Zdravo svima

Otvorio sam ovaj folder, da bih lakše pratio svoje postove.

Izvinjavam se: Lampa, legolas47 i langolijer, što sam prekopirao vaše postove,
to sam uradio da bih imao od samog početka sve veše odgovore i moje postove na jednom mestu.

Unapred zahvalan na svim vašim ponuđenim odgovorima.

Svaki odgovor je dobrodošao, zato ljudi ako imate malo slobodnog vremena odgovorite.

Pozdrav svima...

hteo sam samo da pitam za vaša mišljenja...
da krenem sa pitanjem o samom početku postojanja ja jesam u fizičkoj stvarnosti.
šta mislite kada duša ulazi u fizičko telo, da li u začeću, da li u trenutku radjanja, da li u...?

hvala na odgovorima i na odvojenom vremenu za odgovor.

Lampa je napisao:

Citiraj:
Posle dužeg prekida don Huan je nastavio objašnjavanje.
Rekao je da vidovnjaci vide da se od trenutka
začeća svest povećava i obogaćuje kroz proces življenja.
Rekao je da vidovnjaci, na primer, vide da svest jednog
insekta i svest jednog čoveka rastu od trenutka začeća
na zaprepašćujuće različit način, ali sa jednakom doslednošću.
»Da li se svest razvija od trenutka začeća ili od trenutka
rođenja?« upitao sam.
»Svest se razvija od trenutka začeća«, odgovorio
je.

hvala za citat Lampa.

ako prihvatimo što kaže don Huan, da se
,,svest razvija od trenutka začeća‚‚
postavlja se pitanje kako se uklapa karma u svest koja se razvija od trenutka začeća,
da li nas to dovodi na neki način do svojih roditelja, od kojih nasledjujemo deo karme,
dok ne postanemo svesni sebe i svojih postupaka, tako da tek tada postajemo svesni
svoje lične karme.

u bibliji - ‚‚što poseješ to ćeš i požnjeti‚‚

a i sam S.N. Lazarev kaže da postoje različite karme
roditeljska karma, lična krama, karma planete. karma...

legolas47 je poslao:

http://matrixworld-hr.com/2011/12/27/re ... karnaciju/
http://matrixworld-hr.com/2011/12/28/re ... ciju-dio2/
http://matrixworld-hr.com/2012/01/01/re ... iju-dio-3/
http://matrixworld-hr.com/2012/01/03/re ... iju-dio-4/

Ovo je iz trećeg dijela koji je Legolas postavio:

"Dr. Wambach je otkrila kako je 89% ljudi hipnotiziranih u tijeku eksperimenata izjavilo da nisu
langolijer je napisao:

ušli u fetus do šestog mjeseca trudnoće. Velika većina je izjavila kako nije imala iskustava s majkom do samog poroda. Isti su rekli kao su imali potpuni svjesnost o fetusu dok su se nalazili izvan tijela, te da su od šestog mjeseca ulazili i izlazili u tijelo nerođenog djeteta. Mnogi su ispitanici otkrili kako su sam čin rađanja i izlazak iz tijela majke doživjeli kao vrlo neugodno i traumatično iskustvo, isti ispitanici su otkrili kako duša postoji u potpuno drugačijem stanju u periodima među životima. No senzacije koje ljudi među reinkarnacijama osjećaju su gotovo fizičke, „okupani“ u svjetlu, hladan zrak, zvukovi i tako dalje."

Koliko se sjećam i Kasiopejci govore da duša/svijest nije odmah po začeću u fetusu, zapravo logično je da moraju postojati fizičke predispozicije za boravak duše u tijelu; ako ništa donekle razvijen mozak i živčani sustav, o drugim poveznicama također ne treba dvojiti, jer je spoj duše i tijela tako prefino ugođen.

_________________
Umrijeti da bi živio, a ne živjeti da bi umro...

Hvala na odgovorima.

Voleo bi više da čujem vaša lična mišljenje, šta vi konkretno mislite.

Posle pročitanih odgovora slagalica se slaže:

Od 20 nedelje pa nadalje mozak u fetusu počinje da se razvija,
što je negde otprilike šest meseci, tako da od 20 nedelje pa do rodjenja
duša se seli iz fetusa u fetus dok ne nadje svoje pravo okruženje, za svoj budući život.
Kada se beba rodi tada duša ostaje u svom odabranom telu, ali ima još mogucnosti
da boravi van tela sve dok ne zaraste fontanela.

Po mom mišljenju sećanja na prošle živote nema nikakve veze sa karmom.

