Ima bolja priča.
Jedna devojka je želela da se zamonaši u Zen manastiru. Starešina ju je odbio rekavši: 'Suviše si lepa. Ostali monasi će samo tebe da gledaju i poremetićeš im život posvećen meditaciji.'

Ona je otišla i stavila usijani žarač na lice. Više nije bila lepa. Došla je ponovo kod starešine i pitala: 'Mogu li sada?' Videvši kolika je njena vera, primio ju je.


Tako i ti Izida, pokušaj da odvojiš svoju lepotu od zračenja ljubavi o kojem govoriš, ako je to uopšte moguće, pa ćeš videti da bi imala mnogo manje učinka na ljude. Drugim rečima, veliko je pitanje šta si ti sama učinila svojim delom, svesno i kreativno, a šta si jednostavno dobila spolja, rođenjem i okolnostima, a to pripisuješ sebi, i drugi vide kao tvoje.

Koliko ja znam, lepota i bogatstvo su najveće prepreke i iluzije koje čoveka onemogućavaju da počne da radi na sebi. Prepreke u tom smislu da daju utočište spolja, u nekim objektima i drugima, i sprečavaju čoveka da bude nateran da utočište nađe u sebi otkrivanjem svoje suštine koja je sve što postoji.
Najveća prepreka je da čovek misli da već ima svoju suštinu i da on sam nešto radi, a zapravo je samo marioneta spoljašnjih uticaja i okolnosti.
To može da bude toliko jako da čovek uopšte ne želi da vidi.
Nadam se da ćeš ti smoći snage da odvratiš pogled od svoje lepote, bogatstva i iluzije da si nešto sama uradila, i okrenuti se ka vrlo neprijatnom radu na sebi.

"Tako i ti Izida, pokušaj da odvojiš svoju lepotu od zračenja ljubavi o kojem govoriš, ako je to uopšte moguće, pa ćeš videti da bi imala mnogo manje učinka na ljude."
AH, smješno, to je kao da tražiš od cvijeta da ne miriše i da ne bude ljep.
Pa na što bi ličio ovaj svijet, da sve postanemo ružne.

Uopšte se ne radi o tome da sve postanete ružne, nego da razlikuješ ono o čemu sam govorio.

.......

Euzebije, hvala na poučnoj priči... hehe. Ovo samo govori o "duši" čovjeka, bez obzira na neku "pripadnost" bilo koje vrste. Dobra, vrlo "stara" lekcija... naučena odavno.

@ svim novim članovima:

Dobrodošli, hvala na postovima. Odlično, samo tako!

Izida...
Ovdje, u 3. denzitetu, većina muškaraca privlači "izgled" žene, pa tek onda upoznavanje njezine duše ( ako ju dotična ima ). To je zato što je tu naglašena materijalnost.
Dalje, ljepota je vrlo subjektivan pojam. Nekome možeš biti lijep, drugom možda i ne. Ali problem ti je u "ljubavi". Ljudi smatraju da je ljubav ono što mi svi doživljavamo kao kemijsku reakciju u našem tijelu, pri izlučivanju određenih kemikalija koje nam daju osjećaj "ljubavi", zaljubljenosti... kako god to ljudi zvali. Eh sad, tu leži problem. Jer to nije stvarna ljubav ( koja je inače znanje=svjetlost=ljubav ), već kemijska ovisnost.
Prava ljubav je širenje znanja, informacija koje ti kad-tad dobrodođu u generalnom razvoju svijesti ( materijalno+duhovno ), a kasnije i nematerijalno, kad nekome bezuvjetno pomogneš ( širiš svjetlost ), kad nekom daš istinsku ljubav ( širenje pozitivne energije u obliku OPD opredjeljenja ) i da ne moraš nužno nešto OSJEĆATI pri tome. Dakle - bezuvjetno daješ, bez očekivanja nekog povrata na bilo koji način.

Malo ljudi gleda druge ljude prema stanji duše, već nažalost, samo izgled. I taj izgled može biti jako promjenljiv... recimo pojave ti se hrpe pjega, bradavica i tko zna čega sve ne, radi nekih kemijskih imbalansa u tijelu, padneš, ostane ti ožiljak... bla, bla... znam da plastične operacije mogu mnogo toga... ali prava LJEPOTA je određene vibracijske frekvencije duše, tj. tebe, a ne tvog materijalnog tijela.

... ali prava LJEPOTA je određene vibracijske frekvencije duše, tj. tebe, a ne tvog materijalnog tijela.

