Vec dugo razmisljam o tome na koji nacin postupati sa telom, nakon smrti. Nekako vise naginjem ideji o kremaciji, jer vatra prociscava. Ako je ista jos ostalo vezano za ovaj svet, mozda, iz nekog razloga, tada ne mozemo dalje, dok se proces vezanosti ne zavrsi. Mislim da bi vatra, u tom slucaju, odigrala kljucnu ulogu.

Jer, tada dusa ne bi bila zaglavljena u nekom od astrala, vec bi preskocila one koji imaju ulogu i svrhu prociscavanja.

Molim vas, da iznesete svoja razmisljanja.

Zanimljivo,meni je isto kremacija bolja,ali zapitao sam se jel možda moguće da je svrha sahranjivanja lažna zbog toga što se duša preminuloga veže za ovaj svijet i teže joj je zbog tog običaja koji je usađen u ljudsku podsvijest,kremacija mi se čini najhumanije,jer ljudi se previše vežu za tijela,osobu i tako toj duši otežavaju,štoviše usudio bi se reći da joj čak i štete,a ni neznajući to.

Pogledajte samo groblja,sve te posjete,emocionalno vezivanje za umrlu osobu,jel moguće da to utječe negativno na osobu koja je umrla,meni je uvijek smiješno kada ljudi plaču na pogrebima (ma koliko se to činilo nekima ludo),ne razumiju da je ta osoba itekako živa i na boljem mjestu nego ovaj hebeni svijet,pogledam sve te kršćane svi plaču,nikada ne žele zaboraviti osobu,vežu se za nju,iskreno to mi nije normalno,isti ti vjeruju u vječnost duše,a kada im netko umre nose crno cijeli život,to oblačenje u crno vam je savršen primjer jednog programa,ljudi vide da netko nosi crno onda idu svi,jer time pokazuju da im je netko umro ,svaki dan posjećuju grob,uvijek se sjećaju prošlosti i s time se još bacaju u dublji san.
Meni sahranjivanje nema nikakvog smisla,ali baš nikakvog,glupi običaj koji šteti pogotovo ljudima kojima je netko umro,samo pogledajte te ljude nakon nekoliko godina,takvo programiranje nisam u životu vidio,počnu se obraćati,počnu vjerovati,ne razmišljaju uopće,a s time su sebe bacili u još dublju iluziju,a s druge strane kremacija ili spaljivanje tijela je ono što bi trebali svi raditi.
Problem je u toj programiranosti i lažima,spaljivanje tijela je dobro,ali većina ljudi to nerazumije,nemože to zamisliti,žele grob i do smrti će dolaziti na taj grob koji simbolizira prošlost.

Znači kremacija ,a sahranjivanje-groblje-grob

Meni kremacija ne izgleda kao nesto prirodno. Pa sta su trebali da rade ljudi dok nisu pronasli vatru?

Ovisi šta ti podrazumijevaš pod prirodno
Meni Tibetanci imaju lijep način "sahrane",slome truplo,omotaju ga i stave na čistinu da ga izjedaju ptice,zapadni um to neshvaća,ali da skratim tijelo nema nikakvu važnost,sahranjivanje ti je tipičan zapadni um koji se nemože odvojiti od tijela,oni čak i smrt uljepšavaju sa cvijećem,kipovima,križevima,svijećama,na pogrebu ima toliko puno cvijeća,a svi plaču ,onaj tko umre plače od smijeha na ljude koji su živi i plaču bezveze.

Pod prirodno smatram ono sto je povezano sa prirodom. Kremacija nije mogla da se vrsi dok nismo pronasli vatru.

Mozda su ostavljali tela da se divlje zveri nahrane. Mozda su tibetanci tu najblize nekom prirodnom, logicnom razmisljanju.

Mozda su ih zakopavali. Je l" zna neko, da li su pronadjene grobnice iz tog vremena?

Mada, i ta informacija mi ne znaci puno, jer govori o vremenu, kada izucavanje duhovnosti i nije bilo prioritetno. Ljudi su bili primorani da se bore za goli zivot. Ne za zivot nakon smrti.

Zaista, bilo bi zanimljivo znati od kada datiraju najstarije grobnice.

Hm,sjećam se iz jednog dokumentarca da su već i neandertalci zakopavali svoje ljude,ako to ikome nešto znaći.
Kako to misliš pročiščava?Pa kad ti tijelo umre,duša ode.Što se ima za čiščenje?Tijelo se čisti dok je "živo" a ne mrtvo.