E sada moramo razmotriti pitanje koje se samo postavlja a vezano je za karmu:

Da li karmu možemo smatrati jednim od univerzalanih zakona po kome se postojanje upravlja?

Gravitacija je jedan od univerzalnih zakona po kojima se sve što postoji ravna.
Po meni, karma je koncept koji vrlo grubo definira mogućnost da duša boravi tijekom različitih razdoblja u različitim tijelima/životima.

Ako možeš Lampa objasni mi opširnije šta misliš pod:
,,Gravitacija je jedan od univerzalnih zakona po kojima se sve što postoji ravna.‚‚

Pogledaj linkove

http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?p=108410#p108410
http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php%20f=7&t=501&p=114019&hilit=gravitacija#p114019

Iz Kasiopejskog materijala

15.6.1996
P: Možemo li slobodno imati asocijacije oko tih gravitacijskih valova budući da knjižare
nisu sada otvorene, ovako kasno navečer? Izgleda da je gravitacija svojstvo materije. Da
li je to tačno?
O: I...
P: I hmmmm...
O: I antimaterije!
P: Da li je gravitacija koja je svojstvo antimaterije "antigravitacija"? Ili samo gravitacija na drugoj strani, takoreći?
O: Vezivo.
P: Dobro. Gravitacija je vezivo. Da li gravitacija veže materiju?
O: I...
P: Da li je gravitacija svojstvo svjetlosti?
O: Nije bit.
P: Što je bit? Možeš li mi pomoći ovde, Frank?
O: Gravitacija povezuje sve što je fizikalno sa svime što je eteričko kroz nestabilne
gravitacijske valove!!!
P: Da li je antimaterija eteričko postojanje?
O: Prelaz k eteričkom postojanju.
P: Dobro.
O: Otvor k njemu.
P: Da li su nestabilni gravitacijski valovi... ne, čekajte... da li nestabilni gravitacijski valovi potiču iz 7. denziteta?
O: S kraja na kraj ( skroz naskroz ).
P: Da li proizlaze iz bilo kojeg specifičnog denziteta?
O: To je samo smisao, nema takvog.
P: Nema nestabilnih gravitacijskih valova?
O: Pogrešno...
P: Nema tačke iz koje proizlaze?
O: Da.
P: Dakle, oni su svojstva ili atributi egzistencije materije i veza materije prema eteričkom
planu?
O: Poput toga, ali oni su svojstvo antimaterije, također!
P: Dakle, kroz nestabilne gravitacijske valove vi možete pristupiti drugim denzitetima?
O: Svemu.
P: Možete li ih generisati mehanički?
O: Generisanje je u stvari prikupljanje i širenje ( disperzija ).
P: Dobro, koja vrsta naprave bi sakupljala i širila gravitacijske valove? Da li to spirale
rade?
O: Na neki način prema tome.
P: Dakle, ako se fokusira na sakupljanje nestabilnih gravitacijskih valova...
O: Kad napišete "Noah", gde ste smestili gravitaciju?
P: Mislila sam da je gravitacija indikator potrošnje elektriciteta; da je gravitacija
nusprodukt neprestanog toka električne energije...
O: Gravitacija nije nusprodukt! Ona je centralni sastavni deo svih egzistencija!
P: Procjenjivala sam električni tok i potrošnju... i mislila sam da je elektricitet dokaz
neke vrste svesti i da je gravitacija dokaz da je planeta ima, da je živa...
O: Rekli smo ti pre da su planete i zvezde prozori. I gde ona ide?
P: Prozori?
O: Gravitacija.
P: Oh. Gravitacija mora ići u eteričke dimenzije ili denzitete. Mislim, naterali ste moju
glavu da ide u toliko različitih smerova da osećam da u njoj imam kokice.
O: Dobro!