Lijepo rečeno ali čini mi se da te određene vibracijske frekvencije i te kako mogu mijenjati ne samo doživljaj, nego i izgled materijalnog tijela.Npr kad sam sretnija doslovce sam si i ljepša i obrnuto.Na isti način vidim druge ljude!

Oooo, daaaa... materijalno tijelo REFLEKTIRA vibracijske frekvencije.

Ljepota ionako ovisi o onome tko ju percipira. Ili očitava vibracijske frekvencije.

Svaki čovjek ima svoj pogled na svijet. Sa ezoteričke tačke gledišta, većina ljudi na ovoj planeti se nalazi u takvom stanju svijesti da njihov “pogled na svijet” može da predstavlja samo jednu subjektivnu verziju realnosti koja nema mnogo veze s onom objektivnom.

Istovremeno, svako od nas podrazumijeva svoj ‘pogled na svijet’ objektivnim. Isto tako, kad se nađemo u situaciji da jedna grupa tzv. “vanjskih ljudi” prezentira jedan drugom ‘svoj pogled na svijet’, obično se primjećuje da se on razlikuje kod svake individue u sklopu te grupe. U takvim dikusijama između ‘vanjskih ljudi’ veoma brzo dolazi do neslaganja jer svako prezentira svoju subjektivnu verziju realnosti.

Sa stanovišta učenja Četvrti Put, tragaoc teži ka proširenju svoje svijesti, odnosno, bića što je istovremeno povezano sa proširenjem percepcije. S gnostičke tačke gledišta, za čovjeka je moguće da dosegne veći stepen objektivnosti, međutim, za tako nešto potreban je jedan naporan i dugotrajan rad. Dakle, mada je to moguće, veoma malo je ljudi koji su bili u stanju da ostvare tako nešto.

Gurdžijev:

“Unutrašnji krug se naziva 'ezoterični'; taj krug se sastoji od ljudi koji su dostigli najveći razvojni stepen koji je moguć za čovjeka, što znači da svaki od njih posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kažemo, jedno nedjeljivo ‘Ja’, sve vrste svijesti moguće za čovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje moguće za čovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.

Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim postupcima ili radnjama.

U isto vrijeme, među njima ne može da bude nikave nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju.”

***

Dakle, pretpostavlja se da je tako nešto moguće i da postoji jedna grupa ljudi koju su stekli tzv. objektivnu percepciju. Međutim, problem je u tome što se tako nešto može ostvariti samo jednim neumornim radom na samom sebi. Isto tako, ti ljudi bi morali biti tzv. OPD rezonancije jer za individue OPS frekvencije karakteristično je to da oni posmatraju realnost na principu: “Što je babi milo – to joj se i snilo”. Znači, OPS teži subjektivnosti, dok OPD teži objektivnosti.

Ako bi čovjek sa subjektivim pogledom na svijet nekim slučajem i sreo nekoga ko ima objektivnu percepciju ovaj sa objektivnom percepcijom bi brzo prosudio razvojni stepen svijesti onoga sa svojim subjektivnim pogledom na svijet, te bi mu bilo jasno da bi svaka iskrenija konverzacija s njim mogla samo da mu poljulja iluziju u kojoj ovaj živi dok mu istovremeno ne bi mogla pružiti nikakve koristi. Tako bi onaj sa objektivnom percepcijom realnosti vjerovatno ušao samo u jednu površnu interakciju s onom osobom koja ima svoj subjektivni pogled na svijet.

Čak se ni onima koji su tek krenuli na Put, u gnostičkom smislu, ne preporučuje da, bar u početku, pričaju sa svakim o svojim iskustvima. (“Iskrenost sa svakim je znak čovjekove slabosti”; Gurdžijev).

S druge strane, većina ljudi kreće u potragu za novim saznanjima potkovana religijskim i drugim mentalnim programima koji diriguju njihovom percepcijom. Tako oni vide samo ono što je u rezonanciji s tim njihovim predrasudama a slijepi su za sve ostalo. Oni tragaju za istinom a istovremeno se trude da se ona uklopi u njihov već prekoncipirani ‘pogled na svijet’.

Takav čovjek, ukoliko na svom putu i naleti na ono Gurdžijevovu tvrdnju: “većina ljudi proživi cijeli svoj život u jednom snu, neki se u tom svom snu bave i naukom a neki čak pišu i knjige”, on ukoliko i dozvoli da je tako nešto moguće, ne može mu pasti na pamet da je i on jedan od tih.

Takav čovjek, ukoliko i naleti na onu Kastanedinu tvrdnju:

“Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici. Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života. Baš kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju.”

