Duša je kako mnogi kažu besmrtna, a Ličnost unutar koje se Duša ovdje manifestira, po onome što neki kažu je smrtna.
Ličnost je, bar nam tako kažu «određena» rođenjem ovdje - u ovome što zovemo našim životom, čak ima i vrijeme (astrološko) dolaska koje je prilično određuje (karakterno) - dakle - na neki je način «ukalupljena» po nekim "pravilima" ili smjernicama.
Ovo je i pitanje da li je ona sama birala kalup/Ličnost ili su je u njega stavili!
Ako je sama birala – ovo će podržati one koji reinkarancijski ciklus smatraju našom obaeznom školom koja u sebi sadrži razne alate, poput karme, ponovljenih lekcija, evolucije itd....Ako pak nije sama birala – otvara se pitanje tko je taj i na koji način manipulira s njome.
Pa bi ta mogućnost otvorila opciju da kada umremo – Duša odmah biva od strane manipulatora – takva kakva je – cjelovita – zarobljena i onda prema planu i programu vraćena u Ličnost koja joj odgovara.
Naravno da ovdje možemo imati i pitanje – hoće li joj u toj Ličnosti društvo praviti isti Duh i Um – ili ne – ako su isti – onda to otvara nova pitanja – ona u kojima se i sastav Ličnosti očito na neki način mora slagati s sastavima Duše, Duha i Uma.
Uglavnom – ako se Duša koja je besmrtna vraća, ona se veže s nekom Ličnošću.
Ličnost – koja pak ovisi o Duši, Duhu i Umu – jer tek zajedno, kao Jedan daju život - može iz raznih razloga "blokirati" unutarnje ragovore s Dušom, pa neki ljudi ni ne znaju da imaju Dušu, jer je u tišini zagubljena.
Razloga za ovo je mnogo – to je ono vječno pitanje kako to da se neki ljudi imaju potrebe dopisivati ovdje, a neki drugi ne samo da nemaju za to interesa, nego radije čitaju izvještaje i stanje dionica ili planiraju ratove. Pa, je moguće da Ličnost u nekom određenom trenu ipak prima signale koje joj Duša, Duh i Um šalju, ali ih ne može objasniti niti razumijeti, ali je «tjerana» da istražuje dalje ili čni određene radnje. Konačno, sve navedeno – a što može spadati u «blokiranost» je i razlog onoga što zovemo implantiranja, paraziti – nakačenja.
Što se borilačkih vještina tiče - moguće je da Ličnost radi određenog PTSP-a njezine Duše (ali i Duha i Uma), kao odraz nemoći dobiva signale koji je potiču na strah i borbu (za ovo su ključne emocije), pa se u ovom nama znanom svijesnom stanju - dobiva potreba za takvim djelovanjem ili takvim poduzmanjem radnji koje Duši daju osjećaj da nešto čini - jer nešto nije kako treba "unutra".
Signal koji šalje je poziv u pomoć ili alarm koji odzvanja Čovjekom, ali radi neprepoznavanja međusobnih interakcija tih djelova nas – Ličnost čini ono što misli da zna – pa iako zajedno – svi u končanom izričaju kao Čovjek - djeluju poprilično kaotično i razjedinjeno.
To bi bio primjer neravnoteže ili nepoznavanja sebe - na žalost, ne vodi nekom rješenju - ali to i je smisao parazitiranja – da stvari ostanu "razdvojene" u shvaćanju što se događa. To bi moguće bila i priprema za onu soluciju da netko s našim Dušama nešto radi nakon što navodno umiremo tijelom. Zbuniti ej toliko da ne vidi kuda ide.
Postoje razna "učenja" koja objašnjavaju da je rješenje u nama - a ne izvan nas i da "borba" ne donosi rješenje - ona je samo odraz straha. Glavno je učenje pak u nama – u našem sjećanju! Do koge bi i došli da ne robujemo.
Neću ni reći kako je u ovoj priči o borilačkim vještinama i mogućem boljem razumijevanju važno i pitanje kopija Ličnosti – naravno ako dozvolimo mogućnost da se nešto takvo prilikom onoga što nazivamo «vanzemaljskim otmicama» događa – pa te kopije možda i vode stalno negdje neke borbe, a obzirom da se Duše otimaju kako bi energizirale održavanje kopije - one zadržavaju sjećanje na ono što kopija čini! Tada to vraćanjem u Ličnost i njezino tijelo donose kao poticaj - koji onda LIčnost vodi i do toga da se bavi poslovima vojnika, policajaca, majstora kung fua, karatea itd...jer i sama zna da nešto nije akko treba.
Ono što u ovoj priči postaje najjasnije je da borba ne daje rezultate - rezultate može dati samo ulazak u sebe i upoznavanje s Dušom, Duhom i Umom.
Što se opsjedanja Duše tiče - ona može biti opsjednuta na razne načine (bar tako izgleda u radu u promijenjenim stanjima svijesti) - problem je naša – ovdje manifestirana percecpija o tome - te uopće naša postavka o tome što je Duša – te može li biti zbunjena, uplašena ili svemoćna.
No, ona kako izgleda u radu u promijenjenom stanju svijsti - ne može biti rascjepkana – može biti zbunjena i traumatizirana – a dodatno - rascjepkano je onda i naše poimanje nje, naše vjerovanje u laž koje često izgleda tako da pomislimo da je ukradena. Ovdje su važni i Um i Duh jer su kokretaori ovog stanja. To u daljnjem radu prepoznajemo kao neravnotežu kako nje - tako i Ličnosti, ali i Duha i Uma.
No, ta «ukradenost» je istovremeno u biti zaista ukradenost – jer ako je ona opcija da nam netko drugi bira tijela Ličnosti moguća – onda bi se to događanje moglo zvati i ukradenost i zarobljenost, pa naše Duše – ali i Duh, Um i Ličnosti postaju robovi.
I da se to ne bi saznalo, dobro je odvraćati nam pažnju.
Pa bi krađa Duše – ali i zbrka koja time nastaje, a rezultira našim zaboravom o sebi – kao dublji i u biti konačni razlog imala samo jedno – krađu Svijesti. Da bi se to odvijalo – jako je dobro da Sviješću spavamo, a ako otvaramo oči, na način da imamo neke poticaje koje pak ne prepoznajemo - onda nas treba zapošljavati, ponekad će izbor posla kojim će nas držati na uzici biti i borba – iskazana kao borba kroz borilčaku vještinu ili kao borba u želji da spasimo svijet!
Alf
Prijava
FAQ
Pretraživač