Ovo me podsjetilo na jedan davni članak i Kirlianovoj fotografiji koju su koristili da bi zabilježili emitiranje energije iz umrlog tijela.Snimke su pokazale (sve slabiju i slabiju) energiju satima,pa i danima nakon smrti.Pitam se što je ta energija i da li se kremiranjem ubrzava proces odvajanja (duše od tijela?) i tako pomaže,ili se remeti prirodan proces?
Iz malo osobnog iskustva s umrlima rekla bih da vezanost duše za ovaj svijet ne ovisi o načinu postupanja s tijelom,već o stupnju razvoja te duše do trenutka smrti i spremnosti za prijelaz.Možda bi bilo najbolje da se svatko na vrijeme izjasni kako želi da postupe s njegovim tijelom,nego da poslije ostane vezan jer je ljut na bližnje što ga nisu ispekli a on je baš tako htio.(Ovdje ide mr.green,ali nešto mu se ne da)

Uopste nisam mislila na prociscenje tela.

Evo zasto:

Ja želim da, kad budem umro(što neće biti skoro ), se moji organi daju drugome, jer mislim da ne postoji bolji način da se drugome pomogne, nego da mu podarimo šansu za život, uostalom, meni tad neće ionako trebati, pa rekoh-što da se baci? XD

Evo razlog za ne
http://www.nacional.hr/clanak/33620/kre ... atopljenju
Evo ti link http://en.wikipedia.org/wiki/Cremation ,malo povijesti.
Osobno mislim da je svejedno.Tijelo je energija,energrtska cijelina u više slojeva.Tako kad mi tj. duša ode. tijelo sa svim svojim slojevima ostaje.
1. Fizičko tijelo - tvori ga gusta materija koja vibrira niskim frekvencijama.
2. Eteričko tijelo - sastavljeno je od suptilne materije, a priljubljeno je uz samo fizičko tijelo. Nalazi se na udaljenosti od dvadesetak centimetara od njega. Ono vibrira višom frekvencijom od grubog fizičkog tijela.
3. Mentalno tijelo - na udaljenosti od dva i pol metra od fizičkog tijela nalazi se mentalno tijelo. Frekvencija njegovih vibracija još je viša od eteričkog tijela.
4. Spiritualno tijelo - nalazi se na udaljenosti od sedam i pol metara od fizičkog tijela.

Već bi morali znati da to nije duša.Ono što se na kirilijanovoj fotografiji vidi su ta tijela,zapravo samo eteričko tijelo.Čak se sjećam da su napravili jedan pokus s nekakvom biljkom.Odsjekli su je i maknuli korijen s tog mjesta i tad slikali.Na slici je i dalje bilo eteričko tijelo te biljke,duh.
Negdje imam knjigu koja opisuje što se događa i kakv je redosljed "nestanka" tih tijela i kako dugo ostaju na "ovom svijetu"nakon smrti fizičkog tijela.Ako nađem,linkam.

Ne zamaram se tim mislima...

Bit ce s'a bude... (ps. bas ste okrutni prema crvima )

Ma neka me bace svinjama kad umrem, fizicko telo?! Koga je posle briga

Što se tiče sahrane jel ste uočili kako na svakom grobu piše ime umrloga,smiješno je to što mi nismo ime,kad umreš nemaš ime,a ljudi te pamte po tom imenu koje je lažno JA,a odmah u idućem životu dobiješ drugi lažni identitet ilitiga ime.
Najgore je to što će svi pamtiti tu osobu do svoje smrti,a da se nikad ni neće zapitati koga oni uopće pamte i sjećaju se,a to će biti jedno jadno ime i svi će se sjećati onoga što ta umrla osoba nikad nije ni bila,njegovoga imena.
To je samo jedan od razloga zašto je sahrana besmislena za mene,ljudi te pamte po onome što nikad nisi ni bio,pamte tvoju ličnost,ego,a kada umreš to izgubiš,moglo bi se reći da i živi ljudi koji to pamte kod umrloga su isto MRTVI.
Sahrana je samo jedna od mnogih laži što su nam usađeni u um tisućama godina i ujedno mi nema smisla sahranjivati kada će većina opet doći na ovo bojno polje zvano Zemlja.

ubiti, neko rece kartonske kutije...najpametnija!
a uostalom, zar je bitno...nemas vise nikakvih spona sa fizickim tijelom, i ako je nekom do toga stalo kako ce ga ostali upamtit ili izvrsit religijski obred, nek se oslobodi toga
covjece mrtav si, sta te briga...

Spalite me i moj pepel rasipajte internetom!

A može i nešto što bi sve organse fluide u mom tijelu pretvorilo u eksploziv I kad procesi života prestanu. It goez BOOOM!