…on će je ignorisati ili će istraživati stvar sve dotle dok ne naleti na “informaciju” da je “Kastanedina žena izjavila kako je on njoj priznao da je - sve izmislio”.

Takav čovjek ukoliko i naleti na one Znakove u žitu, njegovo istraživanje tog fenomena biće onoliko dugo sve dok ne naleti na informaciju da to radi grupa ljudi s balvanima.

S tim u vezi, on će ostati slijep npr. na svaku indikaciju da mi kao ljudska bića nismo na vrhu lanca ishrane, da postoji više nivoa egzistencije od kojih su neki iznad našeg i da na ‘spratu’ iznad našeg mogu da postoje neki entiteti koji manipulišu našim vremenom/prostorom i našim životima isto kao što mi manipulišemo s ovcama, pa možda i na jedan još daleko perfidniji način.

…a istovremeno, on će stalno imati svoj čvrst pogled na svijet kojeg će smatrati objektivnijim da on objektivniji ne može biti!? Sve to ne bi bilo ni toliko loše kad isti ti ne bi pokušavali da taj svoj pogled nameću i drugima ili da sude drugima s aspekta tog svog pogleda na svijet.

“Istraživanje” objektivne realnosti sa istovremenim napajanjem svog ličnog sistema za samo-trankvilizaciju, ne može čovjeka daleko dovesti. Tu se radi samo o različitim varijantama onoga što se u gnostici smatra – laganjem samog sebe.

Oni koji percipiraju objektivnu realnost, međusobno nemaju potrebe da je uopšte diskutuju. Oni će djelovati u skladu s tim svojim viđenjem i sinhronizovano, kao jedan tim ili orkestar čiji muzičari sviraju u perfektnoj harmoniji i bez potrebe za dirigentom. Oni imaju apsolutan “sluh”.

Međutim, dok se jedno takvo stanje ne postigne, istinski tragaoci mogu komunicirati međusobno po sistemu mreže gdje se iskustva i stavovi drugih uzimaju samo kao mogući elementi za izgrađivanje vlastite svijesti i percepcije a kod razmjene informacija uvijek se mora imati u vidu da u našim ličnim opservacijama postoji određen stepen distorzije koji bi se vremenom trebao smanjivati ukoliko obavljamo jednu stalnu “kalibraciju” naših “instrumenata za mjerenje i opservaciju”.


Pozdrav!

Hvala Galaksija za do sada najopširniji uvid u moju temu!

Ovog čovjeka (galaksiju) stvarno volim da čitam.

Doista mi se dopada ovo sto je Galaksija napisao izmedju redova.
Primjecujem neke lose tendencije kod sebe pa mi je drago da je netko to jos primjetio.

Kao sto je receno u knjizi o Tao:

Rijeci i imena nisu put
Oni ne mogu definisati apsolutno
Bolje se zagledati iznutra
Zavezati jezik i samo cutati .


Primjetila sam da gdje god da odem opet se vratim cvijecu u mom vrtu kao najboljem ucitelju.

Pozdrav

Primjetila sam da gdje god da odem opet se vratim cvijecu u mom vrtu kao najboljem ucitelju.
_______________________________________________________________________

TAKO JE SOPHIJA!!!

Inteligentnom čovjeku je priroda i svijet oko nas najbolji UČITELJ!

Ah moj Euzibije, priroda je najbolji učitelj, dolazi proljeće i ja osječam promjene u svom tijelu a i ti odlaziš u vrt i voliš prirodu kak i ja.
Proljeće budi muškarca u tebi.

