Sada je: čet mar 28, 2024 10:10 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 235 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 7, 8, 9, 10, 11, 12  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: sub maj 07, 2011 2:51 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned aug 24, 2008 9:47 am
Postovi: 1162
Broj jedanaest - http://www.mediafire.com/?u1js13v51bmqfd7

LP

_________________
Sve sto jeste, ispravno je tako kako jeste, jer da nije, ne bi ni bilo.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: pon maj 09, 2011 11:54 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned aug 24, 2008 9:47 am
Postovi: 1162
Feljton broj 12. - http://www.mediafire.com/?aw87u28f3fws16w

LP

_________________
Sve sto jeste, ispravno je tako kako jeste, jer da nije, ne bi ni bilo.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: uto maj 10, 2011 10:46 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned aug 24, 2008 9:47 am
Postovi: 1162
Uza ogroman istrazivacki trud koji ulozih pokusavajuci da pronadjem novi feljton, takvo nesto u danasnjem Jutarnjem Listu jednostavno nisam primjetio zbog cega a priori pretpostavljam da je jucerasnji (dvanaesti) bio i konacan. :mrgreen:
Toliko sto se tice ove od mene pokrenute uske tematike, a za sam kraj vam saljem link na direktorij do sada svih objavljenih (i od moje malenkosti skeniranih) feljtona - http://www.mediafire.com/?7diky56r5pnrm
LP i ugodno citanje, a ja odoh... slika

_________________
Sve sto jeste, ispravno je tako kako jeste, jer da nije, ne bi ni bilo.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: čet maj 26, 2011 4:59 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 28, 2009 9:58 pm
Postovi: 370
РАЗРЕШЕНА ЕНИГМА ЗВАНА ТИТО

Момчило Јокић, истраживач забрањених историјских истина, књижевник, публициста, новинар и аутор сензационалне књиге „Тајни досије – Јосип Броз“

slika

Тито је био ванбрачно дете рођено из ''велике љубави'' угледне пољске грофице Марије која је удајом добила латифундију близу Сегедина и управника њеног имања Франца Амброза, која је чувајући част удовице обезбедила детету изузетно школовање и третман. Отац ће младог интелигентног сина коначно признати када исти дорасте за војну.

Замена идентитета Јосипа Амброза, касније алијас Тита, одиграла се у марту 1913. године када Јосип Броз умире, а његову животну биографију преузима витални Јосип Амброз, колега из војнообавештајног школског сектора гарнизона у Печују Аустроугарске монархије. Јосип Броз ће својом смрћу (рођен у Бечу, истински Хрват), без своје воље и знања, на предлог начелника школе Штанцера ''оживети'' поново у Јосипу Амброзу, алијас Титу!



Ви сте у књизи „Тајни досије – Јосип Броз“ изашли са сензационалном тврдњом да бивши председник Југославије маршал Јосип Броз Тито није Хрват, рођен у загорском селу Кумровец, већ неко други. Ко је, у ствари, био човек који се представљао као Јосип Броз Тито, а кога је тадашња послератна државна идеологија представила као онда „највећег сина наших народа и народности“?

slika

- Моја истраживања започела су далеке 1968. године, оне незаборавне године студентских немира широм Европе. Знао сам многе загонетне чињенице повезане с Брозом, али, нико се није усуђивао да говори део истине. Истину нико није знао. Одлучио сам се да лагано, тајно истражујем и слажем мозаик сазнаних чињеница, да загледам далеке документе из архива Европе, наши су за ту тему били челично затворени. И свака сумња тражила је аутору главу! Ја сам се одлучио на стрпљиво истраживање корак по корак. Тако је прво настала моја чувена – БЕЛЕЖНИЦА: КО ЈЕ ЈОСИП БРОЗ? Да би се годинама обогаћивала и нарастала контрадикцијама, које сам морао стално, вишеструко упоређивати као компаративни истраживач који је одлучио да за истину понуди своју главу, у име свих убијених невиних жртава, и оних идеалиста, револуционара, који су веровали у нову ''зору човечанства'', а који су сишли у гробове не знајући ко им је вођа и за чије циљеве умиру! Моја књига: ТАЈНИ ДОСИЈЕ ЈОСИП БРОЗ је дала више одговора на загонетну биографију и дело Јосипа Броза. Књига је у првој варијанти требало да се појави далеке 1974. године, у мају пре 9. конгреса Савеза комуниста Југославије, а само месец дана после одржаног тајног Конгреса обнове (Пети и оснивачки конгрес) илегалне Комунистичке партије Југославије, који је одржан 6. априла 1974. године ноћу, а ми смо ухапшени, проваљени и лишени слободе, као непријатељи народа и рушиоци уставног поретка самоуправне Титове Југославије. Наредбом савезног тужиоца СФРЈ били смо истовремено похапшени: сви учесници Барског конгреса, прве организоване опозиционе партије против Броза, као непријатељи народа и завереници против Тита! Тако смо додирнули врата пакла и осетили хуманизам ''самоуправљања'' црвеног фараона, диктатора који је једини у Европи имао своју приватну државу, човека који је био јединствени тројански коњ у структури Коминтерне, великог ликвидатора у ''белим рукавицама'', човека са манирима барона, а истовремено аустроугарског поднаредника, крвника са Дрине у Првом светском рату, човека који је радио за четири обавештајне службе... Био је то човек са хиљаду лица, са седам лажних аутобиографија, загонтар са 77. шифрованих псеудонима, клавијатуриста који зна Моцарта, хусарски сабљаш првог реда, лажни машинбравар и ''тринаесто'' дете са Сутле, шармантни Пеливан и играч на жици, велики интригант, заљубљеник у власт и ингениозни ослушкивач времена у којем живи, ласкавац који се шармом заљубљене кокете надмеће са збуњеним угледницима и сарадницима, дресер примитиваца и малограђанских ''башибозлука'', народа који више верују туђину, него свом сину! Нашао је плодно тло да одигра најчудеснији покер политичке завере и издаје у Европи 20. века. Велики мештер, мајстор 32. реда масонерије, ванбрачно дете рођено из ''велике љубави'' пољске грофице која је удајом добила латифундију ближу Сегеда, син Јеврејина Франца Амброза и мајке Марије, угледне племкиње... која је чувајући част удовице обезбедила детету изузетно школовање и третман, док је отац Франц Амброз, као Јеврејин, управник њеног великог имања, бринуо о малом Јосипу, растао је будући велики загонетар – ЈОСИП АМБРОЗ, будући БРОЗ - алијас Тито. Отац ће младог, интелигентног сина коначно признати када исти дорасте за војну. Далеке 1912. године, док Србија крвари у Балканским ратовима, будући господар живота и смрти, наћи ће се као питомац војно-обавештајне школе црно-жуто монархије у Печују. Ту ће будући алијас Тито упознати питомца Мирослава (Леополд) Фридриха Крлежу, будућег великог хрватског писца и несуђеног нобеловца, а из те тајне и угледне обавештајне школе која је спремала шпијуне и извиђаче, у левом крилу зграде великог гарнизона Монархије, тих дана ће бити у клупи штркљасти кошчати младић, несуђени уметник и сликар, несуђени архитект Адолф Хитлер! Тај податак ме је фрапирао и први сам од свих истраживача истерао лисицу историје из јаме загонетке времена. Сви су касније били запањени, сви су то преписивали из моје књиге ''откровења'', из књиге: ТАЈНИ ДОСИЈЕ ЈОСИП БРОЗ, која ће угледати прво издање тек 1992. године, у издању ''Нове светлости'' у Крагујевцу и која је имала промоцију невиђену широм Србије, а посебно у Међународном ''Прес центру'' у Београду, у фебруару, када се сјатило бирано друштво војних аташеа, новинара, агената, страних и домаћих, да присуствују чину рашчовечења нечовечне загонетке историје – Јосипа Броза-АМБРОЗА, алијаса Тита! Знао сам, да свом народу и осталим народима, једино могу помоћи, ако му супротставим своја открића, своје истине сазнате иза ''седам тајних печата'' како би у огледало истине и историје, коначно народ схватио: ко је убица његовог права на срећу и мир, и како је српски народ следио ''као слуга покорни'', част изузецима и усамљеним херојима, вођу који је брже од самог сатане овај простор Југославије претворио у велику касапницу, да би он био запамћен као човек којег ''мајка више не рађа''! Тако се и кроз послушност и жељу да буде ''нешто друго'' наш народ одрекао себе и своје историје, па је новим ''измишљеним'' победама поразио самога себе! Моја књига је замишљена као ПРОЛОГОМЕНА ИСТОРИЈЕ, као ОПТУЖНИЦА ЈОСИПУ БРОЗУ-АМБРОЗУ, алијасу Титу, пред судом части и историје ове земље. Нажалост, он је нас први (као и много пута раније) уграбио, а сам је од свих светских диктатора, фараонски сахрањен, и побегао је од таквог суђења у свој загонетни, небески пакао, остављајући још једну тајну: где је стварно сахрањен, а сахрањен је осмог маја 1980. године, а ја сам ухапшен осмог маја 1974. године! Шта значи број судбине: ОСАМ у животу фараона и једног професионалног истраживача забрањених историјских истина 20. века, писца и новинара Јокића? Тако је Броз у смрти остао загонетка као ''највећи син наших народа и народности'', а уопште није био наш, није Хрват, а још мање дете Сутле и Кумровца – то сам у књизи документовано доказао, али, и даље, наша српска јавност чита да је рођен 25. маја, да је умро 5. маја и слично, а све је то обична, али, упорна лаж идиотске школе обмане овог народа, која још траје, на нашу срамоту. Сви се плаше истине, а истина неће да умре због свих оних племенитих снова и идеала невиних жртава ове земље и нашег народа! Ја сам овим својим истраживачким делом свима њима упалио свећу коју више нико не може угасити, ниједна власт, ниједна генерација!

Како се десило да Јосип Амброз, као што Ви тврдите, преузме идентитет правога Јосипа Броза? Ко је био прави Јосип Броз?

- Замена идентитета Јосипа Амброза, касније алијаса Тита, одиграла се у марту 1913. године када Јосип Броз умире, а његову животну биографију преузима витални Јосип Амброз, колега из војнообавештајног школског сектора гарнизона у Печују Аустроугарске монархије. Ту се срели Мирослав Фридрих (по некима записима Леополд, у част аустријског цара Леополда I) Крлежа будући писац Хрватске, Адолф Хитлер, син цариника... болешљиви јефтичар велике, скоро срушене наде да ће бити сликар и архитекта... Каква судбинска спрега. Хитлер ће због болести напустити школу, а Јосип Броз ће својом смрћу (рођен у Бечу, истински Хрват), без своје воље и знања, на предлог начелника школе Штанцера, ''оживети'' поново у Јосипу Амброзу, алијас Титу! То је та чудесна и једина замена која је остварена и као загонетка пратила нашег диктатора и вишеструког агента кроз капију историје Балкана. Зашто је то урађено? Аустроугарска је већ од 1908. године спремала рат против Србије. Она је уласком у Босну и њеном анексијом, уз благослов Енглеске, отворила свој пут на Исток, а на том путу корачаће Фрањо Јосиф и Немачки Кајзер заједно. Србија је требало да буде гробље на путу њихове славе. Истовремено сам открио први и податак о Брозовој улози на Дрини у Првом светском рату. Он, као елитни извиђач на челу 72. аустријска, извидничка борца, дошао је у Мионицу, похватао неколико десетина тек мобилисаних српских добровољаца, мучио их по систему '''живих језика'' и обесио о свето дрво – шљиве као пример застрашивања српског народа! У Другом светском рату ту ће доћи на партизанску територију, у улози самозваног секретара Комунистичке партије Југославије и команданта партизанских одреда, где ће га дочекати лично Милош Минић, секретар окружног немачког обавештајца. Има све то у књизи. Велика је то прича. Саслушао сам и последње живе сведоке, учеснике историје, борце, мученике, инвалиде и просјаке, заборављене хероје одбране Србије у рату од 1914. до 1918. године. Имао сам срца и ума да чујем њихове поруке, пре њихова заборављена умирања. Србија никада није знала да се својим мученицима одужи незаборавом. Када се рат заврши, сва слава припада профитерима рата, а сиротиња не зна за своје гробове, ни синове, ни очеве, ни мајке, ни кћери, ни осрамоћене сестре, зна само за црне мараме и црне барјаке! Куку, теби, Србијо, докле ћеш тако?

slika

Такође, прилично је била и енигматична улога Броза у Првом светском рату. Да ли је он заиста био на Дрини и Церу као аустро-угарски војник и чиме се то може поткрепити?

- Како на Дрини? Ту се нашли у магични балкански троугао креатори будуће историје Србије и српског народа. С једне стране Јосип (Амброз) Броз са друге стране, браниће Србију Дража Михаиловић, као потпоручник, затим три брата Недића, а оно што је још занимљивије, Броз ће за своју храброст бити одликован гвозденим крстом. Друштво у походу на Србију правиће му питомац из Печуја Мирослав Крлежа и добровољац на фронту Адолф Хитлер, као и млади потпоручник Беме (будући заповедник окупиране Србије 1941. године у Другом светском рату)! Сви су се истакли храброшћу, у борби једни против других. Хитлер добија гвоздени крст, исто Беме, исто и Броз! Орден за храброст има и Дража Михаиловић и браћа Недић. Зар Србија није уклета земља? Шта је све требало ишчитати да се дође до ових сазнања? Један велики број савремених ''преписивача нове ресавско-београдске историјске школе'', позајмљивали, на нечастан су начин, моја открића и пласирали их као ''своја'', док испијају виски по београдским елитним кафанама! Такви су то људи. Не цитирају друге већ све себи приписују, као што је и радио њихов велики узор Броз!

Још једна Ваша прилично сензационална и широј јавности непозната тврдња заслужује пажњу; а то је да је Јосип Броз учествовао у припреми атентата на краља Александра у Марсеју. Појасните нам то.