P: Pa, gde ide gravitacija. Sunce je prozor. Čak i naša planeta mora biti prozor!
O: Ti ga imaš, također!!
P: Dakle, gravitacija je ujedinjeni princip... stvar koja drži stvari skupa, kao na način da
svu masnoću skupi zajedno u loncu supe.
O: Gravitacija je sve što postoji.
P: Da li svetlo proističe iz gravitacije?
O: Ne.
P: Šta je svetlo?
O: Gravitacija.
P: Da li je gravitacija isto što i slabe i jake nuklearne sile?
O: Gravitacija je "Bog".
P: Ali, mislila sam da je Bog svetlost.
O: Ako je gravitacija sve, nije li onda to? Svetlo je energetski izraz generisan od strane
gravitacije?
P: Da li je gravitacija "svetlo koje se ne može videti", kao što su ga Sufi-ji nazvali:
Izvor.
O: Molimo imenuj nešto što nije gravitacija.
P: Pa, ako je gravitacija sve, nema ničeg što nije gravitacija. Fino. Šta je apsolutno ništavilo?
O: Samo misao.
P: Dakle, nema takve stvari kao što je ne-postojanje?
O: Ima.
P: Da li misli stvaraju gravitaciju?
O: Da.
P: Da li zvuk stvara gravitaciju?
O: Da.
P: Može li zvuk manipulisati gravitacijom?
O: Može.
P: Može li se to postići ljudskim glasom?
O: Da.
P: Može li se to izvesti tonovima, ili pomoću snage kroz misli?
O: Oboje.
P: Onda, ima li kod toga također i specifičnih konfiguracija koje se koriste?
O: Gravitacijom se manipulira zvukom kad misao manipulirana gravitacijom izabere
proizvesti zvuk koji manipuliše gravitacijom.
P: Sad, da li se momak koji je sagradio Koralni dvorac ( Coral Castle, prim. prev. )
okretao u svojem sedalu iz aviona dok je razmišljao i stavljao svoju manipulaciju na
mesto?
O: Ne. On se okretao kad je gravitacija izabrala da manipuliše njime da se okreće da bi
manipulisao gravitacijom.
P: Da li gravitacija ima svest?
O: Da.
P: Da li je ikad moguće za pojedinca da i napravi izbor, ili JE gravitacija ta koju on
izabire?
O: Gravitacija koja je bila unutar njega bila je sva gravitacija koja postoji.
P: Pa, mislila sam da su Sufi-ji bili čvrsti! F: Pa to je verovatno radi tvojih istraživanja
koja su otvorila ta vrata. L: Jako dobro! Šta sam napravila! Dobro. Zbunjena sam.
O: Ne, nisi.
P: Onda, recimo jednostavno to ovako: ja sam opijena i preopteretila se.
O: Opijenost je zabavna!
P: Pa nagađam da ako će išta od ovog biti nama značajno, onda ćemo zasigurno saznati
detalje kako ćemo i trebati usput.
O: Koliko puta ti to moramo reći?!?
P: Učenje je zabavno! Tačno!
O: Celokupna suma svih egzistencija postoji unutar svakog od vas i obratno.
P: Onda šta je objašnjenje za "mnogobrojnost" koju mi vidimo?
O: Percepcija 3. denziteta.
P: Dakle, celokupni univerzum je unutar mene... dobro, to je... razumem. Dovoljno čudno, ali razumem. Problem je pristupa tome, kidanju velova.
O: To je zabavan deo.
P: Dakle, momak koji je sagradio Koralni Dvorac bio je sposoban da pristupi ovome. Neprestano ili sa prekidima?
O: Delimično.
P: Prema onome kako ja to razumem, kod brzine svetla nema mase, niti vremena i nema gravitacije. Kako to može biti?
O: Nema mase, nema vremena, ali da, ima gravitacije.
P: Foton ima gravitaciju?
O: Gravitacija premašuje brzinu svetlosti.
P: Gravitacijski valovi su brži od svetlosti?
O: Da.
P: Šta bi moglo učiniti gravitacijski val nestabilnim?
O: Korištenje.