Nemoj više Izida,sad već...boli

Većina ljudi smatra da je odrastao čovjek savršenstvo Božje kreacije i da je
kao takav ujedno i na vrhu hranidbenog lanca.Moje osobno mišljenje je da
te dvije stvari uopće ne idu zajedno.
O "vrhu" hranidbenog lanca ste na ovom forumu rekli više nego dovoljno ali
se na čovjekovo odrastanje nitko nije osvrnuo.
Svi oni koji su imali sretno djetinjstvo vjerojatno se sjećaju kako im je svijet
bio jedno prekrasno mjesto za igru.U svojoj mašti mogli su biti najveći heroji
kao i superjunaci,bogataši,lopovi,životinje a mogli su i "letjeti"...
Jeste li se upitali kada ste izgubili tu sposobnost varanja svoje duše?
Kaže se da preko oćiju naš um ima pogled u svijet a preko uma naša duša.
Želim reći da odrastanjem gubimo sposobnost mašte i upravo zbog toga
naša duša ima pogled na surovu stvarnost čime se mi definitivno udaljavamo od Boga i Božanskoga...jer,Bog nije događaj na nebu ili zemlji
već jednostavno...osjećaj.
Mnogi od vas premudrih,učenih,bogatih,načitanih...izgubili ste maštu a time
ste otupili i svoje ćulo za istinsku ljepotu i vrednotu.
Pitate se kada se to dogodilo?
Vjerojatno onda kada ste dobili spolnost i odlučili gledati na svijet kao odrasle osobe.Po meni,spolnost nije nikakva blagodat već prokletstvo koje
mnogim ljudima dođe glave i duše.
Spolnost je prvi kotačić koji vas povuće u mašineriju zvanu "moderno društvo".Ono isto tako na sebe veže ljepotu i pažnju drugih ljudi što povlaći
novac,novac traži posao a on traži...VRIJEME!
Kada čovjek ostane bez slobodnog vremena izgubio je slobodu,a ona jedina u kombinaciji sa maštom može definirati Boga.
Svi vi koji ste zatrpani gomilom knjiga i diploma upitajte se tko vam je to
dao.To su vam dali isti oni koji robuju kao i vi,isti oni koji su ubili Božansko
dijete u sebi da bi robujući spolnosti imali opravdanje za lažnu slobodu.
Vjerojatno se ovo mnogima neće svidjeti ali to je surova istina.
Jedina istinska sloboda koju možete doživjeti je stapanje sa prirodom,ali
pritom ne mislim na jednu laganu šetnju.
Koliki bi od vas mogli izdržati nekoliko mjeseci u šumi,bez blagodati modernog društva?
Koliki bi od vas mogli ostati u potpunom miru i tišini danima?
Na ta pitanja djeca ne odgovaraju jer ona tako žive.Žive od svoje mašte i
duša je zadovoljna jer ona ne prepoznaje stvarno od iluzije.
Duša prepoznaje jedino nervozu što vam čini materijalizam i to ju ubija.
Rekao bih da Božju blizinu nikada neće osjetiti oni koji su ovaj svijet shvatili
previše ozbiljno i prihvačaju lažne vrijednosti jer previše filozofiraju oko tako
jednostavne stvari kao što je Bog.
Jedini kljuć u razumjevanju svega toga je da njegujete dijete koje je negdje
duboko skriveno u vama a ono će probudit maštu koja će pak zagolicati
vašu dušu koja će se jednom uzdignuti do samog Boga.
Svi vi koji osjećate sigurnost u svojim gradovima i materijalizmu sjetite se
kataklizmi što pustoše gradove.Sva sreća da stanovnici tih područja imaju
na raspolaganju gradove slićne svojima koji više ne postoje.
Ali,doći će dan kada se čovjećanstvo više neće imati kamo skloniti već će
biti potpuno ogoljeno pred prirodom i Bogom.
Onda će novac i diplome biti dobri za podpalu vatre a viša filozofija neće
nahraniti gladne ni napojiti žedne.
Netko će reći da ni mašta kao ni vjera u Boga neće pomoći ljudima.
Tada se sjetite da postoje ljudi koji mjesecima ne jedu a isto tako postoje
ljudi koji jednim pokretom daju ozdravljenje.
U vrijeme kada čovjećanstvo bude ogoljeno,medicina i znanost će umrijeti
a do izražaja će doći prirodne energije u čovjeku.
Bit će to pobjeda prirode nad čovjekovim materijalizmom i povratak "izvoru".

Odrastanje počinje onog trenutka kada se počinjemo brinuti SAMI za svoju egzistenciju sa ili bez seksa. A s obzirom da trenutno ne znamo živjeti (većina nas) bez hrane, tog momenta počinjemo sve gledati kroz prizmu svoje egzistencijalne sigurnosti, odnosno nesigurnosti!Ali tog istog momenta počinjemo i prihvaćati odgovornost za svoj život!
Međutim, da li bi to u prirodi drugačije izgledalo?, Nisam sigurna! Da li bi gledalući praznog želudca neki lijepi cvijet mislio onjegovoj ljepoti ili o svom slijedećem obroku!
Da naprimjer imaš dijete, bili ga odveo u šumu i odgajao i totalnom skladu s prirodom?Da li bi se u samom startu uopće usudio svoju ženu poroditi negdje u prirodi bez onoga što se u suvremenoj medicini osigurava ali i naplačuje!
Hoču reći da bi ti svome djetetu omogućio da bude dijete netko mora u toj priči biti odrastao kao što su i tvoji roditelji svojevremeno.
A što se tiće ljudskog razvoja, uvijek sam se pitala kako izgleda taj -raj-,
kakva su to uživanja duše, nažalost neizmjerno sam daleko od toga da to shvatim, ali slažem se, nas naše materijalno tijelo sa svim svojim jadnim potrebama opasno usporava na tom putu.

