@inertia: hvala na iskrenosti i do srži me pogodia onaj txt, zato sve ono šta si reka da ne kopiram ,
možeš slobodno zamislit da bi ja isto napisa,
pa taj dio preskačem, i to me jednostavno natjeralo da se odužim i da te probam utješit, ne savjetom,
već spoznajom ima i sjebanijih ljudi...
hvala svima na odličnim postovima!

možete me slobodno i napast, svjestan sam svega, samo zapamtite, da bilo koja duša da je ušla u moje tijelo,
i imala moj život, završila bi isto, jer ja ne znam koja je bit moga bića, al ovo je bit moje sadašnje
licnosti ,uma, ega i tijela,katalizatori i večina okolnosti su već preodređene



da pocnem jednostavnim lirckim izražajem:

djecak,sretno djetinjstvo do 8godine,pocinju svade staraca, 11ta godina, stari dobia slom živaca ,
soria svaku komad namještaja i tehnike u kući ,završia na policiji,od buke nikad necu saznat jel diga
ruka na mamu, i bolje ne bi to psihicki podnia, 3tjedna spavanja po tudim kucama, starci se mire,
2godine nemaju za kruh, dobijaju neke pare od bake, grade kucu, živimo mjesec dana bez struje,
vode i wc-ea, nova škola, ne snalazim se , povlacim se, mrzim sve osim jednog lika,godinu dana ne izlazim,
srednja opet godinu dana ista stvar, pocinjem dimit travu, 5godina isti krug ljudi, pušenje po stanovima,
nema žena, nema izlazaka,ništa od cure, nemam volje, ekipa se raspada, nemam šta radit više sa njima,
iša u gimnaziju,ja ništa naucia radit ,nesposoban jer ocu nikad tia ništa pomoc u poslovima, ovo ne valja,
nije dovoljno , jebeš to šta si napravia, nisi vrijedan nicega, ne zaslužuješ ništa,zašto si tako indiferentan?,
možda iz protesta šta ne mogu podnijet da se otac odnosi prema meni ka prema nepoznatom zaposleniku tata, a ja
uvik bia neizanteresiran da išta sam radim, jer svaki dan bezvoljan, i jedinu stvar koja me zanimala, auti,
nikad nisam ima okolnosti da bi se moga zajebavat
sa autima, niti novaca, niti sam ima sa kim, radit na autu...
nikad ništa kupia ni meni ni bratu,omalovažavanje i vrijedanje, i stalno prigovaranje bez ikakva razloga razne
zabrane , nikakve podrške, nigdje nikad išli kao obitelj, jedino u posjet baki, al to se ne isplati ,
jer se uvijek dok dodemo do tamo posvadaju, zamisli kako je jedva cekat da ti otac izade iz kuce, i osjecat
tjeskobu kad se vraca, jer znaš da ce se derat na nekoga,
13punih godina svade staraca 100dana od 365u godini,razvia nesanicu , neuroticnost, i tjeskobu od
neprospavanih noci, slušajuci dernjavu, u depresiji od 17te,
brat u meduvremnu od svadi agresivan, samo se dere na sve i vrijeda, zahladia odnose i sa njim,
nemam nikave osjecaje prema ocu osim malo sažaljenja,
prihvacam ic u zagreb na faks samo da se maknem od svega, da sam ima išta doma ljepo, šta me veže,
nebi nikad, jer sam zna da mi se nece svidit,ne snalazim se godinu,dana , samo 2prijatelja, ne izlazim,
padam godinu,2godine faksa,
samo pušenje trave, od jutra do navecer, u malom stanu u zagrebu, moj svijet, ne mislim na nikakve probleme,
mnogo mi je lijepo bilo...

