Durga je napisao/la:
Kada smo u nelagodnoj situaciji, vapimo "joj kada će već proći", a kada nem je lijepo "joj da barem nikada ne prođe". Baš smo čudni mi ljudi, malo volimo prolaznost malo baš i ne.
Naravno. Život je jedna velika oscilacija između razdoblja patnje i užitka. No važno je razumjeti da je 'konstantni užitak' (tj. ovo što kažeš "joj da barem nikada ne prođe") čisti oksimoron, ili nešto slično (isto kao što je konstantna patnja, dakako). Konstantni užitak je drveno željezo. Jedino što je konstantno je promjena, dakle sama ta oscilacija, sinusoida...
Durga je napisao/la:
Zanimljiva riječ "prolaznost".
Uglavnom se bojimo prolaznosti, jer ne znamo što nas čeka - strah od znanja, nečeg novog.
Tko se boji prolaznosti uvjek je na gubitku. Heraklit je rekao da 'sve teče' to jest da je prolaznost jedina stalna stvar (zato su kasniji filozofi Heraklitovce pejorativno zvali 'oni koji vječno teku'

) Kako je to istina mislim da je svakom sasvim uočljivo, kad pogleda u povijest, čovjeka ('jedan čovjek ne ostaje istim više od 30minuta') i sve ostalo u svijetu.
Ima super primjer prolaznosti u jednoj slici; to je slika mog imenjaka Francisca Goye na kojoj je Chronos (vrijeme) nacrtan žderući svoju djecu. Inaće sâm Goya je živio u vrlo burnom razdoblju u povjesti; preporučam film o njemu 'Goya's Ghost'... Jako dobro pokazuje zeitgeist u kojem je živio i koji ga je naveo na promišljanja o prolaznosti.