- После 4. дрезденског конгреса КПЈ и победе нове фракције у којој ће Хрвати имати кључеве самог врха одлучивања, а посебно што ће они инсистирати 9. новембра 1928. године на погледе неодрживости овакве нове уједињене државе Јужних Словена, на Версајску Југославију, као вештачку творевину, као ''тамницу народа'' коју треба разбити, пошто су они себи осигурали слободу и велики животни простор, захваљујући ратничким победама српске војске у Првом светском рату, захваљујући великим жртвама и разарањима Србије и њеном сељачком гуњу и опанку, наточеном крвљу и ранама од Кајмакчалана до Марибора, од Косова до Темишвара, њима више није била потребна Југославија. Почели су да харангама код Коминтерне и за време 4. конгреса у Дрездену, истичу право нације на самоопредељење и отцепљење од нове матичне државе. И пре него што је она залечила ране, они спремају ножеве за клање. То је њихова захвалност. Тако је та далека 1928. година била увертира за крваву 1941. годину. Јао, теби, Србијо, што ниси знала да слушаш своју децу и своју памет, што си гајила своје будуће гробаре, што си се њима заклињала на верност, што си им уступала огњишта своје историје да се огреју разни сатанисти, зидари, пробисвети, плаћеници, убице свих боја и раса, а да се ти на ловорикама ''славе'' не можеш освестити, да ћеш ускоро остати без своје главе! И тако је дошао још један важан, показаће се кобан, датум - 1934. година. Јосип Броз ће изаћи са допунске робије из Огулина 12. марта те године. Ову казну нико од историчара није тумачио. Ово није саставни део оне казне из такозваног Бомбашког процеса, као ни казне за такозване синдикалне мере када је у Огулину суђен пред Судбеним столом у Огулину 28. октобра 1927. године и када је пуштен да се брани са слободе! То суђење окривило је Броза за хулиганство! Изласком са робије, он ће испричати нове верзије, и као сви понављачи историје, отићи ће у Свето Тројство, каква симболика, човека који никада није био светац, а ни припадник Тројства, ако се не узму у обзир три агентуре као страни плаћеник своје будуће биографије!!! Изласком са робије, овај нечасни пробисвет, који је иначе још за време Аустрије у току првог великог рата у Војводини хапшен као поднаредник за силовање Српкиња и касније послат на Источни фронт, овај чудесни маг црне магије у својој аутобиографији коју прихватају неки биографи каже следеће: до доласка на рад у Комунистичку интернационалу ради углавном у земљи, у оквиру Покрајинског комитета чије је седиште у Бечу (такав Комитет тада није постојао)? Као да је Комитет нека врста железничке станице, где свако може боравити и отићи када хоће и где хоће? А зна се каква је била конспиративност. Све полиције Европе сарађивале су у борби против комуниста. Установио сам да је Броз у Светом Тројству боравио мање од месец дана и да је на наговор свог старог друга, пајташа, свог претпостављеног официра Аустрије Томашека (Словака), отпутовао за Јанка Пусту – логор где су вежбале усташе уз благослов, немачке, мађарске, али и уз знање енглеске обавештајне службе и Ватикана, као и Павелићевог штаба из Италије. Тако Броз долази са Томашеком средином априла 1934. године, где постаје један од помоћник инструктора за атентаторе и заверенике, за специјалне задатке. (Напомињем да Броз после изласка са робије није имао запослење.) Новац му је био потребан и оне ће га ускоро имати по сваку цену. Активира своје старе агентурске везе и тако постаје инструктор за обуку младих и полетних злочинаца. Јанка Пуста је била тада велики логор и вежбалиште за специјалне службе мађарске војске. Терезу Штанцер, братаницу пуковника Штанцера (у Другом светском рату биће генерал и заробиће га партизански генерал Баста, и њега и Томашека, на крају рата, и по Титовој наредби биће стрељани са још десет генерала), да не би открили његову прошлост из Првог светског рата. Типичан заводник са манирима барона, изузетне интелигенције, брзих одлука, и сјајног инстинкта, Броз види своју шансу: осветити се краљу Александру и Србији. Зна да Мусолини, као и Геринг, заједно са Павелићем, имају своју карту. За покерским столом – злочинци деле плен историје. За команданта Јанка Пусте 1934. године био је постављен усташки мајор у мађарској војсци Вјекослав Сервеци (у Другом светском рату усташки генерал), његов помоћник је био командант војне обавештајне школе у Печују – Славко Штанцер! Оба су знали Броза. Они су његови војни учитељи, они су створили његову нову биографију! Тада и Тереза Штанцер прихвата да буде један од поверљивих курира атентатора, она ће пребацити оружје за убице у Марсеју. Она је она загонетна плавуша коју није успела да идентификује истрага полиције после атентата на краља Александра и импровизованог суђења! Само је пуковник Штанцер знао све о њој као и сам Броз. Она је после атентата неопажено отишла за Аргентину! Најбољи агенти су добијали награде и путовања широм Европе. Броз је међу награђенима. А када је почела да ради Јанка Пуста као центар обавештајаца Мађарске? Ево шта је тада записала служба Војске Југославије: ”Шпијунска школа против наше земље... Из поузданих извора се сазнаје да је у Сегедину отворена шпијунска школа која спрема младе против наше земље и Румуније. До сада се за ту школу већ јавило шест особа које официри из Генералштаба припремају у касарни Пука у Сегедину”, 21. 08.1923. године, страна 6.

Исти метод као 1913. године у Печују. Не одустаје се лако од метода који су проверени и доносе успех када је у питању агентура за рушење једне земље. Плаћеници ВМРО завршиће посао. Уједињене убице Европе одрадиле су злочин. Тако је убиством краља започела агонија Југославије. Внутрена македонска револуционарна организација даровала је усташама, Мусолинију и Герингу, извршиоце атентата... У књизи су обрађени детаљи и изјава организатора убиства.

Јосип Броз Тито се показао прилично вешт унутар партијских обрачуна. Како је Јосипу Брозу Титу пошло за руком да се ослободи Петка Милетића и преузме контролу над југословенским комунистима?

- Моја књига је пробудила, документовано, да из вишедеценијског ћутања, заборављених тајних убистава, злочина, отмица и пљачком списа и докумената, коначно проговори: БАЛКАНСКА СФИНГА – Јосип Броз Амброз, алијас Тито, на срамоту бројних и наших ''историчара'' славопеваца и папагаја! После ликвидације Горкића, када је резервни Комитет КПЈ био у Паризу, а Јосип Броз је тада благајник тог ''Комитета'' – никада није био секретар, увек је био тамо где је злато и где су жене, интригант који шармом разоружа своје противнике, а хипнотише своје љубавнице – Јосип Броз, бољи од свих других из свога окружења знао је шта треба радити и како уклонити боље од себе! Одласком 1937. године Горкића за Москву, после лажне оптужнице коју је припремио против Горкића као генералног секретара КПЈ лично Броз уз помоћ енглеског обавештајца Владимира Велебита, дипломираног правника са Сорбоне из далеке 1928. године, и – Родољуба - Рођка Чолаковића (који је у томе наивно као Босанац видео своју шансу) и када остаје упражњено место; када се чека на повратак без повратка, оклеветаног Горкића, једини истински комуниста и револуционар који је имао легенду око свог имена и добијања у Сремској Митровици, иначе руководилац Комитета прослављене робијашнице, херој без мане и страха, био је Петко Милетић, који је иначе био члан најужег партијског руководства у земљи – члан Комунистичке партије Француске, члан Комунистичке партије Мађарске, револуционарни друг Беле Куна, истакнути часник јунаштва и Црногорац са интернационалним, револуционарним искуством, човек у којег су се заклињали млади комунистички идеалисти... Робијао је као херој у Лепоглави у Сремској Митровици вишедеценијске робије. Непобеђен, непоражен, стамен, човек истине и борбе. Праведан и одан. Воли свој народ и Србију више од своје родне колевке. Такав је био легендарни Петко Милетић. Објаснио сам све детаље у књизи. Броз пише Хебрангу, Моши Пијаду и Миловану Ђиласу да Петка треба спречити по сваку цену да буде изабран за челника Партије. Моша Пијаде преко адвоката и бившег полицијског писара Продановића чини све да се интрига пусти уз благослов југословенске тајне полиције; да Милетић није херој легенда, да он наводно сарађује са полицијом, тај текст је спремио Моша Пијаде и Хебран, а пустио у оптицај ''несвршени студент'', ''црногорска усијана глава'' Милован Ђилас, и то тако да буде упућено као писмо Коминтерни – поверљива дојава!!!!

Овај перфидни злочин обмане и издаје који су пројектовали Броз, Хебран, Пијаде и Ђилас разоткрио је метод борбе и обрачуна како да сатанско семе преузме кормило Комунистичке партије Југославије. А шта је Петко Милетић записао о тој игри и сукобу изаткане лажи и обрачуна:

''На робији су постојале и постоје двије политике ликвидаторско-опортунистичка коју су водили Андрија Хебранг и Моша Пијаде, те на другој страни бољшевичка коју се труди да води Кекић (Казниони комитет КПЈ). Прва сматра да су робијаши, заробљеници избачени из класне борбе, чији је сада главни задатак преживјети робију, те сачувати по сваку цену физичко и духовно здравље да би могли, кад их класни непријатељ пусти да изађу кући, опет у редове класне борбе. Ми бољшевици сматрамо, напротив, да су робијаши комунисти који су силом прилика и околности доспјели на посебно, изузетно тешки сектор отворене класне борбе. Они нијесу нити смију, ни један једини час да прекину своју борбу против класног непријатеља... Јер, овдје на робији је концентрисан и затворен стварни динамит наше револуције. Скоро 300 комунистичких кадрова... ''

То је став непоколебљивог револуционара који не може да опрости сарадњу комуниста Хрватске у затворима Лепоглаве са усташким покретом и споразум Хебранг-Будак који је подржао и Моша Пијаде, иза којег стоји и открива се завереничка улога Јосипа Броза који се тада потписује као Фридрих Георгијевич! Тај чудесни синоним, псеудоним, говори за себе: створен је од немачког имена и руског презимена. Није то случајно! Тада је господин већ радио за обе службе, али се није знало да га је вајар Авустинчић и Владимир Велебит већ укључио да ради строго поверљиво за британску службу. Свето Тројство постоји, али мало људи зна. Ко сазна бива убијен. Смрт не трпи сведока. Зато ће Броз стићи да 4. новембра пошаље писмо комунистима робијашима у Митровици да је пре четири дана 1. новембра 1937. године као ''непријатељ народа'' осуђен и стрељан у Москви - Милан Горкић! А информацију је Титу донео - дао Јосип Копинич!!! Све гори од горега. У књизи сам детаљно доказао поступак ликвидација и обрачуна у борби за врх КПЈ од 1934. до 1948. године. Све несреће овога свега завериле се против часних људи, а нечасни коло воде, јер желе да српски народ сваког добра ослободе... Познато је, оно лукаво састављено писмо Јосипа Броза Андрији Хебрангу из Париза октобра 1937. године... и где се лажно указује на Петка Милетића уз прекор. Броз покушава да завара Казниони комитет и тражи подршку за своју прљаву игру. Увек тако до краја. Други ће обавити ликвидацију, а он ће носити беле рукавице као барон лажни.



Реците нам нешто о трагичној смрти Мустафе Голубића, једног од најмоћнијих људи у коминтерни и, чини се, човека од поверења самог Стаљина. Како је Мустафа Голубић пао у немачке руке и каква је улога у томе „јунака“ нашег интервјуа?

- Чини ми част, да сам први истраживач који је установио ток и узрок драме, као и издају и ликвидацију хероја Голубића. Мустава Голубић, младобосанац, солунски добровољац, млади пријатељ легендарног Аписа, одбио је на солунском процесу да буде лажни судски сведок, млади Мостарац, неустрашив, хладнокрван, генерал НКВД-а, Стаљинов лични повереник за велике и тајне акције, човек челик са срцем детета, песник револуције и свештеник патње. То је истина...

Мустафа Голубић, витални, лепи, стасити човек са шеширом и мантилом преко руке, шетао је већ у мају 1941. године Теразијама, са лулом у устима, по сунчаном времену, лажне ведрине, заљубљеник у град и људе. А волео је само Србију и матушку Русију. Био је заљубљен у руски народ и нашег човека мученика. Веровао је у будућност која ће попут Христовог хлеба бити дарована овој земљи паћеници и хероју. Дошао је у Београд да би се срео са Брозом, загонетком, коме је Коминтерна изрекла смртну пресуду 1938. године, управо у лето 1937. године! Дошао је да казни тог самозванца, интриганта и страног агента, уљеза, који је успео, да у редове Коминтерне за Балкан створи своју тајну ''паукову мрежу'' шпијуна, доушника, провокатора и агената. Дошао је, да га казни што је злоупотребио поверење и уз помоћ Копинича на осмој конференцији у Загребу, именован као генерални секретар КПЈ без икаквог указа и пуномоћја Комитерне и Георги Димитрова. Дошао је да се коначно обрачуна и са Брозовим самозваним Политбироом КПЈ који није ништа друго до играчка самозванца коме није био дорастао ни Распућин! Лажно именовани генерални секретар КПЈ за земљу, Тито, осетио је опасност, јер га је на време обавестио Стево Крајачић, који ће тих дана бити у Земуну. Голубић је био одсео код породице Поповић. Био је хладнокрван и самоуверен. Људи тог кова могу бити хероји или свештеници истине. Умиру ћутањем, а њихова патња и бол поражавају и саме мучитеље. На знак Крајачића, Тито шаље Ђиласа и Ранковића да пролуњају градом и ослушну старе партијске везе... Голубић је дошао из Беча. Пре тога, у три наврата, прошао је кроз Србију на путу за Грчку. Шта је Крајачићу, Копиничу и Брозу било обећано за ликвидацију Голубића? Чија је рука стајала? Није само Гестапо, већ и Енглези. Голубића су уочили, пратили Ђилас и Ранковић и, коначно, откривен је стан где је смештен. Дана 9. маја требало је да се Голубић састане са Титом. Преко женског курира (име није важно) достављен је предлог за сусрет. Тито је једва чекао, да идеално улови златног паука совјетске легенде агентуре, Стаљиновог човека првог ранга, и заљубљеника Србије. Наредио је да Ђилас и Ранковић учине све да Гестапо сазна какав се опасни совјетски агент налази у Београду, са станом ту и ту. И тако је Гестапо, захваљујући Титу, уловио златну птицу за којом је трагао годинама. У кавезу је легенда. Ухапшен је у рану зору. Он је говорио: ''Ја имам једно око на леђима и видим шта се ради....'' Овог пута био је слеп. Гестапо није успео да сазна од Голубића, нити да изнуди признање ко је он! И коначно, измрцвареног, везаног за столицу, полумртвог стрељали су у Пионирском парку у Београду, где је био привремено сахрањен. Руси су 1946. године пронашли и откопали своју мртву легенду, хероја СССР-а, генерала НКВД-а Мустафу Голубића, где је уз војне почасти сахрањен у зидине Кремља. Занимљиво је сведочење новинара и публицисте Синише Пауновића: ''Мустафа је био мој школски друг, мој интимни пријатељ. Он је муслиман из Херцеговине, који је прешао у Србију и борио се у Балканском рату. Добио је орден Обилића за храброст. Краљ Александар га је волео. Био га је послао на студије у Швајцарску, стипендирао, ту је упознао Русе, комунисте и заволео их.

