ono što do mene dolijeće je sve bolnija spoznaja da je suvremena znanost misaonih eksperimenata, hipoteziranja-teoretiziranja i eksperimentiranja po laboratorijima (nevezanog s ičim - u svakom datom momentu - "out in the open") sa elektro-nuklearnim stvarima do te mjere pomiješala fiziku, astrofiziku, subatomsku fiziku i kvantnu mehaniku da iz tog gordijskog čvora više ni sami ne samo ne znaju, već i (možebiti?) ne mogu izaći...
sve što se tvrdi za astrofiziku, svemir i mehaniku kretanja nebeskih tijela vuče svoje korijenje iz kvantnih promatranja i eksperimentiranja s česticama. baš kao što je i Rutherford svoja "atomska" orbitiranja sklopio tako jer mu se sviđala heliocentrična ideja orbitiranja planeta (elektroni) oko sunca (jezgra atoma).
tako, hoće li onda biti luđak netko tko, kao jedini zaključak svega toga izvede ideju, da su zvijezde kvantni/subatomski događaji koji, ispada, ne moraju ići dalje od iono-plazma-magnetosferičnog svoda (bio isti svod ili svemir)?
pita netko šta kaže FE-koncept kako se zemljin disk ponaša u "širem prostoru" - misliš SVEMIRU?
šta je svemir? jeli svemir vakum? sve ukazuje da taj "svemir", bio to svemir ili svod - nije nikakav vakum već da je prepun elektromagnetnih (čuo za plazmički astrofizikalni univerzum?) zbivanja...
hipotetičke "crne rupe" su čista hipotetika u makro-astrofizikalnom konceptu (onoga što bismo mi prozvali nebeskim tijelima). međutim, sve što se smatra da se zna o njima i njihovom djelovanju proizlazi ili iz matematičkih promišljanja ili iz eksperimenata obavljenih u laboratoriju korištenjem subatomskih čestica i zbivanja. gravitacija? gravitacija je kvantna pojava onda, i nema veze s makro-astrofizikom "vidljivih" (ili nevidljivih zasad) nebeskih "tijela, obličja" = globusa, sfera, nebula.
šta ako je kao u "thunderbolts of gods" sve ono što nazivamo svemir - već na neki način "prirodno" učinjeno magnificiranim našem oku (optici) tako da umjesto što mi kad gledamo gore da vidimo makrouniverzum, jedino što gledamo jesu mikro zbivanja koja si je u domenu uzela subatomika i kvantna mehanika sa svim svojim "entanglementima"...
šta su onda zvijezde?
a što su lutajuće zvijezde - ili "odlutale" zvijezde (aka planete)?
i netko bi onda mislio da je jako pametan ako upita šta koncept "nadsvođene zemaljske pozornice" (pozornica = obzor zbivanja = event horizon) ima za reći o ovom ili onom gledištu ili teoriji iz perspektive heliocentrizma ili bolje rečeno "crnorupo-centrizma" (jer i u prihvaćenoj teoriji centar svega nije helios, već crna rupa (materijalističkog naturalizma) negdje tko zna gdje u nečemu tko zna čemu - da ne ispadne zaista u središtu imaginacije?)?
isti je imao stogodina busy-bee(anja) "marljivih svjetskih umova" u čije glave su utuvljeni KOMADIĆI I TRUNJE opservacija dok je masa njih gurnuta u zapećak (ostatak opservacija je veći od onoga što nam je podastrijeto na uvid). i pri tom izmaštavanju svatko je znao samo ono što je "trebao" i što je s njim odlučio podijeliti "command chain" (need to know basis i ne ni kaplju više - jer to bi uvelo nove komponente u priču što command chainu - ne bi odgovaralo - zašto?).
__
Newton and Le Sage shared Nicolas Fatio's idea that gravity is due to pressure of particles from elsewhere in the universe.
PARTICLES!
to nisu planete, sferično divovsko sunce, mjesec niti isto tako "sferične zvijzde" (koje su poput ili nalik našem suncu ili ne posve, patuljci smeđi, divovi crveni, bijeli šta li su već... plavi kvazari i neu(t)ronska ispaljivanja... particles su čestice!
" ... so that one body may act upon another at a distance through a vacuum, without the mediation of anything else, by and through which their action may be conveyed from one to another, is to me so great an absurdity that I believe no man who has in philosophical matters a competent faculty of thinking can ever fall into it."
ili ovo:
"[If the redshifts are a Doppler shift] ... the observations as they stand lead to the anomaly of a closed universe, curiously small and dense, and, it may be added, suspiciously young. " [E. Hubble, Roy. Astron. Soc. M. N., 17, 506, 1937]
Hubble, ni manje ni više. i isti taj Hubble, koji je jednako čovjek kao i bilo tko od nas, podložan istim akrecijskim diskovima "što se babi tilo" kao i bilo tko od nas (manje ili više), već u slijedećoj rečenici iskazuje da stoga crveni pomak ne može biti varijacija Doplerovog pomaka, pa su samo za taj specifični redšift promijenili naziv, predznak, i dodali mu epitet "astronomski" - jer kad bi bio zaista vizualna pojava istog onog zvučnog Doplerovog efekta - to bi značilo upravo ovo gore što je sam Hubble izjavio. a to ne može biti. to ne smije biti. zašto? AKO JEST.
prvo su bili ljudima isprali mozak da crveni pomak mora da znači da je "nešto" tamo "gore" udaljenije od nas, ismijavajući se sa zdravorazumskim konceptom paralakse, onda su isprali mozak da ne samo da je udaljenije, već se i neprekidno (uniformno sve) udaljava (red shifted). ... blank ... onda je došao Halton Arp i pomrsio svima račune. riješili su ga se začas.
