Najčešća korištena molitva kršćana, posebno u katoličkoj crkvi. Kaže se da ju je sam Isus dao apostolima kao primjer kako bi trebala izgledati struktura molitve i kako uspješno moliti. Međutim, dublja značenja molitve ostaju poznata samo pojedincima koji vide dalje od mrtvog slova na papiru i papagajskog ponavljanja nekih riječi i izjava koje doista ne razumijemo. Do dubljih značenja molitve dolazi se dubokom kontemplacijom prvenstveno a tek onda intelektualnim umovanjem.

Ako se zapitamo što Oče Naš znači na ezoterijskoj razini tumačenja, doći ćemo do zaključka da to i nije baš prezastupljena tema za diskusiju. No to ne znači da molitve treba uzimati zdravo za gotovo. Oni koji su ih prvi napisali bili su u takvom stanju svijesti da su imali direktno iskustvo istine, a s time i nužno razumijevanje tih riječi koje su samo tu da zamjene božansko iskustvo koje ni pismom ni jezikom ne možemo dočarati. Moglo bi se reći da su proroci, mistici i sveci govorili božanskim jezikom kada su imali mistična iskustva, ali s obzirom da su molitve namijenjene ljudima, morali su se poslužiti ljudskim jezikom koji će ilustrirati ta apstraktna iskustva. Mistična iskustva nisu produkt racionalnog ili iracionalnog, već božanskog u ljudskoj duši.

U mističnim tradicijama svijeta molitva je imala isti značaj kao i meditacija. Prvo je dijalog sa Bogom, drugo je stanje duše i duha koje proizlazi iz koncentracije na molitvu. Kontemplacija je pak sam vrh duhovnog shvaćanja, i proizlazi iz duboke meditacije na molitvu. U kršćanskom misticizmu, od ranih dana postojala je pustinjačka tradicija ranih kršćana koji su počeli njegovati istinsku kontemplativnu molitvu sve do pojave crkvenih redova koji su preuzeli tu tradiciju. Kontemplacija i meditacija su uvijek bili dio kršćanske tradicije no individualno iskustvo se svelo na bezumno ponavljanje molitvi sa nedostatkom ikakvog razumijevanja. Inicijati katoličkog misticizma su savršeno bili svjesni ideje da molitve nisu samo puka lista želja i zahvale sjedobradom djedici u oblacima. Da bi se molitve adekvatno razumijele, potrebno je uroniti u riječi koje ih sačinjavaju, isključiti racionalni um, slike i misli. Uranjanje u molitvu se u kabalističkoj i opće judaističkoj tradiciji naziva kavana ili fokus, namjera pomoću koje se izvršavaju mitzvot ili liturgijske molitve i obredi. Kavana ili fokus je donekle ekvivalent dharani u yogičkom sustavu, riječ je o specijaliziranoj vrsti koncentracije. Kod Židova postoji jaka osvještenost što se tiče svrhovitosti molitve. Nastankom hasidskog pokreta u 18. stoljeću, rabin Baal Shem Tov vraća meditaciju u mainstream judaizam nakon nekog vremena što je ona bila potisnuta. U kršćanstvu meditacija nije dio prakse opće populacije već monaških redova koji su ju uvijek njegovali i čuvali. Iz tog razloga, mnogo ljudi nije ni svjesno da je meditacija sastavni dio spiritualne prakse kršćanstva.

Krenimo s kratkom analizom ove molitve.

Eliphas Levi, francuski okultist ranog 19.stoljeća je primjetio da se izjave u Očenašu mogu podijeliti na tri dijela: duhovni ili veličanje Duha, moralni, odnosno duševni i fizički, vezan za svijet svakodnevnog iskustva.


1) Duhovni svijet:

"Oče naš koji jesi na Nebesima,
sveti se Ime Tvoje,
dođi Kraljevstvo Tvoje"

Iako nije odmah očito u ovom odjeljku radi se o hvali tri principa u sv. Trojstvu, svakog zasebno: „Oče naš koji jesi na nebesima“ korespondira sa osobom Oca, Boga Stvoritelja, Nebesa su suptilni svijetovi duha iz kojih pali čovjek potječe. "Oče naš" upravo zato što je On otac svih stvorenja i cijelog univerzuma. „Sveti se ime Tvoje“ odnosi se na Riječ Božju, Logos, na onaj dio Boga koji emanira u stvarnost Prirode u nadi da će iskupiti palog čovjeka. U kršćanstvu, to je kozmički Krist ili ljudsko više „Ja“, duhovna iskra u srcu palog čovjeka. „Dođi Kraljevstvo (Malkut) Tvoje“ se odnosi na Duh Sveti, židovsku Shekinu, na majčinski aspekt božanske jednadžbe, onaj dio Boga koji predstavlja medij između božanske supstance i našeg materijalnog postojanja.