godinu dana ne usisa stan, suđe ne perem po mjesec dana,neke dane mi se ne da ni jest, pa samo pojedem par
feta kruva,i prije 9mjeseci u istom danu pogledam end game, i pocnem citat "najvecu tajnu", kažem sebi to je to,
zna sam da je tako, prestanem pušit travu, odlucim promjenit se, pocnem pricat sa bratom, odlucim ic u posjete
obitelji cešce, ipak je kraj svijeta blizu,pokušavam rješit odnose između roditelja, odlucim stistnut faks,
pocet se bavit kakvim sportom, radit na sebi, citam sve šta mogu, o novoj spoznaji , al ništa , najedanput ,
4mjeseca poslije, zakoracim sa litice, padnem na vrh brda trupala, svih onih koji su vec pali
i ne znam zašto ni kako, samo se sve vrati ali još gore i eto ti end game:
djecak ima 21 nije odrastao u muškarca, djecak je sad nesposobni neodgovorni,sjebani lik,kukavica,
koja je sama sebe osudila na patnju za kaznu,jer tako mora biti, sad je ovako:

DIJAGNOZA
fizicka: od 14 imam problema sa štitnjacom, a poznato je da uzrokuje umor, i bezvoljnost, imam nesanicu,
tjeskobu, neuroticnost,problemi sa disanjem od 5godine, ubrzan rad srca,a u zadnje 3 godine, osjecam
nevjerovatan pad kreativne inteligencije ,užasan pad memorije, i maštovitosti,prije sam pisa mnogo lirike,
smišlja sf filmove u glavi koje sam doslovno moga gledat 2sata, moga zamislit nevjerovatne melodije u glavi,
smišljat izgled mog najdražeg auta, zamišljat da sam u autu i vozim utrke nevjerovatno realno, al sad
to ništa ne mogu, manje sam razgovorljiv, i nekad u društvu imam neki tlak u glavi, i totalne blokade, pa ne
nemam ideju nikakvu šta govorit to me ubija, tako snažno bi tia bit duhovit i zabavan al svaki dan mi se stanje
pogoršava... i ne znam zašto al više ne mogu ni u muzici uživat, nekoć me goa nosila u neviđene svjetove,
al sad imam lošiji sluh , i ne interpretiram muziku onako strastveno kao prije,
ne osjecam se dobro uopce, izmorenost, blokade mentalne, intenzitet svih tjelesnih osjecaja mi je smanjen
barem je logika i razum još tu, pa valjda nece doc do neke tragedije, poput da završim u ludnici ili se
ozljedim...

psihicka:
psihoza se mjenjala tokom godina od:mrzim svijet, ljubomoran na svakog uspješnog, ko ima dobru žensku,
dobar auto, dobar posao,uživanje u tudoj patnji i problemima, do sve je sjebano ,
ništa mi nema smisla, pa ni usrani denziteti, polariteti,evolucija,širenje svemira, bezuvjetna ljubav ,razgovori
sa ljudima,upoznavanje,gledanje filmova, izlazci na partye , koncerte, jebanje, drkanje, igranje igara, hrana,
cak ni moja najveca strast da cu jednog dana si kupit nekakav autic i vozit brdske utrke,
cijela egzistencija, sve je to goli kurac i jedna velika tlaka, u kojoj ja nemogu uživat, sve dok sam
zarobljen u sebi, a nemate pojma kagko sam prije bia strastven prema svemu šta volim,
,do nesnosne boli kako sam sve ono šta mrzim, glup i dosadan, zgubidan, koji ne cini ništa za sebe ni druge,
koji se ne bori , za ništa ,razocara sebe i sve sve ono za šta sam prije živia, i svoju mamu, koju mi
je najveca podrška uvijek bila , nikako joj nisam vratia,samo sam sjeba pare tu u zagrebu za kurac ,vec na ve
imam osjecaj da cu krvarit iz nosa, i dobit cir na želucu , a kamoli rec volim te mama,
ne znaš kolko mi je žao,al ne mogu

paranoja: ne ona da ce me gušteri otet i silovat u ritualima ka šta icke opisuje, ili greyevi gurat cjevcice u kurac,
vec mnogo gore,od toga da sam uklet il zacaran,da me zato ništa ne ide,ne bojte se, svjestan da je to jadno,
i znam da to nije tako, al to je paranoja, do toga da cu zauvjek bit zarobljen u ovim svojim mislima,
i kad umrem,nikad se necu rješit ovih misli.