Почетком светског рата 1914. године дошао је као добровољац на Солунски фронт... Био је необичан, поштен човек, просто модел поштења, а с друге стране необично храбар... Појавио се поново 1941. Није се крио, већ је ишао са неким девојкама преко Теразија... Такав је остао у сећањима оних који нису знали другу страну његове биографије... Био је увек спреман да умре за Русију, за комунизам, за светску револуцију!''

Непријатељи Србије ни данас не спавају, они размишљају како убити Србију. То је истина коју још не схватамо. Жао ми је мог народа. Истражујући више од три и по деценије тајну биографију Јосипа Броза, ишчитао сам на десетне хиљада страница из тајних архива, музеја, војних записа и библиотека од Ватикана до Омска, да бих пришао тој енигматској змији, том удару нашег народа, чија се чак и треба генерација његове идеолошке ванбрачне деце и данас шепури Србијом, приказујући се као њени усрећитељи и спасиоци, као европејци, чија ће демократија отворити нова гробља за све оне који се части, поноса и пркоса нису одрекли.



Ваша несумњива заслуга је то што сте у књизи открили српској јавности непознат лик Живојина Павловића, комунистичког интелектуалца, новинара, публицисте који је убијен у току трајања Ужичке републике. Реците нам нешто о томе ко је одговоран и ко је учествовао у ликвидацији Живојина Павловића. Нашој јавности је такође непозната чињеница, а коју сте Ви објавили, да је Живојин Павловић објавио књигу „Трагични биланс Стаљиновог термидора“.

- Један частан новинар Политике и Времена, публициста, Златиборац, под надимком Ждребе – Живојин Павловић, некада потписани Владо, власник књижаре ”Хоризонт” у Паризу, уредник и власник листа Пролетер, листа КПЈ који је повремено излазио у Бриселу, а понекад у Паризу, био је жива, виспрена, умна личност. Париз је био центар обавештајних служби Европе. Коминтерна је у књижари ”Хоризонт” имала свој центар, у којем се окупљају прокомунистички интелектуалци, интернационалисти, француски писци и сликари, комунисти Балкана и Русије на пролазу, као и из других европских земаља, а посебно будући интербругадисти на путу за Шпанију и одбрану Републике. Заслуге Живојина Павловића су безмерне за комунистички покрет и слободарску борбу Шпаније. Он обједињава информације, има своју тајну чудесну ''црвену бележницу'', у којој уписује запажања и оцене свих који прођу кроз књижару и Париз. Он је човек оцене, искуства, и коначно, човек великог поштења и угледа. Интелектуалац који зна душу Француске а прати судбину Црвене Русије! У тој књижари свраћају Тин Ујевић, Арагон, Барбис, Превер, Пикасо, чак и Копинич и Пежихов Воранц (Ловро Кухар – Брозов миљеник), свраћали су и Милан Бартош, Марјан Брецељ, Кардељ, Дедијер, Кидрич, Кристина Ђорђевић и други... Та књижара је, у ствари, париска веза преко које наши интербригадисти одлазе у Шпанију у грађански рат слободе, као и одред Црвене помоћи солидарности са шпанским народом. Павловић својим оценама и индиректно, у име Интернационале, даје визу за одлазак кадрова у Шпанији или не. Брозу је одбио да изда визу. Броз му то неће опростити. Јосип Броз уз помоћ Копинача одлази у Шпанију, не да се бори, већ да се преко својих агената обрачуна са свим интербригадистима који су на тајном Барселонском конгресу осумњичили њега као страног агента, и гласали за Петка Милетића као генералног секретара КПЈ па су чак и једној батерији топова, на шпанском револуционарном фронту дали Петково име као хероја партије. Главни егзекутори били су Влајко Беговић и Коста Нађ! Влајко Беговић ће ликвидирати орг. секретара ЦК КПЈ Благоја Паровића, у књизи сам све то разјаснио, док ће Коста направити списак људи који су гласали против Броза и који се из Шпаније на чудесан начин неће вратити, а други ретки појединци, који су успели, после слома 1938. године да се врате из Шпаније, биће ликвидирани у Југославији; као накнадне жртве због истине које су изрекли... Тако је Коста у НОБ стигао међу последње у нашој револуцији, али му Броз првом додељује чин генерала армије, генерала са пет звездица, за заслуге из Шпаније. Велики ликвидатори и ловци на главе били су Копинич и Крајачић до краја живота.

Али, прича о Живојину Павловићу, човеку који је прикрио заборав оних уобичајених титовских тајних гробова, човеку који је први написао самоиницијативно, у име истине, књигу ”Трагичан биланс Стаљиновог термидора ”– чиме ће навући сумњу, гнев и бес на себе крајем тридесетих година, напустиће Париз и вратити се у Београд, да би 1941. године, за време партизанске ''Ужичке републике'', био ухапшен и ликвидиран под тешким мукама, по заповести Броза. Павловићева књига била је бревијар истине о многим злоупотребама и одмаздама, великим чисткама у СССР-у, а све је написао човек који је већ пуних двадесет година био комуниста, идеалиста, без мане и страха! Био је позната личност у радничком, студентском и комунистичком покрету Србије. Добровољац у Првом светском рату, члан СКОЈ-а и КПЈ од 1919. до 1920. године, живи у Ужицу, студира права у Београду, од 1923. године је на партијском раду у Македонији, послат од легенде Симе Марковића. Био је окружни секретар за Македонију, да би почетком 1925. године отишао за Русију. Враћа се после годину дана и постаје дописник ''ПРАВДЕ'' из Македоније, да би 1929. године емигрирао у Француску, где остаје пуних десет година, пише и уређује партијски лист Против Главњаче, постаје секретар КПЈ за целу емиграцију, секретар Патроната Црвене помоћи, издавач и администратор партијског листа КПЈ – ПРОЛЕТЕР и часописа: КЛАСНА БОРБА, оснивач Радничке библиотеке у Паризу, управник партијске књижаре и власник ”ХОРИЗОНТА”. После хапшења Горкића Тито пише 2. маја 1939. године Прежихову Воранцу да су Карло Худомаљ и Живојин Павловић на његов предлог искључени из партије, али да то неће бити објављено у ''Пролетеру''?! Настаје забуна међу члановима КПЈ и КП Француске. Тито је успео, преко својих пулена, да сруши мит о Павловићу. Јер, под његовом руком од маја 1936. године до јануара 1939. године изашло је 19 бројева ''Пролетера''. И коначно, трагична судбина и крај. Жика Павловић, Владо звани Ждребе, Златиборац, новинар, члан Покрајинског комитета СКОЈА за Србију, бива откривен од стране Крцуна на територији завичајног Ужица у селу Мачкату, и позива га на предају, и хапси, на велику радост Тита, Кардеља Ђиласа, Дедијера и Ранковића, и Петра Стамболића! После невиђених мучења и премлаћивања од стране Дедијера, Стамболића, Ранковића, Ђиласа који су се такмичили у наношењу бола часном Павловићу коначно је стрељачки строј којим је командовао изванредни Крцунов убица Видан Мицић, убио Живојина Павловића и још четири стотине других недужних људи из Чајетине и Ужица!!! Брозов Термидор није чекао јесен. Грабио је туђе главе ради своје лажне револуционарне славе и морала. Издајници су убијали часне људе, и тако добијали признања и ордене за славу ''слободе'', чије су градитеље сместили у јаме и неозначене гробове. Србија није знала истину. Србија је крварила у братоубилачком рату, грађанском рату са обележјем револуције. Зла коб за историју и генерације које лако верују, а брзо сањају...



Живојина Павловића је ликвидирао Видан Мицић, који је о сопственом признању, по налогу партије, ликвидирао још четири стотине људи. Реците нам нешто о овом убици и кога је још ликвидирао овај егзекутор Комунистичке партије?

- Припала је част новинару Горану Лазовићу да објави свој разговор са Виданом Мицићем, убицом Живојина Павловића, носиоцем споменице 1941. године. ''Крцун је био срећан што је такав човек ухапшен'', пише Видан. Били смо га преко пања, кладе, до смрти, ломили му кости... По табанима пендреком, али узалуд, ништа није признао. Тражили су да призна где је његова ''црвена бележница''. Хтели су да му изнуде признање. Доносили су му папир у ћелију да напише шта зна... То је требало да буду имена великих људи, функционера који су били против нас! Покушао је од силних мука да парчетом стакла изврши убиство и пресече вене. Он је желео да што пре буде стрељан, јер су му муке досадиле. На питање: ”Ви сте убили Живојина Павловића?” одговорио је: ”Да, јесам, убио сам га, али не својом вољом. То је био партијски задатак...” Опростите, колико сте људи убили? Не знам тачно, али више од четири стотине. То је одлучивао Крцун, затим Стамболић.../ Пола века касније убица се бавио гајењем цвећа, каква идила историје, и какав злочин скривен у лепоту. Где је ту правда, а зашто ћути истина?



Јосип Броз у бескрупулозној борби за власт служио се физичким ликвидацијама политичких противника унутар земље и ван њених граница. Да ли је познати бугарски револуционар Георгиј Димитров отрован у Москви, Бугарској или на Топчидерској станици у Београду?

- Моја тврдња је плод проучавања више десетина списа, телеграма и докумената. Тито није подносио Димитрова. Знао је да он никада није дао налог за његово именовање за генералног секретара КПЈ и да је то чиста лаж и подвала, да је Броз самозванац – нека врста Лажног Шћепана Малог али дрзак агент који шпијунира и Димитрова Стаљину! У књизи сам описао, начин ликвидације Димитрова ''мирним средствима''', лековима од којих се дугорочно, али сигурно умире. Димитров је био једини заслужни човек за место председника такозване БАЛКАНСКЕ ФЕДЕРАЦИЈЕ коју је Тито желео за себе. Стаљин је то осетио и осујетио. Тито је перфидно скратио Димитрову право на живот, за време пропутовања Димитрова кроз Србију, на путу за Москву, на Топчидерској железничкој станици, био је кратак, а судбински сусрет. О томе са много детаља говорим у књизи. Што се тиче убиства Лоле Рибара, документовано сам указао на заверу Велебит Владимир и Броз, за његову ликвидацију, на Гламоч пољу приликом припреме за лет, за Каиро и војну мисију. После убиства, уместо Лоле одлетео је Владимир Велебит британски агент и Титов генерал и повереник, који је у 93. години, умро у Лондону недавно са признатим чином генерала Енглеске армије! Шта рећи?

ТИТО НИКАДА НИЈЕ УЧЕСТВОВАО У ОКТОБАРСКОЈ РЕВОЛУЦИЈИ, а одбио је орден Лењина и орден Октобарске револуције 1977. године од стране Леонида Брежњева док сам ја са друговима био сужањ у Спужу! Тито је био насупрот - хусарски, коњички инструктор код Колчака у Омску, када је белогардејски генерал Колчак постао господар Омска. То се догодило 26. априла 1919. године када је 4. корпус генерала Колчака освојио простор од Оренбурга до Омска. Извршена је масовна мобилизација сељака и дезертера за Белу армију и Броз је укључен за инструктора у борби против Црвених. Противник на фронту против Белих био је командант М. В. Фрунзе, касније прослављени генерал и легенда Црвеног истока и Сибира, господар Урала! То је истина. Они који су умрли за Црвену заставу у Октобарској револуцији, са овог тла, изузев часних изузетака, остали су заборављени. Они су се борили за наду човечанства коју су понизили и изневерили кадрови слични Брозу и овде и тамо. Нажалост, то је истина. Ново издање књиге, треће допуњено издање, у два тома је у припреми и биће казане истине до краја. Нема више оклевања. Мртва уста не говоре, а поколење заборавља своје часне људе и хероје градитеље историје и славе народа. На писцу је да не дозволи заборав.


