tnx na linku: Apocryphile1970... slušala sam nešto od njega prije 2-3 godine. mislim da sam baš i to bila slušala svojevremeno (sad počuh samo prvih par minuta).
konkretno to područje o kojemu priča je iz Druge Enohove i predstavlja, ako se dobro sjećam peti prsten ili peto područje na Enohovom putu do u deseto nebo, područje koje u Bibliji predstavlja zatvor za pale anđele (m'arime ili watcherse) i Satanove kohorte... i ne prikazuje cijeli univerzum, već samo taj jedan njegov dio - skupa s (ako Apocryphile o tome dalje govori) i moguće odredište istih likova "na kraju priče". jednom prilikom tamo u devedesetima, pri jednoj iznenadnoj i spontanoj projekciji tijekom opuštanja prolazila sam bila kroz čudne trokutaste tunele i na kraju se zatekla nad "vatrenim jezerom" prepunim tuge i jada. godinama poslije sam se pitala čija je ta toliko ogromna tuga... tko zna, možda je pisac Enoha imao odgovor...
ovo što se tiče buke i stiske, imam ne tako davna sjećanja (neću opisivati jer je ovdje off topik) povratka ovdje... postoje neke nevidljive i zlosutne ili zlonamjerne sile negdje između nas ovdje i viših domena. da li se kroz to na takav način prolazi pri prvom dolasku ovdje (rađanju) - mislim da ne uopće. to su iskustva kad ne idemo putem, već kraj puta, iz bilo kojeg razloga. Enoh je išao putem i vidio je sve to, a imao je i vodiča, kako i sam kaže. to je to peto područje u koje prtljaju i neki ljudi koji se bakću u neke mračne stvari i mi onda kad se nađemo u neobranom grožđu i sami se možemo neko vrijeme tamo zateći u prolasku ili povratku ovdje. a opet, svak ima pravo na svoje mnijenje na temu... i svak ima sjećanja na svoje doživljaje...
ono što kao što kažeš "atomizira" atomizira ne nas, već fizikalne sastojke naših organizama, ali i neke duševne tegobe, da tako kažem, koje svi mi nosimo sa sobom ili na sebi... više kolektivno (nekad se pitah čije "kolektivno" je sve to) i u mjeri u kojoj smo ih "poindividualizirali"... kako god bilo...
neki dio nas drukčije prolazi kroz npr. ono što Monroe naziva Polje Uma i ono što odavde prema "gore" izgledaju kao "null zone" u povratku uopće ne moraju takvima biti. ispada da i nisu možda...
što se tiče vizualizacije kako nešto izgleda iznad i oko nas, nema se tu šta nerazumno pojmiti. nacrtaš disk - smjestiš na pripadajuće mjesto konstelacije i mliječni put i dobije se zanimljiva stvar. to je sve. radili su to i neki drugi istraživači kad su spominjali "usta levijatana", središte mliječnog puta i njegovo presjecište s konstelacijama (pojasom zodijaka) kad su govorili odakle bi prema nekim tumačenjima Otkrivenja trebao doći Apolion (Uništitelj). osim toga, postoji astronimija mainstreama, postoje neobični tijekovi u koje je astronomija zavirila, koja su respektabilni astronomi bilježili i o kojima su govorili neobične stvari koje nikako ne idu mainstream verziji heliocentrizma i Hawkingovih ideja o svemiru, a koje povezuju upravo to središte Mliječnog Puta s našim suncem...
Citat:
Slučajno sam moguće i to vidio, a mislim da je i Formica, jedan žuti stup veličine nezamislivih proporcija u odnosu na zemlju, "burst" energije oko koje se sve vrti.
mislim da ono što sam vidjela nije bilo žute boje. ako se dobro sjećam bilo više dim-plave s bijelim u središtu. izvana sve skupa izgleda kao 2 vihora (whirlwinda) jedan na drugom s vrhovima gore gornji i dolje donji, a spirala "akrecije" je najgušća u sredini... bijelo središte ili os ili okosnica svega je poput mira za koji se kaže da je u središtu vrtloga ili tornada. par dana tj. noći nakon što sam to vidjela imala sam grozne snove gdje su me neki crveni kao laserski i nedovršeni objekti s neba ganjali po ulicama grada da me uhvate na ciljnik i takve i slične nebuloze, bacali nekakve nevidljive zavjese kao mreže i slično.
lp
(svakako ću odgledati još jednom do kraja linkana videa, ako ništa, da se podsjetim o čemu sve Robert Ferrell priča u tom videu)