posljedica: mrtav iz uznutra,covjek bez ikakvih emocija, uzbudenja, sreće,ljubavi, prosuto djetinstvo,
mladost bez cura,nemam volje za apsolutno ništa, nemam strasti, želja, nada,ocekivanja, maštanja, il
razmišljanja o icemu osim sjebanosti i napokon sam potonia na dno brda trupala, zakopan i ugušen,
i ne mogu se zamislit, da cu ikad više imat curu, ili ostvarit iti jednu svoju želju, jer sama misao o
tome vodi nazad u ovo istu paranoju i psihozu, i opet strah od zauvijek bit zarobljen u ovome stanju, i to je
zacarani krug, koji mi ne da da išta promjenim, i zadnji extrem sam dosega kad sam se potpuno pomiria sa svime,
necu više izlazit, necu tražit curu, necu težit da išta ostvarim, tako da umrem u patnji,bez ikakvih malih ili
velikih radosti koja mi je sudbina od pocetka naredila i sve okolnosti i dogadaji vodili prema ovome, samo
cekam new world order, i istrebljenje...
Jeste sad sretni gušteri picka vam materina smrdljiva, koji ste ucinili
ovaj svijet punim govana!


mislim da bi ovo bia dobar uvod za knjigu, koji bi se zvala "sjeban lik", da mi neki glas ne govori:
"nema smisla, koji ceš kurac pisat knjigu"

još nešto ova dijagnoza, je specifična za dugogodišnje korisnike cracka, i crystal metha,

trava dokazano ne šteti apsolutno ničemu , i nemoj molim te da neko napiše to ti je od trave,
procitajte malo o travi, za šta je sve korištena
ako ne vjerujete, iz alternativnih izvora,... ona mi je dala najbolje trenutke u životu, i bez nje bi
vjerovatno završia na psihijatriji sa 17 .

imaš ovdje dosta ličnih iskustava, ako si preskočio...meni je pomoglo...

Drž' se čovječe! Izbaci, istresi, taj čin je ljudski.

Arbitrium Liberum mi je napisao kad sam bio u daunu ovo

gde je bes, tu je i potencijal, koji covek zna da popizdi, taj zna bogami i da razmisli (iz licnog iskustva).

izvučeno je iz konteksta, doduše ali... bio sam mnooogo bijesan jer hoću naprijed, grrrr!!!

Sve što si napisao sam shvatio kao hoću naprijed, grrrr !!!

hvala ti na postu i sto si se nadovezao na moj pokusaj iskrenosti.

kazu da za transformaciju treba trpiti. da treba zrtvovati svoju patnju,
jer mi volimo patiti. mi volimo ustati se kasnije, volimo "preskociti" neke
dnevne aktivnosti i poslice, sve to cini jednu masu stvari koja nam konstatno ne da naprijed. da bi se promijenio, meni bi trebalo jako dobro
racionalizirati zasto bi se uopce promijenio..

ali zapravo, kad malo bolje razmislis, mi ljudi stvarno nismo platili za sve sto smo dobili u zivotu. svi drugi oblici u prirodi djeluju unutar nekakvih svojih niša i ne diraju u druge, ukoliko ne dodje do promjena u sustavu koji ce ici njima u korist. ali opet nece kao ljudi u tako kratkom vremenu toliko toga unistiti i poharati.
stvar je u tome da nitko ne treba danas razmisljati o tome da bi "normalno" zivio. neki ljudi smatraju da se ponasamo kontradiktorno, da nam je ponasanje devoluiralo i da smo na vlaku koji ide punom brzinom prema provaliji. smatram da nismo zasluzili vecinu toga sto imamo i da moramo to osvijestiti. moramo svojom poniznoscu i kajanjem nadici probleme osobne prirode i pokusati uhvatiti vecu sliku. Smjestiti sebe u velikom kadru sa planetom zemljom. Mali smo bezvrijedni, sicusni i slabi.

lako je izgubiti perspektivu, ne vidjeti šumu od stalbla. lako je sve gledati kroz prizmu emocija, no iznad svega toga postoje nekakve univerzalne istine, postoji nekakva napetost situacije koja nadilazi nas same i ukazuje na to da moramo nesto poduzeti.nas potencijal se ne ostvaruje unutar modernog ropstva. mislim da se moramo okrenuti ka tome da radimo za sebe, ali na nacin da se borimo protiv sovjih aspekata koji nas cine robovima, zbog kojih je "u redu" da smo slijepi dok je god nama dobro.

ne mogu zaokruziti pricu jer jos uvijek sam pokusavam uhvatiti th big picture, ali gnosticka ucenja, galaksija, gurjieff, bennett ,indijanci, sve mi ukazuje na to da postoji nacin na koji se mozemo oduziti, tj. normalno zivjeti, ali to ukljucuje veliku i konstantnu unutarnju borbu.

@IllusoryMe: svaka čast na iskrenosti, mislim da bi svijet bio puno bolje mjesto da svatko zna izraziti što mu je na umu i što ga tišti a da ga drugi posluša bez prekidanja s namjerom da ga razumije.

ja bih ti savjetovao ovako, izdrži i trpi udarce vlastite psihe i životnih okolnosti, kada te nešto tišti poslušaj svoj unutarnji dijalog i napravi jedne od ove dvije stvari, ili si govori ono što želiš čuti poput sve će biti ok i iskreno vjeruj u to ili se potpupno ismijavaj i shvati da je patnja nešto sasvim potrebno i svrhovito što te ojačava.

ako ideš na neki borilački sport, šta misliš tko će ostvariti veći uspjeh, onaj tko primi udarce koji će ga slijedećih nekoliko mjeseci ostaviti u masnicama i bolovima i tako trpi i nastavlja s tim ili onaj tko kaže, hajde sad ću malo prestati, pa ću se vratitit pa ću ako me bude bolilo još malo prestati pa nastaviti da se ne ozlijedim. istina je da će ovaj prvi, mišići i kosti će mu se ojačati nakon svih tih bolova i adrenalina dok će ovaj bojažljivi olijeniti i dati svom tijelu dva oksimorona poput očvrsnut ću ali se neću previše naprezati i bit ću nježniji prema sebi. nježnost i disciplina ne idu zajedno.

i meni je sve u kurcu i znam da neće biti tako dobro sve odjednom iako znam da se i to može ostvariti, i ja sam ljubomoran na druge i stalno imam osjećaj da se želim natjecati s drugima i pobijediti ih, a opet, mi se ništa ne da, ništa me ne veseli, svi me iritiraju i smatram ih na manjoj razini svijesti od svoje, podcjenjujem ih, ponekad bih samo sve poslao u pičku materinu i radio sve po svome pa ako se nekome ne sviđa, šta mene zaboli kita, ili odjebi od mene ili me napadni ako si tolika bezumna predatorčina pa tko prvi počne pišati krv.

to su naše vlastite slabosti, mi smo ljudi, imamo nametnuti strani um koji nas tlači i usađuje nam takve misli jer je to njegova hrana, to je vjerojatno vrlo kompleksan mehanizam koji trenutno ne možemo u potpunosti shvatiti, ali s vrenom ćemo se osloboditi njegovih ralja. to je poput neke igrice, mora se tisuću puta umrjeti i početi iznova da se stigne do cilja, a kad stigneš do cilja, zapitat će se šta je bilo važnije, ostvariti željeni cilj ili igrati i biti zadovoljan sudjelovanjem u igri.

kada pušiš travu, šmrčeš na partyu, piješ s prijateljima, šta te točno veseli, to što koristiš razne opijate ili to što radiš nešto sa društvom i drugim ljudima i osjećaš neku trenutnu pripadnost i zadovoljstvo što imaš tu iluziju da si dio neke čvrste zajednice koja te razumije i teži istim ciljevima, to što je noć pred vama a vas vodi moto seks, droga i rokenrol.

probaj kasnije bez opijata sjediti sa tim istim ljudima na klupici u parku i pričati s njima, iluzija nestaji i svi shvaćaju koliko su zapravo otuđeni i onda dolazi do neugodne tišine jer mozak previše razmišlja o iluzornim negativnim posljedicama, i onda se ljudi razdvajaju i čim netko počne raspravljati o nekoj dubljoj temi nastaje gotovo neki strah u zraku i nelagoda, čak i mržnja i prezir od strane drugih prema takvoj osobi, jer je to nešto neuobičajeno. zašto bi netko razgovarao o nekoj emociji koja nije nužno povezana sa "u kurcu sam, jebu me starci, nemam para za droge, crko mi internet, ostavila me treba" već s nekim dubljim osjećajem koji nije ni cmizdrakanje ni sreća već neka neutralnost duha, kad se može pričati o tv-u, šta nosi gotičarka đurđa i kak joj loše stoji onaj pirs, i kak je politika za kurac i kak sam ja pametan i kak su drugi glupi, bla, bla bla bla....

anyway, best of luck to you u tvom daljnjem traganju i bitci koji god ishod bio

hahah
ne vjerujem
nalazimo se u JAKO slicnoj situaciji
ja sam prekinuo nesto sa zenom za kakvu sam mislio da nikad necu nac...a i ona je u meni (barem tako kaze) nasla to sto joj je trebalo jer je bila izgubljena
no svemir, postojanje, nesto, ne zeli da sada budemo skupa i sretni
iako bi oboje to htjeli, trenutacno ne mozemo
a ne znam ni da li je u redu od mene da želim da možemo, jer imamo utjecaja na više ljudi
a vjerujem da mogu sve ako hoću, pa tako i to, iako trenutacno djeluje nedostizno
pitanje je tko to zeli i da li sam spreman nositi se sa tom željom ako se ostvari...

u mjesec dana smo proživili godine osjećaja

i ja sam mislio da sam nezanimljiv, glup, da me ljudi ne shvacaju
ali nade se netko ko te shvaca

nisi nezanimljiv, nisi dosadan... jedinstven si, a ti ostali koji se tako ponasaju su isti, patternizirani, programirani, furaju iste naocale i majice, cipelice koje su sada in i slušaju otvoreni radio jer im on pruža SAMO HITOVE

citam tvoj post i kao da slusam sebe, nekad ili sada, nije sve odjednom bilo...
i onda se ukljuci demiurge
sa slicnim/istim problemima
zanimljivo
i moram se nasmijati, makar nije smijesno, ali zapravo jest
i lakše mi je
nisam sam
sve sada, svi povezani, a nemamo poima tko smo i di, nit cemo se vjerojatno ikada vidjeti

a do zero date-a je 1299 dana

"the whole thing is getting nuttier and nuttier and nuttier..."
mckenna...

puno sam napisao, a ne znam jesam li ti icime pomogao
ugl, ima nas jos "sjebanih", koji traze sebe i svoje mjesto i idu svojim putem
bitno iz svega je da naucis sto trebas, primjenis to i ne ponovis greske




budes
ako ne sada, sa sljedecom djevojkom
been there, done that, zivot je skola i nemres SVE nauciti ODMAH
sad sve izgleda tamno, daleko i nemoguce
ali proci ce neko vrijeme i onda ces vidjeti koliko se bio u krivu i kako ipak vrijeme lijeci rane
a bit ces jaci nego prije

kak mi smijesno ovo zvuci, tebi to govorim, znam da je tako, a lagana depresijica mi pirja mozak i opet si ne mogu pomoci previse, makar sam vec bio u ovakvim situacijama

al nema veze, sutra idem na godisjni tjedan dana, idem na more pobjec malo od prometa i reklama
i ching mi je reko da idem kontemplirat o sebi i svom postojanju i utjecaju
čujemo se za tjedan dana kad izkontempliram ))

emotivan neki vikend na forumu , možda nam svima treba jedan dobar stari američki group hug... možda nas Oprah spomene i ugosti nekog od nas preko Skype-a u svom showu

nema veze, nek Sunce sija

Imamo dosta sličnosti u životnim okolnostima Illusory. Nisu iste ali teret od jedne tone na grudima vrlo dobro poznajem. I anksioznosti i napadi panike. I travu na sve to. Prošao mnogo puta, bio sam tu.
Ali ima jedno mjesto koje me je čupalo iz bedaka svih ovih godina a to mjesto imaš i ti



e tih prvih 8 godina sreće, sjećanja na njih, fragmenti iz tog doba su me održavali a nekad i korigovali, jer vidiš kad promatraš djetinjstvo kakav si bio, pa kažeš nisam uvijek bio ovakav bio sam i sretan, imaš što da vidiš.
Meni je pomoglo.

bingo!, ja često pokušavam se prije spavanja, sjetit mirisa sobe roditelja, bake i djeda, trave, apsolutno bilo čega, jer je to jedini način da se teleportiram na najdivnije mjesto koje čovjek može doživjet, djetinjstvo do one godine dok ne razviješ osviještenost potpuno , dok još interpretiraš sve kao uzbudljivo, novo i predivno, sjećam se lika koji govori da je djetinjstvo najveća slagalica koju moramo složit...on tvrdi da ako se vratimo u djetinjstvo meditacijom, i baš se osjećamo kao da smo tamo, i idemo od najranihi sjećanja, sve prema novijim, analiziramo događaje, pokušavamo osjetit onaj osjećaj bezbrižnosti, one naivnosti, i potpune pozitivnosti, pokušavamo izlječit traume, i oprostiti svima koji su nam tada nešto skrivili, da možemo izlječit dušu, vidiš OPS napada odma u djetinjstvu jer si tada najranjiviji i pokušava ti napravit traume, ako izlječiš to izlječia si dušu, postat ćeš ono naivno, bezbrižno djete, puno ljubavi i razumijevanja!!!
mene jebe to šta nikad se ne uspijem dugo zadržat teleportiran na tim mjestima, samo 5 do 10 sekundi, nemam dovoljnu koncetraciju, niti umnu snagu, ali probajte možda vama uspije!
isto tako sa19-20 najljepša stvar mi je bila, slušat pjesme koje sam sluša dok sam ima ima 14-16 vani sa prijateljima jer bi ti se vratila sjećanja i nekakav čudan osjećaj je pojačavao doživljaje i činia ih puno ljepšima nego šta su ona zapravo bila u pravim trenucima tih doživljaja,ali to lječi nevjerovatno, znale su mi oči zasuzit uz ljepu pjesmu koja te odvede na ta mjesta, to je pravi ljek!!!!






meni nekad čak jeste smiješno, ne mogu opisat to stanje svijesti, ali to je kao kad se nasmiješ iz ironije, ili iz histerije, ili crnog humora ili se nasmiješ od jada, kužiš šta ti želim reć? ono imaš toliko sjeban dan npr, šta ja znam, pao si ispit, spušia si 300kn na kladi, ulovila te policija bez kacige za 700kn, odjebala te ženska, a ti se samo sa osmijehom zlikovca nasmiješ sebi u bradu , i ja tada osjetim nekakav prejeben osjećaj, naježim se čak, jer u tom trenutku sam pobjedia zapravo cijeli svemir, ono imam više smisla za humor od boga isusa, i svi se možete jebat!!!



kako ne bi pomogao, svaka riječ pomaže, da si reka samo " pozdrav" pomogao si, ja se isto nadam da sam ja pomogao!



[/quote]

oprah preko skype-a !!!!!,! lool, ubio!!!!, samo ću reć ona i dr, phil, ta 2 mediokriteta, ljudima samo odmažu, al šta ćeš to su ameri, jebiga, šteta . ^^

ja nemam ništa protiv patnje, čak nekad pomislim kao da ne patim dovoljno, o tome se i radi, očigledno je da želim patit, pomislim kao da ako dovoljno ne patiš , ne zaslužuješ apsolutno ništa, kao ne zaslužujem ići u 4d, jer ovo nije dovoljno, baš zbog toga dolazi ta ljubomora, kad vidim da nekoga ide na svim poljima, onda popizdim, ne zato šta ja patim, nego zato šta on ne pati, i smatram da to nije psihopatsko sadističko razmišljanje, već jednostavno mislim, da svi moraju patit kad tad da bi mogli bit normalna duhovna bića, posve je očigledno, da razmaženi ljudi, potpuno otupe i umno i duhovno zbog toga, ne razumiju apsolutno ništa, i svijet i doživljaji su im jednodimenzionalni,to tako ne može... mogu ja ovo još pojasnit ako netko hoće, to sam znao oduvijek, i bez kasiopejaca, i njihovih propovijedi...

no šta se tiče tvrdnje da nam je ponasanje devoluiralo , moram napomenuti da ne osuđujem nikoga, jer nam se gmazovi igraju sa umom, pranjem mozga, opsjedanjem, napravili su nam reptiliski mozak, promijenili dna, napravili energetski štit oko zemlje, protiv kozmičkih zraka svjetlosti, itd, stoga razumijem i opraštam svima, i samo ću reći da igra koju igramo, je na najtežem nivou, nešto poput nightmare, na quake3 ^^


ono štma mene brine nije patnja, stopia sam se njom, meni je najveći problem to tupilo emocija, šta ne uživam više u muzici, itd, sve šta sam već prije reka, ne mogu se više lječit muzikom, i to su mi oduzeli, zato se sad pitam šta da sad radim, s čim da se lječim






evo slažem se !!! pogledaj 4 cm iznad ^^





well hehe, neslušam rokenroll, šala!

reći ću ti šta me točno veseli, meni je uvijek zakon sa mojom ekipom jer su to ljudi koji isto razmišljaju potpuno, inteligentni su , razumni, imaju najebeniji smisao za humor na planeti, i sa nikom se nemožeš nasmijat kao sa njima, i pročitali su najveću tajnu, i i nikad ne pričamo u glupostima, uvik se ili šalimo, ili pričamo koje smo informacije saznali o nečemu, ne pričamo o nogometnim utakmicama, niti ko je sa kojim autom i sa kojom pičkom , ali reć ću samo da je uvijek bilo više gušenja od smijeha kad si napušen nego kad nisi, s tim da i kad ne pušimo, uvijek neko naimjenice provali nešto i smijemo se svake minute, svaki put kad smo skupa, i nema mi dražih ljudi od mojih ljudi, živjeli oni i u 4denzitetu!!!!

mada u zadnje vrijeme mi je veći gušt popit 2 pive i zajebavat se , a travu više ne pušim 4mjeseca,čisto radi promjene da vidim, i isto tako nikad nisam pušia travu radi ekipe, nego radi sebe, i zato sam jei jedno vrijeme pušia sam samcat, godinu i po, navečer uz gou, i trance i bia sam na najljepšim mjestima u svemiru, i ne treba mi nkakav party pun loše obučenih partijanera na speedu i exstazyu, da bi se provea uz muziku,u to budi siguran,eto, to sam mora reć, ne volim da se misli da sam bia zaveden ili nešto ,pa da sam se drogira zbog lošeg društva,(peer presure) hehe , samo toliko, trava je ljek, vjerujem da u 4d, će bit legalna u svim državama i svi će je pušit, haha

best of luck to you too! u tvom daljnjem traganju i bitci koji god ishod bio