Jest, dešavalo se i da, kontroliraju nas.
Težina misli je normalna, po meni je potrebno selektirati podatke koje čitaš i "unosiš" u sebe jer velika većina njih je ovdje baš zato - da te zbuni, prevari, optereti, preusmjeri, preprogramira, preplaši... Kada kreneš sa "otkrivanjem" teško je stati, ali vrlo bitno je naći mjeru i granicu, jer ako te ponese može te i odnjeti, a ako te odnese onda nije dobro.
Često i mene "ponese", opere me neki čudan osjećaj... Preopterećenje informacijama i mislima, gledam kolege kako trče za (meni) nebitnim i besmislenim stvarima, bez da se pitaju "zašto ja to radim i ima li to nekog smisla", "a ja sam u totalno drugom filmu".
E onda, kad me to opere, slijedi odmor od svega... Mozak na pašu.
Sve treba uzeti otvorenog uma, ali sa velikom rezervom.
To vrijedi i za većinu stvari na ovom forumu...
Zapamti da nema "istine". Netko ti nešto, baš kao i ja sada, može tvrditi kao da on nešto zna, ali to je samo NJEGOVA istina, ne nužno tvoja. Svoju istinu sama krojiš i ne slijedi nikoga tko ti pametuje i govori kako što napraviti i kako stvari stoje. Slušaj svoje srce i svoj mozak, oni ti jedini govore tvoju istinu. Poslušaj i obradi podatke... ako ti nešto kod njih ne valja, to nije to onda.
Moja istina je moja, tvoja tvoja, a ja sam ionako ti kao i ti ja, tako da sve te istine skupa možda i daju nešto.
Samo polako

A što se kontrolora tiče, ja osobno sam doživio da sam došao do neke jako bitne spoznaje, toliko bitne da sam rekao "pa to je nemoguče. to je greška u sustavu!". Sekundu nakon toga sam čuo glas koji mi je rekao "e sada ćeš to zaboraviti"... i bome, isparilo je! Ostala mi je nevjerica i nemogućnost "vračanja tih misli".

Prijateljica, koja je ekstrasens, tvrdi da je vidjela 2 "kontrolora", kako ih ona zove. Mislila je nešto o njima i nakon toga su 2 tipa, pogledom koji ona opisuje kao hladan, beživotan i drugačiji od normalnog, zurila u nju. Prvo jedan, pa kad je on otišao ubrzo nakon toga i drugi. Kada sam joj opisao svoje iskustvo, naježila se sva i počela mi o svojem pričati. Teško mi je točno opisati njen događaj i prenijeti emociju, ali eto, probao sam.
Vjerujem da smo pod kontrolom, od početka našeg postojanja. Zašto je tome tako, zašto nas "drže u neznanju"... to ćemo jednog dana, nadam se, saznati.
Nemoj misliti da su forumi poput ovog lišeni toga. O ne... kontrola je sveprisutna.
Vrag nikad ne spava. Budi dobro i opusti se, svo kroz što prolaziš je "normalno".
Evo jedan citat legendarnog Roberta Antona Wilsona koji pogađa ravno u sridu:
"In researching occult conspiracies, one eventually faces a crossroad of mythic proportions (called Chapel Perilous in the trade). You come out the other side either stone paranoid or an agnostic; there is no third way. I came out agnostic.
Chapel Perilous, like the mysterious entity called "I," cannot be located in the space-time continuum; it is weightless, odorless, tastless and undetectable by ordinary instruments. Indeed, like the Ego, it is even possible to deny that it is there. And yet, even more like the Ego, once you are inside it, there doesn't seem to be any way to ever get out again, until you suddenly discover that it has been brought into existence by thought and does not exist outside thought. Everything you fear is waiting with slavering jaws in Chapel Perilous, but if you are armed with the wand of intuition, the cup of sympathy, the sword of reason, and the pentacle of valor, you will find there (the legends say) the Medicine of Metals, the Elixir of Life, the Philosopher's Stone, True Wisdom and Perfect Happiness."