Геополитика број 29. 15.децембар 2008.

http://www.geopolitika.rs/index.php?opt ... temid=129/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: čet maj 26, 2011 12:39 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet aug 19, 2010 5:15 pm
Postovi: 247


Od sestog min.otprilike govori o njemu ,ali odgledati ceo snimak nije naodmet zbog D.Jovanovica

p.s. nikakva nacionalnost ili sl. nije mi ni na kraj pameti, a malo se nasmejati nije na odmet :occasion5:

_________________
Kad sam prestao da se plasim smrti,prestao sam da se plasim i zivota


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: čet maj 26, 2011 1:41 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200






...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: čet maj 26, 2011 2:13 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri maj 24, 2006 11:23 am
Postovi: 1573
"Kako da verujes coveku koji umesto rakije pije viski" :mrgreen:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: čet maj 26, 2011 3:31 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: uto jan 02, 2007 3:28 pm
Postovi: 1206
Lokacija: 14° 26' I 45° 21' N - HUM
online prijevod jer neki se gnusaju jer nemogu da citaju cirilicu :)


RAZREŠENA ENIGMA ZVANA TITO

Momčilo Јokiћ, istraživač zabraњenih istoriјskih istina, kњiževnik, publicista, novinar i autor senzacionalne kњige „Taјni dosiјe – Јosip Broz“



Tito јe bio vanbračno dete roђeno iz ''velike љubavi'' ugledne poљske grofice Mariјe koјa јe udaјom dobila latifundiјu blizu Segedina i upravnika њenog imaњa Franca Ambroza, koјa јe čuvaјuћi čast udovice obezbedila detetu izuzetno školovaњe i tretman. Otac ћe mladog inteligentnog sina konačno priznati kada isti doraste za voјnu.

Zamena identiteta Јosipa Ambroza, kasniјe aliјas Tita, odigrala se u martu 1913. godine kada Јosip Broz umire, a њegovu životnu biografiјu preuzima vitalni Јosip Ambroz, kolega iz voјnoobaveštaјnog školskog sektora garnizona u Pečuјu Austrougarske monarhiјe. Јosip Broz ћe svoјom smrћu (roђen u Beču, istinski Hrvat), bez svoјe voљe i znaњa, na predlog načelnika škole Štancera ''oživeti'' ponovo u Јosipu Ambrozu, aliјas Titu!



Vi ste u kњizi „Taјni dosiјe – Јosip Broz“ izašli sa senzacionalnom tvrdњom da bivši predsednik Јugoslaviјe maršal Јosip Broz Tito niјe Hrvat, roђen u zagorskom selu Kumrovec, veћ neko drugi. Ko јe, u stvari, bio čovek koјi se predstavљao kao Јosip Broz Tito, a koga јe tadašњa posleratna državna ideologiјa predstavila kao onda „naјveћeg sina naših naroda i narodnosti“?



- Moјa istraživaњa započela su daleke 1968. godine, one nezaboravne godine studentskih nemira širom Evrope. Znao sam mnoge zagonetne čiњenice povezane s Brozom, ali, niko se niјe usuђivao da govori deo istine. Istinu niko niјe znao. Odlučio sam se da lagano, taјno istražuјem i slažem mozaik saznanih čiњenica, da zagledam daleke dokumente iz arhiva Evrope, naši su za tu temu bili čelično zatvoreni. I svaka sumњa tražila јe autoru glavu! Јa sam se odlučio na strpљivo istraživaњe korak po korak. Tako јe prvo nastala moјa čuvena – BELEŽNICA: KO ЈE ЈOSIP BROZ? Da bi se godinama obogaћivala i narastala kontradikciјama, koјe sam morao stalno, višestruko uporeђivati kao komparativni istraživač koјi јe odlučio da za istinu ponudi svoјu glavu, u ime svih ubiјenih nevinih žrtava, i onih idealista, revolucionara, koјi su verovali u novu ''zoru čovečanstva'', a koјi su sišli u grobove ne znaјuћi ko im јe voђa i za čiјe ciљeve umiru! Moјa kњiga: TAЈNI DOSIЈE ЈOSIP BROZ јe dala više odgovora na zagonetnu biografiјu i delo Јosipa Broza. Kњiga јe u prvoј variјanti trebalo da se poјavi daleke 1974. godine, u maјu pre 9. kongresa Saveza komunista Јugoslaviјe, a samo mesec dana posle održanog taјnog Kongresa obnove (Peti i osnivački kongres) ilegalne Komunističke partiјe Јugoslaviјe, koјi јe održan 6. aprila 1974. godine noћu, a mi smo uhapšeni, provaљeni i lišeni slobode, kao nepriјateљi naroda i rušioci ustavnog poretka samoupravne Titove Јugoslaviјe. Naredbom saveznog tužioca SFRЈ bili smo istovremeno pohapšeni: svi učesnici Barskog kongresa, prve organizovane opozicione partiјe protiv Broza, kao nepriјateљi naroda i zaverenici protiv Tita! Tako smo dodirnuli vrata pakla i osetili humanizam ''samoupravљaњa'' crvenog faraona, diktatora koјi јe јedini u Evropi imao svoјu privatnu državu, čoveka koјi јe bio јedinstveni troјanski koњ u strukturi Kominterne, velikog likvidatora u ''belim rukavicama'', čoveka sa manirima barona, a istovremeno austrougarskog podnarednika, krvnika sa Drine u Prvom svetskom ratu, čoveka koјi јe radio za četiri obaveštaјne službe... Bio јe to čovek sa hiљadu lica, sa sedam lažnih autobiografiјa, zagontar sa 77. šifrovanih pseudonima, klaviјaturista koјi zna Mocarta, husarski sabљaš prvog reda, lažni mašinbravar i ''trinaesto'' dete sa Sutle, šarmantni Pelivan i igrač na žici, veliki intrigant, zaљubљenik u vlast i ingeniozni osluškivač vremena u koјem živi, laskavac koјi se šarmom zaљubљene kokete nadmeћe sa zbuњenim uglednicima i saradnicima, dreser primitivaca i malograђanskih ''bašibozluka'', naroda koјi više veruјu tuђinu, nego svom sinu! Našao јe plodno tlo da odigra naјčudesniјi poker političke zavere i izdaјe u Evropi 20. veka. Veliki mešter, maјstor 32. reda masoneriјe, vanbračno dete roђeno iz ''velike љubavi'' poљske grofice koјa јe udaјom dobila latifundiјu bližu Segeda, sin Јevreјina Franca Ambroza i maјke Mariјe, ugledne plemkiњe... koјa јe čuvaјuћi čast udovice obezbedila detetu izuzetno školovaњe i tretman, dok јe otac Franc Ambroz, kao Јevreјin, upravnik њenog velikog imaњa, brinuo o malom Јosipu, rastao јe buduћi veliki zagonetar – ЈOSIP AMBROZ, buduћi BROZ - aliјas Tito. Otac ћe mladog, inteligentnog sina konačno priznati kada isti doraste za voјnu. Daleke 1912. godine, dok Srbiјa krvari u Balkanskim ratovima, buduћi gospodar života i smrti, naћi ћe se kao pitomac voјno-obaveštaјne škole crno-žuto monarhiјe u Pečuјu. Tu ћe buduћi aliјas Tito upoznati pitomca Miroslava (Leopold) Fridriha Krležu, buduћeg velikog hrvatskog pisca i nesuђenog nobelovca, a iz te taјne i ugledne obaveštaјne škole koјa јe spremala špiјune i izviђače, u levom krilu zgrade velikog garnizona Monarhiјe, tih dana ћe biti u klupi štrkљasti koščati mladiћ, nesuђeni umetnik i slikar, nesuђeni arhitekt Adolf Hitler! Taј podatak me јe frapirao i prvi sam od svih istraživača isterao lisicu istoriјe iz јame zagonetke vremena. Svi su kasniјe bili zapaњeni, svi su to prepisivali iz moјe kњige ''otkroveњa'', iz kњige: TAЈNI DOSIЈE ЈOSIP BROZ, koјa ћe ugledati prvo izdaњe tek 1992. godine, u izdaњu ''Nove svetlosti'' u Kraguјevcu i koјa јe imala promociјu neviђenu širom Srbiјe, a posebno u Meђunarodnom ''Pres centru'' u Beogradu, u februaru, kada se sјatilo birano društvo voјnih atašea, novinara, agenata, stranih i domaћih, da prisustvuјu činu raščovečeњa nečovečne zagonetke istoriјe – Јosipa Broza-AMBROZA, aliјasa Tita! Znao sam, da svom narodu i ostalim narodima, јedino mogu pomoћi, ako mu suprotstavim svoјa otkriћa, svoјe istine saznate iza ''sedam taјnih pečata'' kako bi u ogledalo istine i istoriјe, konačno narod shvatio: ko јe ubica њegovog prava na sreћu i mir, i kako јe srpski narod sledio ''kao sluga pokorni'', čast izuzecima i usamљenim heroјima, voђu koјi јe brže od samog satane ovaј prostor Јugoslaviјe pretvorio u veliku kasapnicu, da bi on bio zapamћen kao čovek koјeg ''maјka više ne raђa''! Tako se i kroz poslušnost i žeљu da bude ''nešto drugo'' naš narod odrekao sebe i svoјe istoriјe, pa јe novim ''izmišљenim'' pobedama porazio samoga sebe! Moјa kњiga јe zamišљena kao PROLOGOMENA ISTORIЈE, kao OPTUŽNICA ЈOSIPU BROZU-AMBROZU, aliјasu Titu, pred sudom časti i istoriјe ove zemљe. Nažalost, on јe nas prvi (kao i mnogo puta raniјe) ugrabio, a sam јe od svih svetskih diktatora, faraonski sahraњen, i pobegao јe od takvog suђeњa u svoј zagonetni, nebeski pakao, ostavљaјuћi јoš јednu taјnu: gde јe stvarno sahraњen, a sahraњen јe osmog maјa 1980. godine, a јa sam uhapšen osmog maјa 1974. godine! Šta znači broј sudbine: OSAM u životu faraona i јednog profesionalnog istraživača zabraњenih istoriјskih istina 20. veka, pisca i novinara Јokiћa? Tako јe Broz u smrti ostao zagonetka kao ''naјveћi sin naših naroda i narodnosti'', a uopšte niјe bio naš, niјe Hrvat, a јoš maњe dete Sutle i Kumrovca – to sam u kњizi dokumentovano dokazao, ali, i daљe, naša srpska јavnost čita da јe roђen 25. maјa, da јe umro 5. maјa i slično, a sve јe to obična, ali, uporna laž idiotske škole obmane ovog naroda, koјa јoš traјe, na našu sramotu. Svi se plaše istine, a istina neћe da umre zbog svih onih plemenitih snova i ideala nevinih žrtava ove zemљe i našeg naroda! Јa sam ovim svoјim istraživačkim delom svima њima upalio sveћu koјu više niko ne može ugasiti, niјedna vlast, niјedna generaciјa!

Kako se desilo da Јosip Ambroz, kao što Vi tvrdite, preuzme identitet pravoga Јosipa Broza? Ko јe bio pravi Јosip Broz?

- Zamena identiteta Јosipa Ambroza, kasniјe aliјasa Tita, odigrala se u martu 1913. godine kada Јosip Broz umire, a њegovu životnu biografiјu preuzima vitalni Јosip Ambroz, kolega iz voјnoobaveštaјnog školskog sektora garnizona u Pečuјu Austrougarske monarhiјe. Tu se sreli Miroslav Fridrih (po nekima zapisima Leopold, u čast austriјskog cara Leopolda I) Krleža buduћi pisac Hrvatske, Adolf Hitler, sin carinika... bolešљivi јeftičar velike, skoro srušene nade da ћe biti slikar i arhitekta... Kakva sudbinska sprega. Hitler ћe zbog bolesti napustiti školu, a Јosip Broz ћe svoјom smrћu (roђen u Beču, istinski Hrvat), bez svoјe voљe i znaњa, na predlog načelnika škole Štancera, ''oživeti'' ponovo u Јosipu Ambrozu, aliјas Titu! To јe ta čudesna i јedina zamena koјa јe ostvarena i kao zagonetka pratila našeg diktatora i višestrukog agenta kroz kapiјu istoriјe Balkana. Zašto јe to uraђeno? Austrougarska јe veћ od 1908. godine spremala rat protiv Srbiјe. Ona јe ulaskom u Bosnu i њenom aneksiјom, uz blagoslov Engleske, otvorila svoј put na Istok, a na tom putu koračaћe Fraњo Јosif i Nemački Kaјzer zaјedno. Srbiјa јe trebalo da bude grobљe na putu њihove slave. Istovremeno sam otkrio prvi i podatak o Brozovoј ulozi na Drini u Prvom svetskom ratu. On, kao elitni izviђač na čelu 72. austriјska, izvidnička borca, došao јe u Mionicu, pohvatao nekoliko desetina tek mobilisanih srpskih dobrovoљaca, mučio ih po sistemu '''živih јezika'' i obesio o sveto drvo – šљive kao primer zastrašivaњa srpskog naroda! U Drugom svetskom ratu tu ћe doћi na partizansku teritoriјu, u ulozi samozvanog sekretara Komunističke partiјe Јugoslaviјe i komandanta partizanskih odreda, gde ћe ga dočekati lično Miloš Miniћ, sekretar okružnog nemačkog obaveštaјca. Ima sve to u kњizi. Velika јe to priča. Saslušao sam i posledњe žive svedoke, učesnike istoriјe, borce, mučenike, invalide i prosјake, zaboravљene heroјe odbrane Srbiјe u ratu od 1914. do 1918. godine. Imao sam srca i uma da čuјem њihove poruke, pre њihova zaboravљena umiraњa. Srbiјa nikada niјe znala da se svoјim mučenicima oduži nezaboravom. Kada se rat završi, sva slava pripada profiterima rata, a sirotiњa ne zna za svoјe grobove, ni sinove, ni očeve, ni maјke, ni kћeri, ni osramoћene sestre, zna samo za crne marame i crne barјake! Kuku, tebi, Srbiјo, dokle ћeš tako?



Takoђe, prilično јe bila i enigmatična uloga Broza u Prvom svetskom ratu. Da li јe on zaista bio na Drini i Ceru kao austro-ugarski voјnik i čime se to može potkrepiti?