Ovaj prvi odlomak predstavlja pjesmu hvale sv. Trojstvu, božanskom trokutu koji stoji nad svim stvorenim. Bog je svemoguć – Otac, Bog je sveznajuć – Sin, Bog je sveprisutan – Duh Sveti (Shekina).

Ova hvala Trojstva dovodi meditanta u svjesnu rezonancu sa principom duhovnog trojstva.

2) Moralni svijet, astral:

„Budi Volja Tvoja,
kako na Nebu tako i na Zemlji.“

Ovaj svijet je kao spona između duha i našeg materijalnog života. „Budi Volja Tvoja“ - ovom afirmacijom priznajemo da je ultimativna Volja cijelog Univerzuma samo jedna, i to Božja. „kako na Nebu tako i na Zemlji“ – hermetički zakon analogije, „kako gore tako i dolje“, ovom afirmacijom priznajemo da se Volja Jednoga izvršava kako u duhu (Nebo), tako i u tijelu (Zemlja). Ona je sveprisutna i sveprožimajuća, jer je božanski atribut koji emanira direktno iz Boga.

3) Materijalni svijet:

„Kruh naš svagdanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim,
i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla."

U ovom dijelu molitve, od Boga se traži skladno materijalno postojanje. „Kruh naš svagdanji“ – može značiti i fizički kruh i kruh duše, hostija euharistije, mana, božanska hrana (životna energija) koja je pala s neba da se narod izraelski prehrani u pustinji. „Naš“, svi jedemo isti kruh, svi se napajmo njime svakog trenutka našeg života - „svagdanji“. „Daj nam danas“ – svijesni smo da nam nikad nije dosta božanske hrane, da smo uvijek žedni Boga, istine i duhovnog goriva za život. „Otpusti nam duge naše“ – oprosti nam naše „grijehe“ i rastereti našu karmu, pomozi nam da se iznova poboljšamo kako prema sebi, a tako i prema drugima: „kako i mi otpuštamo dužnicima našim“. Praštanje je veliki indikator duhovnog života jer u naprednim stupnjevima posvećenja nema mjesta sebičnosti i egoizmu. Ova cijela afirmacija predstavlja harmoničan odnos čovjeka prema samom sebi i prema drugima. Njezinom kontemplacijom, pojedinac uviđa dublje značenje toga i dugoročnu duhovnu korist od takvih harmoničnih odnosa. „I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla“ – ne želimo biti sluge strasti, želja i emocija, već želimo hoditi dalje od svih poroka uma i tijela.

4) konačna potvrda utjelovljenog sv. Trojstva u materijalnog svijetu:

"Jer tvoje je Kraljevstvo, i Moć i Slava za sve vjeke vjekova
Amen."

„Jer Tvoje je Kraljevstvo“- svako kraljevstvo ima svojeg kralja, u božanskom kraljevstvu Svega, On je Kralj – Otac. „I Moć“ – njegova sveznajuća priroda u manifestaciji – Sin. „I Slava“ – njegova slava, manifestiran duh, uzemljen duh, sveprisutan Duh Sveti. „Za sve vjeke vjekova“ – u beskonačnost, bezvremensko širenje, u sve eone...

„Amen“ – zaključna riječ koja zatvara cijelu molitvu. Ona je magična riječ kojom se svjetlo s Nebesa (duh) spušta u Zemlju (materija). To je Aum hindusa, Awen Kelta i Amen Egipćana.

Dakle, samo s ovom malom analizom možemo uvidjeti ezoterični potencijal iza koncepcije Očenaša i kako se razmatra cijela univerzalna kozmologija, cijeli kozmos slavi u ovoj kratkoj molitvi. Odali smo počast onom što sve prožima u duhu, duši i tijelu. Poželjeli smo susresti Njega, na način da svaki dio svojih životnih djelatnosti harmoniziramo sa božanskim principima. Tražili smo da svoju Istinsku Volju dovedemo u sklad sa božanskom voljom („Budi Volja Tvoja kako na Nebu tako i na Zemlji“). U svim instancama smo koristili zamjenicu „naš“ umjesto „moje“. Ideja duhovno naprednog bića isključuje sebičnost i egoizam kao što smo već rekli. Davanje i nesebičnost su jedne od prvih stepenica na duhovnom putu.

