Citat:
Duhovni san, tj. san koji proizlazi iz bavljenja duhovnošću, je jedan od opasnijih snova koji mogu
da se sanjaju, a možda i najopasniji. Ovaj san je toliko opasan, jer u odnosu na tzv. svakidašnji
život, nema parametara koji funkcionišu kao «budilnik». U snu zvanom svakidašnjica, ako se ne
plati telefonski račun, isključuju telefon, ako se ne otplaćuju dugovi... U duhovnom snu, nema
takvih konkretnih «budilnika», barem ne za čoveka neosvešćenog uma.
Retki su oni hrabri koji se upuštaju u traganje za Istinom, još ređi su oni neustrašivi, koji su spremni
da Spoznaju Stvarnost i da tako rasprše san, da su stvarni kao ljudi i da su živi.
U kontekstu duhovnog sanjanja, SAN o Kolektivnom ili Planetarnom Buđenju je jedan od
najopasnijih snova. Opasnost tog sna, u smislu da može da spreči Buđenje, proističe iz toga da
takvo sanjanje izgleda vrlo dobroćudno i toliko je očaravajuće, da postaje vrlo omamljujuće i
uspavljujuće.
Baviti se Planetarnim Buđenjem, znači sanjati na vrlo fini način, sanjanje koje može da se pretvori u
duhovnjačku ekskluzivnost, odnosno duhovnjački elitizam. Da bi se moglo nekog Probuditi, mora
se i sam biti Budni. Budan čovek Budi čovečanstvo samim svojim postojanjem. Kada je čovek
zaista Budan, jednostavno Postoji, Bivajući više nego Svestan da Jeste Ali pažnja, Biti Budan, znači
da se prestalo zavaravati sebe, da ima nekog ko spava, jer, u Stvar(nost)i, nema nikog i ničeg. Samo
Stvarnost Jeste.