- Kako na Drini? Tu se našli u magični balkanski trougao kreatori buduћe istoriјe Srbiјe i srpskog naroda. S јedne strane Јosip (Ambroz) Broz sa druge strane, braniћe Srbiјu Draža Mihailoviћ, kao potporučnik, zatim tri brata Nediћa, a ono što јe јoš zanimљiviјe, Broz ћe za svoјu hrabrost biti odlikovan gvozdenim krstom. Društvo u pohodu na Srbiјu praviћe mu pitomac iz Pečuјa Miroslav Krleža i dobrovoљac na frontu Adolf Hitler, kao i mladi potporučnik Beme (buduћi zapovednik okupirane Srbiјe 1941. godine u Drugom svetskom ratu)! Svi su se istakli hrabrošћu, u borbi јedni protiv drugih. Hitler dobiјa gvozdeni krst, isto Beme, isto i Broz! Orden za hrabrost ima i Draža Mihailoviћ i braћa Nediћ. Zar Srbiјa niјe ukleta zemљa? Šta јe sve trebalo iščitati da se doђe do ovih saznaњa? Јedan veliki broј savremenih ''prepisivača nove resavsko-beogradske istoriјske škole'', pozaјmљivali, na nečastan su način, moјa otkriћa i plasirali ih kao ''svoјa'', dok ispiјaјu viski po beogradskim elitnim kafanama! Takvi su to љudi. Ne citiraјu druge veћ sve sebi pripisuјu, kao što јe i radio њihov veliki uzor Broz!

Јoš јedna Vaša prilično senzacionalna i široј јavnosti nepoznata tvrdњa zaslužuјe pažњu; a to јe da јe Јosip Broz učestvovao u pripremi atentata na kraљa Aleksandra u Marseјu. Poјasnite nam to.

- Posle 4. drezdenskog kongresa KPЈ i pobede nove frakciјe u koјoј ћe Hrvati imati kљučeve samog vrha odlučivaњa, a posebno što ћe oni insistirati 9. novembra 1928. godine na poglede neodrživosti ovakve nove uјediњene države Јužnih Slovena, na Versaјsku Јugoslaviјu, kao veštačku tvorevinu, kao ''tamnicu naroda'' koјu treba razbiti, pošto su oni sebi osigurali slobodu i veliki životni prostor, zahvaљuјuћi ratničkim pobedama srpske voјske u Prvom svetskom ratu, zahvaљuјuћi velikim žrtvama i razaraњima Srbiјe i њenom seљačkom guњu i opanku, natočenom krvљu i ranama od Kaјmakčalana do Maribora, od Kosova do Temišvara, њima više niјe bila potrebna Јugoslaviјa. Počeli su da harangama kod Kominterne i za vreme 4. kongresa u Drezdenu, ističu pravo naciјe na samoopredeљeњe i otcepљeњe od nove matične države. I pre nego što јe ona zalečila rane, oni spremaјu noževe za klaњe. To јe њihova zahvalnost. Tako јe ta daleka 1928. godina bila uvertira za krvavu 1941. godinu. Јao, tebi, Srbiјo, što nisi znala da slušaš svoјu decu i svoјu pamet, što si gaјila svoјe buduћe grobare, što si se њima zakliњala na vernost, što si im ustupala ogњišta svoјe istoriјe da se ogreјu razni satanisti, zidari, probisveti, plaћenici, ubice svih boјa i rasa, a da se ti na lovorikama ''slave'' ne možeš osvestiti, da ћeš uskoro ostati bez svoјe glave! I tako јe došao јoš јedan važan, pokazaћe se koban, datum - 1934. godina. Јosip Broz ћe izaћi sa dopunske robiјe iz Ogulina 12. marta te godine. Ovu kaznu niko od istoričara niјe tumačio. Ovo niјe sastavni deo one kazne iz takozvanog Bombaškog procesa, kao ni kazne za takozvane sindikalne mere kada јe u Ogulinu suђen pred Sudbenim stolom u Ogulinu 28. oktobra 1927. godine i kada јe pušten da se brani sa slobode! To suђeњe okrivilo јe Broza za huliganstvo! Izlaskom sa robiјe, on ћe ispričati nove verziјe, i kao svi ponavљači istoriјe, otiћi ћe u Sveto Troјstvo, kakva simbolika, čoveka koјi nikada niјe bio svetac, a ni pripadnik Troјstva, ako se ne uzmu u obzir tri agenture kao strani plaћenik svoјe buduћe biografiјe!!! Izlaskom sa robiјe, ovaј nečasni probisvet, koјi јe inače јoš za vreme Austriјe u toku prvog velikog rata u Voјvodini hapšen kao podnarednik za silovaњe Srpkiњa i kasniјe poslat na Istočni front, ovaј čudesni mag crne magiјe u svoјoј autobiografiјi koјu prihvataјu neki biografi kaže sledeћe: do dolaska na rad u Komunističku internacionalu radi uglavnom u zemљi, u okviru Pokraјinskog komiteta čiјe јe sedište u Beču (takav Komitet tada niјe postoјao)? Kao da јe Komitet neka vrsta železničke stanice, gde svako može boraviti i otiћi kada hoћe i gde hoћe? A zna se kakva јe bila konspirativnost. Sve policiјe Evrope saraђivale su u borbi protiv komunista. Ustanovio sam da јe Broz u Svetom Troјstvu boravio maњe od mesec dana i da јe na nagovor svog starog druga, paјtaša, svog pretpostavљenog oficira Austriјe Tomašeka (Slovaka), otputovao za Јanka Pustu – logor gde su vežbale ustaše uz blagoslov, nemačke, maђarske, ali i uz znaњe engleske obaveštaјne službe i Vatikana, kao i Paveliћevog štaba iz Italiјe. Tako Broz dolazi sa Tomašekom sredinom aprila 1934. godine, gde postaјe јedan od pomoћnik instruktora za atentatore i zaverenike, za speciјalne zadatke. (Napomiњem da Broz posle izlaska sa robiјe niјe imao zaposleњe.) Novac mu јe bio potreban i one ћe ga uskoro imati po svaku cenu. Aktivira svoјe stare agenturske veze i tako postaјe instruktor za obuku mladih i poletnih zločinaca. Јanka Pusta јe bila tada veliki logor i vežbalište za speciјalne službe maђarske voјske. Terezu Štancer, bratanicu pukovnika Štancera (u Drugom svetskom ratu biћe general i zarobiћe ga partizanski general Basta, i њega i Tomašeka, na kraјu rata, i po Titovoј naredbi biћe streљani sa јoš deset generala), da ne bi otkrili њegovu prošlost iz Prvog svetskog rata. Tipičan zavodnik sa manirima barona, izuzetne inteligenciјe, brzih odluka, i sјaјnog instinkta, Broz vidi svoјu šansu: osvetiti se kraљu Aleksandru i Srbiјi. Zna da Musolini, kao i Gering, zaјedno sa Paveliћem, imaјu svoјu kartu. Za pokerskim stolom – zločinci dele plen istoriјe. Za komandanta Јanka Puste 1934. godine bio јe postavљen ustaški maјor u maђarskoј voјsci Vјekoslav Serveci (u Drugom svetskom ratu ustaški general), њegov pomoћnik јe bio komandant voјne obaveštaјne škole u Pečuјu – Slavko Štancer! Oba su znali Broza. Oni su њegovi voјni učiteљi, oni su stvorili њegovu novu biografiјu! Tada i Tereza Štancer prihvata da bude јedan od poverљivih kurira atentatora, ona ћe prebaciti oružјe za ubice u Marseјu. Ona јe ona zagonetna plavuša koјu niјe uspela da identifikuјe istraga policiјe posle atentata na kraљa Aleksandra i improvizovanog suђeњa! Samo јe pukovnik Štancer znao sve o њoј kao i sam Broz. Ona јe posle atentata neopaženo otišla za Argentinu! Naјboљi agenti su dobiјali nagrade i putovaњa širom Evrope. Broz јe meђu nagraђenima. A kada јe počela da radi Јanka Pusta kao centar obaveštaјaca Maђarske? Evo šta јe tada zapisala služba Voјske Јugoslaviјe: ”Špiјunska škola protiv naše zemљe... Iz pouzdanih izvora se saznaјe da јe u Segedinu otvorena špiјunska škola koјa sprema mlade protiv naše zemљe i Rumuniјe. Do sada se za tu školu veћ јavilo šest osoba koјe oficiri iz Generalštaba pripremaјu u kasarni Puka u Segedinu”, 21. 08.1923. godine, strana 6.

Isti metod kao 1913. godine u Pečuјu. Ne odustaјe se lako od metoda koјi su provereni i donose uspeh kada јe u pitaњu agentura za rušeњe јedne zemљe. Plaћenici VMRO završiћe posao. Uјediњene ubice Evrope odradile su zločin. Tako јe ubistvom kraљa započela agoniјa Јugoslaviјe. Vnutrena makedonska revolucionarna organizaciјa darovala јe ustašama, Musoliniјu i Geringu, izvršioce atentata... U kњizi su obraђeni detaљi i izјava organizatora ubistva.

Јosip Broz Tito se pokazao prilično vešt unutar partiјskih obračuna. Kako јe Јosipu Brozu Titu pošlo za rukom da se oslobodi Petka Miletiћa i preuzme kontrolu nad јugoslovenskim komunistima?

- Moјa kњiga јe probudila, dokumentovano, da iz višedeceniјskog ћutaњa, zaboravљenih taјnih ubistava, zločina, otmica i pљačkom spisa i dokumenata, konačno progovori: BALKANSKA SFINGA – Јosip Broz Ambroz, aliјas Tito, na sramotu broјnih i naših ''istoričara'' slavopevaca i papagaјa! Posle likvidaciјe Gorkiћa, kada јe rezervni Komitet KPЈ bio u Parizu, a Јosip Broz јe tada blagaјnik tog ''Komiteta'' – nikada niјe bio sekretar, uvek јe bio tamo gde јe zlato i gde su žene, intrigant koјi šarmom razoruža svoјe protivnike, a hipnotiše svoјe љubavnice – Јosip Broz, boљi od svih drugih iz svoga okružeњa znao јe šta treba raditi i kako ukloniti boљe od sebe! Odlaskom 1937. godine Gorkiћa za Moskvu, posle lažne optužnice koјu јe pripremio protiv Gorkiћa kao generalnog sekretara KPЈ lično Broz uz pomoћ engleskog obaveštaјca Vladimira Velebita, diplomiranog pravnika sa Sorbone iz daleke 1928. godine, i – Rodoљuba - Roђka Čolakoviћa (koјi јe u tome naivno kao Bosanac video svoјu šansu) i kada ostaјe upražњeno mesto; kada se čeka na povratak bez povratka, oklevetanog Gorkiћa, јedini istinski komunista i revolucionar koјi јe imao legendu oko svog imena i dobiјaњa u Sremskoј Mitrovici, inače rukovodilac Komiteta proslavљene robiјašnice, heroј bez mane i straha, bio јe Petko Miletiћ, koјi јe inače bio član naјužeg partiјskog rukovodstva u zemљi – član Komunističke partiјe Francuske, član Komunističke partiјe Maђarske, revolucionarni drug Bele Kuna, istaknuti časnik јunaštva i Crnogorac sa internacionalnim, revolucionarnim iskustvom, čovek u koјeg su se zakliњali mladi komunistički idealisti... Robiјao јe kao heroј u Lepoglavi u Sremskoј Mitrovici višedeceniјske robiјe. Nepobeђen, neporažen, stamen, čovek istine i borbe. Pravedan i odan. Voli svoј narod i Srbiјu više od svoјe rodne kolevke. Takav јe bio legendarni Petko Miletiћ. Obјasnio sam sve detaљe u kњizi. Broz piše Hebrangu, Moši Piјadu i Milovanu Ђilasu da Petka treba sprečiti po svaku cenu da bude izabran za čelnika Partiјe. Moša Piјade preko advokata i bivšeg policiјskog pisara Prodanoviћa čini sve da se intriga pusti uz blagoslov јugoslovenske taјne policiјe; da Miletiћ niјe heroј legenda, da on navodno saraђuјe sa policiјom, taј tekst јe spremio Moša Piјade i Hebran, a pustio u opticaј ''nesvršeni student'', ''crnogorska usiјana glava'' Milovan Ђilas, i to tako da bude upuћeno kao pismo Kominterni – poverљiva doјava!!!!