Molitva „Oče naš“ se može tumačiti i na kabalistički način. Izjave Očenaša su analogne određenim sferama na Drvu Života. Kabalisti svih škola i perioda smatraju da je Drvo Života savršen i vrlo precizan shematski prikaz Božjeg stvaranja i atributa kojim je stvarao. Drvo Života se također tiče samog čovjeka, mikrokozmosa.




1. Oče naš, koji jesi na nebesima, (Otac, Keter, sumpor, neutralno, JEDINSTVO)

2. sveti se Ime Tvoje, (Sin, Chokmah, živa, pozitivno,ENERGIJA)

3. dođi kraljevstvo Tvoje, (Majka, Binah, sol, negativno, FORMA)

4. budi Volja Tvoja kako na Nebu tako i na Zemlji. (Chesed – Milost, Volja, ljubav, akcija)

5. Kruh naš svagdanji daj nam danas. (Geburah – Grubost, Mars – životna energija)

6. Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. (Tiferet – Ljepota, harmonija, nesebičnost)

7. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. (Netzach – Pobjeda, pobjeda nad strastima i porocima koji nas ometaju u duhovnom životu)

8. Jer tvoje je Kraljevstvo (Hod – inteligencija, kraljevstvo, priznanje, Otac)

9. I Moć (Yesod – energija, snaga, temelj, Sin)

10. I Slava za sve vjeke vjekova (Malkut – zemaljsko kraljevstvo, materija, manifestacija,
Majka, Duh Sveti)

AMEN.


Ako Očenaš gledamo sa kabalističkog stajališta, mogli bismo reći da je to invokacija svjetla iz Ketera bljeskom munje (smjer manifestacije) sve do materijalne razine. Na taj način tražimo od prvog principa reda, tj. spiritualnog sunca da nas osvjetli svojim zrakama i transformira kako bi bili sposobni primati još više svjetla.

U samom imenu molitve „Oče naš“, jedan mason bi prepoznao sva učenja svog Zanata. U suštini, masonerija uči dvije stvari: a) očinstvo Boga, na što upućuje vokativ „Oče“ i b) bratstvo čovječanstva na što upućuje zamjenica „naš“, jer svi smo pod istim spiritualnim suncem koje nam daje život. Te dvije istine impliciraju jedinstvo sveg stvorenog i postojanje duše koja se napaja tim svjetlom.

Gledajući samu strukturu molitve, možemo vidjeti da su u njoj prisutne sve ljudske potrebe, duhovne, moralne, duševne i fizičke. Srednjovjekovni Katari su smatrali „Oče naš“ molitvom svih molitvi, neki čak tvrde da je to jedina molitva koju su koristili. O dubljem značenju Očenaša su pisali neki vrlo eminentni zapadni okultisti kao npr. Rudolf Steiner, Eliphas Levi, Papus i Max Heindel.

U praksi, meditant ne mora nužno znati ništa od ovoga, već se u potpunosti posvećuje molitvi, i umom i srcem.

„Prestanite i spoznajte, da sam ja Bog!“ (Psalam 46:10)

Ova tvrdnja se odnosi na meditaciju i povlačenje osjetilne percepcije u korist nutarnje pažnje. Psalam kaže da mirujemo i spoznamo jednu istinu. U mirovanju i tišini je mudrost.

Neki pravoslavni mistici kažu da je osoba uspješno naučila moliti i meditirati kada molitvu više ne izgovara ni naglas ni mentalno, već cijelim bićem sa centrom osjeta u srcu. Ekstatička iskustva su vrlo često popratni efekt ovako dubokih kontemplativnih praksi. U suštini, katolička meditacija koju su koristili crkveni redovi i još uvijek ju koriste je u suštini slična praksama jednog bhakti yogija, hasidskog rabina ili budista.

