Citat:
Aj nek mi neko lepo objasni shta je to grupna dusha, ali bez uvijanja.
Pojam grupne duše jeste težak za poimanje, ali zaista nije nov i sreće se u velikom broju materijala.
Jedan plastičan opis Leadbeatera (teozofski krug Madam Blavacke)
„Pojam Grupne duše mnogim učenicima izgleda nov i teško shvatljiv. Možda će nam jedna istočnjačka usporedba pomoći da ga bolje shvatimo. Ona nam kaže da je Grupna duša kao voda u nekom vedru dok će jedna čašica vode uzete iz tog vedra predstavljati Dušu jedne jedine životinje. Voda u čaši je trenutno sasvim odvojena od one u vedru, te uzima oblik čaše u kojoj se nalazi. Pretpostavimo da u čašu ubacimo izvjesnu količinu boje, tako da voda dobije svoju vlastitu izrazitu nijansu; ta će boja predstavljati osobine koje je privremeno razvila odvojena Duša putem različitih iskustava kroz koje je prošla.
Smrt životinje biti će predstavljena prelijevanjem vode iz čaše natrag u vedro, prilikom čega se boja odmah proširi kroz svu vodu, blago joj dodajući svoj ton. Na potpuno isti način, sve osobine razvijene tijekom života zasebne životinje, nakon njene smrti raspodijelit će se kroz čitavu Grupnu dušu. Bilo bi nemoguće iz vedra izgrabiti istu čašu vode, ali svaka čaša koja kasnije bude izvađena, obavezno će biti obojena materijom donesenom iz prve čaše. Kada bi bilo moguće iz vedra izvaditi potpuno iste molekule vode, tj. sasvim reproducirati prvu čašu, tada bi to bila prava reinkarnacija (ponovno utjelovljenje; prim. prev.) ali, budući da to nije moguće, umjesto toga imamo resorpciju (ponovno upijanje; prim. prev.) Privremene duše u Grupnu dušu proces u kojem ipak ostaje sačuvano sve što je stečeno privremenim odvajanjem.
Iz jednog vedra ne puni se samo jedna čaša već više njih istovremeno, a svaka od njih donosi Grupnoj duši svoj doprinos u razvijenim osobinama. Tako se s vremenom u svakoj Grupnoj duši razviju mnoga različita svojstva, te se ona, naravno, manifestiraju kao urođena svojstva u svakoj životinji koja je njezin izraz. Otuda dolaze izraziti instinkti s kojima se određena stvorenja rađaju. Pačić, čim se oslobodi jajeta, traži vodu i može plivati bez straha, čak i ako se je možda izlegao kod kokoške koja se boji vode i koja je silno zabrinuta kad svoje mlado kako srlja u ono što ona smatra propašću. Ali onaj djelić Grupne duše koji djeluje kroz pačića vrlo dobro zna, iz ranijih iskustava, da mu je voda prirodni element i to sićušno tijelo neustrašivo izvršava svoj nalog.
Čitavo vrijeme u svakoj Grupnoj duši neprekidno djeluje tendencija ka sve većoj i većoj diobi. To se očituje pojavom koja, iako na višoj razini, neobično sliči na diobu stanice. U Grupnoj duši, koju možemo zamisliti kako aktivno oživljava veliku masu materije na mentalnoj razini, pojavljuje se neka vrsta jedva primjetne opne, kao da se, pretpostavimo, posred vedra vode postupno stvori neka vrsta barijere. U početku voda donekle prolazi kroz tu barijeru, ali se ipak sve čaše vode, uzete s jedne strane barijere uvijek vraćaju na tu istu stranu, tako da se voda na toj strani postupno počinje razlikovati od vode na drugoj, a onda se ta barijera postupno zgušnjava i postaje nepropusna, tako da konačno dobijemo dva vedra umjesto jednog.
Ovaj se proces neprekidno ponavlja, tako da dok dođemo do viših životinja, ostaje relativno mali broj tijela vezan za svaku pojedinu Grupnu dušu. Vidimo da se individualizacija, koja u konačnici uzdiže jedno biće iz životinjskog u ljudsko carstvo, može odigrati samo kod određenih vrsta životinja. (...)“ (Leadbeater, „Čovjek vidljiv i nevidljiv).
Ovo je, rekla bih, verovatno veoma slično procesu, koji smo svi prošli na svom evolutivnom putu.