Ovaј perfidni zločin obmane i izdaјe koјi su proјektovali Broz, Hebran, Piјade i Ђilas razotkrio јe metod borbe i obračuna kako da satansko seme preuzme kormilo Komunističke partiјe Јugoslaviјe. A šta јe Petko Miletiћ zapisao o toј igri i sukobu izatkane laži i obračuna:

''Na robiјi su postoјale i postoјe dviјe politike likvidatorsko-oportunistička koјu su vodili Andriјa Hebrang i Moša Piјade, te na drugoј strani boљševička koјu se trudi da vodi Kekiћ (Kaznioni komitet KPЈ). Prva smatra da su robiјaši, zarobљenici izbačeni iz klasne borbe, čiјi јe sada glavni zadatak preživјeti robiјu, te sačuvati po svaku cenu fizičko i duhovno zdravљe da bi mogli, kad ih klasni nepriјateљ pusti da izaђu kuћi, opet u redove klasne borbe. Mi boљševici smatramo, naprotiv, da su robiјaši komunisti koјi su silom prilika i okolnosti dospјeli na posebno, izuzetno teški sektor otvorene klasne borbe. Oni niјesu niti smiјu, ni јedan јedini čas da prekinu svoјu borbu protiv klasnog nepriјateљa... Јer, ovdјe na robiјi јe koncentrisan i zatvoren stvarni dinamit naše revoluciјe. Skoro 300 komunističkih kadrova... ''

To јe stav nepokolebљivog revolucionara koјi ne može da oprosti saradњu komunista Hrvatske u zatvorima Lepoglave sa ustaškim pokretom i sporazum Hebrang-Budak koјi јe podržao i Moša Piјade, iza koјeg stoјi i otkriva se zaverenička uloga Јosipa Broza koјi se tada potpisuјe kao Fridrih Georgiјevič! Taј čudesni sinonim, pseudonim, govori za sebe: stvoren јe od nemačkog imena i ruskog prezimena. Niјe to slučaјno! Tada јe gospodin veћ radio za obe službe, ali se niјe znalo da ga јe vaјar Avustinčiћ i Vladimir Velebit veћ ukљučio da radi strogo poverљivo za britansku službu. Sveto Troјstvo postoјi, ali malo љudi zna. Ko sazna biva ubiјen. Smrt ne trpi svedoka. Zato ћe Broz stiћi da 4. novembra pošaљe pismo komunistima robiјašima u Mitrovici da јe pre četiri dana 1. novembra 1937. godine kao ''nepriјateљ naroda'' osuђen i streљan u Moskvi - Milan Gorkiћ! A informaciјu јe Titu doneo - dao Јosip Kopinič!!! Sve gori od gorega. U kњizi sam detaљno dokazao postupak likvidaciјa i obračuna u borbi za vrh KPЈ od 1934. do 1948. godine. Sve nesreћe ovoga svega zaverile se protiv časnih љudi, a nečasni kolo vode, јer žele da srpski narod svakog dobra oslobode... Poznato јe, ono lukavo sastavљeno pismo Јosipa Broza Andriјi Hebrangu iz Pariza oktobra 1937. godine... i gde se lažno ukazuјe na Petka Miletiћa uz prekor. Broz pokušava da zavara Kaznioni komitet i traži podršku za svoјu prљavu igru. Uvek tako do kraјa. Drugi ћe obaviti likvidaciјu, a on ћe nositi bele rukavice kao baron lažni.



Recite nam nešto o tragičnoј smrti Mustafe Golubiћa, јednog od naјmoћniјih љudi u kominterni i, čini se, čoveka od povereњa samog Staљina. Kako јe Mustafa Golubiћ pao u nemačke ruke i kakva јe uloga u tome „јunaka“ našeg intervјua?

- Čini mi čast, da sam prvi istraživač koјi јe ustanovio tok i uzrok drame, kao i izdaјu i likvidaciјu heroјa Golubiћa. Mustava Golubiћ, mladobosanac, solunski dobrovoљac, mladi priјateљ legendarnog Apisa, odbio јe na solunskom procesu da bude lažni sudski svedok, mladi Mostarac, neustrašiv, hladnokrvan, general NKVD-a, Staљinov lični poverenik za velike i taјne akciјe, čovek čelik sa srcem deteta, pesnik revoluciјe i sveštenik patњe. To јe istina...

Mustafa Golubiћ, vitalni, lepi, stasiti čovek sa šeširom i mantilom preko ruke, šetao јe veћ u maјu 1941. godine Teraziјama, sa lulom u ustima, po sunčanom vremenu, lažne vedrine, zaљubљenik u grad i љude. A voleo јe samo Srbiјu i matušku Rusiјu. Bio јe zaљubљen u ruski narod i našeg čoveka mučenika. Verovao јe u buduћnost koјa ћe poput Hristovog hleba biti darovana ovoј zemљi paћenici i heroјu. Došao јe u Beograd da bi se sreo sa Brozom, zagonetkom, kome јe Kominterna izrekla smrtnu presudu 1938. godine, upravo u leto 1937. godine! Došao јe da kazni tog samozvanca, intriganta i stranog agenta, uљeza, koјi јe uspeo, da u redove Kominterne za Balkan stvori svoјu taјnu ''paukovu mrežu'' špiјuna, doušnika, provokatora i agenata. Došao јe, da ga kazni što јe zloupotrebio povereњe i uz pomoћ Kopiniča na osmoј konferenciјi u Zagrebu, imenovan kao generalni sekretar KPЈ bez ikakvog ukaza i punomoћјa Komiterne i Georgi Dimitrova. Došao јe da se konačno obračuna i sa Brozovim samozvanim Politbiroom KPЈ koјi niјe ništa drugo do igračka samozvanca kome niјe bio dorastao ni Raspuћin! Lažno imenovani generalni sekretar KPЈ za zemљu, Tito, osetio јe opasnost, јer ga јe na vreme obavestio Stevo Kraјačiћ, koјi ћe tih dana biti u Zemunu. Golubiћ јe bio odseo kod porodice Popoviћ. Bio јe hladnokrvan i samouveren. Љudi tog kova mogu biti heroјi ili sveštenici istine. Umiru ћutaњem, a њihova patњa i bol poražavaјu i same mučiteљe. Na znak Kraјačiћa, Tito šaљe Ђilasa i Rankoviћa da proluњaјu gradom i oslušnu stare partiјske veze... Golubiћ јe došao iz Beča. Pre toga, u tri navrata, prošao јe kroz Srbiјu na putu za Grčku. Šta јe Kraјačiћu, Kopiniču i Brozu bilo obeћano za likvidaciјu Golubiћa? Čiјa јe ruka staјala? Niјe samo Gestapo, veћ i Englezi. Golubiћa su uočili, pratili Ђilas i Rankoviћ i, konačno, otkriven јe stan gde јe smešten. Dana 9. maјa trebalo јe da se Golubiћ sastane sa Titom. Preko ženskog kurira (ime niјe važno) dostavљen јe predlog za susret. Tito јe јedva čekao, da idealno ulovi zlatnog pauka sovјetske legende agenture, Staљinovog čoveka prvog ranga, i zaљubљenika Srbiјe. Naredio јe da Ђilas i Rankoviћ učine sve da Gestapo sazna kakav se opasni sovјetski agent nalazi u Beogradu, sa stanom tu i tu. I tako јe Gestapo, zahvaљuјuћi Titu, ulovio zlatnu pticu za koјom јe tragao godinama. U kavezu јe legenda. Uhapšen јe u ranu zoru. On јe govorio: ''Јa imam јedno oko na leђima i vidim šta se radi....'' Ovog puta bio јe slep. Gestapo niјe uspeo da sazna od Golubiћa, niti da iznudi priznaњe ko јe on! I konačno, izmrcvarenog, vezanog za stolicu, polumrtvog streљali su u Pionirskom parku u Beogradu, gde јe bio privremeno sahraњen. Rusi su 1946. godine pronašli i otkopali svoјu mrtvu legendu, heroјa SSSR-a, generala NKVD-a Mustafu Golubiћa, gde јe uz voјne počasti sahraњen u zidine Kremљa. Zanimљivo јe svedočeњe novinara i publiciste Siniše Paunoviћa: ''Mustafa јe bio moј školski drug, moј intimni priјateљ. On јe musliman iz Hercegovine, koјi јe prešao u Srbiјu i borio se u Balkanskom ratu. Dobio јe orden Obiliћa za hrabrost. Kraљ Aleksandar ga јe voleo. Bio ga јe poslao na studiјe u Švaјcarsku, stipendirao, tu јe upoznao Ruse, komuniste i zavoleo ih.

Početkom svetskog rata 1914. godine došao јe kao dobrovoљac na Solunski front... Bio јe neobičan, pošten čovek, prosto model pošteњa, a s druge strane neobično hrabar... Poјavio se ponovo 1941. Niјe se krio, veћ јe išao sa nekim devoјkama preko Teraziјa... Takav јe ostao u seћaњima onih koјi nisu znali drugu stranu њegove biografiјe... Bio јe uvek spreman da umre za Rusiјu, za komunizam, za svetsku revoluciјu!''

Nepriјateљi Srbiјe ni danas ne spavaјu, oni razmišљaјu kako ubiti Srbiјu. To јe istina koјu јoš ne shvatamo. Žao mi јe mog naroda. Istražuјuћi više od tri i po deceniјe taјnu biografiјu Јosipa Broza, iščitao sam na desetne hiљada stranica iz taјnih arhiva, muzeјa, voјnih zapisa i biblioteka od Vatikana do Omska, da bih prišao toј enigmatskoј zmiјi, tom udaru našeg naroda, čiјa se čak i treba generaciјa њegove ideološke vanbračne dece i danas šepuri Srbiјom, prikazuјuћi se kao њeni usreћiteљi i spasioci, kao evropeјci, čiјa ћe demokratiјa otvoriti nova grobљa za sve one koјi se časti, ponosa i prkosa nisu odrekli.



Vaša nesumњiva zasluga јe to što ste u kњizi otkrili srpskoј јavnosti nepoznat lik Živoјina Pavloviћa, komunističkog intelektualca, novinara, publiciste koјi јe ubiјen u toku traјaњa Užičke republike. Recite nam nešto o tome ko јe odgovoran i ko јe učestvovao u likvidaciјi Živoјina Pavloviћa. Našoј јavnosti јe takoђe nepoznata čiњenica, a koјu ste Vi obјavili, da јe Živoјin Pavloviћ obјavio kњigu „Tragični bilans Staљinovog termidora“.

- Јedan častan novinar Politike i Vremena, publicista, Zlatiborac, pod nadimkom Ždrebe – Živoјin Pavloviћ, nekada potpisani Vlado, vlasnik kњižare ”Horizont” u Parizu, urednik i vlasnik lista Proleter, lista KPЈ koјi јe povremeno izlazio u Briselu, a ponekad u Parizu, bio јe živa, visprena, umna ličnost. Pariz јe bio centar obaveštaјnih službi Evrope. Kominterna јe u kњižari ”Horizont” imala svoј centar, u koјem se okupљaјu prokomunistički intelektualci, internacionalisti, francuski pisci i slikari, komunisti Balkana i Rusiјe na prolazu, kao i iz drugih evropskih zemaљa, a posebno buduћi interbrugadisti na putu za Španiјu i odbranu Republike. Zasluge Živoјina Pavloviћa su bezmerne za komunistički pokret i slobodarsku borbu Španiјe. On obјediњava informaciјe, ima svoјu taјnu čudesnu ''crvenu beležnicu'', u koјoј upisuјe zapažaњa i ocene svih koјi proђu kroz kњižaru i Pariz. On јe čovek ocene, iskustva, i konačno, čovek velikog pošteњa i ugleda. Intelektualac koјi zna dušu Francuske a prati sudbinu Crvene Rusiјe! U toј kњižari svraћaјu Tin Uјeviћ, Aragon, Barbis, Prever, Pikaso, čak i Kopinič i Pežihov Voranc (Lovro Kuhar – Brozov miљenik), svraћali su i Milan Bartoš, Marјan Breceљ, Kardeљ, Dediјer, Kidrič, Kristina Ђorђeviћ i drugi... Ta kњižara јe, u stvari, pariska veza preko koјe naši interbrigadisti odlaze u Španiјu u graђanski rat slobode, kao i odred Crvene pomoћi solidarnosti sa španskim narodom. Pavloviћ svoјim ocenama i indirektno, u ime Internacionale, daјe vizu za odlazak kadrova u Španiјi ili ne. Brozu јe odbio da izda vizu. Broz mu to neћe oprostiti. Јosip Broz uz pomoћ Kopinača odlazi u Španiјu, ne da se bori, veћ da se preko svoјih agenata obračuna sa svim interbrigadistima koјi su na taјnom Barselonskom kongresu osumњičili њega kao stranog agenta, i glasali za Petka Miletiћa kao generalnog sekretara KPЈ pa su čak i јednoј bateriјi topova, na španskom revolucionarnom frontu dali Petkovo ime kao heroјa partiјe. Glavni egzekutori bili su Vlaјko Begoviћ i Kosta Naђ! Vlaјko Begoviћ ћe likvidirati org. sekretara CK KPЈ Blagoјa Paroviћa, u kњizi sam sve to razјasnio, dok ћe Kosta napraviti spisak љudi koјi su glasali protiv Broza i koјi se iz Španiјe na čudesan način neћe vratiti, a drugi retki poјedinci, koјi su uspeli, posle sloma 1938. godine da se vrate iz Španiјe, biћe likvidirani u Јugoslaviјi; kao naknadne žrtve zbog istine koјe su izrekli... Tako јe Kosta u NOB stigao meђu posledњe u našoј revoluciјi, ali mu Broz prvom dodeљuјe čin generala armiјe, generala sa pet zvezdica, za zasluge iz Španiјe. Veliki likvidatori i lovci na glave bili su Kopinič i Kraјačiћ do kraјa života.

