Citat:
I sve sto sam napisao, nije bilo u cilju kritike.
To sam shvatio iz prve i jasan si mi da se tako izrazim.Kao da govorim sam sebi. Čim sam pročitao prepoznao sam šta si napisao i kome ili
čemu se obraćaš . I kad sam shvatio mene je protreslo i to je dobro, ljekovito....
Citat:
I ja sam sebe analizirao kroz to, pa probaj i ti sebe.
Vidiš ovo je novost za mene. Znači ti prihvataš apsolutno sve oko sebe kao poticaj na samoanalizu. Probaću. O ovome bih volio više da prodiskutujemo u neko naredno doba.
Citat:
Sve su samo lekcije, ali nekada prebrzo prodjemo kroz neku i kad je ne vidimo ili ne shvatimo, verovatno ce da nam se vrati.
Da iskusio sam. Nekad i više puta u intervalu od 10 ili 20 godina. Ponavljalo se sve dok nisam shvatio da je to zakonitost. A evo samo jedan od zašto se ponavljalo u mom slučaju. Citiraću sebe...
Citat:
Zapitao se jesam ali se nisam zadržao dovoljno dugo na tome da shvatim šta sam se zapitao.
Cezare slažem se sad sa tvojim pogledom kad govoriš o ''pomaganju''. Što se tiče tvoje dvojbe odnosno ''uvlačenja''. Jebiga, reagovao si i nosi se sad sa tim. Nemoj sad da se ''izvlačiš''. Ja ti neću pružiti to zadovoljstvo aplauza. A znaš zašto? Kad sam se spustio do Dunava prije neki dan da dođem sebi znaš šta mi je bilo bitno? Da mi se ne plješće smajlijima i da me ne '' tapšu po ramenu '' uz ''bravo majstore'' kad otvorim forum i pogledam odgovore. Ego me je vodio na to putovanje. E da je bilo tako, aplauzi uf... to bi me skršilo. To bi me unazadilo jer ne bi više mogao ništa barem ne neki poduži period života a možda ni do kraja. Nadam se da se razumemo. Ovako tvojom akcijom ja sam se konsolidovao, pomakao sam se za milimetar na svom putu u ''određenom''(možda te ovo muči no nije tako) pravcu a tek treba da radim. Mogao sam i drugačije da reagujem na tvoje pisanje. Da li si se to pitao? Od tebe i drugih učim, za sada, ovdje. Nemam od koga drugog a od sebe da učim mi je najteže i ''varljivo'', barem trenutno. Ponekad treba reper i odgovor. U rijeci života u kojoj plivamo nekad mi treba i da se uhvatim za balvan koji se tu nađe i zajedno s njim da se odpluta. To je trenutak predaha. U ovom slučaju forum. Živimo različite živote. Imamo drugačije situacije. Ja ne stižem da sednem i dobro razmislim, no ide na bolje svakim danom. Ovo nije opravdanje ovo je tako sad. Hvala je u ovom slučaju kao i kad se zahvališ nekom kad ti pridrži vrata od zgrade dok nosiš TV sa opravke. Verujem da svako to može sam ali onda mora spustiti TV a to nije baš dobro nekad za kičmu. A mene boli kičma.S toga hvala. Eto toliko.
Da, nemoj šta zamjeriti
Ako se uzme da smo mi jedan drugom na ovo forumu bližnji moj post je onda

nadam se....
(!)ovim putem se izvinjavam dragom čovjeku što mu nisam odgovorio na post adekvatno ovaj odgovor mi je bio preči.