Evo kako Oče naš (Pater Noster) zvuči na originalnom sirijsko-aramejskom, jeziku na kojem je Isus prvi put izgovorio ovu molitvu:

http://www.youtube.com/watch?v=36GYBTzJ ... re=related

Malo teatralnija izvedba s pjevanjem:

http://www.youtube.com/watch?v=MAEIrp4MFBE

Primjetio sam da je u meditaciji na Očenaš vrlo korisno pri mentalnoj afirmaciji "Oče naš koji jesi na nebesima" (koja odgovara Keteru, prvom izvoru Drveta) zastati na svakoj riječi zasebno da se dublja značenja reflektiraju iz onostranog u svijest, tj. da meditant uđe u same riječi molitve. To vrijedi za cijelu molitvu (invokaciju), no u ovoj tvrdnji je interesantno "koji jesi" s naglaskom na "jesi". Bog kaže za sebe u Bibliji: "Eheie Asher Eheie" ili "ja sam onaj koji jesam". Eheie ili "ja sam" je kabalistička formula Ketera. No postoji još jedna zanimljiva koincidencija: "ja sam" znači biti postojan u Apsolutu, sveprisutan, bezvremen i beskonačan.

Evo i mog kratkog prijevoda, jedno od mogućih interpretacija uvodne izjave Očenaša:

"Prvi Izvore Svega koji si bezvremen, beskonačan i apsolutan, ti koji postojiš kao spiritualno sunce u najsuptilinijim sferama postojanja (nebo)".


1. Oče naš, koji jesi na nebesima, (Otac, Keter, sumpor, neutralno, JEDINSTVO)

2. sveti se Ime Tvoje, (Sin, Chokmah, živa, pozitivno,ENERGIJA)

3. dođi kraljevstvo Tvoje, (Majka, Binah, sol, negativno, FORMA)

4. budi Volja Tvoja kako na Nebu tako i na Zemlji. (Chesed – Milost, Volja, ljubav, akcija)

5. Kruh naš svagdanji daj nam danas. (Geburah – Grubost, Mars – životna energija)

6. Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim. (Tiferet – Ljepota, harmonija, nesebičnost)

7. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. (Netzach – Pobjeda, pobjeda nad strastima i porocima koji nas ometaju u duhovnom životu)

8. Jer tvoje je Kraljevstvo (Hod – inteligencija, kraljevstvo, priznanje, Otac)

9. I Moć (Yesod – energija, snaga, temelj, Sin)

10. I Slava za sve vjeke vjekova (Malkut – zemaljsko kraljevstvo, materija, manifestacija, Majka, Duh Sveti)

AMEN

Evo i kratko pojašnjenje radi lakše podloge za kontemplaciju. Ove gornje izjave sam proširio tako da jasno pokažu jednu dublju razinu tumačenja:


"Prvi Izvore Svega, koji si bezvremen, beskonačan i apsolutan, ti koji postojiš kao spiritualno sunce u najsuptilinijim sferama postojanja (nebo)".
"Neka se slavi Logos, Božja Riječ u nama i izvan nas"
"Shekino, prvobitna Majko, spusti se u naša srca i prosvjetli nas Duhom Svetim"
"Učini nas instrumentom svoje Volje, Gospode, neka se tvoja Volja slije u našu, kako u duhu, tako i u tijelu"
"Hrani naše tijelo i dušu životnom energijom i inspiracijom svakog trenutka života našeg"
"Rastereti našu karmu, kako i mi pomažemo drugima da rasterete svoju, uči nas praštanju i nesebičnosti"
"Usmjeri nas dalje od osjetilnih strasti i želja i pokaži nam put pobjede nad strastima koje pomračuju um i otežavaju dušu u svojem usponu k tebi"
"Ti vladaš svime što je stvoreno, okrunjeni kralju Svega"
"Ti posjeduješ snagu koja je temelj svega stvorenog"
"Ti, čija je vječna slava očitovana u cijelom kozmosu"

"Neka bude tako. I bi tako"

Eto, ovaj tekst sam ranije napisao pa sam ga odlučio podijeliti sa forumašima. Možda nekome pomogne da produbi svoju meditativnu praksu ali i razumijevanje kršćanskog misticizma.

Interesantno...

LP

Dovitljivo mudrovanje.

kako dobro
zvuči kao arapski, valjda su iz iste skupine jezika...

tehuti lIjepa analiza sa tvoje strane ali meni je trenutno bliža ona koja se veže za 4-ti put.

npr.samo ovaj dio: "Oče naš" :

"naš" - Zašto naš, a ne moj? Ko smo to mi? U ovom trenutku u meni je množina mojih "ja" i zato je "naš", a "Oče" bi se trenutno odnosilo na zamjenika nadzornika. Sa druge strane "naš" se odnosi na organski život ili samo na ljude na zemlji pa bi se "Oče" odnosilo na Sunce u zraku stvaranja itd. itd.