Ali, priča o Živoјinu Pavloviћu, čoveku koјi јe prikrio zaborav onih uobičaјenih titovskih taјnih grobova, čoveku koјi јe prvi napisao samoiniciјativno, u ime istine, kњigu ”Tragičan bilans Staљinovog termidora ”– čime ћe navuћi sumњu, gnev i bes na sebe kraјem tridesetih godina, napustiћe Pariz i vratiti se u Beograd, da bi 1941. godine, za vreme partizanske ''Užičke republike'', bio uhapšen i likvidiran pod teškim mukama, po zapovesti Broza. Pavloviћeva kњiga bila јe breviјar istine o mnogim zloupotrebama i odmazdama, velikim čistkama u SSSR-u, a sve јe napisao čovek koјi јe veћ punih dvadeset godina bio komunista, idealista, bez mane i straha! Bio јe poznata ličnost u radničkom, studentskom i komunističkom pokretu Srbiјe. Dobrovoљac u Prvom svetskom ratu, član SKOЈ-a i KPЈ od 1919. do 1920. godine, živi u Užicu, studira prava u Beogradu, od 1923. godine јe na partiјskom radu u Makedoniјi, poslat od legende Sime Markoviћa. Bio јe okružni sekretar za Makedoniјu, da bi početkom 1925. godine otišao za Rusiјu. Vraћa se posle godinu dana i postaјe dopisnik ''PRAVDE'' iz Makedoniјe, da bi 1929. godine emigrirao u Francusku, gde ostaјe punih deset godina, piše i ureђuјe partiјski list Protiv Glavњače, postaјe sekretar KPЈ za celu emigraciјu, sekretar Patronata Crvene pomoћi, izdavač i administrator partiјskog lista KPЈ – PROLETER i časopisa: KLASNA BORBA, osnivač Radničke biblioteke u Parizu, upravnik partiјske kњižare i vlasnik ”HORIZONTA”. Posle hapšeњa Gorkiћa Tito piše 2. maјa 1939. godine Prežihovu Vorancu da su Karlo Hudomaљ i Živoјin Pavloviћ na њegov predlog iskљučeni iz partiјe, ali da to neћe biti obјavљeno u ''Proleteru''?! Nastaјe zabuna meђu članovima KPЈ i KP Francuske. Tito јe uspeo, preko svoјih pulena, da sruši mit o Pavloviћu. Јer, pod њegovom rukom od maјa 1936. godine do јanuara 1939. godine izašlo јe 19 broјeva ''Proletera''. I konačno, tragična sudbina i kraј. Žika Pavloviћ, Vlado zvani Ždrebe, Zlatiborac, novinar, član Pokraјinskog komiteta SKOЈA za Srbiјu, biva otkriven od strane Krcuna na teritoriјi zavičaјnog Užica u selu Mačkatu, i poziva ga na predaјu, i hapsi, na veliku radost Tita, Kardeљa Ђilasa, Dediјera i Rankoviћa, i Petra Stamboliћa! Posle neviђenih mučeњa i premlaћivaњa od strane Dediјera, Stamboliћa, Rankoviћa, Ђilasa koјi su se takmičili u nanošeњu bola časnom Pavloviћu konačno јe streљački stroј koјim јe komandovao izvanredni Krcunov ubica Vidan Miciћ, ubio Živoјina Pavloviћa i јoš četiri stotine drugih nedužnih љudi iz Čaјetine i Užica!!! Brozov Termidor niјe čekao јesen. Grabio јe tuђe glave radi svoјe lažne revolucionarne slave i morala. Izdaјnici su ubiјali časne љude, i tako dobiјali priznaњa i ordene za slavu ''slobode'', čiјe su graditeљe smestili u јame i neoznačene grobove. Srbiјa niјe znala istinu. Srbiјa јe krvarila u bratoubilačkom ratu, graђanskom ratu sa obeležјem revoluciјe. Zla kob za istoriјu i generaciјe koјe lako veruјu, a brzo saњaјu...



Živoјina Pavloviћa јe likvidirao Vidan Miciћ, koјi јe o sopstvenom priznaњu, po nalogu partiјe, likvidirao јoš četiri stotine љudi. Recite nam nešto o ovom ubici i koga јe јoš likvidirao ovaј egzekutor Komunističke partiјe?

- Pripala јe čast novinaru Goranu Lazoviћu da obјavi svoј razgovor sa Vidanom Miciћem, ubicom Živoјina Pavloviћa, nosiocem spomenice 1941. godine. ''Krcun јe bio sreћan što јe takav čovek uhapšen'', piše Vidan. Bili smo ga preko paњa, klade, do smrti, lomili mu kosti... Po tabanima pendrekom, ali uzalud, ništa niјe priznao. Tražili su da prizna gde јe њegova ''crvena beležnica''. Hteli su da mu iznude priznaњe. Donosili su mu papir u ћeliјu da napiše šta zna... To јe trebalo da budu imena velikih љudi, funkcionera koјi su bili protiv nas! Pokušao јe od silnih muka da parčetom stakla izvrši ubistvo i preseče vene. On јe želeo da što pre bude streљan, јer su mu muke dosadile. Na pitaњe: ”Vi ste ubili Živoјina Pavloviћa?” odgovorio јe: ”Da, јesam, ubio sam ga, ali ne svoјom voљom. To јe bio partiјski zadatak...” Oprostite, koliko ste љudi ubili? Ne znam tačno, ali više od četiri stotine. To јe odlučivao Krcun, zatim Stamboliћ.../ Pola veka kasniјe ubica se bavio gaјeњem cveћa, kakva idila istoriјe, i kakav zločin skriven u lepotu. Gde јe tu pravda, a zašto ћuti istina?



Јosip Broz u beskrupuloznoј borbi za vlast služio se fizičkim likvidaciјama političkih protivnika unutar zemљe i van њenih granica. Da li јe poznati bugarski revolucionar Georgiј Dimitrov otrovan u Moskvi, Bugarskoј ili na Topčiderskoј stanici u Beogradu?

- Moјa tvrdњa јe plod proučavaњa više desetina spisa, telegrama i dokumenata. Tito niјe podnosio Dimitrova. Znao јe da on nikada niјe dao nalog za њegovo imenovaњe za generalnog sekretara KPЈ i da јe to čista laž i podvala, da јe Broz samozvanac – neka vrsta Lažnog Šћepana Malog ali drzak agent koјi špiјunira i Dimitrova Staљinu! U kњizi sam opisao, način likvidaciјe Dimitrova ''mirnim sredstvima''', lekovima od koјih se dugoročno, ali sigurno umire. Dimitrov јe bio јedini zaslužni čovek za mesto predsednika takozvane BALKANSKE FEDERACIЈE koјu јe Tito želeo za sebe. Staљin јe to osetio i osuјetio. Tito јe perfidno skratio Dimitrovu pravo na život, za vreme proputovaњa Dimitrova kroz Srbiјu, na putu za Moskvu, na Topčiderskoј železničkoј stanici, bio јe kratak, a sudbinski susret. O tome sa mnogo detaљa govorim u kњizi. Što se tiče ubistva Lole Ribara, dokumentovano sam ukazao na zaveru Velebit Vladimir i Broz, za њegovu likvidaciјu, na Glamoč poљu prilikom pripreme za let, za Kairo i voјnu misiјu. Posle ubistva, umesto Lole odleteo јe Vladimir Velebit britanski agent i Titov general i poverenik, koјi јe u 93. godini, umro u Londonu nedavno sa priznatim činom generala Engleske armiјe! Šta reћi?

TITO NIKADA NIЈE UČESTVOVAO U OKTOBARSKOЈ REVOLUCIЈI, a odbio јe orden Leњina i orden Oktobarske revoluciјe 1977. godine od strane Leonida Brežњeva dok sam јa sa drugovima bio sužaњ u Spužu! Tito јe bio nasuprot - husarski, koњički instruktor kod Kolčaka u Omsku, kada јe belogardeјski general Kolčak postao gospodar Omska. To se dogodilo 26. aprila 1919. godine kada јe 4. korpus generala Kolčaka osvoјio prostor od Orenburga do Omska. Izvršena јe masovna mobilizaciјa seљaka i dezertera za Belu armiјu i Broz јe ukљučen za instruktora u borbi protiv Crvenih. Protivnik na frontu protiv Belih bio јe komandant M. V. Frunze, kasniјe proslavљeni general i legenda Crvenog istoka i Sibira, gospodar Urala! To јe istina. Oni koјi su umrli za Crvenu zastavu u Oktobarskoј revoluciјi, sa ovog tla, izuzev časnih izuzetaka, ostali su zaboravљeni. Oni su se borili za nadu čovečanstva koјu su ponizili i izneverili kadrovi slični Brozu i ovde i tamo. Nažalost, to јe istina. Novo izdaњe kњige, treћe dopuњeno izdaњe, u dva toma јe u pripremi i biћe kazane istine do kraјa. Nema više oklevaњa. Mrtva usta ne govore, a pokoleњe zaboravљa svoјe časne љude i heroјe graditeљe istoriјe i slave naroda. Na piscu јe da ne dozvoli zaborav.


Geopolitika broј 29. 15.decembar 2008.

_________________
If the truth can be told so as to be understood it will be believed;
"Nase vjestine i navike, nasa znanja, nasi motivi, brojne emocije, razlicite osobine, pa i nasa citava LICNOST prvenstveno su rezultat ucenja."


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: uto jun 14, 2011 11:04 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub okt 04, 2008 8:56 pm
Postovi: 63
Lokacija: zaseok nedaleko Zagreba
Tito je bio kućni prijatelj moje familije, pa znam dosta o njemu. On je bio on, bez zamjene. Onakav jezik koji je govorio se govori i dan danas u njegovom kraju. Jest rođen i odrastao u onoj kući u Kumrovcu, sad nije lijepo da ja govorim te tajne ali kad su se već svi raspričali... Uglavnom otac mu nije bio majčin muž, već jedan plemić, evo mogu pitat mamu koji točno, i taj plemić je uzimao sineka k sebi doma, učio ga ponašanju, sviranju klavira, bečki njemački jezik itsl.
Ranih '70-tih je moja teta svratila kod njega u Beogradu, i to je bio isti onaj Tito koji joj je hofirao u mladosti.
Neki su zbilja zabrijali što se njega tiče... Bio je pravi čovjek u opravo vrijeme, sposoban i potreban igrač, baš sve mu se posložilo. Ali nije bilo zamjene ni prevelike mistike.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: uto jun 14, 2011 11:49 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
Tazika je napisao/la:
Tito je bio kućni prijatelj moje familije, pa znam dosta o njemu. On je bio on, bez zamjene. Onakav jezik koji je govorio se govori i dan danas u njegovom kraju. Jest rođen i odrastao u onoj kući u Kumrovcu, sad nije lijepo da ja govorim te tajne ali kad su se već svi raspričali... Uglavnom otac mu nije bio majčin muž, već jedan plemić, evo mogu pitat mamu koji točno, i taj plemić je uzimao sineka k sebi doma, učio ga ponašanju, sviranju klavira, bečki njemački jezik itsl.


Baš ti hvala na potvrdi iz prve ruke da je bio kopile plemića. Samo da zaokružimo informaciju da se taj plemić zvao Franjo Josif Habsburg, kako je ranije ovde dokumentovano.

I ne trudi se da dokazuješ nešto drugo. Znali ste o njemu ono što je trebalo da se zna. Da je tvoja familija znala istinu o njemu, davno bi vas pojeo mrak. Ili biste bili u samom vrhu vlasti. To mu dođe slično.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: uto jun 14, 2011 12:41 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: ned okt 04, 2009 11:42 am
Postovi: 1312
Pantelija je napisao/la:
Tazika je napisao/la:
Tito je bio kućni prijatelj moje familije, pa znam dosta o njemu. On je bio on, bez zamjene. Onakav jezik koji je govorio se govori i dan danas u njegovom kraju. Jest rođen i odrastao u onoj kući u Kumrovcu, sad nije lijepo da ja govorim te tajne ali kad su se već svi raspričali... Uglavnom otac mu nije bio majčin muž, već jedan plemić, evo mogu pitat mamu koji točno, i taj plemić je uzimao sineka k sebi doma, učio ga ponašanju, sviranju klavira, bečki njemački jezik itsl.


Baš ti hvala na potvrdi iz prve ruke da je bio kopile plemića.


Pantelija, zar ovako komunicira osoba koja je svijesna Duha?

Ako je tako, iskreno se nadam da taj Duh nema veze samnom.

Isprika za :offtopic:

Alf :blob:

_________________
www.udruga-trag.hr


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: uto jun 14, 2011 6:29 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
alf je napisao/la:
Pantelija je napisao/la:
Tazika je napisao/la:
Tito je bio kućni prijatelj moje familije, pa znam dosta o njemu. On je bio on, bez zamjene. Onakav jezik koji je govorio se govori i dan danas u njegovom kraju. Jest rođen i odrastao u onoj kući u Kumrovcu, sad nije lijepo da ja govorim te tajne ali kad su se već svi raspričali... Uglavnom otac mu nije bio majčin muž, već jedan plemić, evo mogu pitat mamu koji točno, i taj plemić je uzimao sineka k sebi doma, učio ga ponašanju, sviranju klavira, bečki njemački jezik itsl.


Baš ti hvala na potvrdi iz prve ruke da je bio kopile plemića.


Pantelija, zar ovako komunicira osoba koja je svijesna Duha?

Ako je tako, iskreno se nadam da taj Duh nema veze samnom.

Isprika za :offtopic:

Alf :blob:


Koji ti problem imaš sa sobom?
Taj izraz se ne odnosi na svu vanbračnu decu nego na određene ljude.
Nemam potrebu Titu da tepam finijim izrazima.
Pogotovu ne Habsburzima.
Za mene su sve aristokrate vampiri koji nevešto glume ljudsku elitu, toliko nevešto da je odvratno gledati, ne zato što žele to da budu, nego samo da bi sakrili da su vampiri i monstrumi koji plivaju u krvi, i kojima nije mesto na ovom svetu.

Jedini problem sa izrazom "kopile" je što ti vampiri sada sistematski uništavaju instituciju braka sistematskim širenjem perverzija pa je braka sve manje, a vanbračne dece sve više, i možda nekome od takvih zasmeta taj izraz. Njima se izvinjavam, ali očigledno je da se ovde ne misli na sve njih na pogrdan način, već samo na određenu kopilad koja su napravila ovaj svet ovakvim. Otuda im odgovara taj izraz. On je stvoren i upotrebljava se u pogrdnom značenju samo protiv nekih ljudi. Očigledno je da se tu ne misli na svu vanbračnu decu na svetu. Zato nemoj da izvrćeš smisao.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: pon jun 20, 2011 7:09 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub okt 04, 2008 8:56 pm
Postovi: 63
Lokacija: zaseok nedaleko Zagreba
ŠTO ME NISTE RANIJE PITALI?!

Pitala sam mamu kako mu se zvao otac, ali - zaboravila je. Samo se sjeća da ima veze s Bečom. Ujko je znao sve, i baka i teta... ali sad ih više ne mogu pitat, nisu tu. A ni prije, iskreno - rekli su mi, ali uopće me nije zanimalo. Ni mene ni mamu, zato smo i zaboravile.


Pantelija je napisao/la:
I ne trudi se da dokazuješ nešto drugo. Znali ste o njemu ono što je trebalo da se zna. Da je tvoja familija znala istinu o njemu, davno bi vas pojeo mrak. Ili biste bili u samom vrhu vlasti. To mu dođe slično.