onda su se domislili da crveni pomak možda može značiti da je isti "rezidualna slika" objekta koji upada u zamišljenu (hipotetičku) crnu rupu, ali budući da ne postoji (u našem univerzumu svakako) tako šta kao "nezaustavljiv gravitacijski kolaps", ne zaista, isti objekt ne može u nju nikako posve ući i nama na uvid ostaje "vječno" "crveno pomicanje" viđenog, uočenog svjetla. sve samo da se redšift makne od njegove inherentne povezanost sa Dopplerovim efektom ili Lorencovim transformacijama ili nečim jednako validnim.
ili ovo:
Louis Essen, professional metrologist, inventor of the atomic clock and co-author of a book on the experimental estimation of the speed of light thought Einstein's ideas ridiculous. He may well have forfeited a Nobel Prize for saying this rather too publicly. As he said, Einstein’s theories arbitrarily made “space and time intermixed by definition and not as the result of some peculiar property of nature … If the theory of relativity is regarded simply as a new system of units it can be made consistent but it serves no useful purpose”.
http://www.ekkehard-friebe.de/Essen-L.htmili npr. ovaj tekst:
http://arxiv.org/ftp/physics/papers/0202/0202058.pdfhttp://gravityresearchfoundation.org/pd ... shteyn.pdfuporno se ponavlja da je gravitacija sila koja djeluje u makro svijetu - recimo: astronomiji ili astrofizici. među nebeskim tijelima u svemiru. ili nekakvim velikim masenim objektima. istovremeno, misaoni, matematički jednako kao i laboratorijski eksperimenti na temu, neprekidno se ponavljaju u okvirima elektro-pojava, subatomike i kv.mehanike. sa česticama i valovima.
uzevši si kozmologiju za granu, znanost je zašla u područje uma i imaginacije, svijesti i "duha"... i drevne bogove ili Boga Tvorca traži u gluonima, leptonima, mezonima i ostalim jednako "čudnim" kao i "stranim" (strange(r)) česticama.
...
nije FE-koncept samo o tome kako izgleda zemlja s 3 ili 33 tisuće kilometara visine.
i, istina, ovi ljudi koje sam citirala, nisu ni u peti imali FE-koncept. niti ukazuju na validnost FE-modela. ali ukazuju na brojne i prebrojne laži, obmane, očite i blatantne prijevare (od strane) establišmenta koji je do te mjere progurao heliocentrički globus (i jedino njega) da, kao što već rekoh: TEŠKO možemo ili već nismo u stanju, zamisliti išta drukčije od njega. heliocentrički MODEL UNIVERZUMA je samo to, MODEL. FE je model univerzuma, samo to: MODEL. modeli nam trebaju pomoći da dođemo do nekih spoznaja. ako model jedino do čega dovodi je zaglibljivanje isključivo u dubinama hipotetičkih ideja koje nisu uočene tamo gdje se smatra da bi trebale biti, već negdje drugdje - model treba neprekidno korigiravati ili zamijeniti novim. i onda iovo nanovo. jer nije stvar u opstanku modela već u dolasku do fakata. znanstveno gledano. znanost je METODA i metodologija. jedino to. misaoni eksperimenti nisu znanost. oni su filozofija. prozvavši neke grane poput "teoretsko" ovo ili ono, znanost je daleko zašla u područje filozofije (ili čak religije, rekli bi neki).
... pomicati skupnu točku čas amo čas tamo, i ne ostati zaglavljen u jednom njenom položaju za koji znamo da nikad nije bio naš svjestan izbor. ali izbor da ostanemo zatočeni na tom jednom položaju - očito jest naš svjestan izbor. ili je izbor da se malkic maknemo koji milimetar amo ili tamo, pa onda opet vratimo natrag i tako se kreće spoznavanje, upoznavanje i slaganje fakata s različitih dimenzija i levela stvarnosti. ne?
npr. astronomija nam decenijama govori da gdje god u svemir pogleda, astronom vidi prošlost, što dalje to dalja prošlost dok tamo negdje daleko iza zvijezdanih prostranstava mora da čeči veliki prasak, kao najudaljenija prošlost. uniformno od zemlje u svim smjerovima, nalazi se prošlost - sve dalja prošlost - svemira. u središtu tog kao tik-takanje sata "uniformnog odmicanja svega od nas" smo, naravno: mi i zemlja. ta onda velika sadašnjost univerzuma ne može biti ništa drugo nego zemlja!? neću niti pitati gdje je onda budućnost...
onda su izvukli - opet ne iz MAKRO-univerzuma nebeskih tijela i astronomije, već iz svojih tumačenja kvantnih zbivanja važnost famoznog promatrača - pri čemu nikako da guknu da je "famozni promatrač" puki mjerni instrument koji su koristili i da im uopće nije jasno kako instrument može biti povezan, na koji način i u kojim "dimenzijama" s mjerenom stvari. kako-god, ljudi su povjerovali da princip iz prethodnog odlomka se nekako odnosi na bilo koje mjesto u cijelom pustom svemiru, pa se tako sve jednako udaljava ne samo od zemlje (na kojoj smo, tj. na kojoj su naši mjerni uređaji), već i da bi se jednako tako udaljavalo od nas da smo mi skupa s našim mjernim uređajima i na bilo kojoj drugoj planeti koja orbitira oko bilo koje druge zvijezde u univerzumu. pa sad. koji misaoni eksperiment! koji zen koan! češ češ.
da li je sve to smiješno? da li je manje smiješno od ideje zemlje kao nadsvođene i osvjetljene reflektorom pozornice?
~~~