Pitanje je koliko možemo da verujemo u Kasiopejski material?

Hvala za gravitaciju, o njoj ću da razmislim, ima tu smisla što je vezano za samo postojanje,

Što se tiče karme, o njoj ću morati još da razmišljam dok ne nadjem odgovarajući deo slagalice za slagalicu postojanja. A do tada da nastavimo sa pitanjem koja traze neka druga misljenja...

Začeće, fetus, rodjenje, dete raste i polako počinje da razlikuje stvarnost od sna,
e sad šta je san? da li je san prozor u više dimenzije ili šta?

Svaki odgovor je dobrodošao, zato ljudi ako imate malo slobodnog vremena odgovorite.

Dijete kada dodje na svijet upija energije na intuitivnom, nesvjesnom nivou i tada se stvara temelj njegove licnosti, a to su prije svega odnosi koji vladaju unutar doma, izmedju roditelja i odnos roditelja prema njemu, svaki kasniji odnos predstavlja kopiju tog ranog odnosa sa roditeljima koji su nasa ulazna kapija za susret sa svojim ja, sa svojim egom i umom, kroz taj odnos detektujemo svoju odbacenost-prihvacenost u ovom svijetu i upadamo u prve zamke uma....

Tada se nakupi dosta toga sto se potisne u podsvijest, razne ovisnosti i emotivna uslovljavanja i dijete krene putem naucenog obrasca ponasanja i stvaranja navika koje vibriraju u razlicitim mentalnim i emotivnim materijama koje tvore nas viseslojni energetski omotac, odakle se pokrece cijeli lanac reakcija u razlicitim situacijama...

U sustini, sam proces samostalnog, logickog razmisljanja i koristenja uma pocinje da zamagljuje prozore intuitivnog i spoznajnog, tu se nakupi dosta psiholoskog i emotivnog smeca koje ometa i blokira svaki kontakt sa visim nivoima svijesti...Onog trenutka kada posegnemo za ciscenjem tih prozora, otvaramo davno stecenu mogucnost...

Zemlja i tijelo su sačinjeni od 30% materije i 70% vode, materija koresponidira sa stvarnošću, spoljnim, čvrstim oblikom, voda ima karakter psihološkog, unutrasnjeg, emotivnog, intuitivnog, neopipljivog i neuhvatljivog, iluzornog, nesvjesnog...a to smo upravo mi, nesto materije i nesto vise iluzije, jedno bez drugog ne idu jer je to princip dualnosti...ali, prozor u vise dimenzije je svakako unutar nas a ne izvan, dakle u sklopu tog "vodenog" elementa, a ne materijalnog...e sad, kada dijete raste i razvija se, njegova percepcija (um) je usmjerena ka spoljnom svijetu i vise koristi cula vida, sluha, dodira i sl., nastoji sve, pa i Boga, percipirati nekim od tih cula i sistem vjerovanja zasniva na dokazima, udaljava se od sustine i ide prema vani umjesto prema unutra, a materija (i zamke uma) je ustvari iluzija jer je ona ta koja nas zavarava i zavodi...

Ja ne "vjerujem" ni u jedan materijal zato št su svi najvjerojatnije korumpirani, neki više neki manje. Zato čitam sve, a o pročitanom razmišljam, uspoređujem s literaturom i svojim saznanjima. Tada donosim zaključke koje već sutra mogu promijeniti jer sutra mogu nešto novo znati.

Svaki čovek treba u sebi da izgradi svoj sistem, svoju slagalicu postojanja.
Slagalica se može razlikovati od čoveka do čoveka ali na kraju suština svih slagalice je jedna jedina koja važi za sve slagalice.
Isto kao za vrh planine, do vrha ima raznih puteva koji vode do vrha, ali sa vrha se vidi ista suština, isto prostranstvo, isto postojanje…


Dosta toga sam naučio iz ovog teksta:

Didi je napisao:

‚‚Zemlja i tijelo su sačinjeni od 30% materije i 70% vode, materija koresponidira sa stvarnošću, spoljnim, čvrstim oblikom, voda ima karakter psihološkog, unutrasnjeg, emotivnog, intuitivnog, neopipljivog i neuhvatljivog, iluzornog, nesvjesnog...a to smo upravo mi, nesto materije i nesto vise iluzije, jedno bez drugog ne idu jer je to princip dualnosti...ali, prozor u vise dimenzije je svakako unutar nas a ne izvan, dakle u sklopu tog "vodenog" elementa, a ne materijalnog...e sad, kada dijete raste i razvija se, njegova percepcija (um) je usmjerena ka spoljnom svijetu i vise koristi cula vida, sluha, dodira i sl., nastoji sve, pa i Boga, percipirati nekim od tih cula i sistem vjerovanja zasniva na dokazima, udaljava se od sustine i ide prema vani umjesto prema unutra, a materija (i zamke uma) je ustvari iluzija jer je ona ta koja nas zavarava i zavodi...‚‚


Lepo poredjenje čovek sa planetom zemljom, to me podseća na Štajnera.

Čovek ne može da zaista misli da je materija iluzija, kad bi to mislio poreko bi svoje trenutno postojanje, čovek treba da poštujei materiju, a ne govoriti da je materija samo iluzija.
O tome možemo da pričamo kad se duša, svest, izadje iz tela kada više nema potrebe za telom,
za materijom, a do tada materija je granica koja nas spaja sa svojim osećanjima, i koja nam daje mogućnost da osećamo.

Čuli ste onu zen priču, ne znam baš kako tačno idu reči, ali nešto ovako:
Učitelj i učenik su hodali kroz šumu i raspravljali o materji,
učenik je zastupao stavove da je materija iluzija,
i sa tim svojim stavom je hteo da ubedi svog učitelja.
A učitelj se na trenutak sago dok je slušao svog učenika
i uzeo po kraj puta jedan mali kamen, mali odgovor.
Učenik je pitao učitelja šta misli o njegovim stavovoima,
učitelj je samo ćuteći bacio kamen na učenikovu nogu,
učenik je u trenutku počeo da kuka, pitajući šta je pogrešno učinio.
A učitelj je samo odgovorio šta kukaš kad materiju smatraš da je iluzija.

