Einstein je rođen u židovskoj obitelji koja nije bila religiozna, njegov otac je židovske običaje nazivao „prastarim praznovjerjem“. Njegova sestra kasnije je govorila da je Albert usprkos roditeljima u svojim ranim godinama razvio nevjerojatan žar prema judaizmu. Poštivao je šabat, držao košer, nije jeo svinjetinu i čak je sam skladao himne koje je pjevao na putu do katoličke škole u koju su ga upisali. No, promjena se dogodila u dvanaestoj godini kada je počeo čitati knjige o društvenim znanostima koje je dobivao od kućnog prijatelja. Izloženost znanosti, filozofiji i matematici dovela je do toga da odustane od judaizma i zaključi kako je većina priča iz Biblije izmišljena. Govorio je da ga je to „oslobodilo“, dovelo do „prave gozbe slobodnog razmišljanja“, te da je dobio dojam kako je „mladost namjerno obmanjivana lažima od države“.

Čitav nadosjetilni svijet u koji je stupio nalazio se pred njim već i prije smrti, a bit će pred njim i poslije smrti. No "čuvar praga" stoji u vezi s još nečim drugim.

Čovjek pripada nekoj obitelji, nekom narodu, nekoj rasi; njegovo djelovanje u ovom svijetu ovisi o pripadnosti jednoj takvoj zajednici. I njegov je osobit karakter u vezi s tim. A svjesna aktivnost tog pojedinog čovjeka nikako nije sve ono s čim treba računati u jednoj obitelji, narodu, rasi. Postoji obiteljska, nacionalna (i tako dalje) sudbina, kao što postoji obiteljski, rasni (i tako dalje) karakter. Čovjeku koji je ograničen na svoja osjetila ove stvari ostaju opći pojmovi i materijalistički će mislilac u svojoj predrasudi prezrivo s visine gledati kada čuje da za tajnog znanstvenika karakter obitelji ili naroda ili sudbina rase pripadaju stvarnim bićima jednako kao što karakter ili sudbina pojedinog čovjeka pripadaju nekoj stvarnoj osobi.

Tajni znanstvenik upoznaje više svjetove, čiji su dijelovi pojedine osobe jednako kao što su ruke, noge i glava dijelovi čovjekova tijela. I u životu porodica, naroda, rase djeluju, osim pojedinih ljudi, i te, sasvim stvarne duše porodica, duše naroda, duhovi rasa. Štoviše, u određenom smislu pojedini ljudi samo su izvršni organi tih duša porodica, duhova rasa i tako dalje.

Potpuna je istina ako se kaže da se, na primjer, neka duša naroda služi pojedinim čovjekom koji pripada njenom narodu da bi izvršila neke radnje. Duša naroda
165
ne spušta se do osjetilne stvarnosti. Ona se kreće u višim svjetovima. A da bi djelovala u fizičko-osjetilnom svijetu, služi se fizičkim organima pojedinih judi.
Upravo je to u jednom višem smislu kao kad se građevinski tehničar pri izvedbi pojedinosti gradnje služi radnicima. Svakom čovjeku u najistinitijem smislu riječi duša obitelji, naroda ili rase dodjeljuje njegov posao. Ali osjetilni čovjek nije ni u kom slučaju upućen u taj viši plan svoga rada. On nesvjesno surađuje na ciljevima duše naroda, rase i tako dalje.