Tako je. Pa svi smo mi mala djeca u koži veliki debelih ljudi...

Hehehheheee!

Moram malo da prokomenterisem ovo o mastanju

Mozda zvuci glupo, ali ja nikada nisam prestala da mastam. Iako me je zivot jako osamario par puta, nisam postala ogorcena niti bezim od realnosti jer znam da ima i mnogo tezih situacija od moje. Takodje mislim da kada uspete da razgranicite realan zivot od maste, ona vise nije odraz nezrelosti nego kreativnosti. Za mene je mastanje punjenje baterija, regenerisanje, odmor posle koga ponovo krecem na posao. Ne znam kako je kod drugih, ali primetila sam da mi moja masta ne dopusta da budem zla, da drugom zelim nesrecu, dok je razmisljanje nesto drugo (naravno ne znam sta se odvija u glavama psihopata). Ranije sam razmisljala kako bi bilo da postanem profesionalni ubica ili lopov, ali nisam mogla da mastam o tome. Cini mi se da masta ima vise morala od razmisljanja. Verovatno se neki od vas ne bi slozili sa mnom, ali to je moj pogled na jedan deo naseg sveta.

MAE NAPISA:

Da li bi gledalući praznog želudca neki lijepi cvijet mislio onjegovoj ljepoti ili o svom slijedećem obroku!
_______________________________________________________________________

Nemam obićaj odgovarati na pitanja ali ovo mi se ućinilo veoma zanimljivo.
Da bih odgovorio na to pitanje morao bih se malo osvrnuti na poroke.Svi
dobro znamo da su poroci navikavanje našeg organizma na konzumiranje
"nečistog",kao što su:žestoka pića,duhan,droga i kava.To je strogo definirano u našem društvu no...da li je to sve?
Definiranje poroka ide onoliko daleko koliko neki čovjek može shvatiti bit
štete što ga isti izaziva njegovom tijelu.Osnovne radnje potrebne za
ljudsku egzistenciju ponekad se otmu kontroli što se zove opsjednutost.
Opsjednutost ili pretjerano uživanje neki bi nazvali porokom jer se bez njega na može.Tako bi spektar poroka mogli proširiti na:kockanje,sex,
modu,hranjenje...
Želim reći da se bogataše ne može odgovoriti od njihovog razvratnog
života što ga siromasi i srednji stalež toliko osuđuje a prvom prilikom
postanu kao i oni.Nadalje,siromasi i srednji stalež imaju prilike uživati u
"osnovnim"porocima tako da niti njih nitko ne može odgovoriti od njihovog
načina života.
Hoću reći da "glad" za svim i svaćim u stvari ne postoji nego mi ovisnost
stvaramo sami što nas dovodi do odgovora na tvoje pitanje.
GLAD ne postoji i kao takva mi nije nikakva prepreka u uživanju po prirodi.
POSTIO sam dvije godine i moj želudac više ne proizvodi one neugodne
zvukove što su bili obaveza i smetnja u mom životu.Mogao bih vam o tome
još jako puno pisati ali ću vam za sada samo reći da sam se 12 godina aktivno bavio sportom i imao strogi režim prehrane.Sve što su mi treneri
govorili o aminokiselinama,mineralima,vitaminima,ugljikohidratima,snazi i
izdržljivosti...ništa nije istina.Sve je to kolektivna laž koja živi jer "MI" tako
hoćemo.
_______________________________________________________________________

A što se tiće ljudskog razvoja, uvijek sam se pitala kako izgleda taj -raj-,
_______________________________________________________________________

Za jedne će biti RAJ a za druge PAKAO.Sve ovo što sam vam napisao važi i
za ovo pitanje.

nije los forum, no ako tražite odgovore o bilo cemu trazite ih stalno u sebi, ( no prvo zaobidjite ego, koliko je to vec moguce-- gledajuci se iz trece, pticje perspektive....promatrajte sebe u svakoj situaciji kao da gledate najveceg ucitelja koji vas treba nauciti svim tajnama koji su u stvari plod vaših ocekivanja iliti želja) jer svi traze odgovore od drugih ili u drugima, a ne postavljaju prava pitanja prvobitnome u sebi.........
mozda je najbolja usporedba sam kolektivni svijet i bombardiranju informacijama što hrane nesvjesno ja.......bee good and let the force be whit you Euzebije, i još nešto svima vama gladni svijetla "budite se sa znanjem a prije samog leta ga odbacite, jer ......... i to je samo teret