i ja mislim da je moguce. ako ima snage, cowjek samim posmatranjem tih osjecaja (negatiwnih) moze uwidjeti kakwe mu se egoisticne gluposti motaju po glawi. swe u swrhu zadowoljawanja swog cilja, ops-a. biti swjestan toga je wec jedan weeeliki pomak na bolje. ja tako mislim i swe mi intuicija gowori da sam u prawu

mislim i osjecam da cowjek kada se otkaci od swih weziwanja owog swijeta, od swog ega , kao sta kaze de mello (ewo, i nat-u cu wise dopizdit koliko citiram tog de mella ), ziwi sada. ziwi sada da bi ziwio zauwijek. onda cowjek postaje ljubaw jer je ono stanje bica, a ne odnos. i kako onda moze da netko naudi cowjeku koji je u stanju ljubawi? nikako jer je to probudjen cowjek.

ok, put ka probudjenosti ne moze biti sretan i lijep, jer se cowjek rastaje od ega i swega sto ga je weziwalo (namjerno) od rodjenja do danas. ta (de)programiranost mora da prodje bolni put ka probudjenosti. e, ali onda - onda osjecam da dolazi raj. osjecam to brate, sta mogu...
ali kao sta sam rekao u prijasnjem postu, tesko je otkaciti se tih predrasuda i sranja koja su nam nametnuta od rodjenja.
ewo da kazem jednu (de mellinu pricu):

jedan stari hodocasnik isao je usred zime preko mosta u podnozju himalaja kada je pocela kisa. cuvar prelaza mu je rekao: "kako ces dobri covjece, stici gore po owakwom newremenu?". starac mu weselo odgowori: "moje je srce wec stiglo tamo, ostatku mene lako ga je pratiti."

oslobadjanjem od iluzija kojim nas hrane (i mi njih zbog toga) pocinjemo da ziwimo...

poz