Od trenutka kada tajni učenik susretne "čuvara praga", nije mu dužnost da zna samo svoje vlastite zadatke kao osoba, nego mora na osnovi znanja surađivati
na zadacima svoga naroda, svoje rase. Svako proširenje njegova vidokruga bezuvjetno mu nameće i proširenje dužnosti. Stvarno zbivanje jest u tome da tajni učenik svom finijem duševnom tijelu dodaje novo tijelo. Oblači jednu haljinu više. Do sada je išao svijetom s ovojima koji su zaodijevali njegovu osobnost.
0 onome što je trebao raditi za svoju zajednicu, za svoj narod, svoju rasu, brinuli su se viši duhovi služeći se njegovom osobnošću. — Daljnje otkrivenje "čuvara praga" jest da će ti duhovi od sada od njega dići ruke. On mora potpuno istupiti iz zajedništva. I on bi kao pojedinac u sebi potpuno otvrdnuo, išao bi
ususret propasti kad sam ne bi prikupio snage svojstvene duhovima naroda i rasa. — Mnogi će ljudi, doduše, reći: "O, ja sam se sasvim oslobodio svake
ovisnosti o svom plemenu i rasi; želim biti čovjek i ništa drugo nego čovjek." Njima treba reći: Tko te doveo do te slobode? Zar te nije tvoja porodica uvela
u svijet takva kakav u njemu stojiš? Zar te nije tvoje pleme, tvoj narod, tvoja rasa učinila takvim kakav jesi? Oni su te odgojili, pa ako si se uzdigao iznad
166
predrasuda, ako si ti jedan od svjetlonoša i dobročinitelja svog naroda ili čak i svoje rase, to trebaš zahvaliti njihovu odgoju. Štoviše, i kad o sebi kažeš
da si "ništa drugo doli čovjek"; čak i što si takav postao, zahvaljuješ duhovima svojih zajednica. — Prvo tajni učenik uči spoznavati što znači biti sasvim napušten od duhova naroda, plemena, rasa. Tek sada na samom sebi doživljava beznačajnost svakoga takvog odgoja za život koji mu sada predstoji. Naime, sve što je na njemu plod odgoja, potpuno se ukida zbog kidanja niti između volje, mišljenja i osjećanja. Na rezultate sveg dosadašnjeg odgoja gleda kao na kuću koja se raspada na pojedine cigle i koju on sada mora ponovno izgraditi dajući joj nov oblik. I opet je više od simbola ako se kaže: Pošto je "čuvar praga" izgovorio svoje prve zahtjeve, s mjesta gdje on stoji diže se vihor koji gasi sva duhovna svjetla koja su do sada osvjetljavala životni put. Pred tajnim učenikom nastaje potpuna tama, prekidana tek slabom svjetlošću koju zrači sam "čuvar praga". Iz tmine odjekuju daljnje opomene: "Ne prekoračuj moga praga prije nego što budeš siguran da ćeš mrak, što se pred tobom prostire, sam rasvijetliti; ne čini ni jednog jedinog koraka naprijed ako nisi siguran da u svojoj vlastitoj svjetiljci imaš dovoljno goriva. Svjetiljke vođa koje si do sada imao, u budućnosti će ti uzmanjkati." Poslije tih riječi učenik se mora okrenuti i osvrnuti se unatrag.
"Čuvar praga" sada razmiče zavjesu koja je zaklanjala duboke životne tajne. Duhovi plemena, naroda i rasa objavljuju se u svojoj punoj djelotvornosti;
i učenik vidi kako je do sada bio voden, a s druge strane postaje mu jasno da to vodstvo sada više neće imati. To je druga opomena koju čovjek na pragu doživljava od njegova čuvara.
167
Ovaj prizor svakako nitko nepripremljen ne bi mogao podnijeti; ali više školovanje, koje čovjeku omogućuje da uopće prodre do praga, dovodi ga istovremeno u stanje da u odgovarajućem trenutku pronađe potrebnu snagu. Ovo školovanje štoviše, može biti tako harmonično da ulazak u novi život
gubi svako obilježje uzbuđenja i zbrke. Tada će za tajnog učenika doživljaj na pragu biti popraćen predosjećajem onog blaženstva koje će dati osnovni ton
njegovu novoprobudenom životu. Osjećaj nove slobode prevladat će nad svim drugim osjećajima; a s tim osjećajem nove će mu obveze i nova odgovornost
izgledati kao nešto što čovjek na određenom stupnju života mora preuzeti.

Ovoj, svih osjetilnih veza oslobođenoj duši, sada ususret dolazi drugi "čuvar praga" i govori otprilike ovako:
"Ti si se odvojila od osjetilnog svijeta. U nadosjetilnom svijetu stekla si zavičajno pravo. Sada možeš odavde djelovati. Tebi više nije potreban oblik tvoje sadašnje fizičke tjelesnosti. Da si samo htjela steći sposobnost kako bi prebivala u ovom nadosjetilnom svijetu, više se ne bi trebala vraćati u osjetilni
svijet. Ali sada gledaj mene. Gledaj kako sam neizmjerno uzvišen nad svim onim što si ti danas već od sebe učinila. Do sadašnjeg stupnja svog savršenstva
došla si pomoću sposobnosti koje si mogla razviti u osjetilnom svijetu dok si još na njega bila upućena.
174
Sada za tebe, međutim, mora početi razdoblje u kojem će tvoje oslobođene snage dalje raditi na osjetilnom svijetu. Do sada si izbavila tek samu sebe, sada
kao oslobođena možeš oslobađati i sve svoje bližnje u svijetu osjetila. Do danas si stremila kao pojedinac, sada se učlani u cjelinu kako ne bi u nadosjetilni
svijet unijela samo sebe nego i sve drugo što se nalazi u osjetilnom svijetu. Jednom ćeš se moći sjediniti s mojim likom, ali ja ne mogu biti blažen sve dok još ima onih koji to nisu! Kao oslobođeni pojedinac ti bi, doduše, još danas htjela ući u nadosjetilno carstvo.
Tada bi, međutim, morala gledati dolje još neizbavljena bića osjetilnog svijeta. I ti bi svoju sudbinu odvojila od njihove. Ali vi ste sve međusobno povezane.
Sve ste morale sići u osjetilni svijet da bi u njemu oplodile snage za jedan viši. Kada bi se od njih odvojila, zlouprotrijebila bi snage koje si mogla
razviti samo i jedino u zajedništvu s njima. Da one nisu sišle, ne bi mogla ni ti; bez njih bi ti nedostajale snage za nadosjetilno postojanje.
Ti moraš te snage koje si s njima postigla s njima i podijeliti. Zato ti branim ulaz u najviša područja nadosjetilnog svijeta tako dugo dok sve svoje stečene snage ne upotrijebiš za izbavljenje ostalog svijeta. S onim što si već stekla možeš se zadržati u donjim područjima nadosjetilnog svijeta; ali pred dverima višeg stojim ja "kao kerub s plamenim mačem pred rajem" i branim ti ulaz sve dok još imaš snage koje nisu primijenjene u osjetilnom svijetu. I ako ih nećeš ti, doći će drugi koji će ih primijeniti, pa će jedan visoki nadosjetilni svijet prihvatiti sve plodove osjetilnog; a tebi će se oduzeti tlo s kojim si bila srasla. Ovaj će se pročišćeni svijet razviti iznad tebe. Ti ćeš biti
175
isključena iz njega. Tako će tvoja staza postati ona crna, a oni od kojih si se odvojila idu bijelom stazom." Tako se najavljuje veliki "čuvar praga" uskoro
poslije susreta s prvim stražarom. Međutim, posvećenik sasvim točno zna što mu predstoji ako ne odoli iskušenjima prijevremenog zadržavanja u nadosjetilnom svijetu. Neopisiv sjaj širi se od drugog "čuvara praga"; sjedinjenje s njim stoji pred vidovitom dušom kao daleki cilj. No duši je isto tako izvjesno da će to sjedinjenje biti moguće tek kad je posvećenik sve snage koje su mu pritekle iz tog svijeta primijenio u službi oslobađanja i izbavljenja ovoga svijeta.
Odluči li slijediti zahtjeve visokoga svjetlosnog lika, moći će doprinijeti oslobađanju ljudskog roda. On prinosi svoje darove na žrtveni oltar čovječanstva.
Ako dade prednost svojem prijevremenom uzdizanju u nadosjetilni svijet, struja čovječanstva proći će mimo njega. Poslije svog oslobođenja iz osjetilnog
svijeta, za sebe ne može više zadobiti nikakve nove snage. Stavi li oa osjetilnom svijetu svoj rad ipak na raspolaganje, tada se događa da zbog odricanja
on još uvijek može uzeti nešto za sebe iz područja svojeg daljnjeg djelovanja. Samo se ne može reći da je po sebi razumljivo kako će čovjek izabrati
bijelu stazu bude li postavljen pred odluku. To u potpunosti ovisi o tome je li on pri toj odluci već toliko pročišćen da ga nikakvo samoljublje ne zavodi
težnjom za blaženstvom. Jer su ta zavođenja nezamislivo velika. Na drugoj strani zapravo nema naročitih zavođenja. Ovdje ništa ne govori egoizmu. Ono
što će čovjek dobiti u višim područjima nadosjetilnog svijeta, nije nešto što njemu prilazi, nego samo nešto što iz njega izlazi: ljubav za okolni svijet. Na crnoj se stazi ne oskudijeva ni u čemu što zahtijeva egoizam.
176
Naprotiv, plodovi te staze upravo su najpotpunije zadovoljenje egoizma. I ako netko hoće blaženstvo samo za sebe, sasvim je sigurno da će ići ovom crnom
stazom jer mu je ona primjerena. — Zato od okultista bijele staze nitko ne smije očekivati da će mu oni dati neku uputu za razvoj njegova egoističnog ja.
Za blaženstvo pojedinca oni nemaju ni najmanjeg interesa. Neka ga postigne svaki za sebe. Zadaća bijelih okultista nije da ga ubrzaju. Njima je samo do
razvoja i oslobođenja svih bića, čovjeka i njegovih bližnjih. Stoga oni samo daju upute kako se za suradnju na tom djelu mogu izgraditi vlastite snage.

Zato nesebičnoj predanosti i požrtvovnosti daju prednost pred svim drugim sposobnostima. Oni nikoga ne odbijaju tek tako, jer se i egoist može pročistiti.
A onaj tko nešto traži samo za sebe, tako dugo dok to čini, kod okultista ne može naći ništa. Pa ako mu čak i ne uskrate svoju pomoć; on, tragalac, uskraćuje
si plodove te pomoći. Zato će onaj tko uistinu postupa prema uputama dobrih tajnih učitelja poslije prelaska praga razumjeti zahtjeve velikog "čuvara"; a
onaj tko ne postupa prema tim uputama uopće se ne smije nadati da će ikada pomoću njih doći do "praga". Njihove upute vode dobru ili ne vode ničemu.

Vođenje prema egoističnom blaženstvu i prema pukom življenju u nadosjetilnom svijetu jest izvan granica njihove zadaće. Ona je već unaprijed takva da učenika drži na odstojanju od nadzemaljskog svijeta tako dugo dok u njega ne stupi s voljom za predanom suradnjom.