A što se tiče viših dimenzija što nosimo u sebi, da mi na neki način nosimo u sebi mogućnost
ka višim dimenzijama, ali čovek kao čovek ne može otići u više dimenzije,
već može samo da posmatra više dimenzije...

E sad postavlja se pitanje koliko čovek kao čovek može da vidi, da posmatra višu dimenziju?

Jel ima nekog živog na ovom forumu koga zanima diskusija, ili ti trenutna živa reč.

Malo šta znamo o gravitaciji.

A poznato nam da čovek bez gravitacije ne može da postoji.

U bestežinskom stanju gde gravitacija gubi svoju moć,
fetus ne može da formira svoj normalni oblik kao na zemlji gde caruje gravitacija.

Ispravite me ako grešim...

Obzirom da sam citiran, "živu riječ ću izreći", hahahhahahahaahhah

Ovako, i ja kao i mnogi pokušavam pomiriti naizgled nepomirljivo; jer kako vrijeme odmiče sve više stvari nalazi vezu, sličnost ili istovjetnost s nekim drugim stvarima. Kao što je znanost nekad bila na dijametralno suprotnoj strani od religijske dogme, a danas je puno bliža.

Zapravo, o svijesti čovjeka se puno, puno, puno toga može naći u različitim granama znanosti, kako prirodnim tako i u društvenim; ali i u religiji, u šamanizmu, spiritualizmu, itd...

Nije lako spojiti sve, a da ne naletimo na naizgled nepremostive prepreke.

Ovo je moje mišljenje, proisteklo iz različitih izvora:

-Reinkarnacija postoji, a duša prolazi kroz više ovozemaljskih života.
-Duša nije jedina svijest, postoji i svijest ovoga života koja ne ide sa dušom kad se umre
-U duši je najdragocjeniji dio svijesti, dio koji je od Boga i koji se vraća jednom nazad njemu
-Svijest se nalazi u svakom dijelu našeg fizičkog tijela, svaka naša ćelija posjeduje svijest, te je tako osigurana izvrsna povezanost sa svime što nam se događa u materijalnom svijetu
-U fetusu postoji svijest koja jeste dio od oca i majke; ne radi se samo o DNK prijenosu osobina
-Duša ulazi u fetus, kao što sam i ranije napisao, nakon što su preduvjeti zadovoljeni

To bi bilo to u najkraćim crtama. Međutim uvijek postoji novo pitanje, kako nastaje novi život, dakle nova vječna duša, jer duša isto treba biti "rođena"; iako je Ra napisao da su nove ljudske duše zapravo uznapredovala svijest nižih bića-životinja, još sam skeptik po ovome pitanju.

Uglavnom se slažem sa tvojim mišljenjem langolijer.

Opet kad pogledaš ma koliko se čovek trudio, ne da mu se da sklopi celu slagalicu postojanja.

Pitaš se kako se radja nova duša, razmišljao sam o tome,
evo otprilike ovako:
duša se radja sa željom da ikusi, da oseti razna odredjena osećanja,
a da bi osetila željena osećanja ona mora da se rodi u materjalnom telu.
Tako da je želja ta što pokreće život.

A što se tiče rayvoj ljudske svesti na globalnom nivou to ne zavisi od ljudi
a što se tiče individualnosti, tj. pojedinaca, zavisi od njih a i od same okoline, a i od samog rodjenja.

Sumnjam da su nove ljudske duše uznapredovale, možda u izopačenosti i u negativnom smislu..,
ali u pozitivnom smislu teško... mada postoje izuzeci...

Čovek mora da prizna sebi da ne zna gde se nelazi, da ne zna ko je, da ne zna razlog zašto postoji, i tek tada se na trenutak pojavi put koji može a i ne mora da odvede do samih odgovora.

Svaki čovek po prirodi je urođeno da napreduje, samo što to čovek zaboravlja i samim tim zapostavlja tu svoju mogućnost.

Svi mi ovde nešto pišemo, za nečim tragamo, tažimo neke odgovore, a ni sami ne znamo gde smo ni ko smo. zavaravamo sebe i druge da znamo ko smo i gde smo,pa samim tim pišemo neke reči, koje ni sami ponekad i ne razumemo.
Lutamo kroz šumu, tražeći put, a put kao ni samo drvo ne vidimo od same šume.

A svi nekako zaboravljamo ljubav bez koje nema života...

Pozdrav ljudi...