Poli je napisao/la:
Izvinjavam se sto ozivljavam temu,i sto mozda off topic, ali za mene nije. Umrla je Jovanka Broz. Posle 35 godina zivota nedostojnog ni najveceg zlocinca u uslovima koje nebi podneli ni mnogo jaci od nje ,smirila je dusu. E posle nastaje cirkuska predstava,te ko je ona bila, te sta je ona htela ,te koliko je znala, te dali ima memoare, a ako ih ima, gde su itd.. i gde je treba sahraniti?Posle mnogo natezanja , odluka je pala; u Kuci cveca, ali u drugoj prostoriji,ne tamo gde je njen suprug sahranjen. Neka joj lak i brz prelazak.
Srbija slavi pogrešne heroje budućnosti: veliko je pitanje hoće li Trump, uopće, i okrznuti pogledom Srbiju, a kamoli joj ozbiljno geostrateški pomoći!?
Dok Srbija pati zbog sankcijâ RF-u, amer. i rus. energetski divovi kontinuirano surađuju kroz transfer znanja i kapitala te nova naučna istraživanja.
RF ništa ne daje besplatno: svaki stvarni rus. veto u UN-u, ili prijetnja nekim budućim, je, na ovaj ili onaj način, skupo koštao Srbiju.
Isto vrijedi i u vezi sa recentno kupljenim (rus.) migovima, kojima su potrebni reparacija i dodatna poboljšanja, dočim i ne izgledaju atraktivno, pa bi im teško bilo naći, odmah,
zgodniju udavaču.
Austro-Ugarska je, Berlinskim kongresom, pomogla Srbiji prilikom oslobođenja Niša od bugarskog, i prethodnoga tur. zuluma, usput i srdačno primivši sve one Srbe kDa oji su pobjegli, prije toga, od tur. okupacije, bilo kao obično stanovništvo ili naučno-kulturni radnici u Beču ili Budimpešti.
Austro-Ugarska je, prije 1. svj. rata, vojno te naučno i humanitarno-politički pomagala Srbiji.
(
'Alal vera zbog Čekinoga /Principovoga/ kvazibos. i antisrp. herojstva.)
I kao beskrajnu zahvalnost dobila ubistvo Ferdinanda i njegove trudne nepriznate supruge Sofije, čiji rezultat je bio troje austrijskih siročadi i bespotrebno uvlačenje Srbije u rat, u kojem je izginulo mnogo onih civilno i vojno žrtvovanih, a zemlja bila ekonomski unazađena, da bi kraljevina bila uspostavljena pod amer.-brit. patronatom, uz patetično davanje značke Srbima kao pobjedničkoj strani 1. svj. rata.
Ni jedna ozbiljnija svj. država ne slavi teroriste svoje prošlosti, osim pojedinih novostvorenih hibridnih balkanskih kvazidržavica.
Bugarska, koja je znala zabiti nož u leđa pravoslavnom
pobratimu Srbiji onda kada je Srbiji najteže bilo, ne proslavlja terorističko ubistvo kralja Aleksandra u Marseju.
Prijespomenuto ne čine ni Hrvatska ni Makedonija.
Svi spomenuti ne čine to ni odvojeno ni zajedno, kao suučesnici i posrednici, teritorijalni i nacionalni, terorističkog čina uperenoga protiv druge države, Kraljevine SHS.
Samo zaostali dio RBiH, Republika Srpska, i Republika Srbija slave teroristu Gavrila, ali bi se naljutili zbog eventualnoga veličanja terorističkoga
herojstva Vlade Černozemskoga.
Nije to toliko južnoslavenska sramota no internacionalna, kada treba drugima to objasniti i opravdati.
Kraljevina SHS je bila katastrofalna ekonomska i društveno-politička tvorevina, pa su poslije smirivanja ekonomskih recesije i depresije u današnjima SAD-u i EU-u, '20-ih i '30-ih god. prošlog st., mali i srednji kapitalisti propadali preko noći, dok su lažni plemstvo i aristokracija i njihovi poltroni, političari i vojska, putovali po svijetu i uživali u životu, misleći kako će to dovijeka trajati.
Ali ih je omeo 2. svj. rat i oni koji su znali konkretno narodski djelovati.
Jedina tvorevina u kojoj su Srbi bili svoj na svome je bila bivša Jugoslavija — ni nakon 1. i 2. srp. ustanka Srbija nije mirno ekonomski ili politički prodisala, zbog neriješenog šireg međunarodnog statusa i mnoštva neprijateljâ u svom okruženju.
Uostalom, Srbija može koliko god hoće igrati na dvije stolice, ali ne može na način na koji ona hoće, jer sve ima svoja pravila u međunarodnoj zajednici.
Ni SAD i Britanija nisu izolirano ostrvo, nego zavise od: NRK-a, EU-a, Kanade, RF-a itd.
Pogresne knjige ili verovatno bolje reci sajtove citas sinko.
P.S.