U svakom slučaju shavtanje ove molitve se mijenja s vremena na vrijeme i potrebno ju je iznova preispitivati.

Slažem se s time što kaže mrslon.Možda bi trebalo napraviti malo poniju analizu,jer ovako je to samo još jedna religija koja naginje prema tome,da pošto nešto znamo o simbolici i simbolima,mi znamo zapravo istinu.
Zašto univerzalnost?

Aramejski i je porijeklo arapskog jezika, barem većim dijelom. Aramejski je jedan od iskonskih semitskih jezika.

Je, kontemplativna metoda pjevanja je vrlo dobra u ovim videima.

"Naš" se odnosi i na naše rasuto jastvo, svih fragmenata jednog istog jastva, a isto tako se odnosi i na makrokozmos u kojem svi mi posjedujemo isti izvor. U molitvi je uvijek naglašena množina iz razloga što je cilj kontemplativne molitve, razviti ideju zajedništva, hrama čovječanstva pod istom kapom nebeskom. Ako se u molitvi obraćamo Bogu govoreći o "našim dužnicima", "našem Ocu", "otpuštanju naših dugova karme",... onda to predstavlja afirmaciju da smo svi jednaki u odnosu na prvobitni princip, Keter. Sve što emanira iz Ketera je mnoštvo, dok je Keter samo Jedinstvo. Svi svijetovi ispod prvobitnog izvora nebeske rijeke su samo fragmenti Jedinstva, ako ih se gleda ljudskim očima. Jedna od efekata takve molitve u množini, je i razvijanje moralnih odlika vezanih za nesebičnost, davanje i primanje.

Mislim da je poprilično jasno zašto se obraćamo Bogu kao Ocu u Pater Nosteru. Otac je ljudska riječ koja implicira roditelja i učitelja, onoga koji je dao sjeme stvaranja. Otuda takav pomalo otac-sin odnos u ovoj molitvi. Nije ideja puziti pred prvim principom nego ga poštovati i smatrati prijateljem. Ovakvo dramatiziranje i hvale su potrebne duši da ju podignu. Lijepe riječi hvale su kao gorivo za penjanje Jakobovim ljestvama (često metafora za molitvu u kršćanskoj i židovskoj mističnoj tradiciji). Ako se Stvoritelju obraćamo sa poštovanjem, ne samo da odajemo počast nečemu beskonačno većem od našeg malog "ja" već i hranimo dušu emotivnim ushitom, bez kojeg niti jedna molitva nije uspješna.

Struktura molitve je tako pisana da predstavi sve ljudske potrebe od duhovnih, intelektualnih do emotivnih i fizičkih (tetragramaton).

Postoje razne verzije Očenaša, no sve se daju svesti na ovaj oblik koji je ustvari prijevod originalne aramejske molitve. U svima se govori o Ocu, broju jedan, Monadi. Otac nije apsolut, Apsolut je Apsolut. Otac je samo prva ideja u Apsolutu. To je paradoks metafizike. Sve molitve se obraćaju onom čemu se možemo obraćati, a to je sveto Trojstvo Oca, Sina i Majke. To su tri naličja duha makro i mikrokozmosa. Očenaš naglašava očinski princip iz još jednog razloga: u ovoj kabalističkoj shemi Otac kao Keter sadrži sve ostale sefire, što je skladno pitagorejskoj ideji da broj jedan sadrži sve ostale brojeve. On je početak i kraj manifestacije. Broj 10 ili Malkut se sažima kao 1+0=1, vraćajući se na početak. Zmija koja grize svoj rep.

Postoji još princip Ničeg iznad Ketera, no rijetko se koja molitva odnosi na ne-bitak.

"budi Volja Tvoja kako na Nebu tako i na Zemlji."

Zaboravio sam napomenuti da se Nebo i Zemlja mogu shvatiti također kao i makrokozmos i mikrokozmos. Ako kažemo "budi Volja (THELEMA) Tvoja (najviša Volja Kozmosa), kako na Nebu (makrokozmos, cijelo stvaranje) tako i na Zemlji" (mikrokozmos, ljudsko biće), onda primjećujemo da je želja meditanta da kanalizira prvobitnu Volju u svoju istinsku Volju, odnosno da se Volja pojedinca pogoni Voljom Stvoritelja.

Glavna teza perenijalne filozofije je da u svakoj religiji postoji duhovna iskra. Molitve većih mističnih tradicija su samo alati spoznaje tog Nečeg, po prirodi univerzalnog. Bez obzira na eksterne razlike i institucionaliziranu formu tih tradicija, srži su im vrlo povezive.

Interpretacija Očenaša ciparskog kršćanskog mistika Daskalosa:

Absolute Infinite Beingness; Everlasting Life, Love and Mercy
Manifesting Yourself in Yourself as the Total Wisdom and the
Almightiness Enlighten our minds to understand you as the Truth
Clean our hearts to reflect Love towards You, and towards all other
human beings - Amen.


Izvor:

http://researchersoftruth.org/OUR-PRAYER.htm

Ovo molitva predstavlja istinski jak dijalog ega sa "Ja Jesam", adresira sve potrebe čovjeka a istovremeno nije popis želja niti potreba, već je više alat za dovođenje Duha Svetoga (Lucifera) u čovjekovu dušu i njezinu transformaciju. Kaže se da su katarski heretici a možda i naši domaći heretici bogumili u srednjem vijeku imali samo jednu molitvu, i to baš ovu. Sličnu ulogu imaju psalmi koji su savršeni primjer kabalističke poezije slična devocijskim pjesama Dikhr islamskih sufija-mistika. Muslimani-sufiji imaju Dikhr, Židovi piyyut, tehilim (psalme), tefilu, hinduisti, yogiji imaju kirtane...

Svaka kultura ima svoje devocijske pjesme koje nisu usmjerene na štovanje neke vanjske sile već njeguju unutarnju pažnju i ljubav prema najuzvišenijim koncepcijama metafizike, odnos duše i duha, ega (molitelj) i "Ja Jesam" (objekt molitve). Zato većina molitava vjernika ne biva uslišana jer se ne koristi na pravi način niti u pravu svrhu. Istinski efektivna molitva je čisto mikrokozmička, nema veze sa idejom striktno odvojenog božanskog stvorenja i njegove kreacije, već svjesnog dovođenja božanskog u emocionalno-mentalni sklop čovjeka tako da čovjekovo tijelo postaje hram u kojem se molitva ili hvalospjev odvija. To dovodi do unije sa idejom na koju se meditira. Hvalospjevi ili pjesme afirmiranja božanskih atributa primarno djeluju na razini Yetziraha ili emocija/duše.

Moglo bi se reći da je istinski mistička molitva (jedini oblik molitve koja ima definitivni utjecaj na transformaciju ličnosti i ega) ustvari afirmacija panenteističke ideje: čovjek je sadržan u Bogu, u njemu ima svoje počelo i kraj, a molitvom snažne namjere i fokusa uspostavlja se konekcija na božanski praizvor.

Na internetu i literaturi postoje razne verzije prijevoda pa me interesira koji je najautentičniji?
Ne mora biti prijevod na neki od exYu jezika može i Engleski samo da je što bliže originalu.

Mogu te uputiti na akademsku literaturu, no brzo ćeš se izgubiti u silnim informacijama, hipotezama i mogućnostima. Mislim da je eksperimentalni akt kontemplativne molitve u praksi sa snažnom usmjerenjem volje i namjere jedini svjedok duhovne autentičnosti riječi i strukture molitve. Čak i uz neke veće preinake prijevoda, mistična priroda molitve se ne gubi. O molitvama su se pisale teološke knjige i knjige, no rijetko se koja dotiče duhovnog shvaćanja i prave svrhe samog koncepta molitve. Zato je misticizam u kršćanstvu toliko nepoznat ili marginaliziran. Molitva se ne osjeća već se brzopleto mrmlja bez poštovanja i razumijevanja, ne smatra se alatom samospoznaje i Bogo-spoznaje, već instant metodom spasenja slično kao odlazak na ispovijed.

Postat ću neke knjige na tu temu na svoj thread:

viewtopic.php?f=9&t=2010&start=120


Možda ti pomognu ovi sajtovi, miješano akademsko tumačenje i ezoterijsko tumačenje:

http://www.thenazareneway.com/lords_prayer.htm
http://blog.thesanctumsanctorum.com/?p=361

Iskreno, nemam pojma zašto su moja dva threada o molitvama i mistici završile u sekciji "Ostalo". Mislim da im je mjesto u "Metafizici". To što neka tema nema veze sa Kasiopejcima, alienima, divovskim šparogama iz 15.dimenzije ili inim stvarima popularnim na ovom forumu, ne znači da to nema veze sa metafizikom.