Pa bili smo u samom vrhu vlasti u YU. Iako je one glavne pojeo mrak. Dakle ispunjavamo oba tvoja uvjeta za znanje. Čudi me samo da još uvijek imamo svoju ulicu, jer je većini promijenjeno ime... Valjda smo simpatični :wink:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: uto jun 21, 2011 12:56 am 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
Tazika je napisao/la:
Čudi me samo da još uvijek imamo svoju ulicu, jer je većini promijenjeno ime... Valjda smo simpatični :wink:


Nemaju oni mnogo simpatija ni za koga. Samo ste lepo odigrali svoju ulogu u igri koja vam je nametnuta dok su mnogi oko vas ginuli jer je ta igra bila gruba realnost protiv njih.
Vama je ostala i vaša ulica, dok su stotine hiljade oko vas izgubile i domove i glave. Ne smem ni da pomislim čime ste to zaslužili. Valjda ste samo imali sreće da se nađete na strani onih koji odlučuju o životu i smrti u ovim krajevima. Ne verujem da ste i učestvovali u tom odlučivanju.

Sada mu znate ime i poreklo, a posredan i dovoljno jak dokaz da je bio aristokrata visokog ranga je njegova sahrana. Tu se okupila sva svetska aristokratija, a oni ne idu tuđinima na sahranu. Posebno ne jednom "komunisti" mašinbravaru. Njegova sahrana je jasno pokazala i najnaivnijem titoisti koliko je besmislena i lažna bila njegova zvanična biografija. Aristokrate ne odaju poštu komunjarama.
To što se u njegovo vreme ovde relativno lepo i mirno živelo nije bila njegova zasluga. To je samo bio deo plana - pauza pre sledećeg rata.

U ime svih žrtava velike iluzije titoizma, hvala vam što ste iz prve ruke posvedočili o njegovom poreklu, da je bio aristokrata iz Beča. Vidojević i Deretić su (u mom ranijem postu ovde u video prilozima) izneli ostale delove te slagalice, tako da se sada cela slilka jasno vidi:

Tito je rođen je kao vanbračno dete cara Franje Josifa Habsburga i poljske grofice Marije Subijer, zvao se Franc Jozef Habsburg und Loren, rođen 16.02.1892 g. u 08h i 48 m. u Beču - po njegovoj krštenici koja se i danas nalazi u Beču. Tamo je i sahranjen. Nakon rođenja dat je na usvajanje jednoj jevrejskoj porodici u Poljskoj. Ta porodica se preselila u USA u Bruklin.
Po originalnim dokumentima Office of Strategic Services (OSS), prethodnice CIA, Titovo pravo ime
je bilo Valter Vajs, poljski Jevrejin rođen u Bruklinu (falsifikat), operativac NKVD-a po nalogu
Rotšilda koji su bankari i izvršioci planova Jezuita, a u te planove spadaju Prvi i Drugi svetski rat i ono posle. Ostalo je manje-više poznata istorija.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: sri jun 22, 2011 2:42 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub okt 04, 2008 8:56 pm
Postovi: 63
Lokacija: zaseok nedaleko Zagreba
Pantelija je napisao/la:
Tazika je napisao/la:
Čudi me samo da još uvijek imamo svoju ulicu, jer je većini promijenjeno ime... Valjda smo simpatični :wink:


Nemaju oni mnogo simpatija ni za koga. Samo ste lepo odigrali svoju ulogu u igri koja vam je nametnuta dok su mnogi oko vas ginuli jer je ta igra bila gruba realnost protiv njih.
Vama je ostala i vaša ulica, dok su stotine hiljade oko vas izgubile i domove i glave. Ne smem ni da pomislim čime ste to zaslužili. Valjda ste samo imali sreće da se nađete na strani onih koji odlučuju o životu i smrti u ovim krajevima. Ne verujem da ste i učestvovali u tom odlučivanju.
.


Slažem se da su moji ujaci, tako dobri, pošteni kakvi su bili, nažalost odigrali ulogu u nametnutoj igri... Htjeli su ravnopravnost, slobodu i mogućnosti jednako za sve, nisu bili "protiv" nikoga osim protiv nepoštenog okrutnog sistema i vlasti. A ta je vlast još uvijek na snazi, samo se drugačije zove.
Bili su dovoljno naivni da odu u "bratsku" Rusiju i da tamo budu smaknuti zajedno sa još - koliko, zaboga? - naših intelektualaca koji su pozvani na "školovanje".
Baka i mama su mislile da im "ne pišu jer je u Rusiji tako lijepo da nemaju vremena" i čekale su ih godinama... A iz Rusije se vratio samo Tito (do smrti se Baka pitala kako to da se samo Tito vratio?) i najednom je on bio na vrhu, a ostali su nestali, osramoćeni. Rehabilitirani su 1956. i tada su i dobili ulicu, iako je to familiji bila slaba i čudna neka utjeha.
Tako da su izgubili i glave i domove i baš sve što su/smo imali. Kada su se moji '45. vratili u Zagreb njihove su kuće bile zauzete pa su oni iz pristojnosti ušli u neke kancelarije a sve svoje poklonili, jer "svatko daje koliko može a uzima koliko treba". Svatko je imao svoj krevet, svoju stolicu, svoj tanjur i svoju žlicu, i ništa više. Gradili su novi pošteniji svijet.

Kako se sve to brzo preokrenulo! Pa i sada, ovaj naš zadnji rat: kao da je upotrebljena ista formula, samo sa drugim nazivima.
Mene je ZAPANJILO ono što su mi rekli - zatekla sam se kao prevoditelj UNPROFOR-ovim britanskim oficirima, i oni su mi kazali da su još na vojnoj akademiji učili ovakav raspad Jugoslavije.
- ???????!!!!!
Oni su, još tamo '70.-tih, učili kao na primjeru, recimo kad bi Jugoslavija ušla baš u ovakav rat, onda što bi bilo i kako bi se trebalo postaviti... Hej, oni su TADA uvježbavali za OVAKAV rat baš onu generaciju oficira koji će tu zaista i doći!!!!
A gdje smo mi bili '70.-tih? Studirali, stopirali Evropom, čitali Kastanedu, mislili smo: ako ikada više bude rata, ovdje sigurno neće biti! A VEĆ TADA JE SVE BILO DOGOVORENO, i vojska uvježbavana.

Samo, kuda sada idemo?
U nešto bolje sigurno ne. Ja ne vidim iznad ruba ove lokve, a vi?

Da se vratimo na Tita: da, kako SAMO on vratio iz Rusije i zaplivao po vrhu? Kažu i za Hitlera da je bio sin nekog iz Rotschield familije, da mu je majka služila u toj Bečkoj kući kada je zatrudnjela.... Zar su zaista svi iz iste kuće izašli?!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: sri jun 22, 2011 4:06 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: čet okt 28, 2004 10:39 pm
Postovi: 1802
Tazika je napisao/la:
Da se vratimo na Tita: da, kako SAMO on vratio iz Rusije i zaplivao po vrhu? Kažu i za Hitlera da je bio sin nekog iz Rotschield familije, da mu je majka služila u toj Bečkoj kući kada je zatrudnjela.... Zar su zaista svi iz iste kuće izašli?!


Naravno da jesu.
Mislim da imate dovoljno ličnog iskustva da počnete pažljivo da čitate "Najveću tajnu" od Dejvida Ajka.
Za razliku od drugih kojima je ostavljeno da veruju ili ne veruju u ono što on piše, vama će biti lako da sistem vladavine koji on opisuje prepoznate u svojoj porodičnoj istoriji.

Još jednom, hvala na korisnim informacijama.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: uto jan 10, 2012 7:20 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jan 21, 2011 3:36 pm
Postovi: 248
Lokacija: skopje
http://www.index.hr/vijesti/clanak/slov ... 92920.aspx

dokumentarni film "Houston, We Have a Problem"


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: čet mar 22, 2012 11:28 am 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: čet jun 03, 2010 7:44 am
Postovi: 23
Boljševistički koljač?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: pon mar 26, 2012 8:23 am 
Offline
Početnik

Pridružen/a: pon mar 26, 2012 6:34 am
Postovi: 3
Ja sam profesor medjunarodne politike i socijalne ekonomike. Prije par godina u Hrvatskoj (odakle sam) je sprovedena anketa medju ucenicimai studentima fakulteta, osnovnih i srednjih skola. Jedno od pitanja je bilo "Tko je najveci povijesni lik u Hrvatskoj povijesti?" Odgovor je bio:

Tito.

Najstariji studenti na fakultetima su bili rodjeni pred rat 1990. Skoro 95% od anketiranih nije zivilo niti u Jugoslaviji. Unatoc tome, Tito je odnio vise od 70% glasova. Tudjman nije dobio ni 5% glasova.

Jos jedna stvar sto se provlaci kroz ovih deset stranica ovdje mi je upala u oci. Spekulira se sa Titovim porijeklom zbog njegovog "naglaska". Prije nego nastavite sa sirenjem tih "istina", morate znati jednu stvar o Zagorcima i Medjimurcima. Oni svi govore bas tako kako je Tito govorio. Kad tome dodamo cinjenicu da je sluzbeni jezik u Titovom djetinjstvu bio njemacki, a danasnja verzija hrvatsk-srpskog jezika u upotrebi u Hrvatskoj nije postojala niti u dijelu Hrvatske gdje se govorio stokavski od pamtivjeka, lako je shvatiti da je Tito morao nauciti stokavski naknadno, u zrelijim godinama. U dobu kada nitko vise nece savladati strani jezik bez svog prirodnog naglaska i utjecaja materinskog jezika u izgovoru novog jezika.

Nakon te ankete, spomenute gore, zainteresirao sam se za Tita i njegovu povijest. Buduci da mi je tek 31 godina, ni ja nisam zivio u njegovo vrijeme. Po onome sto sam uspio otkriti (zagrebacka arhiva ima vrlo interesantne dokumente iz tog doba), teorije njegovom "zidovskom" porijeklu nisu niti teorije.

Budalastine je bolji opis. Npr, post 2 spominje jednu od tih "teorija" po kojoj je njegov otac "bogati poljski zidov" iz Beca... Pa jos Samuel Mayer!!!

Ta je budalastina neodrziva na samoj cinjenici da ne postoji niti jedan zidov prezimena "Mayer". Zidovi su uvijek, bez iznimke, PREVODILI svoja zidovska prezimena u jezik evropske zemlje u kojoj su zivjeli. A njihova prezimena su obicno bila odraz njihovih kasti ili prestiza (moci) u okviru zidovske zajednice, personalni opis (Klein - Mali rastom ili Wolfowitz - Sin vuka). Npr, Stein (kamen, stijena na njemackom) je tipican zavrsetak zidovskog prezimena u zemljama njemackog govornog podrucja. Einstein, Bernstein, Wolfstein, Springstein, stekli ste sliku...

Drugo, ako je bio poljski zidov, zasto mu je prezime Njemacko? Mayer...? Poljski zidovi imaju prezimena tipa Stiglitz, Wolfowitz, Berkovitz itd. Poljski zidov nece nositi tipicno Njemacko prezime.

I trece, ta je prica, kao i druge slicne mentalno poremecene teorije, pretjerano slicna Hitlerovoj povijesti: majka siromasna sluskinja kod bogatasa zidova.

Nisam otkrio niti jednu referencu u Beckom maticnom uredu sto bi oukazivala na vezu izmedju Tita i brijnih obitelji Mayer. Stavise, ne postoji niti jedan Samuel Mayer, ili Joshua Mayer u Becu u kruticnom razdoblju, a da je jos usput "bogati poljski trgovac".

Mogao bih pisati o Titu i mojim istrazivanjima do sutra. Mogao bih dokazati da je onaj gore "pisac" o Titovoj "pravoj" povijesti fantazer ciji su "dokazi" najobicnije spekulacije bazirane na "rekla-kazala" i autorovoj privatnoj mrznji prema Titu. I da nema nikakve evidencije u njegovoj knjizi. Nista. Zero.

Ono sto je bitno je da je Tito i dalje licnost broj jedan u Jugoslaviji (ovo je napisano sa zeljom da isprovocira anit-Jugoslavene ovdje) i za razliku od post-Jugoslavenskih "heroja demokracije", i dalje stimulira debatu o sebi.

Da je daleko najuspjesniji povijesni drzavnik u nasoj regiji o tome nema nikakve sumnje. U dvadeset godina nakon Drugog Svjetskog Rata je podigao zemlju sa dna ekonomske tablice u sam vrh.

Sta su postigli "heroji demokracije" u zadnjih dvadeset godina "slobode"?

Za pocetak, doveli su nas u kapitalisticki komunizam: ljudi rade godinama bez jednog dinara place. Ekonomija je ne na koljenima nego u blatu i prakticno smo se vratili na dno sa kojega nas je Tito spasio. Lopovi, ubojice i ostala kriminaln gamad je na vlasti i sada otvoreno grabe kroz privatizaciju i trpaju sve u svoje ruke.

A dotle, narodu trpaju crkvu, vjeru i glad u glavu.

Otac mi je nedavno ispricao vic iz Jugoslavenskog doba: pobjegao albanac sa Kosova u Albaniju i jedan dan pise majci nazad: "Draga majko, ovdje je sve lijepo i krasno.

Tako mi i treba..."

A mi smo pobjegli u "demokraciju" i "kapitalizam". Sad smo slobodni od svega. Narocito od tog "zlog" komunizma. I od srece, mira, buducnosti, blagostanja.

Tako nam i treba...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Tko je zapravo TITO
PostPostano: pon mar 26, 2012 10:36 am 
Offline
Moderator
Avatar

Pridružen/a: sri okt 10, 2007 7:18 pm
Postovi: 4118
viewtopic.php?f=5&t=4


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 235 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 7, 8, 9, 10, 11, 12  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 17 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz