne mogu izraziti sa jezikom ljudskim mora promišljenost da postoji iznošenjem. I kad popneš se ne-Biće navikama starim tone i umorom, kad oteža ide u već viđen mrak i svak se prevazić’ mora kroz ideje-slike što mu skreću pažnju, pojmovi da ne budu prepreke za one što tragaju. Bog je umro za čovjeka da čovjek bi živio, u vremenu, a sam Bog van vremena, ne umire, ne rađa se, Duša Vječna, nevidljiva, Duhovna.

OVA metafizika ni namjeru nema nekom sistematska biti, malo POIETSKA, Metaforička je, Intuitivna pomalo s disciplinom Uma-Srca, Otkrovenje doći će k’o prirodan-Duhovan proces kada filosofski se pomaže Put UNUTRA, u modernoj ,,nenaučan”. Nauka i nije cilj mi, dogmatika, koliko je ljudi tol’ko Puteva JE gdje svako već ima Boga, al’ niko ga nema Cijelog kada Bog je uvijek Iznad imanja i bivanja. Tek kad NISMO bogovi smo, jer Bog NIJE. Mi od Boga u zanosu uzdišemo sve da bi ga spoznali. Ne, ne znam šta i ne znam gdje ni cijela stvarnost kako JE kad protivrječnost logička je i MAŠTA kad bolje hvata ovo Sve, i Ljubav-Vjera kad Istina stvarnost je. A lice kad Bogu tražiš kuda god da okreneš se tamo je. A EGO zatamnjuje, grube slike, Zemlji nek’ se vrati SJAJ. Ja PROTIVRJEČNOST dozvoljavam, volim Nju jer DOKAZ nemam, ali to ni ne trebam.

Čistim Um od ispraznog maštanja, oslobađam od granica svijesti se, od ubjeđenja, mnjenja, ne razumijevam kad ,,realno” jurim nešto istinito. Iluzorno postoji i ponor je sna, riječi nam i prve realnosti. O Bogu s negacijom pričat’ mogu, raciom frustrirajuće je i često svađalački pa Filosof sagledava Umstvenim, Intuitivno on misli i duboko Voli, Pjesnik, striktno ne kaže da postoji Bog il’ ne, on nije sa dokazima. Čulno nemoguće je ni razumski provjeriti ono IZVAN predmetnog. Provjeravam Umom-Srcem i nečujnom Muzikom. Aktivnost ,,od” Boga već voljet’ mogu, al’ Suštinu ne, ne poznam lično je, a Lično da, kad transcendentno nepristupačna realnost razumu je, Duši NE. Nepogodni moraju se čuvati, ne srljati, i neplodnih rasprava je, a šta drugo bih mogao no tiho se povući. Filosofski Put je samo. Više nego postojanje važi Bog, to NIJE On, iznad pojma stvari svake što postoji Neizreciv, Nevidljiv i Bezimen, Beskonačan, Nenastao, Jedan Vječan, ali nije ona, nije samo On, već Oboje, nije rod. I NIJE broj. Tek od dva se brojati može tu gdje Jedan NIJE. Nije Bog.